Tijekom manevra koji se naziva „okret niz vjetar“, za razliku od „okreta u vjetar“, ne postoji trenutak kada su nam jedra bez vjetra. Drugim riječima, snaga vjetra neprekidno pritišće na jedra. Situaciju koju želimo objasniti prikazana je na slici 1. Dakle, ili iz pozicije A želimo doći u poziciju B ili obrnuto. U oba slučaja moramo učiniti “okret niz vjetar” (to gybe).
  

Slika 1.

Učiniti “okret niz vjetar” znači glavno i prednje jedro prebaciti s jedne strane jedrilice na drugu, prolazeći krmom kroz smjer odakle puše vjetar. Drugim riječima, jer sada već znamo značenje riječi «uzde», tijekom «okreta niz vjetar» prelazimo s jednih uzdi na suprotne.

Objasnimo važnije faza manevra prikazanog na slici 2.

Slika 2.

Jedrimo niz vjetar, na kursu pri kojem nam je glavno jedro potpuno otpušteno, a prednje jedro još uvijek “puno” vjetra. Ne smije nam se dogoditi da nam glavno jedro pokriva prednje, tj. da prednje jedro ostane bez vjetra. Ukoliko nam prednje jedro ostane bez vjetra, znači da jedrimo odveć niz vjetar. Kada nam se to dogodi vrlo smo blizu i nekontroliranom preletu glavnog jedra na suprotnu stranu, a svaki nekontrolirani manevar treba izbjegavati. Dakle, puno prednje jedro velika nam je sigurnost da neće doći do nekontroliranog manevra.

Kada smo odlučili započeti s okretom (nakon što su svi članovi posade rekli da su spremni za manevar) brod usmjeravamo ravno niz vjetar. Prilikom skretanja ravno niz vjetar glavno će jedro pokriti prednje, pa će prednje jedro ostati bez vjetra (ali, sada to i očekujemo, tj. kontroliramo situaciju). U tom trenutku otpuštamo konop kojim je prednje jedro do tada bili zategnuto, i vučemo ga na drugu stranu. Pri tom treba paziti da konopi kojima prebacujemo prednje jedro na suprotnu stranu nikada ne budu potpuno otpušteni. U protivnom, postoji velika vjerojatnost da će nam se prednje jedro omotati oko sajle na koju je podignuto.

Učinimo li sve kako treba, u jednom momentu imat ćemo formaciju jedara koju zovemo “leptir”. Glavno jedro na jednoj strani, prednje na suprotnoj. Oba jedra „puna“ vjetra. Ukoliko se neko vrijeme zadržimo u tom kursu (obzirom na vjetar) primjetit ćemo da nam neće biti lako održavati prednje jedro napeto. Kada predviđamo duže jedrenje s tom formacijom jedara, koristimo tangun kojim držimo stabilnim slobodni rogalj prednjeg jedra i na taj način lakše kormilarimo jedrilicom. Ta formacija (leptir) ujedno nam je znak za početak radnje s glavnim jedrom u manevru. 

Počinjemo povlačiti konop kojim kontroliramo glavno jedro (škotu), i to što brže, sve dok glavno jedro ne dođe iznad simetrale broda. Kad vjetar zahvati jedro sa suprotne strane i prebaci ga na drugu stranu, mi puštamo škotu glavnog jedra (main sheet) iz ruke, i to odjednom - njezinom cijelom dužinu. Kod jakog vjetra glavno jedro prelijeće na drugu stranu velikom silinom. Moramo biti sigurni da mu se nitko ne nalazi na putu. Ne samo bumu, jedru, već i konopu, dakle škoti glavnog jedra. U protivnom silina kojim jedro potegne konop (škotu) može uzrokovati vrlo ozbiljne ozlijede. Prilikom preleta konop može odbaciti čovjeka prema ogradi, ili ga svom snagom gurnuti u trup, ili mu se omotati oko zgloba, vrata…

Kod slabog vjetra konop kojim kontroliramo glavno jedro (škotu), može se jednostavno uhvatiti rukom i bez provlačenja kroz koloturnike potegnuti cijelo jedro do simetrale broda i prebaciti ga na suprotnu stranu.

Nakon prelijetanja glavnog jedra na suprotnu stranu treba pomoću kormila pažljivo kontrolirati pravac kretanja broda, jer će brod ( u uvjetima jačeg vjetra) sam od sebe težiti da skrene prema vjetru. Valovi koji su vrlo nezgodni u jedrenju niz vjetar, dodatno će nam otežati manevar. Jasno, sve do trenutka kada ćemo biti toliko uvježbani da će nam i valovi biti od pomoći tijekom samog manevra.

Početnici uvijek nastoje manevar učiniti kad je brod najsporiji, a kad se nađu na većim valovima, onda odabiru trenutak kad je jedrilica u dolini vala osjećajući se na neki način u toj rupi zaštićenima. Ali, iskusniji čine to upravo suprotno. Pri najvećoj brzini jedrilice i na vrhu vala.

Najveći broj nezgoda u jedrenju događa se upravo prilikom ovog manevra, a jedan od glavnih razloga je što su jedra u svakom trenutku pod punim opterećenjem vjetra, ali zbog subjektivnog osjećaja da je vjetar mnogo slabiji nego što uistinu jest (sjetimo se priče o prividnom i realnom vjetru) manevru se ponekad pristupa s nedovoljnom ozbiljnošću.

Vježbamo li opisani manevar na laganom vjetru, nećemo osjetiti većih teškoća. Ali, s jačim vjetrom, ili vrlo jakim, moramo biti sigurni da je posada dobro uvježbana, da svatko zna što mu je zadatak, i da će to učiniti bez greške.

Slika 3. Okret niz vjetar u foto stripu

Na jačem vjetru treba utrošiti dosta snage da se glavno jedro dovuče do simetrale broda, pa mnogi pokušavaju tome doskočiti. Jedan od načina, za koji misle da je koristan, jest prerano uvlačenje glavnog jedra prema simetrali broda. (slika 4)

Slika 4.

Ali, ako glavno jedro počnemo uvlačiti prerano, brod će skrenuti prema vjetru (na slici označeno isprekidanom linijom), dakle u suprotnom pravcu od smjera kojim mi želimo (namjeravali smo slijediti punu liniju). U tom će slučaju kormilaru bit vrlo teško usmjeriti brod u željenom pravcu.

Ništa manje problema nećemo imati ako zakasnima s uvlačenjem glavnog jedra. Ne uvučemo li ga na vrijeme, a brod prijeđe točku u kojoj vjetar zahvaća glavno jedro s druge strane, ono će bez kontrole preletjeti na suprotnu stranu. U tom je trenutku posada najčešće nespremna za manevar pa lako dolazi do ozljeda. Brod naglo skreće prema vjetru, jako se naginje, a mi počinjemo osjećati pravu snaga vjetra.

Važno je primjetiti (a što ovdje neprestano ponavljamo) da tijekom jedrenja niz vjetar često ne znamo ocjeniti koliko je vjetar jak. Prividni vjetar kojeg jedino osjećamo na jedrilici prikriva pravu jačinu vjetra, a kad se okrenemo pramcem prema vjetru iznenadi nas njegova snaga. Dakle, često se puta događa da prilikom skretanja s jedrenja niz vjetar u kurs koji je bliži smjeru puhanja vjetra (sve do closehaulinga) - moramo kratiti jedra