Eseji o (izgubljenom) hrvatskom pomorskom nazivlju

Kako je žabar na brodu otkrio žabu zjevaću  Željko Stepanič

Esej br. 16. (20. 07.2001.)

 Dio šesnaesti 

Prva javna nautička škola na Jadranu

Narod je oduvijek bio vezan za razne javne ustanove npr. javna škola, javna kuhinja, javna kuća ... javna kuća ... javna kuća ... joj oprostite, malo sam se zanio. Misli same odlutale. Ta čovjek nije stijena. A gdje smo ono stali? Ah da, javna ku... ovaj, skuzate, kažin ... skuzate, škola.

Ukupni razvoj jadranske plovidbe 18-og stoljeća uvelike je zadužio Franjo Ksaver de Orlando koji je bio osnivač, ujedno i profesor prve javne pomorske škole na Jadranu. U to vrijeme već je bilo nekoliko privatnih pomorskih škola na Sredozemlju pa tako i na Jadranu i to u Dubrovniku, Perastu i Trstu.

Godine 1753. carica Marija Terezija, u namjeri da od Trsta stvori glavno pomorsko trgvačko središte Austrougarske monarhije, određuje da se otvori javna nautička škola. Isusovac Ksaver de Orlando izabran je da je osnuje, otvori i vodi. Već je sljedeće godine sastavio školski program i otvorio školu s dvadeset jednim učenikom. Zanimljivo je da su upisani učenici morali imati završeni studij filozofije. Nakon ukidanja Isusovačkog reda škola je zatvorena, a Orlando se vraća u rodnu Rijeku gdje otvara katedru za nautiku.

Ovu štorijetu lagano prepričah iz knjige: Isusovci i hrvatska kultura od grupe autora, str. 167-170.

Zaustavite brod, silazim!

U knjizi Boba Bonda 'Sve o jedrenju' čitam o zaustavljanju broda: Zaustavljanje u osnovnom položaju jedna je od najvažnijih tehnika krstaškog jedriličarstva. Ona dopušta da se jedrilica zaustavi ili uspori zadržavajući potpunu kontrolu nad njom. Vrlo je korisna za kod promjene jedara, kraćenja ili umirivanje jedrilice u bilo kojoj situaciji. Zbog utjecaja struje, te otpora trupa i jedrilja vjetru, jedrilica neće biti potpuno zaustavljena već će plutati (str 206).

Mladen Šutej u svom 'Izazovu Atlantika' priča kako je često upotrebljavao tehniku zavlačenja pod jedrima. Naime, ako iz bilo kojeg razloga čovjek želi zaustaviti brod, što ne mora samo po olujnom vremenu, to se može lako izvesti s dignutim jedrima. Zaustavljati brod spuštanjem jedara je na oceanu pogrešno jer se brod suviše valja, napreže, a ima i priličnu brzinu... Dakle, ako se zaista želi stati, treba to uraditi pod jedrima. Manevar je jednostavan. Iz normalnog položaja jedrenja u vjetar treba izvršiti okret u vjetar bez da se škote ili škotine uopće taknu. Nakon par metara brod će stati i tada treba kormilo okrenuti u vjetar (rudo na zavjetrinsku stranu) i čvrsto ga vezati... Bočno zanašanje uzrokuje turbulenciju vode ispod truba koja na privjetrinskoj strani bitno smiruje valove (str. 185). Lijepo opisano, a kako to reći kratko? Englezi bi rekli 'to heave-to'. A mi?

Zgodan izraz rabi Šutej: zavlačenje. Barka Žabko taj položaj naziva zavlaka. Dakle, brod je gotovo zaustavljen, smiren, ali mi ga ipak stalno pomalo zavlačimo, tj.brod je u zavlaki.

Pomorski hrvatski naš svagdašnji

Da vas podsjetim: Hrvatski standardni jezik nije podudaran ni s jednim od šesnaest dijalekata hrvatskoga jezika. A bit će da nije podudaran niti s talijanskim niti s engleskim jezikom. To će reći da nitko nije govornikom standardnoga jezika po svome podrijetlu nego je poznavanje standardnog jezika rezultat svjesna napora i učenja svih njegovih govornika.

Ja na brodu ne koristim standardni hrvatski jezik. Još mi samo treba da moram učiti hrvatski jezik. Je neš ti! Znam venecijanski, i to mi je dosta, kaj ne?

A kada, zapravo, počinje sustavni rad na stvaranju hrvatske pomorske terminologije? Njen početak obično se povezuje s 1852. godinom kada je napisan prvi hrvatski nautički rječnik, a napisao ga je Jakov Antun Mikoč. U to doba nije postojala tradicija uporabe hrvatskog pomorskog nazivlja. Hrvati su u pomorstvu uglavnom koristili talijansko nazivlje. Talijanski je bio službeni nastavni jezik za sve nautičke predmete u hrvatskim pomorskim školama i tek je odlukom Vlade u Zagrebu od 19. srpnja 1917. godine hrvatski jezik uveden kao nastavni jezik. Mikoč je učinio pravi podvig kada se 65 godina prije službenog uvođenja hrvatskog jezika u nautiku odvažio na sastavljanje hrvatskog nautičkog rječnika tj. na prikupljanje i stvaranje hrvatske pomorske nomenklature.

Mikoč je bio pomorski kapetan, profesor na Pomoskoj školi u Bakru i istaknuti hrvatski rodoljub. On je dvadesetak godina ranije napisao opsežni pomorski udžbenik (u dva sveska na 780 stranica) na talijanskom jeziku: Corso di navigazione (Tečaj plovidbe). U to vrijeme nije bilo moguće, niti je imalo smisla pisati na hrvatskom jeziku jer tadašnje vlasti nikada ne bi odobrile takav udžbenik na hrvatskome za izdavanje, a još manje za uporabu. U ono vrijeme korištenje hrvatskog jezika bila je posve nepoželjna.

Prvi hrvatski pomorski rječnik iz 1852. godine

Prvi hrvatski pomorski rječnik ostao je, nažalost, samo u rukopisu, bio je zaboravljen i tek ga je Blaž Jurišić izvukao iz zaborava opširno pišući o njemu u svome radu iz 1958. godine, a 1998. godine je u Rijeci tiskana preslika Mikočeva rukopisa Rečnik Rukokretni.

Mikočev rječnik bio je relativno siromašan terminima, sa stanovitim nedosljednostima i pogreškama te šarolikim pravopisnim rješenjima, no za ono doba, kada hrvatski pravopis još nije bio definiran, to i nije bilo nikakvo čudo. Danas gledano, njegov rječnik ima puno veću kulturološku nego li leksikografsku vrijednost.

Preslika rukopisa tiskana je u Rijeci 1998. godine. Ja ću vam iz te preslike reći pokoju riječ, a koristit ću i tekstove Bernarda Stullija iz 1953. godine, Blaža Jurišića iz 1958. godine te Diane Stolac iz njene knjige 'Hrvatsko pomorsko nazivlje', koja je puna podataka o povijesti njegova stvaranja. Čijeg stvaranja?

Strogo uzevši, pobuda za sastavljanje rječnika hrvatske pomorske terminologije nije se Mikoču nametala kao potreba nastave jer je nastavni jezik u pomorskoj školi bio talijanski. No, gotovo svi polaznici škole bili su Hrvati iz Primorja kojima je Mikoč prigodice objašnjavao službene talijanske nazive i na hrvatskome jeziku. Jamačno najjači poticaj za pisanje rječnika bio je neodoljivi nacionalni zanos koji je u ono vrijeme zahvatio čitavo Hrvatsko primorje.

Zanimljivo je spomenuti da je Mikoč godinu, dvije prije rječnika napisao nastavni program na hrvatskom jeziku 'Pregled naukah predavanih god. 1850/51.' unatoč činjenice da je službeni jezik nastave bio talijanski jezik, a iz kojeg su vidljivi kakvi su bili nazivi nastavnih predmeta npr. zvezdoslovlje, brodarenje, prirodni zemljopis, morska povestnica, rukokretje, brodogradnja, ... U tome svome programu raščlanio je nastavne jedinice koristeći za svaki pojam hrvatsku riječ ne navodeći uobičajene mediteranske nazive čak ni u zagradama što pokazuje da su ti hrvatski nazivi bili poznati i razumljivi profesorima pomorske škole u Rijeci unatoč očiglednog nedostatka pomorskog nazivlja na hrvatskom jeziku u to doba.

K'o da su nam danas hrvatski pomorski nazivi poznati i razumljivi, kaj god!

Tečaj male brodogradnje, potez drugi

Psst, psst! Nastavljam s mokrim zlatom tj. nouom hauom. Što opet reče, nouom hauom? Da, nouom hauom! Da nije bilo ovih Talijana, a danas Engleza, mi Hrvati uopće se ne bismo razumjeli kada govorimo o pomorstvu.

Nastavljam s brzopoteznim tečajem male brodogradnje. Podsjećam vas, nikome ni riječi o tome, neka to ostane naša mala tajna. Slušaj i načini brodicu.

Odnos duljine i širine broda je ovakav: širina barke treba iznositi trećinu duljine. Za svaki metar duljine barke uzima se debljina kolumbe 1 cm. Zatim treba napraviti bušku, a to je krug u kojem se razdijeli koliko se hoće rebara. Ako se hoće 10 rebara, valja bušku razdijelit na 5 – 6 dijelova. Buška se pravi prema duljini barke. Kolumbu se podijeli obično na 20 cm, prema veličini barke, za postavljanje koraba, a iza toga slijedi imboškadura prove i krme (barka se imboška). Gornji komadi rebara su buškamenti i capuli, a donji kalate i lukoči. Kad se potegne tirada, zabilježi se širina na glavama od rebara i onda se stavi staža i marka se po onim puntima tirade centa.

Hej, ljudi, ovaj spominje marke i cente. Ovdje se vrte šoldi i penezi.

Kad smo stavili centu podbačamo korban iznutra, zatim dolazu kontracenta i kontramadiri. Zatim se splanja i to najviše s krivom planjom, onda se uzme raščadur, pa se to sve ostruže s karton žmariljon i na kraju pitura. Sada se ide od mezarije prema provi i krmi. Onaj razmak od 20 – 25 cm između korbe i korbe je kanap. Kad smo postavili rebra, trebamo postaviti kantinele. Zatim se kostur opaše maestrama i to prema peškaji.

U gornjem dijelu korbe stavi se rasporak, koji je ravan dok je maestra kriva. Da bi ostalo sve u livelu, na svakoj drugoj korbi se postavljaju puntalići, a na svako drugo rebro pizuni s brokom na dnu i konopom i pjunbinom s pomoću kojih se stavi u pjonbim i pričvrsti dreto sa puntalićima. Sada se počinje stavljati madire.

E, tu ćemo stati. Ovo morate naučiti na pamet, pogotovo oni Zagorci na balkonu. Jer bez znanja ovog noua haua nećemo moći nastaviti gradnju barke. Ali molim, neka sve ovo ostane među nama. Vi doma potiho majstorirajte, piluckajte, rezuckajte, ljepuckajte, a susjedima niti riječi. A ženi ni za živu glavu. Jer tada će to biti svjetska tajna. Ma šta svjetska? Svemirska tajna. Što je? Opet sam nešto rekao što nisam trebao?

Zamislite što bi se desilo da se slučajno Marsovci dočepaju ovog opisa gradnje barke na hrvatskom jeziku. Kako li bi se samo jadni Marsovci izmrcvarili dešifrirajući taj tekst. Još bi nas optužiti da smo genocidni narod. Već vidim naslove u svim svjetskim i marsovskim novinama: Hrvati žele uništiti Marsovce! Vruće se nadam da Marsovci ne čitaju našeg Morskog prasca. Valjda imaju oni neku svoju svinju za čitanje. Još nam samo treba da izazovemo međuplanetarni skandal. Dosta su nam skandali u našoj nam zemljici, kao i na našoj Zemljici.

Onako usput, jeste li imali koji broj The Mars Cajtung Tribune u rukama? Ne biste vjerovali, pišu k'o da su pali s Marsa.

Mala slana šala

Iz Male antologije bračkog humora, Brač, 2000.

Izlazi Bračanin iz mora na rivu sav mokar. Začuđeno ga gleda prijatelj pa ga upita:
- A če si tako mokar?
- Ma pliva san za trajektom od Splita do Broča i tako uštedi 16 kuna, odgovori Bračanin.
- A pirjo, če ni si onda pliva za katamaranom bi uštedi 40 kuna.

Kukljička čakavica Kukljičanina

Prošli puta vam besjedih o rječniku govora mjesta Sali. Ovaj puta ću o 'Rječniku govora mjesta Kukljice na otoku Ugljanu' Tomislava Maričića, u izdanju Matice hrvatske Zadar, 2000. godina. Sam autor kaže: Rječnikom su, uglavnom obuhvaćene samo manje poznate riječi kukljičke čakavice gdje se u svakodnevnom govoru koriste ikavski i ekavski čakavski oblici govorenja ... Veliki broj romanizama koje sadrži ovaj rječnik, danas su mrtvi, a mnogima se više i ne zna pravo značenje.

Veći dio pomorskih izraza poklapa se s onima koje sam bio naveo govoreći o 'Rječniku govora mjesta Sali'. Zato ću ovdje podastrijeti one izraze koji se tamo ne navode, ili ih ja ne spomenuh, a ponovit ću neke od njih zbog zanimljivih objašnjenja na standardnom jeziku. To će reći da obratite pozor na desnu stranu natuknice.

Ašta – prednja i zadnja statva broda; tal. asta.
Art – različite vrste mreža i drugog ribarskog alata; tal. arte (umjetnost).
Balaustra – ograda na brodu: uvati se za balaustru da ne padeš u more.
Bitva – stupić na palubi broda za koji se veže konop.
Brac – konop latinskog jedra kojim se veže prednji dio jedra uz pramac, a regulira kut jedra u odnosu na os broda: mola braca, požati čemo.
Braga – konop s dvije omče na krajevima kojim se podiže ili spušta teret.
Brdužati, burdižati – jedriti proti vjetru u naizmjeničnom smjeru; tal. bordeggiare.
Bujo, bujol – drveni kablić na brodu.
Cima – konop kojim se brod veže za kopno (v. krajna). Cimati – natezati, potezati: Cimaj!
Faka – gornji obrub leuta (v. mrtva banda).
Fijad – udar vjetra, zamah vjetra (reful).
Fijumbati – pletenjem spajati dva konopa.
Frižeta – gornji dio oplate broda.
Frkata – račve na lijevoj strani broda na kojima stoje osti i lantina s jedrom (usađene na gornjem obrubu leuta ili gajete); tal. forchetta – vilica.
Frnjokul – udarac u glavu noktom srednjeg prsta.
Garafulin – stup usađen u more za koji se veže brod.
Gaša – omča, konop s omčom na oba kraja.
Gindac – prihvataljka na jedrilju.
Gindareše – konop na jarbolu koji se diže i spušta jedro.
Griplja – znak (obično daščica) koji plivai konopom je vezan za sidro da se, ako sidro zapne, može izvući.
Grop – uzalj na konopu.
Idriti, idrenje, idro – jedriti, jedrenje, jedro: evo bave, sa čemo lipo idriti.
Imbarkati – ukrcati, Imbarkati se – ukrcati se na brod kao mornar.
Imbroji, inbroji – konopci za stiskanje latinskog jedra.
Ingropan – zavezan u čvorove, zamršen, zapleten: a se je ingropa, ni vrag ga nebi razmrsi. Ingropati – zamrsiti, zaplesti.
Inkapelati – omču na konopu prebaciti preko bitve: triba gašu inkapelati i brod vezati.
Inprovati – težinom opteretiti pramčani dio broda.
Jarbulati – postavljati jarbol.
Karoc – dio brodske statve koji na pramcu (viši) i na krmi (niži) strši iznad palube: karoc o prove i karoc o krme.
Krajna – konop za privez broda za obalu: topi sidro, baci krajnu.
Kuntrapiz – ravnoteža: brod je u kuntrapizu pa se ne more pomakniti, ni napri, ni nase.
Landra – metalna kopča na leutu ili gajeti za koju se veže sartija.
Largati se – otisnuti se od obale: largali smo se od rive, sa moremo partiti.
Lelati se – ljuljati se, njihati se: ma gljedaj kako se brod lela.
Maca – na lantini donji deblji kraj na kojemu se počinje privezivati jedro; tal. mazza – batina.
Manku/mankul – drveni stupić na brodu, za koji se veže konop.
Marafuni – konopci na idru kojima se veže jedro za lantinu, i konopci kojima se skraćuje jedro (trcaroli): marafuni su u dva reda, sa jedne i druge bande idra; tal. mataffione.
Mašku/maškul – metalni okov (gornji i donji) na brodu za okretanje kormila
Molati – pustiti, popustiti, odvezati: Očeš li molati tu cimu?
Mrtva banda – gornji obrub leuta (v. faka).
Noštromo – vođa palube na brodu; tal. nostromo.
Omolati – popustiti, odvezati: omolala se je cima.
Oplimati – podići se (more): sa če oplimati, pa čemo brod pomaknuti.
Orac – smjer kretanja brodom proti vjetru: brod gre na orac.
Orcati – kod jedrenja davati brodu smjer proti vjetru: za muntati puntu, morali smo orcati; tal. orzare.
Orce (ženski rod množina) – konop latinskog jedra, na donjem kraju lantine, koji se vezuje za jarbul, a regulira kut jedra u odnosu na jarbol: mola orca, stisni braca.
Osekati – povući se (more): sa če osekati i brodi na kraju ostati.
Ošpit – odsječen tik uz uzao (konopa): ošpito si odrizo, ne če ti puno durati, ne smi biti ošpit, jer če se pomolati.
Palj – ispolac za vađenje vode iz čamca: uzmi palj i ispaljaj vodu iz kaiča.
Pojada, pojati – jedrenje niz vjetar, usmjeriti brod krmom prema vjetru: poja, molaj požu.
Poža – konop na krmenom dijelu latinskog jedra (na kutu jedra i sam taj kut): poža se veže za manku; tal. poggia.
Požati – popustiti požu da vjetar zahvati više jedra (v.pojati): požaj, neka mu krma vidi vitra; tal. poggiare.
Prebracati – u brodu prebaciti brac i jedro na drugu stranu: sa smo prebracali i uvatili novu rotu.
Pukaporta – poklopac na otvoru za silaz u unutrašnjost broda.
Purtela – vratašca na kabini ili palubi broda kroz koja se ulazi u potpalublje; otvor s poklopcem na palubi broda.
Razma – u brodu (leutu) gornji obrub na kojem se nalaze otvori za sohe.
Rigeta – limena traka koja koja štiti pramčanu statvu broda.
Santina (štiva) – brodsko skladište, prostor za utovar robe.
Svoltati – okrenuti: vitar je svolta, diži idro i partenca.
Šijati – voziti natrag: šija krmun nase; tal. sciare.
Tira! – (uzvik) Vuci! Poteži!: tira požu, mola braca!; tal. tirare.
Trcaroli – konopčići s jedne i druge strane jedra, koji služe za pokraćivanje jedra za prejaka vjetra; jedan niz tih konopčića naziva se jedna ruka (trcarolov): idro o leuta ima jednu ruku, a treva dvi ruke trcalorov.
Treva – četverokutno jedro, sošno jedro.
Uzo, genitiv jednine uzla, Nominativ množine uzli – uzao, čvor.
Virati - dizati brodskim vitlom; snažno potezati; tal. virare.
Vogada – zaveslaj; tal. vogata – mah vesla.
Zaidriti – otploviti brodom na jedra.
Zakapelati – prebaciti omču konopa preko bitve: Ovo zakapelaj za manku.
Zoja – lastavica (na pramcu leuta drvo što ide od karoca do mankula desno i lijevo): na zoju se staje nogama, ka se ukrciva i brod.
Žante, nominativ množine Žanteli – pomične gredice postavljene od jedne do druge strane broda na koje se stavljaju pajoli (podnice).
Žarun – dio vesla koji se drži rukama dok se vesla: žaruni su nan ruke zažarili.
Žvrnjokul – udarac u glavu odapetim kažiprstom: dali su mu dva žvrnjokula u glavu i poslali ga doma.

Čujem nekoga iz zadnjih redova glasno mrmljati: Ako ovaj ne prestane, ćemo ga frnjokulat i žvrnjokulat, ća ne?


Nastavak slijedi!


  Natrag na -  Početnu stranicu - Mapu časopisa -