Jump over Carnival Fantasy - 8.nastavak (29.prosinca 2000) 
Autor Goran Rodić

Dio VIII:   R o m a n



- Hello! Mogu li pričati s gospodinom Rodic?

- Da, a tko ga treba, molim vas?

- Kod telefona njegov odvjetnik iz Floride, Stephen Moon!

- Samo malo pričekajte.

- Halo Steve, jesi li to ti!?

- Da, da, Goran, dugo vremena se nismo čuli, pa mogao si mi se javiti kad si se vratio u Hrvatsku, ipak smo mi bili pravi partneri na Sudu, i koji su uspjeli pobijediti Carnival!

- Da Steve, znaš kako to ide, dođu obveze, jedna za drugom, i nemaš vremena razmišljati previše, život ide dalje !

- Da, da, Goran, što ima novo, da li si položio sudački ispit, i da li si počeo raditi kao sudac u Hrvatskoj?

- Ne, još ne, prvo imam neke druge planove, znaš …Što Steve ima kod tebe novo, da li još jedriš na onoj svojoj jahti?

- Pa ne baš, nemam vremena, uvijek si u nekom ritmu obveza, i jednostavno ne stigneš !

- O.K. Steve, da li si me nazvao da čuješ kako me služi zdravlje, što i nije tvoj običaj, ili imaš nešto drugo za mene ?

- U stvari Goran, da budem sasvim iskren, ovdje kod nas je procurila vijest da ti je publiciran roman u Hrvatskoj, te da ima veliku nakladu sa dobrim izgledima da postigne zavidnu tiražu !

- Od koga si to saznao. Steve, nemoj mi reći da čitaš hrvatske novine ?!

- Nećeš vjerovati, ali nazvao me njihov odvjetnik Ted Shinkle, i prema informacijama od njihova posrednika iz Zagreba, u romanu su izišle neke sasvim nove pojedinosti tvojeg građanskog postupka, naknade štete protiv Carnivala, sa naročitom pretrpljenom štetom za Carnival, a i za Američki narod, tako da Carnival, u biti, želi pokretanja kaznenog progona sa tvojim izručenjem u Floridu, te sada suđenjem u kojem si ti tuženik, i u kojem bi ti mogao ići u Federalni zatvor!

- Steve, da li znaš što je tvoj osnovni problem u životu? Naime, ti ćeš, uvijek biti samo epizodan igrač u svakom filmu, i uvijek ćeš glumiti negativca sa filmskom rolom od svega dvije minute . Dakle, kako bi ostao vjeran svojoj ulozi, reci svojim šefovima da ja nisam uzalud potrošio skoro četiri godine, proživljavajući svoj slučaj i pišući roman, da bi me ti sada uspio preplašiti za dvije minute razgovora!

- Ma ne, što ti je Goran, pa ja sam uvijek bio na tvojoj strani!

- Steve, ti si uvijek bio samo dobar glasonoša – teklić, i samo proslijedi poruku dalje, a ona glasi da hoću direktno razgovarati ili sa Courtis Maseom ili sa Natkom Ninčevićem!

- Ali ne Goran, ja nisam u nikakvom kontaktu sa njima!

- Steve, stvarno, žao mi je ako nećeš uspjeti zaraditi još malo novca za svoju obitelj, ali drugi put u seksu sa ženom koristi kondom, ili reci i njoj da postoje «anti baby» pilule! Pa čovječe, ja razumijem da trebaš prehraniti i školovati ženu i troje djece, ali ti si već na mojem slučaju dovoljno zaradio!

- Gorane, stvarno si me razočarao, nakon svega što smo prošli zajedno, ti meni ovako, da ja radim s Carnivalom, iza tvojih leđa, pa to je nečuveno!?

- Steve, to bi bilo sve, jako mi je žao, ali naš razgovor je odavno zaključen, i to onda, još, kad si me prodao Carnivalu!

- Goran, bolje ti je da pripaziš što govoriš, da ne bi odgovarao za nanošenje uvrede ili klevete, ja tebe, naime, najozbiljnije upozoravam!

- Steve, samo ti prenesi, što sam ti ja rekao, i molim te, da me ti ne nazivaš ponovno!

Nakon:

- Halo Goran, da li si to ti?

- Da, ja sam tko je kod telefona ?

- Slušaj, . . . ovdje Siniša iz Agencije Uspinjača iz Zagreba!

- Ah, vi ste, nisam vam prepoznao glas, dugo se nismo vidjeli, niti čuli, mislim da je već prošlo i četiri godine, zar ne!?

- Da , da, a ti si nam u međuvremenu, svima skupa, lijepo zagorčao život!

- Da, slažem se, ali za sve je kriv «Carnivalov kolač», da ga nisam pojeo prije četiri godine, možda bi sad bio restoran menadžer na Fantasyju , kao zamjena Paulu Maciaeji !?

- Dobro, budimo ozbiljni, zovem te, jer sam pozvan od ovih iz Miamija, gospodin Natko Ninčević je spreman na razgovor s tobom, ali prvo želi čuti, što ti u stvari hoćeš!?

- Da, o tome nećemo preko telefona, već od ovog trenutka vam počinje teći rok od sedam dana, kada se želim naći s vama i Natkom Ninčevićem, direktorom iz Miamijevog ureda, i odvjetnikom Courtis Maseom, i to u 8,00 h navečer u prostoru restorana «Santa Maria» u malom gradiću Vodicama, nedaleko od Šibenika. Da li znate, gdje se nalazi taj restoran !?

- Čekaj Gorane, zar ti stvarno misliš da će Natko tako poletjeti iz Floride, pa on je jedan od direktora, korporacije teške, i više desetaka milijardi dolara !?

- Da, . . . pa ne mora on doći, u tom slučaju moja poruka njima glasi . . . , da ja imam zainteresiranog izdavača u Americi, te da će mi se roman na engleskom jeziku, pojaviti u američkim knjižarama, već idućeg mjeseca!

- Dobro Goran, kako ti želiš, javiti ću ti se ponovno !

- Ne, ne, nema više razgovora, više neću biti dostupan na ovom mobitelu, niti na bilo kojem drugom, za tebe i Carnivalove ljude. Dakle, ovo je moja zadnja ponuda za razgovor ! Dobro zapamtite : gradić Vodice, meksički restoran, «Santa Maria», stol na trećoj etaži restorana, ponedjeljak u 8,00 h navečer, Vi, Natko Ninčević i Courtis Mase!

Nekoliko sati kasnije:

- Halo Robert, ti si? Ovdje Goran , ja sam svoje napravio. Udica je bačena. Da, ti možeš svojima u FBI reći, da sam spreman za akciju, da su svi telefonski razgovori presnimljeni, te da predstoji, još, samo čekati ponedjeljak, 8,00 h navečer.

- O.K., Goran, sve će biti kako smo se dogovorili, ne plaši se ništa, mi dolazimo . . .

- Robert, molim te, pozdravi puno Kristen, da nije nje, ja sigurno nikada ne bih došao do tebe, niti do FBI!

- Da, moja Kristen uvijek pita za tebe, kad god se čujemo telefonom, hej, čovječe, pa ja sam ljubomoran! Vidimo se po dogovru!

Točno u dogovoreno vrijeme:

- Evo, kakav je dogovor, ti dobivaš mikrofone i ozvučenje, na tijelu, vidiš , to je ovaj mali "mikro-čip", tako…Ako te budu slučajno pretraživali ne mogu ti ga naći, to je najnovije čudo tehnike! Najvažnije jest, da se ti u razgovorima obavežeš da nećeš knjigu ili roman objaviti u Americi, te da ćeš maknuti svoju «Web stranicu» s Interneta, s onog prasca. Kako se ono zove?

- Morsko prase.

- Da, glupo! Dakle, to ćeš učiniti ako ti plate, i to dobro plate!

- Koliko ću im tražiti novca?

- Tražiti ćeš im $10 milijuna američkih dolara, i reći da je to jeftina cijena, kako mogu spasiti svoju kompaniju procijenjenu na nekih 5, 6 milijardi dolara, a vjerojatno vrijednu i više desetaka milijardi dolara, sa svim njihovim mutnim i prljavim poslovima!

- Misliš da će oni na to pristati, zar to nije previše novca!?

- Ne, ako bi tražio manje, ne bi te ozbiljno niti shvatili ? Tražiti ćeš im $10 milijuna dolara, sa limitom isplate na rok od tri dana, na tvoj bankovni račun u Parizu.

- Što ako oni ne dođu, ili ako pošalju nekog, da me ubije u restoranu?

- Ne plaši se, naši ljudi iz CIA obučeni su s poznavanjem hrvatskog jezika, a biti će u restoranu, i zaduženi su za tvoju sigurnost. To su sve profesionalci obučeni za takve zadatke, a ti ih nećeš moći razlikovati od običnog gosta, jer će neki od njih sjediti do tebe u društvu djevojke, kao pravi ljubavni parovi .

- Što nakon razgovora s njima ?

- Razgovor ne smije biti pretjerano dug, ali se mora dobiti suglasnost nekog od vodećih Carnivalovih predstavnika, ili Natka Ninčevića ili Courtis Masea, da će ti Carnival isplatiti novce, ili da te odbijaju u zahtjevu! Naime, pun pogodak će biti, ako oni tebe počnu ucjenjivati za kazneni progon i mogući Federalni zatvor u Americi, zbog tvoga navodna samo ozljeđivanja, te s tim u vezi pretrpljene Carnivalove štete.

- Zašto je to važno ?

- Ne brini ništa, ti o tome, u svakom slučaju dopusti im, da ti pričaju, te da te ucjenjuju s njihovim protuzahtjevima, što će biti korisno nama kad ih, mi, poslije, uhvatimo u našoj istrazi s našim načinom ispitivanja.

- Dobro, ako sam dobro razumio, kad ja obavim svoje u razgovore s njima, ja sam poslije Vaš svjedok na Sudu u Americi gdje će se suditi Carnivalu, sa svim njegovim šefovima za nezakonito poslovanje, neplaćanje poreza, prikrivanje kaznenih djela, podmićivanje, nezakoniti trgovinu narkoticima i dr.

- Da, najbolje, će biti, da ti sjedne novac na račun, to je direktan dokaz pokušaja podmićivanja, s tobom kao živim svjedokom na Američkom sudu. Nakon toga, ti ulaziš u naš program «Zaštite svjedoka», gdje si pod našom prismotrom - pažnjom do suđenja s Carnivalom, kada dobivaš drugi identitet, te dogovoreni novac.

- Da to je naš dogovor !

- To je cijena koju moraš platiti, kad želiš uništiti kompaniju vrijednu milijarde, moraš se odreći svog identiteta, izgubiti slobodu, dok se sve, nakon toga malo ne smiri i ne utiša!

- Da spreman sam na to, nakon svega, moram ići do kraja, nema povlačenja…

- Ideš sada s nama, dolje na otok, radi tvoje sigurnosti, nećemo ništa prepustiti slučaju.

- Da, ne mogu vjerovati da smo stvarno došli do toga, kad sam počeo pisati roman, sve mi je izgledalo kao na filmu, a ono, onda, postalo stvarnost u mojem životu!

- To ti je najčešće tako, od kada ja radim u FBI, u pravilu život piše najnapetije romane, a u ovom tvojem slučaju s Carnivalom, tvoj roman je uzrokovao nastavak tvojeg rata s Carnivalom, ali ti si to i htio, zar ne?

- Pa, ne znam baš, . . . sad kad je sve ovako stvarno i u zbilji, nekako mi se čini da bih se mijenjao opet za onaj miran život bez stresa i napetosti, kad sam pisao ovaj roman i uživao u njemu, bez nužne početne ideje da se objavljivanjem romana nastavi daljnji rat s Carnivalom.

- Sad je prekasno za to… to i sam znaš !?

- Sjećam se da je s početka devedesetih godina izišao roman jednog engleskog autora u kojem mi je jedna rečenica ostala nezaboravna : «Živjeti život je stvar jako lijepa, ali ja ipak više volim čitanje». Meni se činilo da sam, ja nekako, po inerciji, od pisanja romana počeo živjeti život, te zapravo tu tezu iz romana s početka devedesetih, preokrenuo naglavačke, unutar mojeg romana s početka 2000-te godine…sve mi se nekako ispretumbalo…

Natrag na -   Početnu stranicu - Mapu časopisa