Ronjenje na Jadranu

Ronjenje duž Jadrana ima dugu tradiciju. Spužvari sa Krapnja još od 1893. godine koriste mekani ronilački skafander. Poznat je i mljetski ronilac Niko Matana, koji je navodno nekoj vojvotkinji izronio dragocjeni smaragdni prsten s dubine od 40 metara. Vojvotkinja je u znak zahvalnosti njegovom selu darovala hrane dovoljne za godinu dana.

U Austro-ugarskoj mornarici kao i u onoj Kraljevine SHS, nailazimo na podatke o našim roniocima. Nakon pada Italije 1943. godine na Visu je okupljena prva grupa ronilaca, koja je sljedeće godine prerasla u vod. Iste je godine održan i prvi ronilački tečaj.

Za amatersko ronjenje zaslužni su braća Dušan i Ivan Kuščer koji su još 1937. ronili sa aparatima vlastite konstrukcije, a maske su izrađivali od automobilskih guma i stakala.

Inženjer Josip Medur također spada u doajene ronilaštva, i ljude zaslužne za njegov razvoj i napredak.

Dr. Stracimir Gošović napisao je Ronjenje u sigurnosti, knjigu koja je dugo vremena bila jedini izvor podataka i znanja na hrvatskom jeziku za buduće generacije ronilaca.

Prisutni su mnogi znani i neznani ronioci, koji su svojom ljubavlju prema tom sportu, upornošću i trudom prenosili znanja na mlađe naraštaje, upoznajući ih s tajnama modrih dubina

Pedesetih godina osnivaju se prvi sportski ronilački klubovi i društva. Osniva se Savez sportsko-ribolovnih društava iz kojeg kasnije nastaje Savez za sportski ribolov i podvodne aktivnosti, koji je bio nosilac razvoja i promicanja podvodnih aktivnosti na području bivše Jugoslavije.

Osamostaljenjem naše države on se raspada na dva saveza; Sportsko ribolovni savez sa sjedištem u Rijeci, te Hrvatski ronilački savez ( HRS ), sa sjedištem u Zagrebu. Hrvatski ronilački savez danas teži da postane suvremena udruga i krovna organizacija svih ronilaca naše domovine, te da istovremeno promiče sigurno ronjenje u jedinstvenoj ljepoti jadranskog podmorja.

Jadransko more

Jadran ili Adria dobio je ime po nekadašnjoj talijanskoj istoimenoj luci. Danas se grad nalazi 38 km udaljen od mora. To je stoga što se sjeverna obala stalno uzdiže, a južna spušta.

Jadransko more a posebno njegova istočna obala urešena stotinama otoka, otočića, hridi, zaljeva, uvala jedinstvena je u Europi. Privlačna je za krstarenja motornim brodom, gliserom ili jedrilicom, ali isto tako i modernim akvanautima, koji gušte nalaze pod morem.

Jadran obuhvaća prostor između Balkanskog i Apeninskog poluotoka. Istočna obala od Prevlake do rta Savudrije pripada Republici Hrvatskoj, uključujući sve otoke, otočiće i hridi duž obale, te otočje Palagruža.

Hidrografski i oceanografski podaci

Dubine
Najplići dio našeg mora nalazi se u Istri, gdje dubina ne prelazi 50 metara. Od Pule se dno blago spušta tvoreći dugačku, usku udolinu koja se pruža od otoka Žirje prema Italiji, a naziva se Jabučka kotlina. Tu je najveća dubina oko 240 metara. Od Jabučke kotline dno se uzdiže do Palagruškog praga gdje je najveća dubina 130 metara. Južnije dno strmo pada prema Južnojadranskoj kotlini, gdje je najveća izmjerena dubina oko 1300 metara.

Morsko dno
Izgled podmorskog reljefa posljedica je tektonskih poremećaja, abrazije ili erozije koji su djelovali prije više milijuna godina, u doba kada su određeni dijelovi dna bili kopno ili obalno područje. Neravnine na dnu stalno se ublažavaju taloženjem nanosa s kopna. Taj je proces spor, ali trajan.

Morske mijene
Morske mijene ili doba periodična su spuštanja i dizanja razine mora, a nastaju kao posljedica djelovanja privlačnih sila Mjeseca i Sunca na vodene mase Zemlje.

U Jadranu plima i oseka imaju relativno male amplitude. Na južnom dijelu razlika je vrlo rijetko iznad četrdesetak centimetara, dok je u sjevernom dijelu nešto veća, tako u Istri i Tršćanskom zaljevu iznosi do 1 metar. U pojedinim uskim kanalima i zaljevima plima može za dugotrajnog jakog juga osjetno narasti, pa se dogodi da poplavi obale. Ta je pojava karakteristična za velike i duboke zaljeve južnog Jadrana ( npr. Vela Luka na Korčuli, Starigradski zaljev na Hvaru ). Morske mijene mješovitog su tipa; što znači da su za mlada i punog Mjeseca poludnevnog ritma, a za prve i posljednje četvrti jednodnevnog. Amplitude su im jako nepravilne.

Na mijene znatno utiče i atmosferski tlak, tako će se za promjenu od 1hPa razina mora promijeniti za 1 cm.

S obzirom na male promjene, prilikom ronjenja ne moramo se na njih obazirati.

Morske struje
Morske struje nastaju pod utjecajem vjetrova, razlika u tlaku, temperaturi, te razlikama u salinitetu. S obzirom na smjer mogu biti horizontalne ili vertikalne. Postoje i pridnene struje koje se javljaju kao posljedica pokretanja vodenih masa iz toplijih u hladnija područja, pri čemu se površinski sloj hladi te spušta prema dnu.

U Jadranu su struje slabo izražene. U nekim uskim kanalima i prolazima ( npr. u Pašmanskom kanalu , prolazu na Grebenima kod Dubrovnika ) su dosta jake, pa na njih treba pripaziti.

Brzina struja mijenja se u pojedinim područjima, te tako ovisi i o vremenskim razdobljima. Srednje brzine struja su oko 0,5 čvorova, ali mogu doseći brzinu i od 4 čvora.

Prilikom ronjenja uvijek nastojimo odrediti smjer struje. Na početku ronjenja krećemo se protiv struje, da bismo se na povratku vraćali sa strujom. Ako je ikako moguće struju je najbolje izbjeći ili plivati okomito na nju.

Slanost mora
Morska je voda otopina složenog sastava. Osim otopljenih soli raznih kemijskih elemenata, od kojih prevladavaju kloridi i natriji, zastupljeni su i oligoelementi, kao i neki drugi elementi. Ukupna količina soli otopljena u jednom kilogramu morske vode naziva se salinitet, koji se obično izražava u gramima ili promilima.

Slanost Jadranskog mora u prosjeku iznosi 38,30 promila, tj. u 1 kg vode otopljeno je 38,30g soli.

U sjevernom dijelu slanost je nešto manja od srednjeg i južnog zbog utjecaja rijeke Po.

Temperatura mora
Temperatura je vrlo važan ekološki činilac. Utječe na morske organizme i procese u moru, a i na nas ronioce.

More apsorbira veliku količinu topline nastale zračenjem Sunca. Toplina se širi putem kondukcije i konvekcije. More oko 25 puta brže odvodi toplinu.

Jadransko more ima izraženu godišnju promjenu površinske temperature. Srednja godišnja temperatura je 11 C. Zimi je more najhladnije, te površinska temperatura iznosi oko 7C, vrlo rijetko može se spustiti i niže. U proljeće, more se počinje zagrijavati, te se površinska temperatura penje do 18C. Ljeti kada je zagrijavanje najveće, površina mora se zagrije od 22 do 25C, a u južnom Jadranu i Istri i 27C. U Jadranu se vrlo dobro razlikuju termokline, tj. dijelovi vodenog stupca iste temperature. Termoklina je najizraženija ljeti, a zimi dolazi do pojave izotermije tj. izjednačavanja temperature u cijelom vodenom stupcu. Ljeti možemo zamijetiti prvu termoklinu na dubini od 3 do 5 metara, sljedeća je oko 12 , slijedi skok na 18 metara, a ispod 30 metara je temperatura uglavnom tijekom cijele godine konstantna.

U toplijem dijelu godine dostatnu toplinsku zaštitu roniocima će pružiti mokro ili polusuho ronilačko odijelo izrađeno od neoprena, debljine od 5 do 6 mm. U hladnijem dijelu godine, kada se temperatura mora spusti ispod 15C, preporuča se uporaba suhog ronilačkog odijela kako bi se izbjeglo nepotrebno pothlađivanje.

Valovi na Jadranu
Valovi nastaju prvenstveno kao posljedica puhanja vjetrova. Što je doseg tj. površina po kojoj vjetar puše veća, to će i valovi biti veći. Jačina im ovisi o konfiguraciji te izloženosti obale. Na taj način omogućeno je miješanje površinskog sloja s vodom iz dubine, i sudjelovanje u izmjeni plinova između atmosfere i mora.

Razlikujemo krijestu i dol vala. Dužina vala je udaljenost između dva dola.

Najčešće visine valova u Jadranu su između 0,5 i 1,5 metara visine, a vrlo rijetko prelaze 5 metara.

Valovi nastali kao posljedica puhanja juga, znatno su veći, i za ronioce opasniji, nego valovi od prouzročeni burom. Treba pripaziti pri ulasku i izlasku iz vode u područjima izloženim jakom djelovanje valova.

Meterološki podaci

Klima

Klima na Jadranskom moru tipično je mediteranska s blagim kišovitim zimama, te vrućim i suhim ljetima. Iako se zadnjih godina uočavaju odstupanja, još uvijek nismo upoznati s točnim uzrokom variranja klime. Razlike su uočljive u sjevernom dijelu, gdje se pojavljuju neke karakteristike kontinentalne klime, kao što su osjetne promjene u temperaturi, te često variranje vremenskih prilika.

Temperatura zraka mijenja se zavisno o području. Tako će ljetne temperature u srpnju na sjevernom dijelu biti oko 34C, a na južnom će se popeti i do 38C. Zimi najhladnije temperature su zabilježene na sjevernom Jadranu ( do - 16C), dok na južnom dijelu nisu prešle -6C.

Vjetrovi

Na Jadranskom moru najčešće pušu bura, jugo i sjeverozapadni vjetar.

Bura
Bura je suh, hladan silazni vjetar koji puše na mahove iz smjera sjevera-sjeveroistoka do istoka-sjeveroistoka. Na smjer puhanja vjetra najviše utječe konfiguracija obale. Jačina bure objašnjava se postojanjem toplog zraka nad površinom mora, te hladnim slojem zrakom iznad planinskih lanaca u primorju, koji uzrokuju snažno zračno strujanje radi izjednačavanja pritiska. Hladni zrak teži popuniti prazninu koja nastaje dizanjem toplog ( lakšeg ) zraka s površine mora. Hladni zrak se obrušava prema moru, ponekad i orkanskom snagom. Duž istočne obale područja zaštićena od bure su zapadna obala Istre, zavjetrina otoka Unije, zavjetrina Dugog otoka ( od Zlatnog vrha do Vele Straže ), kopno pod obalom u Zadarskom kanalu, zavjetrinska strana Kornatskog otočja, te zavjetrina otoka Mljeta. Bura pretežno puše zimi. Ljeti obično traje jedan dan ili nekoliko sati, dok zimi može puhati i 14 dana.

Buru je teško predvidjeti. Neki od znakova su stvaranje bjelkastih kapa od oblaka na vrhovima brda i planina. Tada nenadano može zapuhati. Poslije bure obično zahladi.

Jugo
Jugo, široko ili šilok je topao i vlažan vjetar koji puše iz smjera istoka - jugoistoka do juga - jugozapada. Posljedica su visoki valovi te kiša. Jugo je karakterističan vjetar za južni Jadran, gdje duže i jače puše nego na sjevernom dijelu. Ljeti obično puše i do 3 dana, a zimi i do 3 tjedna.

Predznaci juga su zatišje na moru, slabi promjenjivi vjetrovi, mutni horizont, porast temperature i vlage, te postupni pad tlaka. Valovi iz smjera jugoistoka postaju sve veći. Jugo, za razliku od bure, nikada ne zapuše iznenada, već se razvija sporo, a olujnu jačinu dostiže tek nakon nekoliko dana.

Maestral
Maestral ( maeštral, smorac ) je dnevni termički vjetar koji puše iz smjera sjeverozapada, a nastaje kao posljedica razlike u brzini zagrijavanja kopna i mora. Prisutan je od proljeća do jeseni, a tijekom dana često mijenja smjer puhanja ( U narodu se kaže da se maestral kreće za Suncem ).

Na južnom Jadranu maestral je izraženiji nego na sjevernom, te počinje ranije puhati. Tijekom kolovoza u vanjskim kanalima južnije od Hvara, u popodnevnim satima može dostići brzinu od 20 do 35 čvorova, što je posebice izraženo na Bolu na Braču i Vignju na Pelješcu, gdje se svi surferi kojima je stalo do prestiža dolaze iskušati.

Burin
Burin je vjetar koji puše suprotno od maestrala. Puše noću, uglavnom iz smjera sjevera, sjevero-istoka na sjevernom Jadranu, a na južnom s istoka ili jugoistoka. Najjači je pred zoru, a nakon toga ubrzo prestaje.

Nevera
Nevere su termičke vrtložne oluje koje se pojavljuju velikom brzinom sa otvorenog mora ( zapada ). Kratko traju, ali imaju veliku snagu. Najčešće su ljeti. Češće su u sjevernom Jadranu. Popraćene su grmljavinom.

Predznaci su razvoj bijelog kumulusa, te sve viši i tamniji viši oblak, čiji se vrh počinje širiti u prugu, a zacrnjena baza se spušta prema površini mora. Prije nailaska nevere zavlada tišina. U pravilu javljaju se nakon višednevnih sparina, toplih noći i zamućivanja obzora.

Podaci o vremenu

Vremenske prognoze izrađuje Državni hidrometeorološki zavod, a mogu se pratiti na VHF frekvencijama obalnih radijskih postaja i lučkih kapetanija. Emitiraju se i na FM postajama ili na kraju vijesti ili u sklopu emisija za pomorce. Lučke kapetanije neprekidno odašilju vremenske izvještaje i upozorenja na svojim VHF radnim kanalima, na četiri jezika. U svim marinama i lučkim ispostavama moguće je dobiti prognoze sa prikazom sinoptičke situacije.

Pomorska radijska služba i služba komunikacije

Cijela hrvatska obala je dosta dobro pokrivena radijskim komunikacijama. Radijsku službu za zaštitu ljudskih života, te sigurnost plovidbe obavlja Plovput iz Splita, posredstvom radijskih postaja Split - radio i Dubrovnik - radio koje pokrivaju južni Jadran, a Rijeka - radio pokriva sjeverni dio našeg mora.

Prema standardima GMDSS sustava ( Global Maritime Distress and Safety System ) kanal automatiziranog prijema digitaliziranih poziva za pomoć je kanal 70, nakon čega se komunikacija prebacuje na radni kanal obalne postaje tj. lučke kapetanije ( 16 ili 10 ). GMDSS sustav je u uporabi od 1. veljače 1999, a na dosadašnjem VHF kanalu za pozive u pomoć, kanalu 16, neprekidno slušanje bit će omogućeno još neko vrijeme.

Za izravni poziv lučke kapetanije koristi se kanal 10.

U Hrvatskoj postoje tri komercijalna sustava bežične telefonije : mobitel 099, Cronet 098 i VipNet 091. U blizini otočnih i kopnenih naselja čujnost je dobra, iako još uvijek postoje područja koja nisu pokrivena.

U slučaju ronilačkog udesa treba se za savjet ili pomoć obratiti na DAN Hrvatska ( Divers Alert Network ) na telefon 9155, ili preko VHF kanala 16,10 i 74. Dežurni broj baro komore Oxy u Puli je 098 255945, a brojevi baro komora u Splitu su 021 355533 i 021 355229 .

Živi svijet u moru

U moru žive brojni životinjski i biljni organizmi. Razlikujemo dva životna staništa : pelagijal ili područje otvorene vode u kojem žive dvije velike skupine organizama plankton tj. svi oni organizmi koji lebde u moru, te nekton ili pravi plivači tu spadaju svi oni organizmi koji se mogu aktivno kretati.

U bentos odnosno život na dnu spadaju svi ostali organizmi koji su stalno ili povremeno vezani uz dno.

U vodenom stupcu razlikujemo pojaseve ili stepenice sa određenim karakteristikama.

Tako imamo : supralitoral koji predstavlja pojas izložen prskanju mora, mediolitoral tj. pojas plime i oseke, dalje slijedi infralitoral ili pojas fotofilnih alga i morskih cvjetnica, on seže u Jadranu od granice oseke do 35 -50 metara. Dalje slijede abisal koji seže od 50 do 200 metara, te hadal ili dubokomorsko područje koji zahvaća prostranstvo dublje od 200 metara dubine. Abisal je prisutan samo u južnom dijelu Jadranskog mora, te u predjelu Jabučke kotline. Hadal nije prisutan u našem moru.

Prije ronjenja

Ronjenje u Hrvatskoj regulirano je Pravilnikom o obavljanju podvodnih aktivnosti. U njemu su osim definicije sportskog rekreativnog ronjenja, navedene i zone zabranjene za ronjenje, te prava i obveze ronilaca.

Osim odredbi iz Pravilnika, od 1998. godine djeluju i nadzornici ronjenja - stručne osobe zadužene za kontrolu ronjenja u Republici Hrvatskoj. Nadzornike ronjenja je imenovalo Ministarstvo prosvjete i školstva.

Pravilnik o ronjenju, brojeve baro komora, brojeve Hrvatskog ronilačkog saveza, te druge korisne podatke možete pronaći u dodatku ove knjige.

Ne zaboravite da je ronjenje prelijepa aktivnost, no postoje neka osnovna pravila kojih se treba pridržavati: nikada ne ronite sami, mjesto ronjenja uvijek označite na propisan način, nemojte skupljati “suvenire”, ne dirajte morske organizme, nemojte ih hraniti, niti uznemirivati. Morske životinje, ma kako zastrašujuće izgledale neće vas napasti, osim u slučaju kad se osjete ugrožene.

Čuvajmo naše more, kako bi i budući naraštaji mogli uživati u njegovim ljepotama.

RONJENJE POČETAK