KAKO NA BRODU NAHRANITI 16 LJUDI

Ovo je ljeto bila peta godina mog sudjelovanja u organizaciji rotarijanskog ljetnog kampa "Sailing in Croatia". Možda malo pojašnjenja. Svake godine Rotary Clubovi diljem svijeta organiziraju takozvane Youth Exchange kampove za mlade ljude iz drugih zemalja. Kroz njih prođe više od 50.000 mladih ljudi godišnje. Jedini uvjet sudjelovanja je otvoreno srce i pristojno ponašanje, a za to garantira svojim potpisom jedan od članova Rotary Cluba koji mladog čovjeka i predlaže.  Roditelji snose samo troškove puta i džeparca, a sve ostalo podmiruju organizatora kampa. Kampovi su organizirani tako da na njemu iz jedne zemlje može sudjelovati samo jedan djevojka ili momak, pa su svi prisiljeni družiti se sa mladima drugačijih životnih navika, običaja i jezika. Svake godine iz Hrvatske na kampove po europi ode 40-ak mladih ljudi, a za uzvrat Rotary Clubovi Zadra i Šibenika organiziraju kamp "Sailing in Croatia" za 12 mladih ljudi iz različitih europskih zemalja. Oni četiri dana borave u Šibeniku, tri u Zadru, a nakon toga 7 dana na jedrilici. U tom jedriličarskom dijelu evo već petu godinu uskačem i ja iz RC Split kao jedan od skipera. Da po mene situacija bude gora, osim zadatka vođenja broda i davanja poduke iz jedrenja mene svaku godinu zapadne i dužnost organiziranja prehrane za sve sudionike kampa. Ove godine nas je bilo ukupno 16: tri skipera (Gordan iz RC Zadra, Tomo iz RC Pula i ja), dvoje mladih iz Hrvatske, te po jedan (momak ili djevojka) iz Holandije, Francuske, Švicarske, Austrije, Portugala, Slovenije, Švedske, Mađarske, Italije, Belgija i Slovačke. Bio je i momak iz Turske, ali je zbog vlastitih ljubavnih jada otišao kući prije jedriličarskog dijela. Polazna marina je bila marina "Zlatni rat" u Sukošanu, a jedrilo se na tri Elana 33. 

Zašto sve ovo pišem u Školi brodskog kuhanja? Pa naravno da bih s vama podjelio iskustva i muke organiziranja prehrane za 16 ljudi u skućenim uvjetima kuhinje na Elena 33. Moram priznati da se tih 7 dana poprilično umorin. Teško je kuhati za 16 ljudi i na kopnu, a mođete zamisliti kako je na brodu. Ali krenimo iz početka.

Namirnice su jedva stale u Berlingo.

Svokoro sve potrebne namirnice urcali smo u Sukošanu. Lista je bila poprilično duga i formirana na temelju normativa koje možete naći u prethodnim nastavcima ove škole. Berlingo se savijao pod teretom voća, povrća, tjestenine, konzervi, pića ... . Svake godine se čudim koliko u jedrilici ima prostora. Kada se sva ova hrana izvadila na rivu ispred broda oteo se komentar: "Ovo u brod ne može stati". A ipak je sve stalo i što je još gore još brzo nestalo. 13 mladih ljudi na moru mogu pojesti i vola.

U organizaciji života nastoji se biti što praktičniji. Temelj prehrane je obilati doručak oko 8 - 9 ujutro i jedan kuhani obrok oko 5 - 6 sati popodne kada su brodovi već usidreni u luci konačišta. Prije i poslije toga svako može iz frižidera uzimati što hoće.

Dan prvi: Sukošan - Sutomišica (o.Ugljan)

Prvi dan je uvijek kritičan. Brodovi se kasno preuzimaju, treba ukrcati sve namirnice, dati osnovna uputstva o životu na brodu (posebno o upotrebi WC-a), i maknuti se iz Sukošana. Zbog toga je prvo odredište bilo relativno blizu: Sutomišica na otoku Ugljanu. Uvala izvrsna, zaklonjena od svih vjetrova, riva prostrana, a uz nju najčešće bude i mjesta. Glavni obrok prvog dana treba biti maksimalno jednostavan. I stvarno smo ga pojednostavnili: 4 grill pilića kupljena u Zadru i salata od krastavaca, rajčica i grubo kidanog kupusa. Naravno začinjeno maslinovim uljem i kvasinom, kako bi se mladi europejci od prvog dana navikavali na okuse Mediterana. 

Salata od rajčica, krastavaca i kupusa.

Prva brodska večera na kamenom mulu Sutomišice

 

Dan drugi: Sutomišica (o.Ugljan) - o.Silba

Drugi dan je bilo vremena i za ribolov. Podvodni ribolovac Tomo (zamislite u ribolovu čak vuče i žutu bovu iza sebe) ulovio je točno 4 ribice, sve skupa 80 dkg neočišćeno. To me inspiriralo za prvo jelo skuhati  tkz. "biblijsku juhu". Zašto biblijsku ? Zato što se sa četiri ribice nahrani 16 ljudi, kao što je, kako kaže Biblija, napravio i Isus. Iskreno kazano juha zadovolji primarna glad, a da se ne bi javila i sekundarna skuhao sam još i "pašta šuta na pomidore", u prevodu tjestenina s umakom od rajčica. 

Riblja juha na biblijski način   Potrebne namirnice:   - jedna, dvije, tri, četiri ribice bilo koje vrste: pirke, joge, špari, cipljiči, bilo što što se uhvati - 3 - 4 velika krumpira - 2 oguljene zrele rajčice - 3 - 4 češnja češnjaka - nekoliko listova selena - jedna manja kapula, očišćena, prepolovljena na pola i kratko stavljena na plamen - 1 dcl dobrog maslinovog ulja (ekstra virgine - u njemu je štos) - dvije šake riže - papra u zrnu - soli - malo Vegete - dva lista lovora Priprema:
Sve se stavi u veliki lonac od 6 litara, nadolije hladnom vodom i pusti kuhati. Nakon cca. pola sata juha se procjedi.	Iz gustog dijela se izdvoji riba (ili barem ono što je od nje ostalo)
Sada je na redu strpljivi rad odvajanja mesa od kostiju. Treba se biti što pažljiviji kako bi što manje koščica ostalo u mesu.	U procjeđenoj juhi se skuha malo riže (dvije šake), ubaci se očišćeno meso, zdrobljeni krumpir i skuhana kapula. Zanimljivo je da u svakom tanjuru uvjek bude malo gustog.

Umak od rajčica je bio klasičan opisan u četvrtom nastavku škole kuhanja. 

Dok je čekao zasluženi ručak ribolovac Tomo je uživao u moru i hladnom pivu.	2 1/2 litre umaka od rajčica
Za tjesteninu smo ovaj put izabrali penne rigate	Vrh mula na Silbi. Siesta poslije glavnog obroka.

 

Dan treći: o.Silba - Mali Lošinj (o.Lošinj)

Treći dan jedrenja skoro nije niti bilo, svega sat vremena. Nakon toga su se spustile bonace, pa smo se sa užitkom kupali u uvali na ulazu u Malo Lošinjski zaljev. Nakon ritualnog piva poslije pristajanja na bezobrazno skupo privezište u centru Malog Lošinja (Koje je uz to i bez struje, vode, zahoda, tuševa, napravljeno od jeftinih pontona koji se na ljetnom suncu toliko užare da na njih ne možeš stati bosim nogama. Gordan je napravio pogrešku i opekao tabane. Čista pljačka i lov u mutnom.) ustanovili smo da će te večeri u Lošinju biti živo: lokalna pleh-glazba, šarmantne mažoretkinje i dernek sa nosača knjiga na Jadranu. Zbog toga je trebalo skuhati nešto krajnje jednostavno. Zahvaljujući Tominom sinu koji nam je pomagao kupovati namirnice, na brodovima smo imali tonu hrenovaka, pa je pala odluka: rižoto od šampinjona i hrenovaka. To sam i lani kuhao u Velom Ižu i svi su bili zadovoljni.

Rižoto od šaminjona i hrenovaka   Potrebne namirnice:   - hrenovaka što više iskidanih na prst debele kolutove - 2 velike limenke sjeckanih šampinona u slanoj vodi (tko bi još i njih sjeckao) - 3 kapule isjeckane na sitno - 6 češnja češnjaka - malo nasjeckanog pršuta - malo nasjeckanog peršina - 2 kg riže - bijelog ulja (suncokretovog) - bijelog vina - mljevenog papra - soli - malo Vegete Priprema: Kuhalo se paralelno u tri lonca, dva su bila na mom brodu, a treći na brodu do mene kako bih mogao što lakše kontrolirati što se u njemu događa. Najprije se na suncokretovom ulju zaprži sjeckana kapula. Kada omekša doda se češnjak i sjeckani pršut koji svojim mirisom ugodno zasiti zrak. Zatim se dodaju hrenovke i malo poprže, a nakon njih gljive. Ove iz konzerve su napola skuhane pa ih treba jako malo žutiti.  Doda se riža, pa se i ona malo zapeče. Meni je najdraža ona za salate, velikog zrna. Sada bi kuharski savjetodavci iz hrvatskih tjednih novina kazali: "Nadoljevati temeljcem od piletine, najbolje onim skuhanim od prsnih kostiju, zagrijanim na 70oC." Ali tko na brodu ima živaca kuhati temeljac.  Kako je štednjak na Elanu 33 imao samo dvije ploče nisam mogao niti vodu zagrijati. Dakle sve to skupa se zalije običnom, hladnom vodom po formuli 1:2 (jedna šalica riže - 2 šalice vode), doda se sol, papar, vegeta , promješa i pusti kuhati. Kuharski magovi bi opet kazali : "Nikako ne mješati, samo povremeno protresti lonac." Jasno da i to pada u vodu. Kada u loncu kuhaš 80 dkg riže jasno da trebaš mješati i paziti da ti ne zagori. Rižoto je gotov kada je voda iskuhala. Ugasi se plamen i pusti par minuta otpočinuti. Salata je bila od sjeckanog kupusa.
Sjeckanje hrenovaka. Bilo ih je tona,	pa bi se možda jelo trebalo zvati hrenorkito sa gljivama i rižom.
Moj maneken Tomo uživa u rižotu. Skiperi su sebi ovaj put priuštili i par boca Žlahtine ohlađene u frižideru dućana u kojoj smo je kupili.	Razlog zbog kojeg smo jelo sprčkali u pola sata. Šarmantni ples lošinjskih mažoretkinja se zbilja nije smjelo propustiti.

 

Dan četvrti: Mali Lošinj (o.Lošinj) - o. Premuda

Premuda mi je bio jedan od najdražih otoka zadarskog arhipelaga dok nisu počeli naplačivati harač. Ali pustimo to za sada. Četvrti dan je bio kuharev odmor. U lokalnoj konobi smo dogovorili janjetinu ispod peke s krumpirima. Istini za volju, više je bila bravetina, ali sve u svemu nije bilo loše. 

Zanimljivija je priča što se zbivalo poslije janjetine. Naime svaku je godinu koncem VII mjeseca na Premudi seminar prevodioca i prevodilica sa njemačkog na hrvatski. 40-ak studentica, asistentica, docentica i autoritatvni profesor, jedan od rjetkih muškaraca. Prostor konobe je bio idealan da napokon dođe do izražaja Tomin pjevački talent. Sviralo se, pjevalo i plesalo do 3 u noći. Bi i duže da nisu jedna za drugom popucale dvije žice na Tominoj gitari. Mislim da takav hepening Premuda ovo ljeto nije doživila. Umjesto zaključne riječi četvrtog dana prenjeti ću samo ono što nam je jedna od prevodilica kazala prilikom opraštanja: "Cijelu ću noć moliti Boga da se digne olujno jugo, kako biste i sutra ostali ovdje." Na čas smo bili u dilemi (mi skiperi) da li izmisliti nekakav kvar na motoru, pa ostati još jedan dan na Premudi. Odgovornost je ipak bila jača. Kako naša prevoditeljice nije dovoljno jako molila, diglo se vrlo slabo jugo koje nas nije moglo spriječiti da isplovimo. Usput, seminar će biti i slijedeće godine na istom mjestu i to ponovo koncem srpnja.

Janjetina  ispod peke s krumpirima.	Napokon kulturno blagovanje za stolom, a ne na mulu uz more.
Tomo svira i svira,	a šarmantna prevoditeljica se zadubila u papire, istina samo za kratko.

 

Dan peti: Mali Lošinj (o.Lošinj) - Božava (o.Dugi Otok)

Prekid plovidbe za kupanje je bio na Tramerki, na jednoj od ljepših plaža zadarskog arhipelaga. Ribolovac Tomo je ponovo navukao odijelo, ali je glavom platila samo jedna mala hobotnica od 70 - 80 dkg. I što mi je ostalo napraviti za marendu? Naravno pripremiti "biblijsku" hobotnicu na salata, hoću reći nahraniti 17 ljudi (ovaj put smo imali još jednog putnika viška) s tako malom hobotnicom. Ceh su ponovo platili krumpiri i sveža kapula. Situaciju je opet spasilo extra virgine maslinovo ulje i dobra kvasina.

Odijelo se navlači. Ribe čuvajte se. I stvarno su se dobro čuvale.

Salata od krumpisa sa trabovima hobotnice.

 
Na Premudi nam rekoše da u Božavi postoji mesnica. Ideja je bila za glavno jelo skuhati mahune (fažolete) sa junetinom. To sam i lani kuhao, pa su svi bili zadovoljni. Kad ono u Božavi nema mesnice. Jadni ljudi sve moraju tegliti iz Zadra. Život im zbilja nije lagan. Od mesa smo u samoposluzi pronašli samo smrznute pileće batke. Odluka je pala. Glavno jelo će biti mahune sa piletinom.Problem je jedino bio u tome što je bilo već 6 sati popodne, a svi gladni. Pomoć u odmzavanju su bile plinske pećnice, koje su istina piletinu malo i popekle, pa se jelo u stvari trebalo zvati "mahune sa malo ispečenom smrznutom piletinom".

Mahune sa piletinom   Potrebne namirnice:   - 2 kg mahuna (zelenih fažoleta) iskidanih na prutiće od 4 cm - 10 bataka i karabataka i 4 krila - 3 veća krumpira - 3 veće kapule - par češnja češnjaka- malo nasjeckanog peršina - malo nasjeckane pancete - koncentrat od rajčice - malo mljeve slatke paprike - bijelog ulja - papra u zrnu - soli - malo Vegete - malo bijelog vina Priprema: Piletina se sprema isto kao kada se kuha tingulet. Na bijelom ulju se zažuti kapula, pa kad omekša doda se češnjak i panceta, te se nakon toga poprži piletina sa svih strana i zalije s malo bijelog vina. Dodaju se mahune i krumpir, nadolije voda toliko da prekrije sve sastojke, ubaci se koncentrat od rajčice i svi začini. Kuha se dok mahune ne postanu mekane.

Piletina je spremna za pripremu. Ponovo u tri lonca. na slici su dva u mom brodu.

Svi su se složili da je jelo bilo dobro.

 

Dan šesti: Božava (o.Dugi Otok) - Veli Iž (o.Iž)

Molitve naše prevoditeljice sa Premude su zakasnile jedan dan. Diglo se jugo, što je značilo jedrenje oštro u vjetar. Odredište je bio otok Iž. Stali smo ispred društvenog doma u dnu luke. Zanimljivo je kako su zaduženici za naplatu vezivanja na otocima zadarskog arhipelaga postali bahati. Ovo ljeto sam preplovio i zadarski i šibenski i splitski, a dijelom i dubrovački akvatorij. Najbahatiji su u zadarskom dijelu. Vezivanje sa tvojim vlastitim sidrom ispred društvenog doma se naplačuje, ali jasno nema nikoga da ti pomogne u vezivalju. Ižki dužnosnik se pojavi samo kada treba inkasirati lovu. Od ostale infrastrukture nudi ti samo jedan mali ormar sa priključcima za struju, a za WC valjda polusrušenu zgradu društvenog doma. Po mome to je jedini razlog zašto su glavna vrata provaljena. 

Jedrenje oštro u orcu. Za kormilom ja francuzica, ali je budnim okom kontrolira holanđanin koji mi je u vožnji bio desna ruka.

Jasno da su sve nepričvršćene stvari bile na podu.

Ovo je bilo zadnje brodsko večer. Kako smo na brodovima još uvijek imali pola tone hrenovaka i dovoljno "passate da pomodoro" , odluka je bila jednostavna: špageti sa umakom od rajčica, hrenovke sa semfom i salata od svega što je ostalo. Kao blagovaonica je poslužio podest ispred društvenog doma. 

Ovogodišnji će kamp ostati pamćen po hrenovkama. Bilo ih je dva paketa po glavi.

Terasa ispred Iškog društvenog doma, naša blagovaonica.

Ovo je u najkraćim crtama brodski kuharski dnevnik kampa "Sailing in Croatia 2001". Nisam spomenuo jutarnje fritate sa povrćem, enormne količine voća koje su mladi ljudi potamanili, i još veće količine raznih pića koje su popili. Taj dio je bio individualan po brodovima. Na Tominom brodu je bio i jedan genijalac iz Švicarske (uvijek se nađe bar jedan takav), koji je stalno radio sve suprotno: dok su drugi jedrili, on je kuhao, dok su drugi kuhali on se kupao itd. Ne mogu ne spomenuti jedan od njegovih kuharskih bisera: Tjestenima sa umakom od graška iz konzerve. Umak se dobije (valjda je to na švicarski način) tako da se grašak prokuha u mlijeku, a zatim se sve skupa prelije po tjestenini. Probajte, možda je i dobro. Ja se nisam imao volje približiti tom specijalitetu.

Ovo je bio ovogodišnji kuharski dnevnih. Ranijih godina kuhali smo dosta toga različitog, ovisno o namirnicama koje smo nabavili: brudet od ugora, juhu i lešadu od tri vrste mesa sa šalšom od poma i balancana i restanim krompirom, pileća prsa u vrhnju, juneće šnicle u toću s bijelom rižom, najrazličitije vrste rišota i pašta, zeleni kupus s mesom, zapečene lazanje (kada smo imali bolji štednjak) itd. Zadnji dan bi obično napravili kakvu veliku salatu od sira, šunke, tvrdo kuhanih jaja i svega onoga što je u brodu ostalo.

Pozivamo i vas na suradnju. Vaša iskustva i recepti kuhanja na brodu za puno ljudi sigurno bi bila vrlo zanimljiva ostalim čitateljima, ako se ne daj Bože nađu u takvoj situaciji. Mi ćemo, za jedan od slijedećih nastavaka, pokušati nagovoriti Živka Matutinovića da nam priča kako je kuhati za puno ljudi u regatnoj jedrilici koja juri razbješnjelim južnim oceanom. 
   
Naš e-mail je uvijek isti info@morsko-prase.hr