Sada je na redu jedan od manevara kojima se vrlo često koristimo u jedrenju. Zato, prije isplovljavanja potrebno je detaljno objasniti o čemu se radi.

Zamislimo da se nalazimo u situaciji kakva je prikazana na slici 1..

Slika 1.

Nastavi li jedrilica kretanje na sadašnjem kursu, vrlo brzo naći će se previše blizu obale. Niz vjetar, popustiti jedra i okrenuti jedrilicu od vjetra (udesno) - ne želimo. Cilj nam je doseći mjesto označeno kružnicom. Uputimo li se direktno prema cilju, ući ćemo, obzirom na vjetar, u područje kojim ne možemo jedriti. Zbog toga moramo učiniti manevar koji će nam omogućiti promjenu dosadašnjeg kursa.

Okret u vjetar (to tack) (Slika 2a ). Okret u vjetar je jednostavan manevar koji nam omogućava brzo prijeći prostorom kojim ne možemo jedriti. Točnije: s desnih uzdi prijeći na lijeve ili s lijevih na desne, prolazeći pramcem kroz smjer puhanja vjetra. Engleski: to tack is to change from one tack to the other by sutting the bow through the wind.

Nakon završenog manevra zauzmimo novi kurs koji se od prijašnjeg razlikuje za devedeset stupnjeva.

Kako ćemo to učiniti?

Da bi smo pravilno izveli okret u vjetar, prije nego li to pokušamo, moramo jedriti pod kutom od 45 stupnjeva u vjetar (closehauling). To znači da su nam sadašnji kurs i onaj na koji moramo doći, međusobno okomiti. Zbog toga, da nam u početku bude što lakše, odabrat ćemo, gledajući preko privjetrinske strane broda, orijentir na devedeset stupnjeva u odnosu na naš pravca kretanja. Kad nam, nakon okreta, pramac broda bude okrenut prema odabranom orijentiru, okret u vjetar bit će završen. Dakle, u idealnim uvjetima to bi izgledalo ovako: (Slika 2b )

Slika 2 a)	Slika 2 b)

Isti manevar se vidi na fotografijama slike 2c ).

Slika 2 c)

Kormilar pita posadu da li su spremni za manevar. Na crtežima je samo kormilar, ali ljudi, dajte malo mašte! Kada od svih čuje da su pripravni, okreće brod pramcem prema smjeru odakle puše vjetar. Jedrilica ulazi unutar kuta u kojem ne možemo koristiti snagu vjetra. Ali, zbog brzine jedrilice, zbog inercije , brod će proći prostorom u kojem se ne može jedriti i ponovo doći u poziciju gdje će se koristiti vjetrom.

Kormilar pita posadu da li su spremni na okret, jer će jednog dana jedriti i noću, a u mraku kormilar ne može vidjeti jesu li svi učinili ono što im je dužnost.

Razmotrimo nekoliko faza ovog manevra.

Neposredno prije manevra moramo biti sigurni da imamo dobru brzinu, i da nam je kut s obzirom na smjer vjetra korektan. Posada mora biti spremna da otpusti prednje jedro s zavjetrinske strane, i da ga kad za to dođe vrijeme, zategne na suprotnoj strani.

Kad kormilar već okrene jedrilicu prema vjetru, prednje jedro počinje se na prednjem rubu tresti, oblikuje se nekakav trbušćić, vjetar ga lagano zahvaća i napuhava na drugu stranu, što je znak da pustimo konop kojim je prednje jedro bilo zategnuto. Bez naglih pokreta kormilom, jedrilica nastavlja započeto kretanje, i to sve dok ne zauzme položaj od 45 stupnjeva s obzirom na pravac vjetra. Ali, sada na suprotnim uzdama.

Sada je potrebno što prije dobro namjestiti jedra (zategnuti prednje jedro), jer svaki je manevar gubitak brzine, pogotovo ako smo određeno vrijeme bili unutar kuta u kojem ne možemo jedriti. Cilj je što prije dostići brzinu koju smo imali prije manevra.

Glavno je jedro prije početka manevra jako zategnuto i njega za sada, tijekom manevra, nećemo dirati. Ono će se samo, zahvaćeno vjetrom s druge strane, prebaciti na suprotnu stranu.

Tokom ovog manevra možemo naići na mnoštvo teškoća. Opisat ćemo neke. (Slika 3.).

Slika 3.	Slika 4.

Jedrilica prije manevra nije imala dovoljno brzine. Ušla je u područje gdje ne može iskoristiti vjetar i zaustavila se. Ništa od okreta. Vjetar je gura na prijašni kurs. Sve treba pokušati ponovno.

Moramo paziti da nam se to ne dogodi u blizini obale jer tada nema mogućnosti za popravni ispit.

Isti se slučaj može dogoditi ako prije okreta ne jedrimo maksimalno u vjetar.

Zbog sličnog razloga nećemo uspjeti napraviti okret u vjetar ako posada otpusti prednje jedro prerano i pokuša ga zategnuti na suprotnu stranu. Dobit ćemo formaciju jedara prikazanu na crtež 4. (Slika 4.). Vjetar će nas vratiti na prijašnji kurs i spriječiti manevar.

U ovom slučaju, kao i u mnogim drugim situacijama, ne možemo se pomoći kormilom. Ako to ipak pokušamo, jedrilicu će vjetar odgurati u smjeru kojim puše, izgubit ćemo i ono malo brzine što smo je imali, a time i kontrolu nad brodom.

Na poteškoće nailazimo i kada je kut okreta mnogo veći od devedeset stupnjeva. To se može dogoditi ako prije okreta nismo jedrili maksimalno u vjetar, ili, ako nakon okreta nismo na vrijeme zaustavili okretanje jedrilice pa se ona odmakla od smjera vjetra daleko više nego li je potrebno. (Slika 5.).

Sličan problem možemo susreti u slučaju kada kormilar isuviše otkloni kormilo.

Pogledajmo što će nam se dogoditi kada prednje jedro ostane zategnuto, a već je mnogo prije trebalo biti otpušteno. (Slika 6.)

Slika 5.	Slika 6.

Jedrilica će skrenuti niz vjetar više negoli je potrebno, izgubit će brzinu, a ne pustimo li brzo jedro može se i zaustaviti. Isto tako vrlo lako možemo poderati prednje jedro.

Eto, sve ovo, pa i greške, treba vježbati na moru. Cijelog dana. Tu su i druge jedrilice. Jedri se vrlo blizu, jedna iza druge, prva napravi okret, za njom druga, treća... Ako netko pogriješi, vidi se. I na greškama se uči... (staro, dosadno pravilo)

Da bismo dostigli maksimalnu brzinu prije okreta i kako bismo bilo sigurni da su nam jedra dobro namještena možemo se poslužiti i nekim pomagalima. Vrlo jednostvnim ali korisnim. Već smo naučili da jedra treba popuštati sve dok ne počnu treptati uz svoj prednji rub (luff), pa kad zatrepere samo ih još malo treba stegnuti. Čineći to često, neprestano se pitamo što će nam one male vunice što lepršaju na prednjem rubu jedra. Engleski naziv za te vunice je tall tales. Najčešće ih ima tri para, i to tako da je jedna vunica na privjetrinskoj strani jedra, druga na zavjetrinskoj. Promotrimo najprije jedan par. Ako je jedro uistinu dobro namješteno, oni će se postaviti u položaj A prikazan na slici 9. Ako je jedro previše popušteno, njihovo će lepršanje izgledati kako je prikazano u slučaju B. Ako je jedro previše zategnuto, njihovo će položaj biti kao u slučaju C. (Slika 7.).

Slika 7.

Ako jedro prikažemo iz druge perspektive, možda će kretanje tih vunica postati razumljivije. (Slika 8.).

Slika 8.

U slučaju A jedro je dobro podešeno, vjetar pravilno opstrujava s uvutrašnje i vanjske strane jedra, vunice su paralalne, prateći kretanje vjetra. U drugom slučaju (B) jedro je previše popušteno, i premda vjetar bez teškoća slijedi vanjsku krivulju jedra, s unutrašnje strane nastaju vrtloženja, a to vrtloženje izaziva nepravilna kretnja unutrašnje vunice. U trećem slučaju (C) jedro je previše zategnuto, vjetar pravilno opstrujava s unutrašnje strane jedra, ali sada vrtloženja nastaju s vanjske strane jedra, što pokazuje i neravnomjerno lepršanje vanjske vunice.

U slučaju B moramo zategnuti jedro, u slučaju C jedro moramo popustiti. Učinimo li to vunice će postati paralelne svjedočeći o pravilnom opstrujavanju zraka s vanjske i unutrašnje strane jedra.

Ali, ni tu se ne završava naša kontrola jedra. Rekli smo da tih vunica ima tri para. Postavljene su pri dnu jedra, u sredini i pri vrhu.

Zamislimo da je jedro podijeljeno na tri trokuta, kako je to prikazano na slici 9 A. Prednji je rub jedra pričvršćen, a stražnji je rub slobodan. Možemo ga natezati ili popuštati škotom prednjeg jedra (jibe sheet). Međutim, koliko god ga popuštali ili natezali u slučaju prikazanom na slici 9 B, nećemo postići da nam sva tri para vunica dođu u paralelni položaj. Moramo se poslužiti klizačem kroz koji prolazi konop kojim natežemo prednje jedro.

Razmislimo, ako nam nepravilno treperi samo donja unutrašnja vunica, a srednji par i gornji pokazuju pravilno opstrujavanje vjetra, znači da nam je donji dio jedra previše popušten, ili premalo zategnut. Kako smo jedro na crtežu podijelili na tri trokuta, zaključak je: donji trokut jedra moramo zategnuti, ali ne zatežući srednji i gornji dio jedra. . To ćemo postići pomicanjem klizača kroz koji nam prolazi škota prednjeg jedra prema krmi jedrilice.

U slijedećem primjeru nepravilno nam treperi gornja unutrašnja vunica (slika 9 C). Da bi je doveli u red, klizač škote moramo pomaknuti prema pramcu, postižući veću nategnutost gornjeg trokuta jedra.

itd. o ostalim primjerima razmislite sami. 

Slika 9.

Spomenut ćemo još dva slučaja koja možemo lako uočiti i ispraviti greške. Ako uočimo paralelne nabore uz prednji rub jedra koji se pružaju od podnožja jedra do vrha jedra, znak je da moramo malo popustiti podigač prednjeg jedra.

Eto, sve se ovo odnosilo na prednje jedro, a glavno kao da se samo namješta. Na glavnom jedru najčešće ne srećemo vunice na koje smo potrošili toliko riječi. Njih nema na prednjem rubu glavnog jedra jer sam jarbol stvara turbulencije koje bi onemogućavale onu funkciju koju te vunice imaju na prednjem jedru. Ipak, vunice se mogu postaviti negdje oko sredine glavnog jedra i tako pratiti opstrujavanje zraka. Najčešće ih uočavamo na kraju glavnog jedra, na nekoliko mjesta, ali ne više u paru, već po jednu na različitim visinama glavnog jedra. Ove vunice moraju lepršati kao produžetak glavnog jedra, tj. paralelno s njegovom površinom (slika 10)

Slika 10.

Ukoliko se sakriju iza jedra, znači da nam je jedro prezategnuto, da ga treba malo popustiti...ali, rad s glavnim jedrom mnogo je složeniji od onog što nam je trenutno cilj. Zato, dosta o namještanju jedara (za sada).