Posjetite stranice našeg sponzora.

početakwww.morsko-prase.hr elektronički časopis o moru mapa
Ovaj članak je objavljen  1.travnja  2000.

Škola jedrenja Škola jedrenja
Sadržaj:
Predgovor (Cino Ricci)
Obećanje oceanu (Damir Miloš)
Uvod
Dio 1. Meteorologija
Dio 2. Prvi put u jedrilici
Dio 3. Navigacija
Dio 4. Drugi dan na moru (s l i j e d e ć i)
itd ...

U v o d

 
Prisjećajući se mnoštva pitanja koja postavljaju početnici, ističemo jedno: koji su najvažniji dijelovi jedrilice?

Oni koji su na moru proveli mnogo vremena neće se usuditi reći koji je dio najvažniji. Bili smo svjedoci mnogih situacija u kojima su najvažniji dijelovi jedrilice bili oni kojima imena jedva poznajemo. Umjesto odgovora moglo bi se postaviti pitanje: na što se misli kada se pita o dijelovima? Mislimo li na metalne dijelove, plastične, jarbol, ili tu ubrajamo i hranu, alat, odjeću, rakete za slučaj opasnosti, mislimo li i na vremensku prognozu...?

Zbog toga, odgovoriti na postavljeno pitanje znači započeti priču o jedrenju. Takva priča dovodi nas bliže odgovoru, jer najvažniji dijelovi jedrilice su: vjetar, more i posada.

Tako se pitanje o najvažnijim dijelovima jedrilice, jer riječ je o priči, pretvara u pitanje o glavnim akterima priče.

O vjetru, osim njegove snage, brzine, odakle puše, kako nastaje, zašto i kada prestaje, još se mnogo toga mora naučiti.

O moru ne treba ni govoriti. Ono je, jednostavno, svakog dana drugačije, iznenađujuće i nepredvidivo.

Posada? Posadu čine ljudi, a s njima je, znamo svi, najteže.

Dakle, dovedemo li u sklad ta tri najvažnija dijela jedrilice, naučimo li se družiti s vjetrom, morem i ljudima - naučili smo jedriti.

U želji da početnicima olakšamo pristup u osnovne tajne jedrenja, tri najvažnija dijela jedrilice pokušat ćemo upoznati na način da ih opišemo u okruženju koje ih najbolje i najčešće određuje.

More i vjetar samo su dijelovi prirode, a dio prirode koji nas ovdje najviše zanima proučava meteorologija. Upravo zato, već na početku, upoznat ćemo vas s osnovnim znanjima meteorologije potrebnim svakom jedriličaru.

Jedrilice nisu ništa drugo do plovila koja su se stoljećima razvijala usporedo s novim otkrićima u brodogradnji i aerodinamici.

A posada, ljudi? Možemo li navesti ime čovjeka koji će i početnicima i iskusnim morskim vukovima biti uzor pomorske vještine?

Odmah ćemo pomisliti na Kolumba, jer ima li većeg jedriličara od njega!? Kristofor je - što se može reći i za sve njemu slične moreplovce - prije svega bio istraživač, mogli bismo reći kartograf, a tek usput i jedriličar. Neka nitko ne pomisli da omoalovažavamo Kolumbovu vještinu jedrenja. Nikako! Uostalom, neka mjerenja i otkrića koja je on učinio u domeni navigacije predstavljaju krupne korake u snalaženju po zemaljskoj kugli. O čemu je onda riječ?

Zamislimo da je između Evrope i Amerike bilo vječno zaleđeno jezero. Kolumbo bi i u tom slučaju našao načina da otkrije Novi kontinent. Mora biti jasno da nije more uvjetovalo otkriće Amerike, već prije svega Kolumbov "osjećaj", uvjerenje, da tamo nečeg mora biti, tamo na zapadu...Otkud taj osjećaj?

Ako čovjek malo pažljivije gleda nebo, danima, godinama, u jednom trenutku mora pomisliti, mora se upitati zašto oblaci, oluje, vjetrovi, zašto baš svaka promjena vremena dolazi od "tamo"? i ne može se događati slučajno jer na isti se način vrijeme ponaša već stoljećima, tisućljećima. Jasno, odmah će netko prigovoriti da je bitan razlog koji je Kolumba uputio prema Americi bio taj što je kopneni put do indije već bio poznat. Ali, mi tvrdimo da bi Kolumbo krenuo na zapad bez obzira na dotadašnje kartografsko iskustvo čovjekova roda. Tu tvrdnju pokušavamo ojačati i pitanjem: da je Kolumbo živio u Australiji, na koju bi strnu krenuo u potrazi za Novim Kontinentom? Naš je odgovor - na zapad!

Ta njegova odluka morala se temeljiti i na odličnom poznavanju meteorologije (Ni tvrdnja da ga je upravo poznavanje meteorologije uvjerilo u okruglost Zemlje ne razmatra se dovoljno u knjigama o tom velikom istraživaču).

U načinu njegova jedrenja nije bilo (za to doba) ničeg revolucionarnog. Poput svih dotadašnjih jedriličara morao je čekati pogodan vjetar i spuštajući se s njim (niz vjetar) gađati cilj, nadati se cilju. Jasno je da su oni najbolji najčešće i nalazili pogodan vjetar. Razlog njihovoj izuzetnosti i opet je bilo bolje poznavanje vremenskih promjena.

Vratimo se još jednom Kolumbu. Koliko je on predznaka morao prepoznavati da bi ga vjetar dogurao do Amerike (do Amerike!)? i smiješne su pretpostavke da se zaljubio na Gomeri i zbog nje (dame) odgađao početak putovanja. U tisuće stvari mogli bismo se kladiti da Kolumbo nije bio siguran u odabir dana kojeg se mora otisnuti preko oceana. Jer znao je da neće doseći drugu obalu ako se otisne pogrešnog dana. Uostalom, da je bio zaljubljen, brinuo bi se o povratku, a njega povratak gotovo da i nije zanimao.
 
 



Glavni i odgovorni urednik: Damir Miloš   
Design: Visi Media
Copyright © 2000 "Morsko prase". Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja objavljenog materijala.

| Početak | Eseji o moruEseji o oceanu | Eseji o regatama | Eseji o kuhanju | Eseji o nazivlju | Škola jedrenja |  
Škola brodskog kuhanja | Škola za grope | Putopisi | Pričanje moraRazgovoriKnjige o moru | Roman o moru u nastajanju |
5 do 12 | Slane izložbe | InfotekaDućan | Pitanja i odgovori | Mali oglasi | Sa zaporkom  | Najave regata  | Najave događanja |
| Mapa časopisa | Sponzori  | Uredništvo |