Roman - početna stranica

Opatija.

Dan, uz to i prekrasan. Nebo plavo, moru darujući bistrinu. I more prekrasno, nebu zhvalno. Između, kruže galebovi. U ispod ribe. Djeca skaču.

Trpimir povraća. Namjerno. Nasred šetališta napučenog ljudima. Povraća. Između svakog hroptaja, slinavih očiju, upozorava uokolo razmaknute ljude neka dobro pogledaju što je jeo.

Prekrasno šetalište popločeno mramornim pločama s kopnene je strane obrubljeno cestom. Novi, crn asfalt. Miriše. Nema pješačkih prelaza. Pješaci, gdje god na cestu zakoračili imaju prednost. Odmah preko ceste do visne je naraslo mnoštvo čempresa, vrlo tamno zelenih, tihim drvoredom ograđujući najbliža groblja. Prema moru, šetalište je ukrašeno elegantnim kandelabrima, boje kakvu samo bakar može na sebe navući, sramežljivo uvijenih, noću zagasito osvjetljeni, rosnom svjetlošću posipajući najbliže palme. S klupa pažljivo raspoređenih uzduž obale, pruža se pogled na Kvarnerski zaljev.

Kvarnerski zaljev. Priča se da su i Argonauti, preteče današnjih nautičara, u potrazi za Zlatnim runom zašli i u njegove moreuze. U rukavcu te legende, ovdje negdje na Kvarneru, žrtvom je postao ne odveć znani junak - Apsyrt. Od raskomadanih u krv cijedećih dijelova njegova tijela što ih je Medeja pobacala u more, nastalo je kvarnersko otočje. Legenda, oduvijek suosjećajući sa žrtvama, kaže da je nazvano njegovim imenom, Apsyrtovo otočje.

Premda arheolozi često traže i najmanje dokaze vjerodostojnosti svake legende, najpoznatiji opatijski arheolozi niječu svaku mogućnost posjete Argonauta ovome kraju. Razlozi bi mogli biti u okrutnosti spomenute priče, suprostavljajući im po karakteru vrlo drugačije, domaće bogove. Peruna, Snantovida i Troglava.

Dokaza radi, često upućuju na priču nastalu stotinjak milja južnije, priču lišenu okrutnosti grčke mitologije. O nastanku Kornata:

Bog je, ne znajući što će sa šakom kamenja preostalog mu nakon stvaranja svijeta, jednostavno bacio to kamenje ne mareći kamo, niti kako. Zastajući zbog nužde, osvrnuvši se, jer i Bog je radoznao, priznao je sebi da više ništa ne treba dirati.

Po uzoru na tu priču, od naroda dobro prihvaćene, nastale se i mnoge druge, nastojeći božjoj duši pripisati malo više poetičnosti: posljednjeg dana stvaranja svijeta Bog je želio okruniti svoje djelo, te je od suza, zvijezda i daha stvorio Kornate.

Umjesto usporedbe ovih dvaju legendi, vraćajući se u sadašnjost, arheolozi ističu vrlo važno pitanje. Metodom dedukcije karakterističnom za opatijske znanstvenike, od sadašnjosti prema prapočetku, tvrdeći da je to metoda proizašla iz tvrdnje: onogeneza je kratka rekapitulacija filogeneze...

- Jebote, hoćemo pitanje?!

- Kako je moguće da se od mnoštva posjetilaca Kvarnera, vrlo slavnih i u mnogo čemu sposobnih, nitko nije potrudio opisati njegovu ljepotu?

- No, je li to teško!? Je li trebalo toliko prije toga srati!?

Iskreno govoreći, tvrde arheolozi, osim nekoliko pokušaja domaćeg stanovništva, ne mogu se naći ozbiljniji tragovi, pisani ili neki drugi ostaci, koji bi upućivali na Kvarner kao mjesto inspiracije. A tih sposobnih umjetnika, ili državnika koji su mogli u njihovoj službi umjetnicima dati nalog da u tom smislu nešto učine, nije bilo malo.

Tragajući za razlozima te nezahvalnosti, za sada opravdavajući samo G.Mahlera koji je boravak u Opatiji iskoristio za reorkestraciju nekoliko stavaka IV sinfonije...

Opatija?! Nije li to odgovor na postavljeno pitanje? U samo stotinjak godina postojanja Opatija je postala sinonim za cijelo područje Kvarnera. Ali, njezin izgled, način na koji je izgrađena, poznat gotovo svima, lišen je bilo kakvih tajni, tajni koje stoje u temelju svih legendi.

Uspoređujući je s Dubrovnikom na jugu hrvatskog Jadrana, teško je otkriti čime Opatija svoju sjenku proteže nad cijelim Kvarnerom. Dubrovnik, ne treba niti govoriti, tisućljetnim postojanjem, svoj ponos dijeli svemu u svojoj okolini. Poput gorskog potoka. A Opatija?

Opatija je, za razliku od mnogih gradova i gradića koji su se desetljećima, ili stoljećima borili za svoje postojanje, nastala kao - dar.

Gospodin je, imenom I.S., svojoj voljenoj Angelini darovao vilu nazvavši je istim imenom. Bila je to prva vila u Opatiji kakvom je danas svi poznajemo. Onda su se tu dugo i sretno. Mnogi će uzdahnuti i reći:

- Oh, predivnog li osjećaja, vilu dobiti na dar!

Ali, ono što Opatiju čini posebnom - moć je darivanja. Lijepo je dar primiti, ali mnogo je ugodnije moći darivati.

Gostoljubivošću oplemenivši dar prirode, uvidjevši da se ne može nositi s tisućljetnom prošlošću prepunom nabreklih i obrambenih zidina, svakome je posjetitelju na dar prinijela svoju nenametljivost. Ubrzo je postala polazište i utočište za sve namjernike željnih odmora. Između ostalog, odmora i od mnoštva priča ili legendi koje od nas dnevno, i na svakom koraku, traže da im budemo svjedoci. Zato se ne treba čuditi J.Joycu koji se, darovan samozatajnim mirom Opatije, zavjetovao da će o njoj šutjeti.

Fizionomiju Kvarnera čini dubok zaljev, pravilan, gotovo jednakostraničan, pa ga u šali neki nazivaju i Pitagorin. Da ne bi zjapio prazan, ispunjen je s nekoliko velikih otoka. Cres naliči na otkinutu i u koljenu slomljenu nogu. Krk ima oblik bubrega, a Rab natečene jetre. Apsyrt je bio pijanac.

Pred otocima poput Cresa, Raba ili Krka, nautičari često dvoje: proći pored njih ne zaustavljajući se, ciljajući neko intimnije odredište, neku pičku, ili dane utrošiti na mukotrpno istraživanje njihovih mnogobrojnih zaljeva i rtova. Jasno, za svaki posjećeni zaljev ili rt, nautičarima se na leđa utisne pečat, pa kad skupi puna leđa pečata mora otići u neku od kapetanija gdje mu sve pečate prebroje i daju potvrdu u plovidbenu dozvolu. Plavi pečati označavaju rtove, crveni uvale, a zeleni svjetionike.

Cres je, pored toga što zauzima veliku površinu, čineći s Lošinjem jednu cijelinu, izuzetno dugačak otok (od novohrvatske riječi "glista"). Povezani mostom, svojim geografskim položajem, mogli bismo reći, nautičarima predstavljaju prirodnu prepreku, pa je mnogima cilj što prije ih zaobići ili između njih proći. Dokaz da je tome tako osorski je kanal, intenzivno korišten već u ono slavno doba rimaljana, znatno skraćućući put između luka sjevernog Jadrana i Dalmacije. Na dnu tog plitkog kanala mnoštvo je kostiju lavova.

Preporuka je turističkih radnika Opatije, koji pokrivaju cijelo područje Kvarnera, bez obzira hoćemo li se na spomenutim otocima zadržati ili ih u žurbi mimoići, želeći negdje drugdje stići u pičku, bitno je upoznati vremenske prilike koje najčešće srećemo u Kvarnerskom zaljevu. Razlog: uspješnost odmora!

Glavni razlog naglim promjena vremena svakako je blizina povelikog planinskog masiva, kojeg je ime Gorski Kotar, i visoka planina Učka, čiji obronci dosežu do samog mora. Nasuprot Učke, I otkako je sva izbušena, gledajući s njezinog gotovo 15oo metara visokog vrha, preko samog dna Kvarnerskog zaljeva, zatim malo desno i južnije...

- Malo lijevo! Još malo...

Velebit! Dugi planinski masiv Velebita, uzdiže se vijugavo, završavajući negdje u Dalmaciji, donoseći dalmatincima pozdrave s Kvarnera. Velebit je, nedvojbeno, glavni uzročnik nadaleko poznatog sjevero-istočnog vjetra - bure.

Bura je opisana u mnogim knjigama, stručnim, ali i onima što iskazuju divljenje ili straha pred njezinom snagom. Bez obzira na činjenice, kako nastaje, gdje se rađa, gdje umire, povraća, bura je, mogli bismo reći - brza i žalosna. Gurnuta niz strme obronke planina, kao da nema vremena zadržati se na moru. Kao da ga želi što prije preletjeti i nekamo nestati, jer njoj je na moru dosadno. Hirovita je, puše na mahove, ne mari odveć za nautičare. @alosna.

Jugo, za razliku od nje, dolazi iz dubine mora, ono je strpljivo, danima se valja, nikuda mu se ne žuri, i premda najčešće donosi kišu - nautičarima iskazuje poštovanje. Neće zapuhati olujnom snagom već prvog dana, upozoravajući sve koji plove, ukoliko nisu dovoljno iskusni, ili s psima na brodu, da se pred njegovim moćnim valovima na vrijeme negdje sklone.

Jugo u Kvarner ulazi velikim valovima, poput fanfara, što za olujnih vremena stižu gotovo s Otranta. Stari znaju reći kako se čuje neki žamor, dalek, čini im se talijanski. Najopasnije je u Kvarneriću, gdje se nautičari, pokušavajući se skloniti njegovom bijesu na otvorenom, nadaju mirnijem moru. Ali, tu ga zahvati nekakav naročiti bijes, osjećajući valjda da će uskoro izgubiti snagu i krepat:

- Na ti, pička ti materina!

Maestral, najdraži vjetar nautičara, kao da nema dovoljno zaleta pa ne zalazi do dna Kvarnerskog zaljeva. Krepa mnogo ranije. I smrdi!

U dnu Kvarnerskog zaljeva (Preluci) omiljen vjetar žena naziva se tramontana, i teško se prisjetiti dana koji nije razbuđen svježinom i uzbuđenjem što ga taj sjeverac donosi s planina, dosežući sve do sjevernih obala Krka i Cresa.

Ako je istina da je sjeverni dio Cresa ime dobio zahvaljujući vjetru koji ga dnevno doseže (Tramontana), onda se Cres ne uklapa u uobičajen način davanja imena, jer vjetrovi su oduvijek nosili imena kopna. I razumljivim se čini da kopno, nešto čvrsto i postojano, ne može nositi ime nečeg tako nepredvidljivog i nestalnog kao što je vjetar.

Premda postoji mnoštvo priča koje govore kako su vjetrovi nazivani, često se spominje ono doba kad je Krf bio važno trgovačko središte, a vjetrovi su nosili imena kopna s kojeg su prema Krfu puhali. Bura nosi ime Greko, jer puhala je s obronaka Grčke, a poznato je da se Grčka nekada nazivala Bura. Libećo iz smjera Libije, Široko iz Sirije...

Bez obzira na opisane vjetrove, njihovu učestalost, snagu, kad nautičari razgovaraju o Kvarneru, najčešće spominju nevere. Oni koji ih dožive, pamte ih i još dugo spminju.

Ali, tko jeoš mari za legende i priče...

Lopov je, džeparoš, uvjerivši se da žena je srednjih godina u potpunosti zaokupljena događanjem, sa svih strana u iza nagurana znatiželjnicima, zatvorivši torbicu iz koje je izvukao novčanik, vještim prstima smakne joj gaćice i ugura...Vrisne, pogledom pokušavajući prepoznati krivca:

- Aaajooooj! Ne opet! - ali, među mnoštvom nevino začuđenih pogleda zantiželjnih turista, nije mogla prepoznati oči krivca.

Jučer kasno poslijepodne doletjela je avionom iz Francuske. Već duže vrijeme živi u Lionu, nekoliko posljednjih godina izbjegavajući putovanja u inozemstvo. I ovog je puta dvojila, pažljivo odmjeravajući razloge za i protiv. Savjetovala se sa svojim psihijatrom, posjećujući ga redovito jednom sedmično već treću godine, s radošću plaćajući troškove tretmana, osjećajući veliko poboljšanje svog psihičkog stanja, uvjerivši je da se mora osloboditi tereta prošlosti, a o mjestu gdje će provesti odmor razmišljati kao većina drugih, normalnih ljudi.

- Nemate nikakvog opravdanog razloga vjerovati da se to može dogoditi i po treći put, a želite li otkloniti i posljednju mogućnost tako nečega, preporučam vam odmor negdje gdje još niste bili. Zašto ne baš Hrvatska! O njoj sam čuo sve najljepše. I ta Opatija, imao sam prilike vidjeti fotografije, nevjerovatan aerodrom... - govorio je psihijatar, ne gledajući je u oči, nezainteresirano listajući jutarnji primjerak novina, na trenutak zagledavši fotografiju krave zahvaćene ludilom.

Uvažavajući njegov savjet svrati do nekoliko agencija, raspita se o mogućnostima koje nude, u torbu spremajući mnoštvo prospekata i...Cijena! Cijena odmora u Hrvatskoj neusporedivo je niža od cijena istih usluga na francuskoj Azurnoj obali.

Odlučna, ustane, taxi, zamolivši vozača za pričeka, podigne novac iz automata i uputi se do agencije čiju je ponudu smatrala najpovljnijom. Ispred agencije bilo je slobodno parkirno mjesto, rezervirano samo za goste agencije. Plati, zalupi vratima, otvori ona agencije. Zvonce.

U cijenu aranžmana uključena je povratna avionska karta. Polazak unaprijed određen, povratak prema njezinoj želji:

- Mišljenja smo da svaki gost mora unaprijed odlučiti kada će i kamo krenuti, ali povratak se ne smije na isti način, tj. već sada odrediti. Ako vas vaše i naše odredište razočara, vratite se već sutradan, u protivnom, zašto ne ostati i mnogo duže - prekrasna djevojka, djelatnica te agencije, namjenjena prvenstveno muškoj klijenteli, s oduševljenjem je objašnjavala prednosti njihova aranžmana, još jednom napominjući kako je moguće organizirati i duže zadržavanje na aerodromu.

Zanimala se nije li možda i sama već posjetila Hrvatsku. Prekrasna djevojka, djelatnica te agencije, s oduševljenjem ispriča tijek svojeg posljednjeg posjeta tom odredištu, napominjući da jednom godišnje ne propušta zadovoljstva što ih pruža taj kraj. O muškacima, tiho joj šapćući, može reći sve najbolje, jer shvatila je da na odmor putuje sama.

- Sa sobom ponesite prezervative. Oni ih nisu navikli koristiti, i to one veće. Nagli su, brzo svršavaju, ali priznajte, i to može biti uzbuđujuće.

Pažljivo je odabrala ljetnu odjeću, čitajući upute o klimatskim uvjetima što ih je dobila prilikom plaćanja aranžmana, kišobran, provjerivši pažljivo adresar, prepisujući u njega još nekoliko adresa poznanika kojima namjerava poslati razglednicu.

Vrijeme iznad Liona, premda kišovito i vjetrovito, nije ometalo uobičajeni redosljed polijetanja aviona. Ispraćena djelatnicima agencije kod koje je uplatila aranžman, uživajući u njihovoj pažnji, bila je uvjerena da će njezin boravka u Opatiji pratiti dobra organizacija.

Opatija je, nakon izgradnje vlastitog aerodroma, postala nezaobilazno mjesto doleta svih velikih zračnih kompanija. Pored geografskog položaja i bogate turističke ponude Opatije, tome uveliko doprinosi i atraktivnost njezinog aerodroma. Ne računajući izgradnju samog tunela Učka, gradio se šest godina, ali uloženi se trud višestruko iplatio.

Prošlogodišnji pokazatelji govore da je to u svjetu aerodrom o kome se najviše pisalo i jedini je, sam po sebi, postao ciljem razgledavanja u aranžmanima mnogih svjetskih agencija.

Ponekad bi avion sletio i zadržao se tek toliko vremena da putnici mogu razgledati najatraktivnije dijelove tog zdanja, slikati se, kupiti nekoliko sitnica što će ih zauvijek podsjećati na jedinstvenost ovog objekta, obećavajući sebi ponovno ovamo doći. Vrlo naočiti muškarci, naslonjeni na dugačak zid, nude ovdje svoje usluge. Nerjetko se žene u žurbi odluče za one najbrže, odabirući ih prema onome što izvikuju:

- Pet minuta! Samo pet minuta!

- Četiri! Četiri do pet minuta!

I oni najskuplji, najtraženiji:

- Ispod dvije minute!

Najvrijedniji suveniri, jer aerodrom je već treću godinu zaredom uvršten među pet najsigurnijih u svijetu, svakako su dijelovi aviona koji su ovdje učestvovali u zrakoplovnim nesrećama. Ukupno ih je bilo dvije, i to na samom početku, dok piloti nisu prihvćali činjenicu da je pristup i odlazak s ovog, po svemu drugačijeg aerodroma, i sam drugačiji.

Zaljubljenici pak, mjesecima unaprijed rezervijaći mjesto u aerodromskom hotelu, danima uživaju u neposrednoj blizini poletno-sletne piste, ne izlazeći iz soba, opremljenim monitorima u direktnoj i neprestanoj vezi s kontrolnim tornjem. Gosti hotela mogu po vlastitom odabiru slušati razgovore između osoblja tornja i pilota. Jasno, veza je jednosmjerna, jer ma koliko imali povjerenja u goste, tu su i djeca, ne smije se dogoditi ometanje službenih razgovora.

- Dvije u pet minuta! Dvije!

Godinama prije izgradnje ove, kako je danas nazivaju, ljepoticom neba, dok je Opatija promovirala kao najbliži krčki aerodrom, ili onaj na Grobničkom polju, nisu zabilježeni nikakvi značajni pomaci u broju posjetitelja. Razlog tome svakako je i most kojim je otok Krk povezan s kopnom, pa tako i Opatijom, jer često je zatvoren zbog jake bure. Na ovom dijelu Jadrana bura doseže olujnu snagu, ponekad i orkansku. Krčki je aerodrom udaljen od Opatije oko dvadesetipet kilometara, a cesta vodi kroz životopisan bakarski zaljev. Na terasastim obroncima što okružuju more, nekada se uzgajalo kvalitetno grožđe i proizvodio šampanjac. Sve dok na tim istim obroncima nije zavladao strah pred silovateljem, ili silovateljima. Pričalo se da u doba dozrijevanja grožđa, neki manijak, ili manijaci, danima boravi na tim terasastim obroncima, u zasjedi, silujući žene. Otada je loza zapuštena.

Na grobničkom aerodromu, udaljenom samo dvadesetak kilometara, premda ga avio-kompanije izbjegavaju zbog visokih brda što ga okružuju, najveću opasnost čine konji. Divlji divlji. Često se zaletavaju na piste. Problemi koje drugi aerodromi imaju s jatima ptica, ovdje predstavljaju krda konja. Posljednji ozbiljniji pokušaj sprečavanja konja u prelaženju piste bilo je angažiranje nekoliko kobila, vezanih tako da izazovu konjsku požudu, ali uskoro su se njihovi vlasnici pobunili, odvodeći ih:

- Što vi mislite, da je moja kobila kurva!?

Eto, da se stanje na tom aerodromu nije bitno promijenilo, govori i posljednja vijest crne kronike. Dvije su osobe teže ozlijeđene u naletu osobnog aviona na konja koji je kasnije uginuo u travi pored piste. Do nesreće je došlo kada je pilot Ch. S (junior), iz Kopenhagena, upravljajući manjim dvokrilcem, kretao prema sjevernom dijelu poletne staze, i neposredno prije uzletanja, desnim krilom zahvatio konja. Konj je prelazio uzletnu pistu pokušavajući preći na zapadnu livadu, namamljen sočnijom travom. Prestrašena domaća životinja, premda divlja, nakon udarca nekako je pretrčala pistu, ali se uskoro zateturala, najprije kleknula na prednja koljena, padajući na bok, te ubrzo od siline udarca uginula. Na sreću, pilot Ch.S(junior), i njegova kolegica koja je molila da ostane anonimna, uz sebe su imali pušku pa su konju, pucajući mu u glavu, skratili muke. Oni su zadobili samo lakše tjelesne ozljede, te su nakon kraćeg zadržavanja u KBC-u Sušak pušteni na hotelsku njegu. Inzistirali su na odvojenim sobama, ona se potpisujući pseudonimom Agata, on punim imenom i prezimenom. Kad su mu u posjet stigli žena i djeca, Agatu im je predstvio kao bolesnu ženu koju je namjeravao hitno transportirati u Beč. Supruga, držeći čvrsto dvoje djece za ruke, priđe krevetu u kojem je ležala Agata, pitajući:

- Zašto niste koristili Opatijski aerodrom? - crte lice oblikovale su se u prigušene trzaje jecanja.

Jeca:

- Htjela sam ostati anonimna, a moja je bolest takve prirode da bih je željela sakriti od drugih. Radi se o mojem spolnom organu... - tumačeći kako na grobničkom aerodromu nije obvezatno ultrazvučno snimanje.

- Je li vas moj muž dirao? - još uvijek je sumnjala, sve jače stišćući ruke djevojčice.

- Mislite... - dugu tišinu što je ispunjavala njihove poglede prekine jauk djevojčice, od bola se rušeći na pod.

- Da... - kad ruku nije mogla istrgnuti iz majčine ruke, svom snagom zarije zube u njezine prste.

- Čekaj malo, vidiš da razgovaramo! - opustila se, nemoćno viseći u bol zgrčene šake.

Nije - naglim trzajem ruke majka je okrene na leđa i onako beživotnu, onesvješćenu, odvuče iz sobe.

Tekstualni oblik prilagođen tiskanju.