Želimo li nekamo stići, dojedriti, moramo naučiti jedriti po određenom kursu.

Ako smo odlučili jedriti od točke A do točke B, a vjetar nam to omogućava, jednostavno, moramo jedriti ravno. Premda će se to svakom početniku činiti vrlo jednostavno, ponekad to ne mora biti tako. Ne samo zbog sila koje moramo upregnuti u jedra, već i zbog mnogih nepoznatih pojava ( nepoznatih početnicima ) koje jedrilicu skreću s kursa. Da bismo to spriječili, moramo naučiti provjeravati da li jedrimo na željenom kursu.

U tu svrhu korisno je odabrati orijentire koji će nam u tome pomoći. Dobri orijentiri su markantne, uočljive točke na obali, moru, i moramo priznati - rjeđe u zraku.

Oblaci, ovce ( iako ne lete često ), drugi brodovi, kupačice, ne služe u tu svrhu.

Dogovorili smo se da to moraju biti čvrste točke. Ili to može biti i plutača, bova, sve što je na neki način vezano za morsko dno i uočljivo.

Jednog dana, kad je već riječ o bovama, čovjek s Murtera htio je nešto nadograditi na svojoj kući, a kako su se dvojica Albanca ponudila za pomoć, pristanu s njim otploviti na Kornate. Već prvog dana pokazao im je što trebaju učiniti. Poveću hrpu kamenja trebalo je prebaciti s jednog kraja uvale na drugi. Rekli su da nema problema. Pokazao im malu barčicu s kojom će prebacivati kamenje. Odmah su se dali na posao. Nakon nekog vremena vlasnik ih upita zašto ne usidre brodić, jer ovako će ga brzo razbiti. Pitali su ga što to znači usidriti brodić, a kad im je objasnio kako će baciti sidro i na taj način krmu udaljiti od oštrog kamenja, čudili su se njegovoj mudrosti. Predvečer, želeći brodicu vezati u njegovu lučicu, primjete da je lučica već popunjena drugim brodovima. Dovikujući gazdi što da učine, on ih uputi na bovu, a on će za nekoliko minuta doći drugom barkom po njih. Ali, kad je doašo začudi se, jer zašto se nisu vezali za bovu.

- Gazda! Za sidro može, ali za ljopta ne može!

Učinimo kompromis. Zamislimo da nam je plutača na moru cilj oko kojeg se moramo okrenuti. Iza plutače pronađemo orijentir, na primjer crkvicu iz sedamnaestog stoljeća, a sve u nadi da će tri stotine godina biti dovoljna garancija o njenoj nepomičnosti. Pogledajmo crteže .

Slika 1.1	Slika 1.2.
Slika 2.1.	Slika 2.2.
Slika 3.1.	Slika 3.2.

Prikazane su tri situacije u kojima se može naći. Mi se nalazimo na brodu označenom brojkom dva (slika 1.1). Krećemo!

U trenutku kad smo krenuli prema cilju, plutača i crkvica nalazile su se točno jedna iza druge (slika 1.2). Ali, nakon nekog vremena, plutača nam se pomakla udesno u odnosu na crkvicu (slika 2.1). Da li je tome razlog neka morska struja, greška kormilara, ili nešto tome slično - sada nije važno. Treba uočiti da smo skrenuli s kursa. Jedrili smo isuviše prema vjetru. Cilj i orijentir vidimo kako su prikazani na (slika 2.2).

Potrebno je korigirati kurs, dakle, skrenuti od vjetra ( to bear away ), otpustiti jedra...

Ako nam se u toku plovidbe plutača pomiče sve više ulijevo, znači da jedrimo previše niz vjetar. Gledano s broda označenog brojkom tri, na horizontu vidimo situaciju prikazano (slika 3.1. i 3.2.).

Potrebno je korigirati kurs, tj. skrenuti više prema vjetru ( to luff-up ), a da bismo to učinili, moramo istovremeno zategnuti jedra.

Ako nam plutača i crkvica ostaju neprestano jedna iza druge, znači da smo na dobrom, zacrtanom kursu. Orijentir i crkvicu vidimo kako su prikazani na crtežu 1.2.

Ali, to ne znači da su nam jedra dobro namještena. Možda možemo biti i brži. Neprestano ih moramo kontrolirati i korigirati.

Želimo li bez većih poštekoća ostati na kursu, a te se poteškoće mogu očitovati već i u prevelikom otporu na kormilu, moramo pravilno ekvilibrirati jedrilicu.

Kad se o tome govori, misli se na nekoliko stvari, a u ovom ćemo slučaju govoriti o onome što se odnosi na jedra i raspored težine na brodu.

Prisjetimo se (Poglavlje 5.1. slika 10. i slika 11): kobilica zadržava brod da ga vjetar ne nosi u smjeru kojim puše vjetar, točnije, da ga ne zanosi onoliko koliko bi ga nosio kada ne bi imao list kobilice. Tu smo reakciju označili sa W. Ona može biti gotovo jednaka sili kojoj se suprostavlja ili manja od nje. Njoj suprotnu silu označili smo s L .

Slika 4.1.	Slika 4.2.	Slika 4.3.

Pogledajmo slučaj kad su te dvije sile jednake (slika 4.1.). Ako su L i W jednake, i ako su raspoređene kao što je prikazano na prethodnoj slici, jedrilica se kreće ravno, tj. niti skreće prema vjetru niti skreće niz vjetar.

Problem ekvilibracije govori da one mogu biti drugačije raspoređene. Na primjer, ovako kako prikazuje slika 4.2. Iako su sile jednake veličine, sila W je ispred sile L. Rezultat takvog rasporeda sila skreće jedrilicu prema vjetru.

Moguća je i suprotna situacija, tj. sila W je u ovom slučaju iza sile L. Kad bismo pustili kormilo, jedrilica bi skrenula niz vjetar slika 4.3.

Postavlja se pitanje kako do toga može doći, kako takve pojave spriječiti, ili, kako se time možemo koristiti?

Na moru smo već nekoliko dana, dnevno koristimo sva moguća jedra, pa nema razloga da u objašnjavanju ove zagonetke ne upotrijebimo i glavno i prednje jedro.

Ako prijašnje slike nacrtamo iz druge perspektive, u mogućnosti smo istu pojavu razjasniti drugačije. Pogledajmo slika 5.1.

Slika 5.1.	Slika 5.2.

Slika 5.3.

Na kobilici je crnom točkom označen centar težine broda, a kružnicom na glavnom jedru centar jedara. Jedra su tako namještena da je centar jedara točno iznad centra težine broda, što se jasno vidi na gornjem crtežu.

Sada pogledajmo slika 5.2. Što se događa ako otpustimo prednje jedro, a glavno ostane zategnuto (pravilno zategnuto).?

Centar jedara pomiče se prema krmi, dok centar težine broda ostaje na istom mjestu. Pomoću jednostavnog zakona poluge možemo objasniti zašto u ovom slučaju jedrilica skreće prema vjetru.

Obrnutu situaciju vidimo na slika 5.3. Glavno je jedro otpušteno,dok je prednje sada ostalo zategnuto.Centar jedara pomaknut je prema pramcu, centar težine još uvijek je na istom mjestu. Posljedica ovakvog rasporeda je skretanje jedrilice niz vjetar.

Kada su jedra pravilno namještena ne postižemo samo maksimalnu brzinu, već i najlakšu kontrolu jedrilice. Kaže se da otpora na kormilu nema. Jedrilica ide sama.

Osim što ovakve pojave možemo spriječiti, u određenim situacijama možemo ih i koristiti. Ako jedrimo maksimalno u vjetar (close hauled), trudit ćemo se da centar jedara pomaknemo što više unatrag. Ako jedrimo niz vjetar, cilj će nam biti da centar jedara pomaknemo prema pramcu. To se, na primjer, može postići različitom zakrivljenošću jarbola, ali, ne zaboravimo da smo tek početnici u jedrenju...

Ekvilibracija broda odnosi se i na raspored težine na brodu. Za sada će biti dovoljno da trup broda bude ravnomjerno uronjen u vodu. Znači, pazit ćemo da pramac broda ne bude isuviše uronjen, kao što ni krma ne smije biti izdignuta iznad vode. Trudit ćemo se da vodena linija broda bude paralelna s površinom mora.

Iako naginjanje jedrilice može izgledati vrlo atraktivno, uvijek treba nastojati da ona bude što manje nagnuta. Veći otklon - manja brzina. 

Zbog toga će posada najčešće sjediti na privjetrinskoj strani jedrilice (windward).

Pred kraj ove teme jedna napomena: ako instruktor pita zašto je krma toliko izdignuta iznad mora, nije točan odgovor: velika je oseka.

Nakon ekvilibracije broda mnogi sada već znaju i previše.

Kormilar zahtijeva da se namjeste jedra, a broj tri, pomalo umoran, kaže da su jedra odlično namještena. Broj jedan misli da ih treba popustiti, broj četiri...

Zlatno je pravilo da na brodu postoji samo jedan čovjek koji je odgovoran za brod i posadu. Taj čovjek i vodi brod. Zvao se on skiper, kapetan, barba,,, svejedno. Uvijek je to samo jedan.

Polaznici se uče izdavanju naredbi, donošenju odluke u određenoj situacija, tehnici različitih manevara, namještanju jedara... i, što je možda i važnije, uče se slušati naredbe onog tko je tog trenutka u ulozi kormilara. Nije problem ako kormilar donese pogrešnu odluku, ako krivo procijeni situaciju. Neće proći mnogo vremena dok ne uvidi grešku, ispravit će je, naučit će nešto... Mnogo je veći problem kada svatko misli da su svi drugi krivi, osim njega. Vrlo su rijetke situacije kad netko misli da su svi u pravu, osim njega.

Za vrijeme jedrenja sluša se, pa ako treba i trpi, barbu, kapetana, skipera... Tek kada se vratimo na kopno, kada je brod sigurno vezan, možemo mu reći što mislimo o njemu i njegovu jedrenju.

- Zašto si ti upisao tečaj jedrenja?

- Da naučim jedriti?!

- A tako! Pa što odmah ne kažeš? Ja sam mislio da si došao učiti jedriti!