Eseji o (izgubljenom) hrvatskom pomorskom nazivlju

Kako je žabar na brodu otkrio žabu zjevaću  Željko Stepanič

Esej br.4. (15. 08.2000.)

Dio četvrti 

Nostra madre lingua Croata

Skoknem ja malo do gospara u Dubrovnik da ih oslušnem. Zapne mi za uho (ovome stalno nešto upada i zapinje - čujem netko šapće u parteru) njihova ćakula:

Mi smo se ovđe inkontrali da prodiskutamo pitanje nostra madre lingua Croata.

Kaj da velim? Deboto san buga noson u Orlandov palac. Sad san posve siguran da jezik u judi od mora nije riblji kašalj. O jeziku otočana neću ni pričat. Štoviše, ni vreća ribljih kašalja mu nije ravna. Jeste li čuli ribe dok kašlju? Prava sitnica prema ćakuli otočana. Radije ću prevodit riblje kašljanje na horvacki nego njihovu ćakulu.

Idemo dalje jezikom roda svoga.

Preveli me brodom žednog preko vode

Tek se malo pribrah od onog šoka kad saznah da mi neki kontinentalac bio uvalio timun u ruke, kad me nova nevolja snađe. Dođe mi da iz mora odmah u brod skočim. Naime, i brod od suhozemca dolazi. Beštimje i zviri, bilo kuda suhozemac svuda.

U Mediteranskom brevijaru, prekrasnoj sagi o Meditranu Predraga Matvejevića, čitam ovo (za nevjerne Tome i ine mornare na 125. strani): Brod se povezuje sa starim slavenskim glagolom bresti - bredo što znači gaziti, pregaziti, prijeći preko vode. Porijeklo mu je, očito, kontinentalno.

Idi Predraže gdje te traže. No, Predrag mrtav hladan nastavi nabrajati nebrojene nazive za brod, koji su najčešće grčkog, latinskog i romanskog korijena. On to citirao Pomorski rječnik Radovana Vidovića, no kako se radi o citatu citata iz Pravno-povijesnog rječnika Vladimira Mažuranića, ja ću vam iz prve ruke prenijeti što to u Mažuranića piše.

Je li brod muško ili žensko?

No prije nego vam pokažem kako Vlado vlada raznim nazivima za brod recite vi meni je l' brod muško il' žensko biće. Naime, engleski kapetani stoljećima umilno tetoše i tepaju brodu ka ženi. On je njima "she", ne daj Bože "it".

Usput, ako ne znate engleski, a niste nit sigurni jel' "she or it", tada ih jednostavno spojite - dobit ćete "shit", a to je danas, čujem, pravi hit.

Znate što mi reče jedan suhozemac koji se ne razumi u brode i spol broda? Ne znan, reče on, nisan mu gleda ispod kormila. Vidi ti njega. Ne zna čovik da je brod ka i žena: s njime/njome treba znati. Nema dvojbe da je brod u duši ženskog roda. Ima neka neka tajna veza neobjašnjiva privlačnost.

Samo što to izustih, a ono me sama nježnost stade samo obuzimati. Srce mi samo zaigra samo pri pomisli na sam brod, a same suze radosnice samo što ne navrnuše na samo oko. Ima puno pjesama koje pjevaju o vječnoj i nikada ispjevanoj tajnoj vezi mornara i njegova mu broda, no jedna mi posebno draga.

Barbara, sjeti se Barbara

Barbara mi srce dira. Da, Barbara Ivana Slamniga:

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka,
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa,
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova.
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara,
modro, bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina koje valja? ...

Sada slijede moji stihi:

Ima još Barbare, no zasad adio Mare,
malo predaha da vam se stihovi svare.

Ah... (moj tekst kojeg čitaj ovako:
lagani i duboki sjetni uzdah dakako),
ima l' još 'ko poput mene da vas davi,
ima l' još gdje takvog nek mi se javi.
Od barke do zopule i od čuna do tumbasa

Ah, da! Oprostite što se na trenutak malo smekšah. Natavljan čvrst ka stina. Mažuranić u svome rječniku (prvi dio, str. 102.) navodi pregršt naziva za brod. Jasno je da to nisu svi nazivi, no i od ovog popisa već me zaboli glava. Poslušajte!

U naših se izvorih spominju ove vrste brodića i brodova: barca (barka), bastasia, batel, bergantinus (brigantin), biremis (isto što i fusta), barcone, barcosa, barcusius (bragoč?), carabus (korablja), caraca, carachia, casselata, chocha, condura, drievo, frigada, fusta (fušta), galea (galija), galera, galion (galiun), grippus (grip), karavela, (kao i korablja, grč. karabos), ladja, lignum (drievo, legno), linter, londra, marziliana, navicula, navigium, navis, ormanica, plav, saeta (sagittea, sagiteda, saita, bit će i šajka odatle potekla), sagena, šebeka (šambek), tartana, treciones (galeae), triremis, zolla, zopula. Na riekah plove čuni, fušte, korabi, nasadi, šajke, tumbasi.

Glasno razmišljam: ako se brodom brodi i jedrilicom jedri tada se ladjom ladji, bracerom braceri, korabljom korablji, gajetom gajeti, plavom plavi, sagenom sageni, tumbasom tumbasi itd. itd. itd.

Ne pretjeruj! - čujem dobacivanja iz publike.

Oputana oputa, pripeta pripona i zapeta zaputka

Ma pusti puste brode, nego reci ti meni - obratih se barbi - kako zoveš one konce, niti i špage što jarbole drže da se u bum ne preobraze.

Ništa lakše - barba će meni - to su ti štraji i sartije.

Njemu ništa lakše, mislim se ja, a u učenim knjigama čitam leto, pripone i zaputku. Leto sprijeda, zaputka straga i pripone sastrane. Leto nađoh već u rječnicima Bože Babića iz prošlog stoljeća, još za debele Austro-ugarske monarhije.

Zaputku pročitah u njemačko-srpskohrvatskom rječniku Kraljevske mornarice stare Jugoslavije iz 1931. godine, a kojeg pak mahom sastaviše naši časnici koji službovaše u prethodnoj monarhiji. Usput, stara regatna pravila crpiše nazivlje ponajviše iz tog rječnika. Mnogi od tih naziva koristili su se i u NDH (vidi P.Mardešić: Pomorstvo, I dio Brod, Zagreb, 1944.), potom iza II. svj. rata, a puno ih se koristi i danas, hm, bolje reći pišu se u udžbenicima i priručnicima i danas. A govore? Kajgod!

U korijenu zaputke je staroslavenska riječ puto u značenju spone koja je (stoci) sprečavala slobodno kretanje nogama. U množini - puta su označavala konope kojima su se pričvršćivala vesla ili jedra. Inače, javljalo se nekoliko inačica: oputa, oputo, puta, puto, zaputa, ... sve u spomenutom značenju.

Konačno se nakratko ukazala žaba

Sada vam je jasno odakle naziv oputa - u Maredšića čitam: naziv za sva užeta (danas većinom čela) kojima su oputani i pripeti jarboli ... i koja ne prolaze kroz žabe. Aha, tu smo! Konačno je netko spomenuo žabu! Ma naći ću ja tu žabu ne zvali me žabar! Ah, da, svi znamo što je čelo, ne?

Valja dodati da su nekada puta u trgovačkoj mornarici bila isto što su pripone bile u ratnoj mornarici.

Vratimo se mi zaputki. Zaputka, zapravo velika pripona, bi i u mornarici Kraljevine Jugoslavije i u mornarici NDH-zije. Očito su isti časnici bili i tu i tamo. Npr. izvanredni Mardešić je pisa i u Kraljevini i u NDH i u FNRJ (za one malo mlađe: Jugoslavija nakon II. svjetskog rata). Danas, koliko vidim, vidim zaputku ka' zadnji štraj na jedrilici.

Isto tako drugi naziv za zaputku može biti puto. Pa kad je sprijeda leto, što ne bi straga bilo puto. Tako imamo leto i puto, pa se za okret leta u vjetar kaže letanje, a isto tako za okret puta niz vjetar putanje, dok je u pomorskim udžbenicima kruženje. Letaj i putaj, ha! Da, putaj! U Babića prije sto godina nađoh: iskrmi! Uh, koliko različitih naredbi za istu stvar.

Da zaključim, što li god onaj na kormanu drekne: Kruži! Putaj! Iskrmi! Poja! Gybe! brod će okrenuti niz vjetar.

Uh, sav se sputah u pute k'o pile u kučine. Šija, šija!

Mala slana šala

Pita učiteljica malog Franu:
Frane, sklanjaj imenicu bum.
Bum, buma, bumu, bum, bume, bumu, bumom - odgovori Frane.
Na to će mali Jožek:
- Ni dobro, ovak treba biti: bum, buš, bu, bumo, bute, buju.

Kojeg li jezika!

Nastavak slijedi!

  Natrag na -  Početnu stranicu - Mapu časopisa -