|
Prisjećajući se mnoštva pitanja koja postavljaju početnici, ističemo
jedno: koji su najvažniji dijelovi jedrilice?
Oni koji su na moru proveli mnogo vremena neće se usuditi reći koji je dio najvažniji.
Bili smo svjedoci mnogih situacija u kojima su najvažniji dijelovi jedrilice bili oni
kojima imena jedva poznajemo. Umjesto odgovora moglo bi se postaviti pitanje: na što se
misli kada se pita o dijelovima? Mislimo li na metalne dijelove, plastične, jarbol, ili
tu ubrajamo i hranu, alat, odjeću, rakete za slučaj opasnosti, mislimo li i na vremensku
prognozu...?
Zbog toga, odgovoriti na postavljeno pitanje znači započeti priču o jedrenju. Takva
priča dovodi nas bliže odgovoru, jer najvažniji dijelovi jedrilice su: vjetar, more i
posada.
Tako se pitanje o najvažnijim dijelovima jedrilice, jer riječ je o priči, pretvara u
pitanje o glavnim akterima priče.
O vjetru, osim njegove snage, brzine, odakle puše, kako nastaje, zašto i kada prestaje,
još se mnogo toga mora naučiti.
O moru ne treba ni govoriti. Ono je, jednostavno, svakog dana drugačije, iznenađujuće i
nepredvidivo.
Posada? Posadu čine ljudi, a s njima je, znamo svi, najteže.
Dakle, dovedemo li u sklad ta tri najvažnija dijela jedrilice, naučimo li se družiti s
vjetrom, morem i ljudima - naučili smo jedriti.
U želji da početnicima olakšamo pristup u osnovne tajne jedrenja, tri najvažnija
dijela jedrilice pokušat ćemo upoznati na način da ih opišemo u okruženju koje ih
najbolje i najčešće određuje.
More i vjetar samo su dijelovi prirode, a dio prirode koji nas ovdje najviše zanima
proučava meteorologija. Upravo zato, već na početku, upoznat ćemo vas s osnovnim
znanjima meteorologije potrebnim svakom jedriličaru.
Jedrilice nisu ništa drugo do plovila koja su se stoljećima razvijala usporedo s novim
otkrićima u brodogradnji i aerodinamici.
A posada, ljudi? Možemo li navesti ime čovjeka koji će i početnicima i iskusnim
morskim vukovima biti uzor pomorske vještine?
Odmah ćemo pomisliti na Kolumba, jer ima li većeg jedriličara od njega!? Kristofor je -
što se može reći i za sve njemu slične moreplovce - prije svega bio istraživač,
mogli bismo reći kartograf, a tek usput i jedriličar. Neka nitko ne pomisli da
omoalovažavamo Kolumbovu vještinu jedrenja. Nikako! Uostalom, neka mjerenja i otkrića
koja je on učinio u domeni navigacije predstavljaju krupne korake u snalaženju po
zemaljskoj kugli. O čemu je onda riječ?
Zamislimo da je između Evrope i Amerike bilo vječno zaleđeno jezero. Kolumbo bi i u tom
slučaju našao načina da otkrije Novi kontinent. Mora biti jasno da nije more uvjetovalo
otkriće Amerike, već prije svega Kolumbov "osjećaj", uvjerenje, da tamo
nečeg mora biti, tamo na zapadu...Otkud taj osjećaj?
Ako čovjek malo pažljivije gleda nebo, danima, godinama, u jednom trenutku mora
pomisliti, mora se upitati zašto oblaci, oluje, vjetrovi, zašto baš svaka promjena
vremena dolazi od "tamo"? i ne može se događati slučajno jer na isti se
način vrijeme ponaša već stoljećima, tisućljećima. Jasno, odmah će netko
prigovoriti da je bitan razlog koji je Kolumba uputio prema Americi bio taj što je
kopneni put do indije već bio poznat. Ali, mi tvrdimo da bi Kolumbo krenuo na zapad bez
obzira na dotadašnje kartografsko iskustvo čovjekova roda. Tu tvrdnju pokušavamo
ojačati i pitanjem: da je Kolumbo živio u Australiji, na koju bi strnu krenuo u potrazi
za Novim Kontinentom? Naš je odgovor - na zapad!
Ta njegova odluka morala se temeljiti i na odličnom poznavanju meteorologije (Ni tvrdnja
da ga je upravo poznavanje meteorologije uvjerilo u okruglost Zemlje ne razmatra se
dovoljno u knjigama o tom velikom istraživaču).
U načinu njegova jedrenja nije bilo (za to doba) ničeg revolucionarnog. Poput svih
dotadašnjih jedriličara morao je čekati pogodan vjetar i spuštajući se s njim (niz
vjetar) gađati cilj, nadati se cilju. Jasno je da su oni najbolji najčešće i nalazili
pogodan vjetar. Razlog njihovoj izuzetnosti i opet je bilo bolje poznavanje vremenskih
promjena.
Vratimo se još jednom Kolumbu. Koliko je on predznaka morao prepoznavati da bi ga vjetar
dogurao do Amerike (do Amerike!)? i smiješne su pretpostavke da se zaljubio na Gomeri i
zbog nje (dame) odgađao početak putovanja. U tisuće stvari mogli bismo se kladiti da
Kolumbo nije bio siguran u odabir dana kojeg se mora otisnuti preko oceana. Jer znao je da
neće doseći drugu obalu ako se otisne pogrešnog dana. Uostalom, da je bio zaljubljen,
brinuo bi se o povratku, a njega povratak gotovo da i nije zanimao. |
|