Jump over Carnival Fantasy - 1.nastavak (23.srpnja 2000) 
Autor Goran Rodić

26. siječnja 2000. g. , 9,00 h ujutro, uredi Carnival-ova odvjetnika Teda Shinkla bili su prava arena u kojoj su se punih 6 sati vodili mirovni pregovori između odvjetnika i predstavnika Carnival-a, te mojeg odvjetnika Stephena Moona i mene. To je, sudskim rječnikom, bio zadnji pokušaj sudske nagodbe između mene kao tužitelja, te Carnival-a kao tuženika. Ne uspiju li pregovori, predstoji suđenje, podjednako riskantno za obje stranke.

Osnova za početak pregovora i razgovora, bila je Carnival-ova prva ponuda od 15 000, 00 $, licitirana još tijekom mog boravka u Hrvatskoj, te moja ponuda od 400 000, 00 $, kako bi se slučaj završio mirnim putem. Dakle, krenuli smo s prilično udaljenih stajališta, 26 puta su se razlikovale njihova i moja ponuda . .

- Da Vas upoznam sa tužiteljem - započeo je Stiv upoznavanje u hodnicima sa sudskim pregovaračem, iskusnom odvjetnicom Donnom Doyle, koja me, vrlo duboko i analitički, pogledala direktno u oči.

- Drago mi vas je upoznati , odgovorio sam ja, uzvrativši pogled odvjetnici, sudskom posredniku u pregovorima sa Carnival-ovim odvjetnicima.

- Stiv, pročitala sam Vaše pismo Stiv, ne mogu vjerovati kroz što je sve morao proći ovaj mladi gospodin ! - Donna se obraćala Stivu, povremeno gledajući i prema meni.

- Da, da, to je nečuveno ! - uzvrati Stiv, s izrazom lica na kojem sam ja čitao kako mu je jedino važno koliko bi on, iz cijele te priče, mogao spremiti dolara u džep.

Ulazeći u super- bogato uređene urede odvjetničkog društva "Gray, Harris & Robinson", za koje je odvjetnik Ted Shinkle radio kao njihov "Đavolji odvjetnik", koji prema Stivovim riječima, u zadnjih 15 slučajeva na sudu nije izgubio niti jedan pravni slučaj, u glavi mi je, usporedno prostrujala slika ureda mojeg odvjetnika. Naspram ovome sličio je na čekaonicu !!!

- Dobro je . . . . - tješio sam se, razmišljajući u sebi kako je Stiv, ipak, samostalan odvjetnik, dok je iza Shinkla stajala golema institucija ovakvih ureda po cijeloj Americi .

U ured su zadnji ušetali odvjetnik Shinkle i predstavnik Carnival-a, uz mladu pravnicu Marion, pokazujući nam tko je tu, u stvari, gazda!

- Možemo li započeti - oglasila se sudska posrednica Donna Doyle, dok su Shinkle i Marion još nešto tiho razgovarali . . . .

- Moje ime je Donna Doyle i ja se ovdje nalazim u svojstvu sudskog posrednika, kako bih pokušala, još jednom, neposredno prije samog suđenja, pomiriti stranke u ovom sporu. Moja zadaća na ovim pregovorima je biti neutralni pregovarač, bez favoriziranja jedne od ovdje nazočnih stranaka, te u tom smislu želim na samom početku razgovora izbjeći bilo kakve nesporazume.. Prvo će zastupnici stranaka iznijeti svoje subjektivno viđenje ovog spora, a nakon toga će se predstavnici stranaka smjestiti u odvojene prostorije iz kojih će se dalje voditi pregovori uz moje posredovanje. Unaprijed vas molim za razumijevanje moje pozicije neutralnog posrednika pregovarača, te vam zahvaljujem na pozivu . . . . . Odvjetniče tužitelja imate prvi pravo na uvodnu riječ !

- Dok je Stiv pričao moju priču, razloge moje bitke sa Carnival-om, onako kako sam cijelu priču konstruirao ja sam, uz neophodne savjete starog morskog vuka Bokija, dotle su se u mojoj glavi vrtjele slike događaja, od onih u brodskoj kabini Carnival-ovog broda Fantasy , pa do skoka u ocean.

Nakon Stiovog izlaganja, on i ja ostali smo sjediti kao gosti u istom uredu, a Shinkle i Marion su promijenili ured. Donna je poput teklića šetala od ureda do ureda prenoseći poruke, koje su se odnosile na dolarske iznose. Uz cifru koju bi ona ispalila, išla je obvezna argumentacija protivne strane, tumačenje njihova stanovištu i koji su argumenti protivne strane. Ja sam znao da nakon svega ne mogu svoju kožu prodati za male novce, a to su shvatili, nakon šest sati pregovora, Stiv i Donna, te predstavnici Carnival-a.

- Gosp. Rodic, molim Vas da spustite Vašu ponudu sa 300 000, 00 $ na neku prihvatljivu razinu kako bi se pregovori mogli dalje odvijati, u suprotnom, idemo u slijepu ulicu ! - bez imalo nade, naizgled očajna, Donna me pokušala zadnji put nagovoriti na pokušaj mirenja .

- Ne , ima nekih stvari koje novac ne može platiti. U osnovi ja i želim suđenje protiv Carnival-a, a ovdje sam došao samo zato jer mi je moj odvjetnik Stiv objasnio kako je to moja obveza prema Zakonu države Florida .

- Goran , ali ako ti ja, kao tvoj odvjetnik predložim da svoju zadnju ponudu sa $ 300 000, 00 spustiš na $ 200 000, 00 , . . . da li bi me poslušao ? - upitao me Stiv molećljivim glasom.

- Ne, . . . to je moja zadnja ponuda, obzirom da oni nude 40 000, 00 $, samo pod uvjetom da ja spustim ponudu na $ 125 000, 00, a to mi je neprihvatljivo.

- O. K., onda moramo konstatirati kako su ovi pregovori propali . . . . - završila je Donna njenu mirovnu misiju napuštajući ured .

- O. K. stari , to je to, izgleda da ćemo morati svoje šanse tražiti na sudu, morat ćemo se dobro pripremiti ! - uzviknuo je euforički Stiv i kao da je odjednom i njemu postalo drago što nisam popustio.

- Steve, ja vjerujem da uz tvoju pomoć mogu pobijediti veliki Carnival na sudu ! - uzviknuo sam i ja euforički, vjerujući da moćni Shinkle i Carnival nisu nepobjedivi.

U ured su zatim ušli svi iz Carnival-ova tabora. Počelo je jedno obično ćaskanje, kao da netom prije nije vodila prava bitka. Očito, to su profesionalci kojima je pregovaranje o novcu svakodnevnica. U razgovor sam se uključio i ja, rekavši dovoljno glasno da svi čuju: :

- Dakle, vidimo se na sudu, pa to je super, i da budem iskren, to je jedini način da završim roman koji već godinama pišem. Nedostaje mi samo jedno poglavlje, "Suđenje protiv Carnival-a".

Prisutni me pogledaju s nevjericom, i kao da im je svima iznad glave bila jedna rečenica:

- "Ovaj se čovjek iz Hrvatske možda ne šali, uostalom, on je to već više puta dokazao !"

Ti su me pogledi podsjetili na oči čovjeka čiji me pogled obvezivao - podsmjeh Carrival-ova djelatnika osiguranja , jadnog Filipinca, koji mi je na vrhu broda Fantasy, uzviknuo ;

- "Što te muči, čovječe ?"

Kad sam mu odgovorio da me pusti na miru, u protivnom ću skočiti s broda, on se odmaknuo, i gledajući preko ograde broda u bezdan oceanom, ironično i superiorno reče :

- "Ako hoćeš skočiti čovječe , ti slobodno skoči" - ne vjerujući da bih tu ludost mogao i ostvariti.

Za trenutak ja sam bio u zraku, padajući u bezdan oceana, negdje na Karipskom oceanu . . . .

Često me prijatelji pitaju koliko dugo je trajao skok ?

Ja im najčešće odgovaram da moj skok, i let u prazno, još uvijek traje . . . . . .

Naprijed na - 2.nastavak: Selekcija i odabir porotnika
Natrag na -   Početnu stranicu - Mapu časopisa