Eseji o (izgubljenom) hrvatskom pomorskom nazivlju

Kako je žabar na brodu otkrio žabu zjevaću  Željko Stepanič

Esej br. 12. (15. 03.2001.)

Dio dvanaesti

Uzde svuda, a konja ni za medičinu

Nastavljam s uzdama. U Pomorskom leksikonu, tiskanom prije desetak godina, čitam natuknicu 'oglav ili uzda' koja kaže: 'uže ili koloturje (koloturnik) kojim se priteže i pridržava donji prednji rogalj jedra (oglavni rogalj), a s njime i čitavo jedro prema naprijed (prema palubi odn. jarbolu); o. ima prečka, vrška, sošnjača, oglavno jedro i latinsko jedro; od križnih jedara oglav ima samo debleno jedro' (str 543).

Aha, opet vam iz očiju plamti onaj zagonetki mona(iz)liz(a)ni osmjeh koji vas već tradicionalno odaje da vam je sve to kristalno nejasno.

Morska bolećina na havajskom: ka liliha ma ka holo moku ana. Kladim se da se mnogi od vas pitaju je l' to ja izmišljam ili ne sve ove morske boleštine na raznim jezicima. Nećete mi vjerovati – istinite su, ne izmišljam ih. Čupam ih iz simpatične knjižice Charlesa Mazela 'Heave ho – My little green book of seasickness'. Jedino sam izmislio i dodao našeg Krapinjonca.

Hrvatsko-engleski rječnik pomorskog nazivlja, koji je također tiskan prije desetak godina, ne navodi oglav, a za uzdu navodi nekoliko značenja, npr. ugao između uzdužnice broda i pravca vjetra (board, tack); uzda samarice (preventer); uzda prednjeg jedra (fore tack); pramčana uzda (spring); lijeve/desne uzde (port/starboard tack); uzda – škota (sheet).

Plamen koji vas noću vodi

Svjetla koja označavaju luku prvi puta su zabilježena u starih Grka u petom stoljeću prije Krista, no, nesumnjivo su postojala i prije. Svi su stari svjetionici zapravo bili kameni tornjevi na čijem je vrhu u željeznoj košari gorjela vatra od ugljena ili drva.

Morska betega na finskom: meritauti.

Prva glasovita i trajna konstrukcija s tom namjenom bio je svjetionik kojeg su stari Grci izgradili na otoku Farosu ispred Aleksandrije početkom trećeg stoljeća prije Krista. Jedno od sedam svjetskih čuda staroga svijeta bio je također svjetionik – glasoviti kolos sa Rodosa. I on je podignut, bolje reći odliven u bronci u istom stoljeću kada i onaj na Farosu, no na žalost nije dugo krasio ulaz u luku grada Rodosa jer ga je 224. godine prije naše ere srušio potres.

Rimljani su svoje svjetionike gradili po uzoru na grčke, a svojim su ih osvajanjima proširili i izvan Sredozemlja. Među najvećima bio je onaj sagrađen u

Doveru odmah po osvajanju toga prostora četrdesetih godina prije Krista. Taj svjetionik bio je velika potpora rimskim osvajačkim trupama koje su malo po malo 'gutale' britanski otok.

Jedrenje u pogrešnom smjeru

Pogledajmo kako se prema uzdama i pravilu puta različito odnose različite slane knjige. Stvarno različito. Netko ih naziva takozvanim (tzv.), netko ih stavlja u navodnike, netko ih određuje smjerom vjetra, netko ih ni ne spominje ... jednostavno, nema čega nema.

Morska bol na latvijskom: jüras slimďba.

Vidjet ćete, velika većina njih koristi uzde u objašnjavanju jednog od najvažnijih pravila puta, ali zapravo nitko ne kaže što su uzde. Znači, objašnjavaju pravilo puta pomoću uzdi koje nigdje ne objašnjavaju. Uzda je za njih toliko prozirna (da me lakše razumijete: transparentna) da je uopće nemaju potrebu pojašnjavati. Naprosto ne mogu vjerovati da je svima kristalno prozirno što je uzda a da samo meni jadnom ništa nije kristalno jasno.

Ova situacija podsjeća me pomalo na onaj stari vic: Pozor, pozor, prekidamo radio program zbog važne obavijesti. Na autoputu Zagreb – Karlovac jedan vozač vozi u nedopuštenome smjeru. A ono čuješ komentar dotičnog: Ma što jedan, ta svi voze u nedopuštenome smjeru.

O tempora, o more

Malo ćemo o vremenu, točnije o vjetrovima koji obitavaju na našem moru i to iz knjige Riječi, tiskane posljednje godine posljednjeg tisućljeća, Tomislava Ladana, vrsnog jezikoznanca. Čitam i pomalo komentiram što vjetar znači:

- strujanje zraka preko zemlje (a nije rek'o kako se zove strujanje zraka preko mora),

- crijevni ispuh (ova mu je dobra, ća je je),

- preneseno: praznina, ništavilo (znao sam da jedrenje ima nekakvu vezu s ništavilom, pa makar i s prenesenim).

Evo nekoliko zračnih ispuha nebeskog svoda na koje možete naletjeti kad ste na morskom plavetnilu:

Vihor, vihar, vijor snažan je vjetar koji se vrtložno giba. Korijen mu se krije u glagolu viti –vijem. Tako bura vije, vjetar vije. Ako treba i vijor vije.

Oluja vuče podrijetlo od grčkog aellaios, pridjev: buran, olujan. Jeste li čuli za burnu buru i olujnu oluju?

Bura je sveslavenski i staroslavenski naziv za vihor, zao vjetar. Volim kad je bura dobra a ne zla.

Maestral, maistral, maistralun, meštral je sjeverozapadni vjetar na jadranskome moru, puše danju s mora na kopno. Hrvatske zamjenbenice su smorac, zmorac ili zvanjac (jer puše izvana). Nešto mi se jezik plete o zamjenbenicu. Il' nek bude 'm' pa imaš zamjembenicu il' nek ga ne bude pa imaš zamjebenicu. Ili ili.

Levanat, levantin, livanat, levantora je istočnjak koji puše s ... ajd' da vas čujem, s koje strane puše? Potekao od talijanskoga levante (istok), a od glagola levare (dizati se) te od pridjeva levis (znamka traperica, pardon, lagan).

Lebić, lebičada je jugozapadni vjetar na Sredozemlju. Potječe od talijanskoga libeccio što je vjerojatno od grčkoga libykos s deminutivom libykion (povjetarac koji dolazi iz Libije). Onda je mogo bit i egiptić.

Široko, šilok vruć je vjetar poguban po biljke i životinje. Sinonimi: jug, jugo, a opet dolazi od talijanskoga scilocco, scirocco ali je u konačnici od arapske riječi iz Magreba: šaluk-šuluk-šuruk. Nije reko je l' je poguban za jedriličare koje ne moš svrstat ni u biljke ni u životinje.

Nevera, a umanjenica neverin od talijanskog neverino. Izvorno od mletačkoga, što je opet od latinskoga nivaria (mećava), od latinskog nixnivis (snijeg), zapravo od sintagme nivaria tempora (mećava, zamet). Samo mi još treba ljetna nevera sa snijegom.

Fortuna, frtuna, vrtuna u značenju oluje, vihora, nevremena na moru. Posrijedi je balkansko-mletačka riječ, a sve one dolaze od latinske riječi fortuna što je sreća, ali i sudbina pa tako i nesreća i nevrijeme. Uh, nezgodno je kad te sudbina udari.

Morska boljka na galskom: tinneas na mara.

Ne može čovjek ostati mrtav hladan kada čuje što o vjetrovima zbori Tomislav Ladan. Drugom prilikom ću o drugim autorima.

Uzdam se u desne uzde

U Međunarodnim odredbama za utakmice u jedrenju, tiskanih u Splitu 1936. godine autora P. Salera napisano je ovo: Jahta koja jedri uz vjetar sa lijevim uzdama (desnim škotama) mora skrenuti s puta jahti koja jedri uz vjetar sa desnim uzdama (lijevim škotama). Str. 19. Uh, što ovi izmiješaše konoplje na brodu. Tren si lijevo na desnoj strani, tren si desno na lijevoj strani.

Morska boleština na talijanskom: mal di mare.

Čitam u Hrvoja Gregorina, odnosno u njegovoj knjizi Uvod u jedrenje,1949. godina: Kad vetar duva s desne strane broda, mornar kaže “jedrim desnim uzdama”, a kad duva s leve strane “jedrim levim uzdama”. To je jedna od čudnovatih mornarskih navika ... (str. 19). Da, čudnovati vjetar u našeg Hrvoja.

Regatna pravila, također tiskana u Splitu, ovaj puta 1950. godine, govore: Jedrilica koja jedri uz vjetar sa lijevim uzdama mora da se sklanja s puta onoj koja jedri uz vjetar sa desnim uzdama (str. 22). Nema da nema. Ima da se sklanjaš il' ima da te nema.

Priručnik za jedriličare iz 1974. godine pak kazuje: Prilikom letanja i kruženja jedra prelaze s jedne strane jedrilice na drugu. Mijenjaju se tzv. “uzde”. Jedrilica jedri “desnim uzdama” kad vjetar udara s desne strane, a jedra se nalaze na lijevom boku jedrilice (II. dio, str. 18). Pazi da te vjetar “tzv. ne udari”.

Morska bolest na turskom: deniz tutmasi.

Jedno od pravila plovidbe u knjizi Stjepe Martinovića i Milivoja Matijaša Za kormilom jedrilice, 1977.godine, kazuje: Kad se pojavi opasnost od sudara dvaju brodova koji jedre na različitim uzdama, pravo puta ima brod koji jedri na desnim uzdama (str. 79).Zanimljivo da zatege (da cili svit razumi: škotine) prečke nazvahu uzdama (opis slike na str. 76). Ajme, uzde posvuda na brodu.

Crveno i zeleno opiturane vođice

Regatna pravila u praksi Jedriličarskog kluba Galeb iz Rijeke, 1976. godina, kažu: Jedrilica na lijevim uzdama mora izbjegavati jedrilicu na desnim uzdama. Ja izbjegavam jedrilice i na lijevim i na desnim morima.

Učimo jedriti, priručnik za jedriličare iz 1979. godine nas uči pravima puta: Jedrilica s lijevim uzdama mora izbjegavati jedrilicu koja jedri desnim uzdama... Jerilica koja leta ili kruži mora izbjegavati jedrilicu koja jedri na uzdama (str. 63). Aha, jedrilica može jedriti na oceanima, morima, jezerima, uzdama ...

Walter Turnšek u svojoj knjizi Jedrom i motorom, 1981. godina, ovako opisuje prednost pomoću slike brodice s označenim svjetlima: Kada jedrimo i vjetar primamo sa crvene strane ugnut ćemo se jedrilici koja prima vjetar sa zelene strane (str. 144). Pazi, friško opiturano!

I u Sportskom jedrenju, 1987. godine, Tonka Rassola čitam da: Prilikom letanja i kruženja jedra prelaze s jedne strane jedrilice na drugu. Mijenjaju se t.z. “uzde” (str. 69). Bit će da i jedra t.z. prelaze s jedne na drugu stranu.

U knjizi Boba Bonda Sve o jedrenju naš prevodilac prevodi: Kad vjetar puše preko lijeve strane strane čamca, on plovi lijevim uzdama, a kad puše preko desne strane, jedrilica plovi desnim uzdama. Da biste što lakše zapamtili kojim uzdama plovite označite deblenjak kako je prikazano na crtežu: Desne – OK, Lijeve – propusti (str. 98). To mi dođe ka ona uzmorska: leve iti desne ne.

Nautički vodič Jadrana Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, 1990. godina, kaže: Kad se dva jedrenjaka (jedrilice) približavaju jedan drugome i postoji opasnost od sudara - jedrenjak koji jedri vjetrom s lijeve strane sklanja se s puta jedrenjaku koji jedri vjetrom s desne strane (str. 25). A kad jedrite istovremeno vjetrom i morem, s koje strane vam je more, s lijeve ili s desne?

Mala slana šala

Slijedi jedna vjetrovita šala iz Male antologije bračkog humora, Brač, 2000.

Došao Stipe iz gornjih mist kod doktora u grad pa se tuži na probavu.
- A kakva Vam je stolica? – pita liječnik
- Pa u kužini sidimo na bonke, a u komorama imamo po jednu katridu ...
- Ma ne to, nego imate li vjetrove?
- Mi smo u reporu od bure, ali zato jugo dere, al dere ...

Pazite s koje strane kret vjetra na vas vreba

Pokusna pravila prava puta i definicije za provjeru u 1994. godini Hrvatskog jedriličarskog saveza prevode engleski izraz 'opposite tacks' kao 'suprotni kreti'. Tako čitamo: Kada su jedrilice na suprotnim kretima, jedrilica na desnom kretu ima pravo puta, a jedrilica na lijevom kretu treba izbjegavati (točka 4.1). Kad se krećete pazite se da sami sebe ne iznenadite iz suprotnog kreta.

Morska bol na esperantu: marmalsana.

U regatnim pravilima 1997-2000 kažu: Kada su jedrilice na suprotnim uzdama, jedrilica na lijevim uzdama mora se ukloniti jedrilici na desnim uzdama (str. 10). Kada uzimate jedrilicu u čarteru, uzmite onu sa desnim uzdama.

Prevodilac knjige Dennisa Connera Naučite jedriti, 1997. godina, nas uči da: “Uzde” određujemo prema tome s koje nam strane vjetar dolazi (str. 33). Kladim se s vama da desni vjetar dolazi s desne, a lijevi vjetar s lijeve strane.

Sad vam je jasno da mi nije jasno što je uzda i gdje je zapravo ta uzda na brodu. Jasno? Jasno da mi nije jasno. Na svu sreću, barba Žabko ima tehniku jahanja u malom kraku pa će mi pokazati kako se uzdom kroti jedro. I ja ću biti krotitelj jedara.

Evo još par naslova u kojih se ne spominje uzda. Tako Peljar – Vodič za nautičare, Hrvatski Jadran – južni dio Radovana Marčića ,1999., ne spominje ni slovo o pravilu puta. Šteta, jer takvo slovo nikada nije suvišno, pa čak ni u vodiču koji sebe hrabro naziva peljarem. Il' je peljar, il' je vodič, a?

Peljar vas pelja a vodič vas vodi

Peljar je, uz pomorsku kartu, osnovno navigacijsko pomagalo kojim se pomorac služi u pripremi plovidbe i za vrijeme plovidbe. Korištenjem podataka iz peljara izabire najpovoljniju plovnu rutu do određenog području ili luke zavisno od maritimnih svojstava broda.

U peljaru su navedeni opći podaci o moru, detaljne upute i smjernice za izbor rute, osnovne upute za sigurnu plovidbu, podaci o objektima za orijentaciju, vremenskim prilikama, morskim strujama i razini mora te upute za plovidbu u kanalima, uskim prolazima, tjesnacima i područjima opasnim za plovidbu. Za pojedina područja, osim detaljnog opisa luka, uvala i sidrišta, navedeni su podaci o zakloništima.

Peljar daje pomorcima podatke za prilaženje, uplovljenje, boravak, isplovljenje, obavljanje lučkih operacija i usluga, važne obavijesti i pomorsko-pravne propise za luke i morska područja, kao i upozorenja o opasnostima za plovidbu (grebeni, pličine, hridi, podrtine i sl.), koje su, uz to što su prikazane na pomorskim kartama, navedene ili opisane i u tekstu peljara. Sjetionici, obalna i lučka svjetla opisani su samo kao objekti pogodni za orijentaciju.

Zato se peljar kao osnovno navigacijsko pomagalo mora koristiti istovremeno s pomorskim kartama, popisom svjetala i drugim navigacijskim publikacijama u izdanju državne institucije, u nas HHI (Hrvatski hidrografski institut u Splitu).

Kapetan Anton Simović u svojoj Plovidbi, 1999. godina, objašnjava slikom jedno od pravila puta: Dvije se jedrilice približavaju jedna drugoj i postoji opasnost od sudara. Vjetar sa suprotnih strana: jedrilica koja jedri vjetrom s lijeve strane sklanja se s puta jedrilici koja jedri vjetrom s desne strane (str. 164). Vrlo slično piše Ante Božikov u svom malom, ali simpatičnom Jadranskom godišnjaku za 2001. godinu: Vjetar sa suprotnih strana: Ako svaki od jedrenjaka ima vjetar s različite strane, jedrenjak kojemu vjetar puše u lijevu stranu mora se ukloniti s puta drugome (str. 64). A ća mi je činit ako vitar zapuše sa suprotnih strana, jedan sa sjeverne a drugi s južne strane?

Na znanje, još nismo gotovi s uzdom. Strpite se malo do konačnog obračuna, pardon, konačnog objašnjenja.

Morska bolest na nizozemskom: zeeziekte, a na danskom: sosyge.

Nastavak slijedi!



  Natrag na -  Početnu stranicu - Mapu časopisa -