Brač je ujedno najveći i najviši otok u Dalmaciji. Poznat još iz antičkih vremena, kada su ga nastanjivali Iliri, po maslinovom aulu, vinu, medu i lavandi. Danas predstavlja turističku meku. Tu je čuveni Zlatni rat nekoliko stotina metara dug sprud, imaju i teniski turnir, ali isto tako na otoku postoji čitav niz prelijepih samostana koje valja posjetiti.
Uvala Lučice nalazi se na jugo-istočnoj strani otoka, smještena bliže Milni, nego slavnom Bolu. To je najveća uvala na ovome dijelu, a grana se u pet krakova. Prema izlazu iz Lučica, na samo pet metara dubine, neposredno uz samu obalu nalazi se ulaz u podvodnu jamu. Sastoji se od dva odvojena otvora, dužina većeg je oko tri, a manjeg oko dva metra. Dva ronioca mogu lako kroz njega proći. Ispod ulaza zid jame okomito se spušta do sedimentnog dna na kojem se nalaze kamene gromade, nekoliko automobilskih guma, te ostalo civilizacijsko smeće. Jama se sastoji od dvije prostorije. Prva je veća, a druga manja i dublja, te se nalazi na lijevu stranu od ulaza. Prije nekoliko godina uletjeli smo u jato gofova koje tu obitava. Čim smo uronili primijetili smo da se nešto bljeska u dnu jame. Lampe su bile upaljene, ali nam se oči nisu još sasvim prilagodile na tamu. Tada je nešto prohujalo pokraj nas. Svi smo zastali da vidimo u čemu je stvar. Neno je izvukao ronilački nož, kako je kasnije priznao pomislio je da se radi o morskim psima. Ostali su očarano promatrali neponovljiv prizor. Ribe su plivale tako blizu da smo ih mogli dotaći rukom. Uopće se nisu bojale. Nekoliko su se minuta tako zabavljali, a zatim su jednostavno nestali u dubljem dijelu jame, ostavivši nas da se i dalje čudimo. 
Osim gofova u jami žive jastog i hlap, te gomila mahovnjaka, spužvi, mnogočetinaša koji svu svoju raskoš pokazuju tek kada ih osvijetlite. Na dnu su stalagniti, a na stropu nedaleko samog ulaza otkrili smo sifon koji je dovoljno širok da se jedan ronilac može uvući. Vrh sifona ulazi u kopno otoka, pa se tako možete naći u prostoriji sa zrakom.