Jump over Carnival Fantasy - 5.nastavak (13.rujna 2000) 
Autor Goran Rodić

Dio V:   U   o č e k i v a n j u   s v j e d o č e n j a

U glavi mi brujalo. Kao nekakva trema. Kao da sam u sebi preispitivao sve što sam znao o toj kompaniji. Grozničavom brzinom navirale su mi misli…

- Carnival Cruise Line! Najpopularnija kompanija za krstarenje na svijetu sa turističkim brodovima za zabavu! Izborom jednog od naših brodova za zabavu, vaši će snovi postati stvarnost! Izaberite Carnival…

Dok ugodan televizijski glas izgovara ovakav tekst reklamne poruke, gledatelji u pozadini televizijske slike gledaju video zapis mirnog Oceana na kojem plovi jedan od Carnivalovih «Titanica», turističkih brodova za krstarenje egzotičnih imena ; «Fantazija», «Ekstaza», «Carnival-ova sudbina» . . .

Slušajući i gledajući ovakvu reklamu na američkim TV stanicama, sa slikama prekrasnih Carnivalovih brodova čovjek teško može odoliti iskušenju i makar jednom ne otići na krstarenje. Prije svih Amerikanac. Za nekih 300$ do 400$ po krstarenju u trajanju od 3 do 4 dana, putnik je blizu ostvarennja svojih snova.

To što se ti snovi prebijaju preko leđa dijela eksploatiranih Carnivalovih djelatnika i zaposlenika iz zemalja 3. svijeta, to do prosječnog Amerikanca teško može doprijeti, a i zašto bi ?

Tko Vas je tjerao ovamo doći? - mogao bi glasiti odgovor američkog gosta na brodu, vjerojatno nekog dobrog popunjenog gospodina iz američke države Texas s cigarom u ustima i možda šeširom na glavi . . . .

Kada Kathy Lee, jedna od najpopularnijih voditeljica američkog govornog "show-a" na američkoj TV stanici NBC kaže, kao promotor Carnivala, da je to najpopularnija kompanija za krstarenje brodovima za zabavu, kako da joj čovjek ne povjeruje. . .

Ipak, za iznad prosječno informiranog Amerikanca, koji uz jedne dnevne novine čita makar jedan američki tjednik, kao što je npr. «Miami News Times», Carnival je sinonim za neokolonijalistički i robovski sistem zlostavljanja i diskriminacije jeftine radne snage iz zemalja trećeg svijeta, i to po kriteriju boje ljudske kože: crne, žute i bijele, ali samo istočno europski i post- komunistički bijele kože. Carnival je sinonim za pranje novca, putem izbjegavanja plaćanja američkog poreza, a sve zbog formalne registracije Carnivalovih brodova pod stranim zastavama «banana država», kao što su Liberija, Panama , Bahami ili Karibi… premda je stvarno sjedište Carnival-a grad Miami u američkoj saveznoj državi Florida.

«Carnival Corporation», kompanija inkorporirana i registrirana u Panami, sa svoja 44 prekooceanska turistička broda za krstarenje, koji plove pod zastavama raznih malih «banana» državica jest u suštini kompanija koja upravlja svjetskim krstarećim ili «Cruise biznisom».

Obitelj Arison, koja je osnivač Carnivala, napravila je «bum» u razvoju kompanije od 1966.g, pa do danas, s usponom od $40 milijuna dolara do $5,6 milijarde dolara za većinski paket dionica ili tržišnu vrijednost kompanije, koju je stvorio, danas, pokojni gospodin Ted Arison, porijeklom iz Izraela, tako da to već zvuči kao stereotip one priče o ostvarenju američkog sna, samo pod uvjetom da si «židov».

Ted Arison, otac Carnivala 1999. g. , prošle godine, prije nego li je umro, po procjenama bio je težak $5,600 000 000, 00, ili zapravo, nekih sitnih $5,6 milijardi američkih dolara, i to ipak najviše zahvaljujući uspješnom pronalaženju pravnih praznina ili «rupa u federalnom američkom zakonu», zbog kojih je Carnival 1999.g. platio samo bijednu milostinju, kao obvezu plaćanja američkog poreza u državne kofere.

Prema istraživanjima američkog tima novinara iz američkog tjednika «Miami News Time», u odnosu na profit Carnivala od jedne milijarde dolara (tisuću milijuna dolara) samo za proteklu 1999. godinu, Carnival je ukupno platio poreza, računajući i Federalne takse za kapital u državi Aljaska, te godišnju vlasničku taksu za ured u zapadnom dijelu grada Miami , te «leasing» pristojbe za lučke terminale u luci Miami, nekih, nešto manje od $10 milijuna dolara, što je u odnosu prema $1 milijardi dolara profita, upravo bijedan, iznos poreza od 0,1 %.

Suštinsko pitanje je bilo da li bi Carnival, obzirom na specifičnu vrstu posla kojom se bave, tj. kao kompanije za krstarenje čiji brodovi imaju pravo ploviti pod zastavama stranih država, bio dužan, u tom smislu, i obvezan platiti onih 35 % «U.S. corporate tax«, tzv. američke korporativne takse ?

U igri je bilo veliki dio kolača obzirom da je 35 % prema Carnivalovu profitu za 1999. g., činilo 358 000 000,00 $, tj. nekih 358 milijuna dolara, koje je trebalo otići u IRS- blagajne (američka porezna služba), koji prema istraživanju američkog tima novinara tamo nije dospjelo.

U tom smislu više je nego cinično i tragikomično posljednje otvaranje košarkaškog hrama «Miami Airlines Arena», grandiozne košarkaške dvorane za potrebe jednog od najboljih NBA košarkaških klubova u cijelim SAD, NBA kluba «Miami Heat», kad se ima u vidu da je Mickey Arison, sin pokojnog Teda, personifikacija vlasti u Carnivalu, istovremeno i posjednik kontrolnog paketa dionica «Miami Heata», zapravo i njegov vlasnik !

Da bi «zajebancija» bila potpuna pobrinule su se vlasti grada Miami-ja, grad i okrug Miami, te država Florida, koji su donirali «Miami Heat» još sa dodatnih 355 milijuna dolara poreznog novca, tzv. poreznih olakšica i odbitaka od poreza za nekretnine .

Na taj način je lukava hijena, ili «Svinja» tj. Mickey Arison, kako Mickey-a naziva Jime De Fede, novinar lista «Miami News Time», poentirajući da je nadimak svinja kompliment za Mickey-a, u suštini, dobio dodatne olakšice i beneficije na novih, više od

700 milijuna dolara, kao oslobođenja od plaćanja poreza, te poreznog rabata, a sve, na već napravljeni profit od 1 milijarde dolara !

Naime, kako Arison nije platio sporni porez u iznosu od 358 milijuna dolara, već je samo premjestio taj novac u svoj klub «Miami Heat», država ga je nagradila sa novih 355 milijuna dolara poreznog novca, tako da dolazimo do nevjerojatnog učinka za 1999. g.

Zapravo 358 milijuna dolara, kao oslobođenje od plaćanja poreza, faktički je uloženo u košarkaški hram, koji je zapravo za Mickey-a, čak , i nova kovačnica novca, i to preko televizijskih prava za prijenos košarkaških utakmica, TV reklama, kao i preko ulaznica.

Što bi mi Hrvati rekli «Bogato ide na bogato i možeš ga jebat. . .

Nakon nedavnog otvaranja «Airlines Arene», američki kongresmen Gene Taylor, kao živi svjedok Carnival-ova lobiranja *(čitaj i pumpanjem keš-novca u kongresne odbore) uzviknuo je u medijima :

- Hej, pa to nije fer, Carnival kupuje svoje brodove negdje drugdje izvan Amerike, opslužuje te brodove jeftinom radnom posadom iz zemalja Trećeg svijeta, a zatim uživa prednosti biznisa, koje imaju američke korporacije, koje uredno otplaćuju američki porez! Što ako se tim Carnival-ovim brodovima s Liberijskim zastavama nešto loše dogodi na moru ? - pitao je retorički kongresmen Taylor

- Što, ako ti brodovi počnu gorjeti na moru od posljedica požara, da li će Carnival čekati i sjediti dok Liberijska obalna straža dođe u pomoć? Tko se stvarno zadužuje sa svim odgovornostima!? Jasno američki građanin, kao obveznik plaćanja poreza . . .

Tako je jednostavno, a snažno poentirao kongresmen iz Missisipi-a, Gene Taylor, koji je ne samo opalio "trisku", već i bacio na pod, Carnival-ove «mozgove» u prostorijama «Carnival-ovih svinja» .

U suštini sve se znalo, i sve su karte bile posložene na stol, tako da smo imali žrtvu, zapravo više žrtava, zatim počinitelja «Zločina», postojali su dokazi, te živi svjedoci, ali Carnival je ipak bio «hobotnica» s velikim krakovima i pipcima puštenim u svim strukturama vlasti. Zato je moj strah bio opravdan, jer lako je moguće da se Carnival iz svega ovoga može izvući nekažnjen ?!

- Ne, ne i ne, Carnival mora biti oštrije kažnjen, nego što je smiješno izrugivanje moćnicima Carnival-a u američkim govornim "show" programima Davida Letterman-a ili Jay Leno-a, što, što je jako dobro pokazivalo stvarnu sliku Amerike. Ali za Carnival je to bilo preblaga sankcija . . . - znao bih glasno uzviknuti u dijalogu sa samim sobom, pripremajući se za svoje svjedočenje protiv Carnival-a.

«Slučaj Američki narod protiv Carnival-a» treba doći u američku sudnicu, i to preko stola američkog državnog tužitelja, što bi moglo mene i ostale Hrvate uvjeriti da Amerikanci nemaju dvostruka pravila za određivanje pojma «demokracija». Ili oni uistinu misle na demokraciju Janusa, grčkog boga s dva lica, gdje je jedno naličje za Amerikance, a drugo za napredne zemlje, a treće za zemlje Trećeg svijeta, gdje bi onda bila i Hrvatska.

Ipak, za smrt Teda Arison-a, oca Carnival-a , Bog nije imao smisla za humor jer pokojni Ted je umro baš 1999.g., tj. desete godine njegova izbivanja izvan SAD-a u Izraelu. Ted se odrekao američkog državljanstva 1990.g., te odselio u svoju domovinu kako bi za svoje »Dijete Carnival» omogućio izbjegavanje plaćanja američkog poreza.

Tako je otac ostavio sinu, nasljedniku Mickey-u više-manje neoporezivi dio kolača vrijednog 5,6 miljardi dolara, ili vjerojatno i puno više od toga, kako navodi novinar Jim Le Fede u tjedniku «Miami News Time».

Kako je moje « čisto i prljavo donje rublje» izlazilo na površinu prilikom suđenja s Carnival-om koje je bilo u tijeku, isto tako je i svo prljavo rublje Carnival-a izlazilo na površinu, i to, prije svega zahvaljujući američkom timu novinara iz tjednika »Miami News Time»!

Novinare Jim De Fede, Kirk Nielsen, Tristram Korten, Ted B. Kissell, kao da je sam Bog poslao da izađu preko medija u javnost sa aferom Carnival, i to neposredno uoči početka mojeg suđenja sa Carnival-om .

Da bi sve ostalo u krugu kuće, pobrinuo se jedan od odvjetnika koji su prije zastupali Carnival u mojem slučaju, a koji su maknuti sa slučaja, zbog simpatija iskazanih prema meni, prije kirurškog zahvata tzv. «Otvorene biopsije».

Ta medicinska operacija trebala je pokazati da li ja bolujem od Osteosarkoma, tj. najsmrtonosnijeg oblika raka kostiju, a koju, i to više mjeseci, Carnival nije htio platiti u mojem slučaju, što je dojmilo čak i spomenutog Carnival-ova odvjetnika, a koji je, naknadno, obavijestio i mene o novonastaloj «Aferi Carnival».

Tako sam i ja, sudbinski, preko redaka iz tjednika «Miami News Time-a», postao uključen u «Aferu Carnival», a koja, vjerojatno, da nije bilo Carnival-ova odvjetnika, nikad ne bi dospjela u moje ruke . . .

Novinar Jim De Fede napao je Carnival svom snagom izlazeći u javnost sa točnim iznosima keš novca koje je Mickey Arison pumpao kroz političku kampanju Demokrata i Republikanaca.

Na taj način, «Svinja Mickey», kako je Mickeya Arisona nazivao novinar Jim De Fede, «otvarao je sva vrata američkog kongresa», i naravno, da nije mogao pogriješiti kada je davao keš i jednima i drugima, a keš-novac je razvlačio smiješak, baš svima u kongresu, kad je na dnevnom redu kongresa bio Carnival, ili ukupni odnosi u «Cruise line biznisu» .

Novac je u kongres ulazio direktno preko Mickeya ili preko »Internacionalnog Vijeća Cruise Line kompanija», tako da je u «Miami News Times-u» novinar De Fede, hrabro izlazio s konkretnim brojkama kao dokazima Carnival-ove prljave i dvostruke igre :

- 1998.g., Arison donira ček od $27 000, 00 Republikanskom kandidatu Senatoru Alfonsu D'Amatu iz New Yorka, te pristaši Demokrata iz Floride, Bobu Grahamu.

-1998.g., Arison-ova supruga Madeline donira ček na $40 000, 00 za utjecajne senatore.

- 1998.g., Internacionalno Vijeće Cruise Line (ICCL) biznisa donira : $168 146, 00 za različite kandidate u izbornoj utrci, i to: $ 89 146, 00 za Republikance i $ 79 146, 00 za Demokrate.

- 1997.g., (ICCL) Internacionalno Vijeće Cruise Line kompanija za članove Kongresa uplaćuje : $557 000, 00, prema izvoru Centra za Primijenjenu politiku u Washingtonu, DC, novac je uplaćen u svrhu plaćanja taksi ili bolje rečeno izbjegavanje od plaćanje taksi Carnival-a za 1997.g.

- 1998. g., račun za lobiranje Cruise Line industrije je poskočio u odnosu na prošlu godinu na iznos od : $604 000, 00 .

Novinar Kirk Nilsen, kao drugi kolumnist «Miami News Time-a» je napravio reportažu o uvjetima rada posade na Carnival-ovim brodovima, za koje je život na brodovima bio sve osim Karnevala ili zabave .

Novinar Nilsen je intervjuirao dva radnika s najvećega Carnival-ova broda «Carnival Destiny», ne odavajući im prava imena jer bi radnici odmah dobili otkaz od Carnival-a.

Tako prema riječima južno-azijskog pomorca "alias" Jacquesa-a, kako ga novinar naziva, radni dan na brodu Carnival Destiny brojio je od 14 do 16 sati dnevno, započevši od 4h ujutro, nakon samo 3 do 4 sati spavanja, u kabini ispod razine mora, i u prvoj rundi trajao bi do 10 sati ujutro, bez prava na doručak, obzirom da je doručak započinjao u 6 sati ujutro, kada je Jacquese već radio. Njegovi šefovi su kontrolirali njegov rad ne dopuštajući mu da jede za vrijeme posla, kojeg je obavljao u brodskoj kuhinji , i da tragikomedija bude veća - na pripremanju i aranžiranju hrane za goste broda. U 3 sata popodne Jacques se morao vratiti na posao radi pripremanja večere u tri različite satnice, sveukupno u trajanju do 11.30 sati navečer, kada je on mogao konzumirati svoj drugi i posljednji obrok toga dana . Jacques je zarađivao $1,5 po satu, ili $21 po danu za 14 satno radno vrijeme, u radnom tjednu koji je brojio 7 dana, što je činilo ukupno do 98 radnih sati za $147na tjedan, s tim da se nekad radilo i prekovremeno.

Prema njegovima riječima, te riječima njegovih kolega s broda, rad na brodu je bio noćna mora za sve članove posade, osim oficirskog osoblja i menađera, a otkaz nije bio rješenje, jer se više-manje radilo o članovima posade koji su novac slali svojim obiteljima u dalekim zemljama Trećeg svijeta.

Na koncu duge i mučne reportaže gdje su intervjuirani, predsjednik Carnival-a, Bob Dickinson, te bivši direktor osiguranja Carnival-a, Charles Harris, na vidjelo je izašlo više od 100 slučajeva, i to samo prijavljenih slučajeva od seksualnih neumjesnosti do silovanja i zlostavljanja, i to od strane članova posade Carnival-a prema putnicama na brodovima Carnival-a.

Slučajevi su se našli na stolu okružnog suca u Miami-ju, gospodina Steve-a Levin-a, a koje li slučajnosti, u baš svim slučajevima silovanja, počinitelji silovanja i drugih kaznenih djela su napustili brodove Carnival-a, te tako nisu bili dostupni američkim vlastima .

Obzirom na vješte manevre «Carnival-ovog sistema», POČINITELJI silovanja nisu bili dostupni niti FBI - agentima , tako da su, ironije li, silovanja ostala na razini malo «tvrđeg seksa» po Carnival-ovom scenariju, na kojoj razini je sve i završavalo po dobro razrađenom Carnival-ovom sistemu zataškavanja .

Unutar otvorene «Afere Carnival», upravo najoštrije kritike dolazile su iz redova bivših zaposlenika Carnival-a, kao što je bio bivši direktor sigurnosti Charles Harris, te bivša djelatnica Carnival-a, medicinska sestra Cathy Wieland, koji su vrlo oštro napadali svoju bivšu kompaniju .

Prema riječima Charlesa Harrisa sve je bilo u rukama Kapetana brodova na Carnival-u, koji je imao svemoguća ovlaštenja koja su išla, čak i, do zatvaranje istrage u slučaja počinjanja težih kaznenih djela prema samo njemu poznatim razlozima .

Poslije bi Carnival platio Kapetanima brodova «Bonus» ili nagradu za uspješnu plovidbu bez izgreda. Da bi predstava bila kompletna, prema Harris- ovim riječima Carnival bi prešućivao ŽRTVAMA nad kojima su silovanja počinjena da imaju pravo na zakonom dozvoljene kontakte s FBI - agentima, što je bio i glavni razlog, zašto slučajevi i nisu dolazili do okružnih državnih tužitelja SAD-a, te s tim u vezi, i do Kaznenih sudova, već su rješavani na Građanskim sudovima kao slučajevi naknade šteta.

Razlika je bila ogromna, obzirom da su posljedica suđenja na Kaznenom sudu bile zatvorske kazne i kazne za kompaniju, dok se na Građanskim sudovima raspravljalo samo o novcu koji je Carnival, tek, eventualno trebao platiti ŽRTVAMA i OŠTEĆENIMA.

Za isplatu novca Carnival-ovi odvjetnici su bili odgovorni da se, ako se baš mora platiti, b plati što kasnije, a najjednostavnije je probleme bilo rješavati novcem, obzirom da je Carnival, novaca imao sasvim dovoljno.

I konačno na koncu medijske bitke u borbi za obranu Carnival-ovih interesa uključio se kao glasnogovornik Carnival-a i jedan od njihovih najbolje plaćenih odvjetnika, Courtis Mase. Courtis Mase, izgleda osunčanog američkog "playboya", meni dobro poznat jer je zastupao Carnival u početku mojeg pravnog slučaja protiv njih, imao je zadatak u medijima obračunati se s najvećim neprijateljima Carnival-a, te diskreditirati u javnosti osobe poput Charles Harris-a, bivšeg šefa sigurnosti Carnival-a, koji je previše znao . . .

Courtis Mase je za Harrisa tvrdio da on pretendira da bude ekspert Carnival-a, dok, prema njegovim riječima, u naravi on nije imao kredibilitet da bude ekspert u bilo čemu, te da je to jednostavno osoba bez kredibiliteta, zapravo, kao samo jedan od bivših djelatnika Carnival-a nezadovoljan nagodbom s Carnival-om uslijed njegove sudske tužbe.

28. siječnja 1998. g., nešto iza 9,00 h ujutro, u gradić Titusville, iz par sati udaljenog Miami-ja, ipak se morao dovesti i gospodin Courtis Mase, Carnivalov-"playboy" odvjetnik, na njegovu sreću, ipak u američkoj limuzini, dugoj 6 metara, te uz obveznog vozača s kapicom na glavi, nekog postarijeg gospodina crne boje kože.

Razlog za njegov dolazak bio je slučaj broj : 97 - 8635 - CA - O , kod suca Charlesa Holcomba u sudnici u Titusvillu, slučaj radnog naslova «Skok preko broda Fantasy», što je bio moj pravni slučaj u kojem sam ja tužio veliki Carnival .

Kako sam ja skočio s vrha Carnival-ova broda «Fantasy» u Atlantski ocean, za vrijeme dok se taj brod vraćao s krstarenja od otočja Bahamas prema Floridi, kao akt iz protesta ili akt iz očaja zbog «nesavjesnog pružanja medicinske pomoći na brodu», tako sam i ja, imao zadovoljstvo slušati pitanja odvjetnika Carnivala Courtis Mase-a, te i zadovoljstvo na njih odgovarati punih šest sati !!!

To je bilo moje prvo usmeno svjedočenje protiv Carnival-a, koje se po pravilima američkog građanskog sudskog postupka moralo izvršiti prije suđenja, a bilo je od velike važnosti, jer je svaka izgovorena riječ ulazila u zapisnik sudskog reportera, i mogla se dalje iskoristiti na budućem suđenju, u korist ili u prilog, jednoj od zaraćenih stranaka u ovom sporu.

Kako je, dalje, Carnival-ov slučaj preuzeo drugi odvjetnik Ted Shinkle, koji na sudu u Titusvilleu, zaredom nije izgubio najmanje deset slučajeva, u kojima je također branio Carnival, znao sam, da sam i ja postao smetnja za Carnival, koju je trebalo pobijediti, tiho, kako se preko medija opet ne bi podigla prašina o novoj «Aferi Carnival» .

Za to je bio nadležan moj odvjetnik, Stephen M. Moon, koji je već u startu suđenja, moj slučaj tužbe Carnival-a predao sudu u Titusvilleu, a ne u Miami-ju, iako je obzirom na sjedište Carnival-a, postojala i pravna mogućnost, tužiti, Carnival u Miami-ju.

Stanovnici okolnih gradića od Titusville-a, do obližnjeg Melburna, kao i Cocoa Beach, te Cape Canaverala, u okrugu Brevard na Floridi, bili su birani u «Moju porotu» po sistemu «slučajnog uzorka građanina», koji nisu kažnjeno evidentirani. U svakom slučaju, stanovnici tih «američkih gradića» bili su znatno manje upućeni u sve «Afere», te mutne i prljave poslove Carnival-a i sveukupnih odnosa sa «Sistemom Cruise Line Industrije» u odnosu na stanovnike iz velegrada Miamija, najvećeg grada na Floridi .

Vjerojatno, baš nitko od mojih porotnika : 1)Michael Wilson, 2)Delmar Foster, 3) Richard Higins, 4) Stuart Hires, 5)Mary Abright, , 6) Felix Patrick, 7)Audrey Grayson, u mojem pravnom slučaju - 97 - 8635 - CA - O , u sudnici suda u Titusvilleu, pod presjedanjem suca Charlesa Holcomba, uopće nije bio upoznat s aferama, mutnim i prljavim poslovima kompanije Carnival, te klana Arison, već im je prva asocijacija s riječju Carnival, najvjerojatnije, upravo bila TV reklama s početka ovog teksta :

- Carnival Cruise Line! Najpopularnija kompanija za krstarenje na svijetu brodovima za zabavu . . . . .

Siguran sam da bi većina građana u grada Miami-ju, na Floridi, imala sasvim drugu asocijaciju kao «moja eventualna porota» na suđenju protiv Carnival-a. Pod pretpostavkom da su građani Miami-ja čitali bilo koje dnevne novine i gledali bilo koju TV stanicu s vijestima u gradu Miami-ju, sigurno je da bi oni i samim spomenom riječi Carnival, bili puno bližu asocijaciji «Afera Carnival «, nego li tekstu TV-reklame o brodovima za zabavu .

U «Miami News Time» nije pisalo da su se brodovima Carnival-a prenosili i ilegalni narkotici, prije svega «Kokain», ali zato sam ja, uz sve zaposlene na Carnival-ovu brodu Fantasy, bio živi svjedok da se 1997.g., narkotik - kokain prodavao «polu-legalno» na brodu Fantasy sa cijenom kokaina od $30, 00 US Dolara po gramu .

To je vjerojatno bio akt iz milosrđa ili «Eutanazija bijele smrti» za Carnival-ove zaposlenike koji su, da bi izdržali napore 16 satnog radnog dana, nerijetko radili i samo za liniju kokaina dnevno.

Kako je na brodu bilo i skoro 50 do 60 agenata Carnival-ove službe Sigurnosti, te kako niti hrana nije mogla biti prenesena od restorana za putnike do kabina za posadu, postavlja se pitanje kako je «Kolumbijac», kao član posade, u svojoj kabini, mogao imati 2 kilograma bijelog praha, tj. kokaina, a da to baš nikom od Carnival-a nije smetalo.

U tom smislu bi odgovori Carnival-ovih odvjetnika "alias" Courtis Mase-a, ili Ted Shinkle-a, kao Carnival-ovih glasnogovornika i promotora njihove politike, mogli glasiti ; « da se Carnival trudi izgraditi sistem sa određenima pravima i obvezama za Carnival-ove djelatnike, i za Carnival, podjednako, te kako je to sistem na kojem se radi da bude najbliži perfektnom, ali da nitko nije savršen, pa tako niti korporacija Carnival!

Dok sam čitao spomenute članke u novinama u svezi Carnival-ovih prljavih poslova, te način funkcioniranja cijelog sistema, znao sam, ako postanem medijski slučaj, opasan za Carnival, i meni će se, jednog dana, dogoditi ponovno Courtis Mase, ili neki drugi Carnival-ov glasnogovornik koji će u javnosti reći, da sam i ja Carnival-ov bivši djelatnik, nezadovoljan Carnivalov-om nagodbom, te da nemam kredibilitet za ništa, a kamoli za rat s Carnival-om.

Naprijed na - 
Natrag na -   Početnu stranicu - Mapu časopisa