Dio IX (i posljednji):   R a j

Bio sam na nekom od skupine otoka Kornata pod budnom pažnjom dvojice detektiva FBI, koji su u suradnji sa hrvatskom kriminalističkom policijom pripremali pravu zamku za Carnivalove glavešine.

Sve je izgledalo tako nestvarno, da li je moguće da su Carnivalovi glavešine, stvarno, ovog puta, zagrizli udicu do samog kraja, kako mi je to objašnjavao detektiv Robert, brat moje bivše američke djevojke Kristen!?

- Robert, da li ti stvarno misliš kako će netko od Carnivalovih glavešina doći na dogovoreni sastanak, u dogovoreno vrijeme, u restoran «Santa Maria», u Vodicama?! Pa oni ne mogu na zemljopisnoj karti pronaći gdje se nalazi Hrvatska, a kamoli tako malo mjesto kao što su Vodice?!

- Gorane, mi imamo dopuštenje za prisluškivanje njihovih telefona, na Floridi u njihovim uredima u Miamiju, pa ti mogu, samo, kazati da je tvoja priča, te tvoja brošura na internetu odjeknula u njihovim uredima, iz sve snage!?

- Ma daj . . . ja ne mogu vjerovati!

- Da, mogu ti samo kazati da je o svemu obaviješten i sam Mickey Arison, glavni gazda u Carnival Korporaciji, te da im se svima ozbiljno mrda njihova stolica. Kako stvari sada stoje, oni će se sutra pojaviti u Vodicama, u tom restoranu. Cijelu operaciju direktno vodi njihov, jedan od vodećih ljudi, Ken Nicholson, dok bi se na sastanku s tobom trebali pojaviti jedan od njihovih direktora…

- Pa čekaj, ne misliš valjda da će oni meni stvarno doći sa $10 milijuna dolara keša u nekakvoj torbi?!

- Ne, vjerojatno će te pokušati kupiti s nekim manjim iznosom u kešu, te će ti obećati ostatak isplate na tvoj bankovni račun. Prema našim informacijama, nakon vaših razgovora, čovjek koji će ti predati keš biti će tvoj odvjetnik Stephen Moon, tako da će oni pokušati sve, kako ne bi ugrozili svoje pozicije.

- Čekaj, zar ti stvarno misliš da će se Steve usuditi doći sa novcem, ovaj put direktno kao Carnivalov čovjek, da me kupi, nakon svega!?

- Daj, Gorane . . . ne shvaćaj to emotivno . . . tako stvari stoje, prema onom što mi znamo o njihovim planovima.

- Ali, ne očekujete valjda od mene da ću ja njemu prodati svoju kožu?! Ispada da smo svi mi zapravo na istoj strani, na strani Carnivala. Ako to učinim, po čemu sam ja bolji od Carnivala ili Stiva?

- Gorane, pokušaj ne unositi emocije, kontroliraj se, za njih je to samo posao, OK!?

- OK, Robi, znam plan cijele akcije napamet, pusti me malo samoga, prije sutrašnje akcije, . . . hoću biti sam sa svojim mislima . . .

- OK Gorane, odmori se malo. I ništa ne brini!

Stajao sam na Kornatima, sa obrnute strane pogleda, okrenut mojem rodnom gradu iz kojega je sve i započelo. . . Sjećam se, još kao školarac, kako bih se iza škole penjao na šibensku tvrđavu i prirodan vidikovac tvrđavu «Tanaja», odakle se pružao prekrasan pogled na Šibenski zaljev, kanal i ulazak u luku, sa otocima u daljini, i Kornatima, na kojima sam se upravo sada nalazio, a koji su se mogli raspoznati u daljini za vedra vremena . .

To je bilo negdje osamdesetih godina, dok sam još bio srednjoškolac, to je bilo vrijeme mojih prvih ljubavi, u kojima mi je, makar, moj rodni grad uvijek uzvraćao ljubav prekrasnim pogledom sa Vidikovca «Tanaje».


To je bilo doba komunizma u Hrvatskoj, u kojoj su prekrasnu sliku, prirodnih ljepote grada Šibenika remetila dva oblaka dima sa svake strane grada, i to . . . iz obližnjih komunističkih tvornica teške industrije, koje su rušile prirodnu ravnotežu ljepote, mira i spokoja Šibenika, grada koji se spremao na počinak . . .

Vremenom oblaci dima u Šibeniku su nestali, tvornice su zatvorene, a meni se činilo da duboko unutar sebe, još dugo neću moći riješiti vlastito proturječje . . .

Zašto sam morao uvijek tako tvrdoglavo ići, do samoga kraja, riskirajući sve, . . . pa ja sam Carnival dobio sudom, dobio sam i novac od njih kao naknadu štete, . . . kome sam se sada dokazivao sa ovom akcijom FBI, zašto mi je opet, trebalo sve stavljati na kocku!?

Da, ja sam volio krojiti sudbinu, boriti se protiv vjetrenjača, i vječito se kockati sa svojim životom . . . Vidjet ćemo, još samo sutra i gotov je moj rat!

Sutra!

- Gorane, znači sve si razumio, ti ulaziš sam u restoran, sjediš za stolom na trećoj etaži restorana. Ovdje imaš ovaj mikrofon i mi te, sve, čujemo što se događa. Za okolnim stolovima biti će naši ljudi, u slučaju da se nešto nepredviđeno dogodi pritisni ovaj prekidač, bit će u tvojem džepu, to je alarm za uzbunu. Nakon toga mi ulazimo, to je samo radi tvoje sigurnosti . . .

- OK, sve mi je jasno, idemo, spreman sam!

Sjedio sam, sam za svojim stolom u prostoru restorana, prošlo je pet minuta od dogovorenog vremena, nitko mi još nije prilazio…Pogledavao sam na sat, bivao sam sve nervozniji. Samo da se sve ovo završi . . .

U idućem trenutku, mojem stolu priđe nepoznati muškarac, nizak, odjeven u džins, kratke crne kose, mračna pogleda... Susreli su nam se pogledi, izgledalo je kao da on mene prepoznaje U istom trenutku klimnuo mi je glavom, rukom posegnuvši prema rubu svojih hlača. U djeliću sekunde u njegovoj ruci pojavila se duga cijev?!

- Hej!? - uzviknuo sam ja bacivši sa na pod, pritisnuvši rukom prekidač u svojem džepu . . .

Bum, bum, bum, bum, bum . . . . odjeknulo je više pucnjeva, a nakon toga i rafalna paljba. Ležao sam ispod stola. Vika i krici sa obližnjih stolova u restoranu, tijelo mi je zatrnjelo, bio sam pogođen. Pokušao sam po sistemu eliminacije ustvrditi koji dio tijela mi je pogođen. Osjetio sam da mi trne dio tijela od desnog ramena prema niže u predjelu ispod desnog grudnog koša. Nisam osjećao desno rame i desnu ruku, kojom sam prekrivao glavu ležeći na podu . .

- Gorane, . . . Gorane . . . čuješ li nas?! - odzvanjali su glasovi u idućem trenutku, nakon što je paljba utihnula.

Iznad sebe ugledao sam Roberta. Vidio sam ga kroz maglu, i činilo mi se da sam gubio svijest, ali to nisam mogao kontrolirati. Pokušavao sam izreći svoje misli, ali ne znam da li me Robert čuo:

- Carnival je mrtav, . . . ubio sam Carnival . . .

Nakon pucnjave Rodić je ipak kao ptica feniks uskrsnuo. A što dalje slijedi nitko još nezna.

Goran Rodić