Eseji o (izgubljenom) hrvatskom pomorskom nazivlju

Kako je žabar na brodu otkrio žabu zjevaću  Željko Stepanič

Esej br.7. (21. 12.2000.)

Dio sedmi 

Nema baštuna bez bumpreša

Nedavno vam obećah jednu zanimljivu štoriju o prednjem jedru. Što rekoh ne porekoh, ča čakulah ne počakulah, kaj rekel ne porekel. Da bi reč rekel.

Dakle, današnje prednje jedro koje neki zovu flok, a neki prečka nekada je bilo dobrano izvučeno ispred pramca pomoću oblice koju zvahu kosnik (zapravo, ništa drugo do li kosi jarbol) oli bumpreš. Znao se tu naći i njegov (kosnikov oli bumprešov) nastavak kojeg zvahu prikosnik oli baštun.

Vremenom se kosnik uglavnom ugasio pa se letača uglavnom povlači na pramac gdje se uglavnom naziva prečka, a da me razumu uglavnom svi Hrvati koristi se uglavnom naziv flok.

Lijepi primjer prečke na kosniku, kao i zahodskog, pardon, latinskog jedra, možete vidjeti na ubavoj komiškoj gajeti falkuši. Prednje jedro je izbačeno daleko ispred pramca pomoću kosnika kojeg domaći zvahu baštun. Zašto baštun a ne bumpreš ne znam jer prvi tj. baštun zapravo je nastavak drugog tj. bumpreša pa ako nema drugog tj. bumpreša nema ni prvog tj. baštuna. Jasno, ne?

Simpatični par sutrašnjice

Bumpreš i baštun su nerazdvojni par, nešto otprilike poput Scile i Haribde (što mu to bi?), kormila i ruda, ili pak Ivice i Marice, Bobija i Rudija, dotora Luigija i Bepine pa srdele i vina, kruha i soli i tako to.

U ne tako davnoj prošlosti ovim prostorima harali su srp i čekić u paru. a par likova Mirko i Slavko, kad su bili raspoloženi, bijahu brži od današnjih mikroprocesora. Ako mi ne vjerujete, pitajte svoje očeve. Tako jednom letio jedan metak na Mirka, a Slavko, spazivši pogibelj kako hita mu na druga (da me mladi hrvatski naraštaj razumi, engleski: comrade) viknu: Mirko, pazi metak! Potonji se tada (mislim na Mirka a ne na metak) hitro sagne te mu ovaj (mislim na metak a ne na Slavka) fijukne iznad glave. No, prije samog akta saginjanja Mirko mu (mislim Slavku a ne metku) još stigne reći: Hvala Slavko! Ma današnji je Pentium prema Mirku i Slavku obični prečkin dim. (Kakav dim?)

Par pred kojim leži, sjedi i stoji lijepa budućnost mogao bi biti morski praščić i morski žapčić ... hm... ovaj par mi je nekako sumnjiv. Suhozemno prašče i žapče još nekako, al' da su prasac i žabac mokrozemci?

To bi bilo kao da vam netko kaže morski jež, morski konjic, ili pak morska krava a može i morska trava. Ta tko je vidio morsku kravu da pase morsku travu? Kaj god!

Bila na Braču jednom jedna prička

Evo zanimljive štorije koju mi bijaše prišapnuo barba Žabko, taj mali žapčić koji ima jedrenje u malom kraku. Eto, mokrozemci čudom se čude otkud prečka se stvori, to pitanje njih mori, a Žabko će da im odgovori.

Davne 1870. godine je Božo Babić ( pa dobro, daj već jednom reci tko je taj) u svom Morskom riečniku zapisao riječ koju bijaše čuo na Braču a to bi prička. Eh, da mi je naći rimu, nešto poput one: gle, eno gnjurca, more mu do koljena. Slušaj sad: gle, eno djeve pokraj pričke, more joj do koljena. Bit će rima kad dođe plima. Jedva čekam plimu da vidim rimu.

Na tugu, ove stare bračke riči, koliko mi poznato, ne sjećaju se niti najstariji živući otočani jer već poodavna, ohoho više od stotinu godina, tamo nema brodogradnje. Vratimo se mi prički. Poslije je Babić piše kao priečka, a početkom stoljeća počehu pisati prečka, uostalom, kao i danas. Šteta, jer još uvijek ima plime al' nema više rime.

Da upotpunim sliku o prednjim jedrima evo vam nekoliko crteža različitih prečaka. Ka' i obično, po staroj i dobroj hrvatskoj navadi dat ću vam i englesko nazivlje tako da se lakše razumimo, kužiš stari moj?

Tako na slikama vidimo s lijeva na desno i s gore na dolje ova prednja jedra: hrv. klobuk, engl. spinnaker; hrv. neskladni klobuk, engl. asymmetric spinnaker; hrv. preletača, engl. gennaker; hrv. letača, engl. genoa, hrv. prečka, engl. jib te hrv. ženske mudante, engl. womans' knickers. Ne smijemo zaboraviti ni malu skupinu oblica na brodu: hrv. jarbol, engl. mast; hrv. deblo, engl. boom; hrv. struk, engl. tangoon i hrv. kosnik, engl. bowsprit.

Scila i Haribda hrvatskoga pomorskog nazivlja

Tek sada spazih da smo već kod sedmog nastavka. To vam dođe ka sedmi dan. Vrime je za predah. Iskoristimo ga za osvrt na proteklih šest nastavaka. Pa zavrnimo oko, glavu i vrat.

Znači, zavrnuvši sve potrebite dijelove tijela pogledajmo kroz koju to Scilu i Haribdu hrvatskoga pomorskog nazivlja projedrismo. Na jednoj strani su pobornici uporabe što čišćeg hrvatskoga izričaja, kažimo puristi, a na drugoj strani su pobornici kolokvijalnih i dijalektalnih izraza, kažimo noštromisti,. Glede jezičnih stručnjaka na prvoj strani mahom su kroatisti, a na drugoj mahom romanisti. Teške li Scile i Haribde.

Htjeli mi to ili ne, već više od stoljeća oplakuju nas poteškoće s razvojem hrvatskoga pomorskog nazivlja. Razvoj bijaše mu otežan zbog nekoliko povijesnih činjenica: staroslavensko pomorsko nasljeđe bilo je relativno skromno. Došavši na na more naši su preci stoljećima bili pod uplivom kulturno i pomorski razvijenijih naroda. Kasnije, u našim je pomorskim učilištima dugo, čak preduuugo, službeni jezik bio talijanski a ne hrvatski jezik.

Tek u drugoj polovici 19. stoljeća, u doba preporoda, javlja se prirodna težnja ka pronalaženju i uvođenju hrvatskih izričaja čime se počeo stvarati temelj za postupno stvaranje hrvatske pomorske terminologije. No, kako ništa u životu ne ide lako, tako ne ide ni ovo.

Prve napore u tom smjeru učiniše nastavnici pomorske škole u Bakru gospoda Jakov Antun Mikoč i Božo Babić. Hoću ja o Miki i Babi al' nešto kasnije, je l' priša?

Nabujala rijeka morskih riči

Sada slijedi nešto za one kojima u tijelu kola slana krv. Slijede riči koje molim pročitati u jednom (uz)dahu. Osjetit ćet ih u dubini probavnog trakta svog, srce će vam se za rebrica priljepit, njedra će vam ispunit čudan plam, nešto poput žgaravice. Pa krenimo... duboko uzdahnite i jednodahno pročitajte:

Morska sol i maslinovo ulje, suha smokva i slana srdela, vino, bevanda i kvasina, damižana, guštirna ili gustijerna, kamenica, barilo i konoba, konopi, vrše, kašete i palangari, škrinje i bauli, kajić, trabakul i barka svićarica, leut, bracera i batana, koza, tovar, mula i pantagana,ona s broda ili ona iz kantuna, salamura, marinada, kukumar i balancana, gradele i padele, pogača, pašta, šalša, buzara, brudet i bujabes, fritrula, friganje i lešada, marenda, makaroni, ribanje i ribarsko prigovaranje, ćakula i razgovor ugodni, spiza, peškarija, butiga i oštarija, ponistre i škure na njima, lumini, lanterne i ferali u luci i na ulici, teraca i odrina, lođe i pergole, portuni, balkoni i balature, sular i šufit, veranda i škuribanda, đardini, gitara i serenata, fjaka i dolčefarnjente, lancun, šugaman, kamera, sjesta i fešta, dišpet i beštima, buće iliti balote, trešete i briškula, razni meštri, kalafati ili šuperači, gospari i šjori, mulci, berekini i fakini, mandrili, šempije, oriđinali, leri, komedijanti i rufijani, švore i putane, farabuti i tutikvanti ... uh,... sada lagano izdaaahnite!

Dišite, dišite, za Boga miloga! Nisam rekao da ispustite dušu već zrak, za ime Božje. Zar ne osjećate onu finu, suptilnu, jedva primjetnu razliku između "ispustiti dušu", "ispustiti zrak" i "ispustiti vjetar". Gdje vam se zametnuo onaj filigranski osjećaj za jezik, tako urođen nama Hrvatima? Uopće se ne čudim što imam vjetrovitih problema objašnjavajući vam hrvatsku pomorsku terminologiju. Uostalom, zar ima jedriličara koji nije imao probleme s vjetrovima? Želim vam da uvijek imate dobar vjetar! Nameće se prirodan zaključak da je uvijek bolje ispustiti vjetar nego dušu. Praksa je to dokazala. Nema potrebe da to provjeravate.

Čitaj dalje! Obala može neke stvari reći samo u dijalektu kojim vlada, koji je različit od onog iz unutrašnjosti i zaleđa. Ovdje su navedeni samo dalmatinizmi s manje ili više italo-mletačkih primjesa. Oni se ne mogu prevesti niti to treba pokušavati...Tako je napisao Matvejević u svome nahvaljenome brevijaru, a iz kojeg crpih netom gore spomenute slane riči.

Nemam dalmatinizme da kažem da nemam dalmatinizme. Da bi reč rekel!

Mala slana šala

Negdje usred oceana vodio se sljedeći radiotelefonski razgovor:

- Ovdje kapetan nosača aviona, molim vas da se maknete s našeg kursa za 15
stupnjeva.
- Žao mi je, vi ćete se nama maknuti za 15 stupnjeva.
- Ponavljam, oštro će kapetan: Ovdje je najveći nosač aviona najmoćnije sile
na svijetu, maknite se s našeg kursa za 15 stupnjeva.
- Žao mi je, ali vi ćete se nama maknuti za 15 stupnjeva.
- Posljednja opomena, maknite nam se s kursa za 15 stupnjeva - zagrmi prijeteći
kapetan nosača aviona ili ćemo vas ...
- Žao mi je, ovdje svjetionik.

Barba od A do Ž, od barAbe do Žabara

Vrckave pitalice o barbi!

Kako se kaže barba u množini? Barbari.
Kako se kaže mačo barba? Barbar.
Kako se zove žena u barbe? Barbara.
Kako od milja zovu ženu u barbe? Barbika.
Kako se zove žena u mačo barbe? Barbarela.
Kako se kaže barbi od Barbare? Barbarin.
Kako se engleski kaže barba? Barmen.
Kako se u zagrebačkom slengu kaže barba? Brader.
Kako se engleski od milja kaže barba? Barbie.
Kako se španjolski kaže barba? Barbados.
Kako se engleski kaže kad barba priprema gradele? Barbikju.
Kako se zove baraba kad izgubi dobar glas? Barba.
Kako se zove barba kad vrati dobar glas? Baraba.
Kako se kaže ogromni barba? Barbun.
Kako se zove životna filozofija u barbe? Barbarizam.
Kako se zove stil života u barbe? Barbarstvo.
Kako se kaže živjeti umirujućim životom barbe? Barbiturati.
Kako se zove barba kad uplovi u ACI marinu? Barbieri.
Kako se zove mjesto gdje se okupljaju barbe? Barbirnica.
Kako se zove nabrijani barba? Barber.
Kako se zove barba ugodna baritona. Barbiton.
Kako se zove žensko čeljade u barbe? Barbeta.
Kako Zagorci od milja zovu barbu? Barbek.
Kako se zove šempijanje u barbe? Barbomanija.
Kako se zove suhozemni barba? Žabar(ba).


Lingua naših mornara u Austrougarskoj

Još i danas kruži anegdota iz vremena Austrougarske o jeziku hrvatskih mornara na brodovima monarhije. Za bonace govorilo se njemački, za ugodna maestrala talijanski, a za nevere hrvatski.

A što govoraše prije Austrougarske? U ta vremena na brodu je vladao italo-mletački govor. Isto tako i na brodovima slobodne dubrovačke republike. Zavirimo u spise gospara Josipa Luetića, vrsnog poznavaoca naše pomorske terminologije koji je prije dvadesetak godina zapisao ovo: službeni spisi koji se odnose na dubrovačke pomorce pisani su ponajviše na talijanskom jeziku koji se tada u pomorsko-lučko-trgovačkom poslovanju upotrebljavao kao opće priznati jezik u svakodnevnoj praksi u bazenu Sredozemnnog mora pa tako i u dubrovačkoj republici.

Slušaj ovo! Ako je Sredozemno more bazen onda je Jadransko more bazenčić. Ja više ne idem na more i u more, već idem na bazenčić i u bazenčić lovit ribu, jedrit i navigavat.

Nastavak slijedi!

  Natrag na -  Početnu stranicu - Mapu časopisa -