otok je lako uočljiv po kamenom zdanju kuće sa svjetionikom. Sidriti možete na jugozapadnoj strani otočića, odmah na punti.

Teren postepeno pada do dubine od 12 metara. Dno je kameno, te obraslo algama, a uokolo plivaju jata crneja, salpi, cipala, bugvi. Osim prirodnih ljepota tu možete pronaći i razne druge «korisne» stvari koje su očito nesavjesni stanovnici svjetionika pobacali u more, s mišlju ono što je pod morem se ne vidi. Tako se tu nalaze ostaci akumulatora za svjetionik ( puni olova ), ostaci crijepa, konopi, limenke…civilizacijsko smeće koje svjedoči o našem odnosu prema prirodi, no zapravo se radi o odnosu prema nama samima.

Na dnu su brojni glavoči te škrpoči. Prema dubini se prostire livada voge, koja se proteže do ruba zida. Zid počinje na 15 metara te pada do 60 metara tvoreći kanjon. Na 30 metara naišli smo na ostatak amfore, a nešto dublje nalaze se ostaci sa potonule koče; konopi, mreže, kašete. Sama olupina leži na dnu kanjona, na dubini od 60 metara. Najvjerojatnije se tijekom nevere zabila u otok, te se jednostavno otsklizala do dna.

Na donjem dijelu zida žive škrpine, a ima i ugora.