Morsko Prase-Škola jedrenja (Prvi put u jedrlici)

Dio 2. P r v i p u t u j e d r i l i c i

Podsjetimo se našeg zaključka: dovedemo li u sklad tri najvažnija dijela jedrilice, vjetar more i ljude, naučili smo jedriti.

Dogodi li se da jedan od njih nije usklađen s drugima, čovjek s morem, vjetrom ili međusobno, jedrenje može postati opasno, u najmanju ruku neugodno, bez obzira krećemo li na put od petnaest dana, pet milja, ili nam je cilj oploviti svijet.

- Nikad više! - ili zaraza za cijeli život.

Kako, prema našoj metodi, započeti s jedrenjem?

Prije isplovljavanja instruktori objašnjavaju polaznicima da se nemaju čega plašiti, da upravo zbog toga što su početnici počinju jedriti na velikim, teškim, desetmetarskim jedrilicama, i da ih brzina vjetra, uz iskusna instruktora, ne treba brinuti. Koliko ga ima toliko će ga iskoristiti.

ipak, dok vjetar fijuče u priponama i jarbolima, nelagoda se uvuče u gotovo svakog početnika. Mnoštvo pitanja samo su posljedica straha i nesigurnosti:

- Oprostite, ali zar žene nisu nesreća na brodu?

- Više ne. Od prije nekoliko godina to su kišobran i cvijeće.

- Koja vrsta cvijeća?

Zanimljiva je priča o ženama. Kad su počele jedriti u većem broju, jedriličari su se prema njima odnosili kao prema vozačicama, uvijek su krive one i ta njihova ženska nespretnost. i danas, skiperi rijetko u profesionalne posade uvršćuju žene. Osnovni razlog: muškarci se pred njima počinju praviti važni, dnevno učine destke pokreta koji izostaju kad se radi samo o muškoj posadi, jednom riječju troše snagu na zavođenje. Zato ih rijetko srećemo na regatama, ali jasno je da nisu krive žene. Dokazuju to i samo ženske posade koje po znanju, hrabrosti i iskustvu ne zaostaju za mnogim muškim posadama.

Prvi sati jedrenja nisu laki. Od mnoštvo konopa najčešće se poteže nečija noga, ruka, ali, recimo da je to sastavni dio upoznavanja. Ponekad, jer isplovljava se po svakom vremenu, početnike dočeka tmurno nebo i jugo. Meteorolozi bi rekli : umjereno. Ali, dovoljno za sumnjičavo, međusobno pogledavanje, pitajući se što će po takvom vjetru prvi put, oni, početnici, na moru.

- Nismo došli poginuti.

- Čija je ovo noga?

- Pogledajte, more se pjeni!

- Moja...

- Drago mi je, premda je trbuh moj!

Kad ih instruktor rasporedi po jedrilici, jer u početku nije lako naći mjesto na kojem, u najboljem slučaju, neće sami sebi smetati, odvežu privezne konopie i zaplove u nepoznato!

- Ne, privezne konope ne ostavljamo na pontonu. Privezni konopi se slože i spreme na za to predviđeno mjesto.

- Ali, zar se nećemo vratiti u marinu?!

- Vratit ćemo se, ali priveznim je konopima mjesto na brodu.

- Ne razumjem, ako se vraćamo na ovo isto mjesto...

- Konopi su najpotrebniji na brodu. Nikada ne znaš koliko će vam metara nedostajati.

- Ne znam...meni se sve čini da se ovamo nećemo vratiti...

- Ljudi, ovo neće dobro svršiti!

- Lijepo mi je mama govorila...

- Što je ono!?

Svjetionik. Premda još nije pala noć tamni oblaci toliko su zatamnili svjetlost dana da se svjetionik automatski uključio. Na izlazu iz marine bljeskao je crvenom svjetlošću.

- Pogledajte! Semafor je crven! Zabranjeno je isplovljavati!

Na moru, kad im instruktor pokaže kako se na jarbol podižu odgovarajuća jedra, jedrilica se počinje naginjati. I tada:

- Može li se ovo prevrnuti!? - tisućama puta isto, neizbježno, vrlo važno pitanje!

- Ne! - odgovara instruktor , znajući da je gotovo nemoguće onoga koji to sam nije iskusio, uvjeriti da se OVO ne može prevrnuti.

Prva dva sata jedrenja, jer toliko je predviđeno za početno upoznavanje broda, mora i ljutih protivnika, iskusniji, u ovom slučaju instruktori, pokušavaju novake uvjeriti da sve je mnogo sigurnije nego što to njima izgleda. Jedna od metoda da ih se u to uvjeri je - pustiti kormilo, otići na prmac, dokazati im da jedrilica plovi i sama. Jasno, ponekad je to nemoguće, jer premda mnogi od početnika još nikada nisu bio na jedrilici, u trenutku kada instruktor ostavi kormilo i uputi se prema pramcu, osam ruku pokušava držati kormilo. Ne znajući kako i zašto , svi ga drže čvrsto i grčevito.

Moglo bi se naći mnoštvo razloga zbog kojih polaznici, a prije svih instruktori, s nestrpljenjem očekuju povratak u marinu. Prvi da se dokopaju majčice zemlje, drugi da ih konačno počnu učiti jedrenju.

Na strogost pri realizaciji plana polaže svaka škola, a najviše one najbolje, one koje posjećuje velik broj polaznika. Strogost izvođenja programa jamči da će svaki polaznik usvojiti ne samo dovoljnu količini znanja, već i norme ponašanja koje se zahtjevaju od ljudi koji odlaze na more. Time će prije svega naučiti čuvati sebe, a to znači i druge.

Nakon svih godina provedenih na moru, nakon svih predivnih trenutaka što smo doživjeli na njemu, iskreno govoreći - more je zločesto! Ono je poput zmije što se predivnim bojama ljeska na svjetlosti, čineći se tromom i ponekad nezainteresiranom, ali nikad ne znate hoće li napasti brzinom otrovnice.

Često smo slušali priče ili gledati filmove koji govore o nemilosrdnoj disciplini na brodovima, naročito starim jedrenjacima. Premda se danas više ne može govoriti o okrutnim i nemilosrdnim kapetanima, i danas se na brodvima održava vrlo stroga hijerarhija, pa tako i na jedrilicama. Učiti se toj hijerarhiji najpogodnije je već na kopnu, prvenstveno u cilju sprečavanja nezgoda na moru. Pretpostavljamo da su mnogi već čuli za tri osnovan pravila na moru.

1) prvo pravilo: kapetan (skiper) je uvijek u pravu

2) drugo pravilo: ukoliko skiper nije u pravu, pogledaj pravilo tri

3) treće pravilo: skiper je uvijek u pravu

S njegovim pravima rastu i njegove odgovornosti. Odgovornost na moru podrazumjeva odgovornost za posadu i plovilo. Skiper u svakom trenutku i u svakoj situaciji /i pogibljneoj/ mora donijeti odluku što učiniti. Iz vlastitog iskustva možemo potvrditi da postoji mnoštvo situacija kada nije jednostavno odrediti koja je odluka najbolja, da postoji niz razloga zašto bismo se ipak odlučili za onu drugu, ali nepisano je pravilo da skiper odabire jedinu moguću. I svi će upregnuti sve svoje snage i svu svoju vještinu da se njegova odluka pokaže ispravnom, pa ma koliko mislili da je trebao odlučiti drugačije. To pravilo vrijedi sve dok jedrilica, brod, ili nešto drugo tome slično ne pristane uz obalu. Tada, svaku je odluku moguće osporavati ili braniti, ali tek kada je brod sigurno vezan. Tada se skiper i posada smiju i napiti.

Prema našoj metodi tečaj jedrenja započinje na velikim krstašima, desetmetarskim jedrilicama, usavršavnje na malim jedrilicama, dvosjedima. Razlog tome je što velik krstaš lako podnosi greške početnika, što i instruktori i polaznici mogu namjerno griješiti, ne bi li se uvjerili što se u takvim okolnostima događa. Male jedrilice brzo kažnjavaju greške, i to prevrtanjem. A kad se jedrilica prevrne, rijetki su oni koji uoče, koji znaju zašto su se prevrnuli. Začuđen pogled i pitanje:

- Tko me je gurnuo?!

Da bismo se što manje kupali, jer nismo došli na tečaj plivanja, počinjemo na veliim jedrilicama.

Ustajanje, za one koji nisu navikli, vrlo rano. Trčanje, razgibavanje, doručak, teorija, priprma za odlazak na more, isplovljavanje.. jedrenje, jedrenje, i jedrenje...

Dva su sastavna dijela ovakve škole jedrenja. Jedan koji plovi morem i onaj kopneni. Kopneni dio zovemo baza.

Dnevno, dva polaznika ostaju u bazi, ne odlaze s ostalima na jedrenje, a dužnost im je ustati petnaest minuta prije ostalih, na vrijeme ih probuditi, provjeriti urednost spavaonica, počistiti zajedničke prostorije, provjeriti VHF vezu s brodovima koji isplovljavaju...jednom riječju moraju biti uvijek spremni priskočiti u pomoć. Jasno, oni moraju naučiti kako se služiti VHF uređajem, kako upaliti motor na gumenom čamcu, koje lijekove pripremiti ako to dežurni doktor zatraži od njih...

- Oprostite, ali ja sam ovamo došao jedriti ne... - uvijek se netko buni ili to samo misli u sebi.

Nije dovoljno samo jedriti, držati kormilo, namještati jedra, proći oluje, već je krajnji cilj naučiti se živjeti na moru.

Premda nitko od polaznika u početku neće na moru provesti dva dana i dvije noći bez pristajanja (što ih čeka na višim tečajevima) svaki od njih mora shvatiti da je vrlo važno prilagoditi se brodu i zajedničkom životu na vrlo skučenom prostoru. Brod, kad jednom isplovi, postaje neovisan od kopna, restaurana, domaćice koja redovno posprema kuću...

Svaki član posade mora znati sve. Kome tog dana pripadne dužnost dežurnog, ako to ne učini sa zadovoljstvom i marom, teško će shvatiti što je jedrenje. Jednog će dana nečiji život ovisiti o urednosti broda, jer u mraku neće moći pronaći tog trenutka najvažniji dio jedrilice.

Prema metodi učenja jedrenja koju ovdje izlažemo početnicima se preporuča da tijekom prvog tečaja spavaju na kopnu.

Zgrada u kojoj polaznici prvog tečaja spavaju, nije zgrada. Zgrada je brod. Da bismo na moru lakše i brže usvojili predviđen program, na kopnu moramo naučiti sve ono za što more nije potrebno.

Zbog toga, osobne i zajedničke stvari, kao što su navigacijske karte, ručni kompas, trokuti, prostorije, razni aparati, gumeni čamac, motor... sve mora biti složeno, uvijek na svom mjestu, a na brodu i dobro pričvršćeno, osigurano.

Zamislimo jedrilicu na jakom vjetru, veliki valovi, kiša. Ako sve stvari nisu složene, zaštićene od vode, ako nisu na svom mjestu...Nered u kabini, alat pod nečijom čarapom, ili u obući, šestar nitko i ne pokušava pronaći, odjeća mokra, vreća za spavanje mokra, nema se gdje utopliti...noć, prehlada, bolest...

- Gdje su kliješta?! Gdje su kliješta! Bez kliješta ne mogu...

Da, i kliješta mogu postati najvažniji dio jedrilice! O kliještima mogu ovisiti životi posade i broda.

Brodovi na kojima se jedri prvih sedam dana izrađeni su specijalno za potrebe poćetnika. Ono što ih odlikuje može se ukratko opisti riječima: predviđeni su za jedrenje i odmor od jedrenja, udobni onoliko koliko je život na moru udoban.

Alkohol je dopušten tek u količinama da se ne kaže kako je zabranjen, i to samo nakon obveznog radnog dana, dakle predvečer.

- Da li i sanjamo od - do?

Sanjanje, spavanje, kad god tko hoće, premda će uskoro, nakon cjelodnevnog jedrenja, polaznici spavati kad god za to uhvate priliku. Jednostavno, ma koliko čovjek bio u dobroj kondiciji, jedrenje zahtjeva posebnu vrst pokreta, neprestana nagnutost jedrilice opterećuje noge, ljuljanje znatno utječe na vestibularni aparat...umor je ugodan ali nenadano velik.

Službeni jezik je engleski. Razlog tome nisu samo polaznici koji dolaze iz cijele Evrope, već se pokazalo da je engleska terminologija za jedrenje najpotpunija i nedvosmislena. Engleska terminologija nikome ne predstavlja problem. Termini koji se upotrebljavaju u jedrenju novi su i onima koji savršeno govore tim jezikom kao i onima koji ga jedva poznaju.

Prilika je da se na ovom mjestu objasne osnovni pojmovi.

mast - jarbol : glavna funkcija jarbola jest da na sebi nosi jedra

halyard - podigač: da bismo na jarbol podigli jedra koristimo se konopima koje zovemo podigačima. Svako jedro ima svoj podigač.

main sail - glavno jedro: osnovno pogonsko sredstvo jedrilice je jedro trokutstog oblika kojeg je jedna stranica sam jarbol, druga (kraća) pruža se prema krmi broda, a hipotenuza tog trokuta spaja vrh jarbola s dijelom na kojem se hvata škota glavnog jedra.

mainsheet - škota glavnog jedra: da bismo mogli kontrolirati i namještati položaj glavnog jedra u odnosu na vjetar, jedro nam na neki način mora biti dostupno. Konop koji nam to omogućuje zove se škota glavnog jedra.

jib - prednje jedro: tako nazivamo jedro koje se nalazi ispred jarbola. Hipotenuza tog jedra povezuje njegovo hvatište na vrhu jarbola s hvatištem na pramcu jedrilice.

jib sheet - da bismo mogli kontrolirati i namještati položaj prednjeg jedra u odnosu na vjetar, jedro nam mora biti na neki način dostupno. Konop koji nam to omogučava zove se škota prednjeg jedra.

winch - vitlo: kako su sile koje stvara vjetar pritišćući na jedra vrlo velike, vitlo služi umnogostručavanju sile čovjeka da bi mogao odgovoriti sili vjetra. Pomoću vitla pritežu se škote.

luff - prednji rub jedra: prilikom namještanja jedara često gledamo njegov prednji rub. Kod glavnog jedra stranicu uz jarbol, a kod prednjeg jedra njegovu hipotenuzu. U oba slučaja radi se o prednjem rubu jedra.

Engleski nazivi pojedinih djelova jedrilice

Engleski nazivi pojedinih djelova jedra

Pogledajmo crtež jedrilice tijekom jedrenja. U odnosu na vjetar, jednu stranu jedrilice zovemo privjetrinska, drugu zavjetrinska.

Vjetar dolazi preko lijevog boka

Vjetar dolazi preko desnog boka

Ako jedrimo iz mjesta označenog kružnicom, prema mjestu označenom trokutom /vidi gornji crtež/ vjetar nam dolazi preko lijevog boka, pa je lijeva strana jedrilice privjetrinska (windward), desna zavjetrinska (leeward).

Ako jedrimo iz mjesta označenog trokutom, prema mjestu označenog kružnicom, vjetar nam dolazi preko desnog boka, pa je sada desna strana privjetrinska (windward), a lijeva zavjetrinska (leeward).

ipak, da ne pomislimo kako se nazivi u jedrenju neprestano mijenjaju, lijeva strana jedrilice, bez obzira na smjer vjetra, uvijek se zove port, desna starbord.

Neki polaznici smatraju da bi svi nazivi trebali biti nepromjenjivi, a odgovor instruktora, da je stogodišnje iskustvo jedrenja pokazalo njihovu opravdanost, odbacuju!

- Molim vas, kako bi izgledalo da se marina Jezera zove tako kad iz nje isplovljavamo, a na primjer, Piškera kad u nju uplovljavamo?!

- Tako je! ili ti na primjer!

- Što ja?

- Odeš Darko, vratiš se Janko!

početakwww.morsko-prase.hr elektronički časopis o moru	mapa
	Ovaj članak je objavljen 16. lipnja 2000.