Dekompresijska ili kesonska bolest, oboljenje je koje se javlja kod osoba koje rade ili borave u području povišenog tlaka zraka. Može se pojaviti kod ronioca, radnika u kesonima, čak i pilote pri brzom uzlijetanju iznad 7500 metara unutar aviona koji nemaju kabine pod pritiskom. Kao što to uvjek biva, ni o njoj još uvijek ne znamo sve. Ima slučajeva kad dva ronioca, koji rone u potpuno istom režimu, jedan oboli, a drugi ne. Ne zna se točno ni na koji način i mehanizmom nastaje, iako izgleda kako su svi oni mogući, djelujući nekad i udruženo.

Danas je, uglavno, prihvaćeno mišljenje Paula Berta, o tome da dekompresija nastaje zbog pojave mjehurića inertnog plina ( dušik ) u tkivima i krvi. Disanje pri povišenom tlaku ima kao posljedicu njegovo otapanje u krvi i tkivima. Za vrijeme ronjenja, dok ronilac boravi u području povišenog tlaka, otopljeni dušik ne stvara nikakve probleme ( ako izuzmemo pijanstvo dubina ili dušikovu narkozu ), no, čim započne izron, otopljeni se plin vraća iz tkiva u krv i pluća. Znatno je veća količina tih mjehurića pri brzom povratku sa povišenog na normalni pritisak. Ozbiljnost bolesti, težina simptoma i prognoza ishoda liječenja ovise o brojnosti, veličini i lokalizaciji mjehurića, odnosno o " dekompresijskoj dozi " koju određuju vrijeme i dubina na kojoj se ronilo. Najčešće se javlja unutar 6 do 12 sati, ali i do 36 nakon izrona.

Zalutali mjehurić u tkivima može djelovati na nekoliko načina. Ukoliko pritišće ili rasteže završetke živčanih vlakana, mišična i vezivna vlakna, ili pak pokosnicu, manifestirati će se kao tupa bol, a ako se nađe u blizini nekog važnog živčanog centra, može izazvati poremećaj njegove funkcije. Ako se ipak odluči na putovanje krvlju, može se zaustaviti u krvnoj žilici koja iam manji promjer, izazivajući tako zastoj krvotoka ili čak krvarenje. Budući da je elektrostatički nabijen, mjehurić može na sebe privlačiti vlakna bjelančevina koje se nalaze u krvi. Takav smotuljak nastao oko mjehurića, putuje krvlju i " peca " krvne pločice ( trombocite ) i ostalu populaciju, ponašajući se kao ugrušak. Ukoliko začepi krvnu žilu, dolazi do teških posljedica, budući da dolazi do akutnog pomanjkanja kisika u predjelima koje je žila snabdijevala.

Dekompresijska bolest, isključivo se javlja poslije ronjenja koja su zahtijevala dekompresiju. Kod ronioca, čest naziv za takva ronjenja je " ronjenje u crvenom ", gdje se misli na područje crvenih brojki unutar krivulje sigurnosti.

Unatoč tome, U SVAKOM RONJENJU POSTOJI IZVJESTAN RIZIK OD NJENOG NASTANKA, dakle, NEMA apsolutno sigurnog ronjenja i kako dr. Bill Hamilton kaže: Ronjenje je kao jahanje. Konj će te zbaciti kad - tad, samo je pitanje koliko ga putaprije toga moraš uzjahati!

Čimbenici rizika za nastanak dekompresijske bolesti:
- dob ( osobe starije od 40 godina su u povećanom riziku)
- povećana tjelesna težina ( zbog veće količine masnog tkiva unutar kojeg se dušik najduže zaustavlja )
- neuvježbanost
- tjelesno naprezanje prije, tijekom ili poslije ronjenja
- uzimanje alkoholnih pića prije i poslije ronjenja
- hladno more
- dehidracija ( zbog povećane gustoće krvi )
- ranije preboljela dekompresijska bolest
- ronjenje koje zahtijeva dekompresijski zastanak
- putovanje avionom poslije ronjenja ( zbog sniženog atmosferskog pritiska )
- ponovljena ronjenja unutar 12 sati

Najčešći znaci dekompresijske bolesti:
- bol trupa ( prsa, leđa )
- bezvoljnost, opće loše stanje, osjećaj slabosti
- osjećaj probadanja, trnci
- bol i nelagoda u nekom zglobu ili njegovoj okolini
- opća utrnulost ili utrnulost dijelova tijela

Ostali znaci:
- krv u stolici
- smetnje vida
- nesvjestica
- " zvonjenje " u ušima
- nedostatak zraka
- osip po koži
- mučnina, povraćanje
- svrbež
- konvulzije
- kašalj
- vrtoglavica i gubitak ravnoteže