Dio VI:   I z v o đ e n j e    d o k a z a  -  s v j e d o č e n j e   t u ž i t e l j a

Napomena: Za sada samo tekst. Fotografije uskoro,

- Odvjetniče tužitelja možete započeti s Vašim postupkom izvođenja dokaza. Imate riječ ! - oglasio se sudac Holcomb, nakon dužeg vremena, gledajući nekako ispod sebe, tako da mi se na momente učinilo kao da spava u svojoj udobnoj kožnoj stolici s visokim naslonom i bogatim drvenim rukohvatima .

- Hvala, štovani suče !- odgovorio je Stiv i nastavio - pozivam za prvog svjedoka, tužitelja, gosp. Gorana Rodic.

- Gosp. Rodic, molim Vas, priđite stolu i zakunite se na bibliju ! - tiho je progovorila sudska asistentica Marchia, dajući mi mimikom usta znak kao da ima razumijevanje za moju traumu, obzirom da je od početka slušala, po službenoj dužnosti, tijek suđenja, a vjerojatno joj je i kao djelatnici suda, moj predmet bio poznat i od ranije.

- Gosp. Rodic, zaklinjete li se, da ćete govoriti istinu, i samo istinu, uz božju pomoć ? Pitala me Marchia, sad glasnije nego prije hvatajući moju desnu ruku i stavljajući je na bibliju, dok sam ja kao pravi papak, prvo stavljao lijevu ruku na bibliju.

- Da - odgovorio sam ja sigurnim glasom

- Možete sjesti na klupu za svjedoka ! - opet me slatko pogledala Marchia…

Potom je riječ preuzeo moj odvjetnik.

Goran u Splitu - svom studentskom gradu

- Gospodine, možete li molim Vas predstaviti sebe članovima porote ?

- Zovem se Goran Rodić…

Nakon što sam odgovorio na pitanja vezana uz moje rođenje, školovanje, prijašnji rad, prešli smo na ono bitno:

- Kako ste prvi puta odlučili raditi za Carnival ?

- Pronašao sam oglas u medijima, te sam još preko poznanika čuo da su dobre mogućnosti zarade na brodu.

- Na koji način ste bili obaviješteni o uvjetima zapošljavanja i rada na Carnival-u ?

- Informirao sam se preko Carnival-ove posredničke agencije «Uspinjača» iz Zagreba.

- Koje ste informacije dobili preko te agencije ?

- Dobio sam informacije da prvo moram proći Carnival-ov koledž na brodu Fantasy, te ako prođem taj koledž , da poslije sve ide rutinski - jednostavno, te da ću tako dobiti mogućnost raditi u restoranu za goste - putnike broda, gdje se prosječno zarađuje oko 2 500,00 $.

- Da li Vam je agencija «Uspinjača» što rekla o broju radnih sati na brodu i uvjetima rada ?

- Ništa detaljno, njihova priča je uglavnom bila općenita, u smislu da je posao težak, 10 do 11 radnih sati na dan, ističući da sve ovisi o tebi, jer navodno, ako si dobro organiziran, cijeli se posao može dobro obaviti. Nažalost, prava istina je bila da velika većina stvari nije ovisila o tebi, te da se radilo prosječno od 14 do 16 sati na dan.

- Da li Vam je još nešto bilo rečeno prije odlaska i zapošljavanja na Carnival- u ?

- Samo da moram platiti povratnu kartu nekih 1 500,00 $ , uz 200 $ posredničke provizije za Agenciju.

- Da li ste morali obaviti zdravstveni pregled prije potpisivanja Ugovora sa Carnival-om?

- Da, to sam obavio u Zagrebu, za što sam morao posebno nadoplatiti još 100,00 $.

- Da li ste prošli taj zdravstveni pregled ?

- Da prošao sam, kao potpuno zdrav, u liječničkoj privatnoj ordinaciji «Vedran Batarelo« .

- Da li Vam je doktor dao neki dokument u svezi sa tim ?

- Da.

- Gospodine suče, da li mogu, molim Vas, prići klupi za svjedoka ?

- Da, odvjetniče, samo izvolite ! - odgovorio je sudac Holcomb.

- Gosp. Rodić da li je ovo kopija liječničkog dokumenta kojeg ste dobili prilikom pregleda u Hrvatskoj ?

- Da, to je taj dokument.

-Gosp. Suče ukoliko tuženikov odvjetnik nema primjedbi, u tom smislu, ja prilažem sudu, prilog pod rednim brojem 21 kao dokaz u ovom postupku !

- Gospodine Rodić, da li Vam je trebala američka viza kao preduvjet putovanja u SAD ?

- Da.

- Koliko ste morali platiti zahtjev za vizu ?

Interjer Fantasy-a i Dana na šanku Lido Decka.

- 50,00 $

- Da li Vam je bilo rečeno gdje ćete sresti predstavnike Carnivala i što morate imati kod sebe od neophodne dokumentacije ?

- Da, na Floridi, u gradu Miami, u prostorijama «Airline Hotell», te da moram sa sobom imati Pismo zapošljavanja, koje je prethodilo potpisivanju Ugovora o zapošljavanju ?

- Da li Vas je netko dočekao na aerodromu ?

- Ne, sami smo morali naći Airline Hotel .

- Da li Vas je Carnival dočekao na aerodromu sa unajmljenim detektivima sigurnosti ?

- Ne.

- Da li ste potpisali Ugovor o zapošljavanju sa Carnival-om ?

- Da.

- Gospodine suče, da li mogu, molim Vas prići klupi za svjedoka ?

- Da odvjetniče, izvolite .

- Gospodine Rodić , da li je to ovaj ugovor ?

- Da, to je taj Ugovor o zapošljavanju .

- Gospodine suče, ukoliko odvjetnik tuženika nema primjedbi, prilažem sudu prilog pod rednim brojem 22, kao dokaz u ovom slučaju !

- Odvjetnik tuženog nema primjedbi - oglasio se odvjetnik Shinkle.

- Gospodine Rodić, koji je bio prvi radni dan kada ste se priključili Carnival-u , na njegovu brodu Fantasy ?

- 16. 02. 1997.g.

- Na kojoj je ruti tada plovio brod Fantasy ?

- Nedjeljom je isplovljavao iz Cape Canaverala na Floridi, da bi na krstarenju od 4 dana, po Karibskom oceanu ponedjeljkom uplovljavali u Friport, a utorkom u Nassau, turističke luke na otočju Bahamima. Nakon toga četvrtkom bi se vraćali u Cape Canaveral, kada je u toku istog tjedna slijedilo novo krstarenje od 3 dana sa samo lukom Nassau gdje je brod pristajao na petak i subotu , dok smo u nedjelju opet bili u Cape Canaveralu.

- Kad ste prvi puta vidjeli liječnika na brodu ?

- 18. veljače 1997.g., odmah dva dan po dolasku na brod zbog temperature i prehlade.

- Da li ste trebali nekakvu «autorizaciju» za posjet brodskom liječniku?

- Da, radilo se o dokumentu naslova Medicinsko autorizacija, što je zapravo bilo ovlaštenje sa potpisom Vašeg nadređenog, natkonobara ili šefa restorana bez kojeg niste mogli ići liječniku, da bi se nakon pregleda na tom dokumentu potpisa i brodski liječnik, i to sa dijagnozom bolesti, te eventualnom brojem rednih sati poštede od radnih dužnosti .

- Kad ste opet vidjeli svog liječnika i kako se on zvao ?

- 25. veljače 1997.g., i bio je Dr. O'Flin.

- Koji je bio razlog Vaše posjete liječniku ?

- Za vrijeme redovnih školskih aktivnost, dok smo igrali nogomet na koledžu, na zato neprikladnom i krivudavom terenu, koji je više sličio na livadu, nego na profesionalni teren za nogomet, u Friportu na Bahamima, dogodilo se da sam izgubio ravnotežu na neravnom terenu, trčeći za loptom, te tako uganuo članak svoje lijeve noge.

- Da li Vas je članak bolio u to vrijeme i možete li opisati bol ?

- Da, članak me izuzetno bolio u trenutku uganuća, s tim da je bol bila još naglašenija nakon što se rana ohladila, tako da sam bio prisiljen zatražiti pomoć liječnika, te savjete od drugih zaposlenih na brodu obzirom da brodski liječnik nije poklanjao dužnu pažnju mojoj ozljedi. Baš u vrijeme moje prve ozljede članka, moj nadređeni šef, restoran menadžer Paul Mecia je također imao isti tip ozljede članka, zbog čega je išao na fizikalnu terapiju u bolnici na Bahamima, kao mjeri bržeg ozdravljenja i rehabilitacije, te je koristio i štap za hodanje, kao priručnu pomoć pri hodanju. Kako sam ja od liječnika O'Flina dobio, samo, poštedu od radnih dužnosti na 24 sata, bez fizikalne terapije i ostalih mjera bržeg ozdravljenja, to sam pomoć tražio od svog šefa gospodina Paula Mecie, koji mi je, sa podsmjehom, odgovorio da se ne mogu ja uspoređivati sa njim, jer da sam ja apsolutni početnik na brodu, te kako je ovo za mene vrijeme dokazivanja, u kojem moram pokazati svoju snagu !? Iako sam to shvatio kao čin diskriminacije i odbijanja pružanja dužne medicinske pomoći, stisnuo sam zube, te pokušao dati sve od sebe sa bolesnom i nezaliječenom nogom, prvo za vrijeme trajanja koledža, a poslije za vrijeme radnih dužnosti u restoranu . . . .

- Da li Vam je Dr. O'Flin dao nekakve lijekove ?

- Da, "Voltaren", kao lijek protiv bolova.

- Da li Vam je da još nešto drugo ?

- Ne.

- Da li ste imali neke poteškoće u obavljanju Vaših redovnih radni dužnosti ?

- Da, naime, restoran u kojem sam radio bio je dug nekih 60 do 70 m , a tu je bila i brodska kuhinja gdje je trebalo odnijeti sve prljavo posuđe i servis za jelo, te donijeti čisto. Kako se radilo o prostoru dužine gotovo 100 m, gdje je naročito za vrijeme večere trebalo služiti jednu grupu gostiju od 6.00 h do 8.30 h, te drugu grupu od novih 30 gostiju od 8.30 do 11.15 h, i to sa 5 različitih vrsta jela, uz neophodne torte iznenađenja, te zabavljanje gostiju plesanjem «Makarane», kao i pjevanjem prigodnih pjesmica, to je bilo gotovo nemoguće za vrijeme mojeg 16-satnog radnog dana, da moja bolesna noga ozdravi . Dapače, ozljeda se pogoršala.

- Da li ste tada imali neke poteškoće sa Vašim nadređenim šefovima ?

- Da, oni nisu imali posebnog sluha za moju ozljedu, tako da sam se ja, za vrijeme doručka i ručka, kad nije bilo toliko puno gostiju u restoranu, počeo koristiti kuharskim kolicima za guranje tereta, u vrijeme odnošenja prljavog servisa i tanjura u prostore brodske kuhinje, kako bih izbjegao bol u nozi prilikom nošenja tereta.

- Da li ste imali nekakvih posljedica uslijed takvog ponašanja ?

- Da u skladu sa pravilima i obvezama ponašanja struke na brodu, dobio sam opomenu, te upozorenje da bih mogao otići na rad u prostore restorana za osoblje, gdje sam "de facto" trebao služiti svoje šefove, a ne goste putnike na krstarenju, što je i značilo pad u plaći sa 2500, 00 $ na fiksnu plaću od 500, 00 $

- Kako je izgledala Vaša noga u to vrijeme ?

- Ujutro bi oteklina na članku i duž cijele potkoljenice nešto opala, ali navečer bi mi se vratila oteklina, nakon 16 satnog radnog dana, te je imala crvenkasto plavu boju, koja je mogla ukazivati na neki hematom ili unutarnje krvarenje.

- Da li ste pokušali na bilo koji način sami sebi pomoći radi ozdravljenja ?

- Da tijekom noći držao sam nogu uzvišenu i podignutu na naslagane deke na krevetu, te sam koristio hladne obloge od leda kako bi oteklina opala do jutra.

- Da li ste bili u mogućnosti dobiti sve obroke za vrijeme Vašeg rada na brodu ?

- Zapravo, obzirom da cijeli dan na brodu nešto radiš, često jedeš u hodu, uzimajući nešto na brzinu, dok tek nakon večere za goste u 11.30 h možeš na miru nešto pojesti.

- Da li Vam je bilo dozvoljeno jesti hranu za putnike- goste na brodu bez dozvole Vaših nadređenih ?

- Ne, to je teoretski bilo protiv pravila struke o regulaciji ponašanja na brodu, ali praktično se to ipak toleriralo, tako da to nije bila neka ozbiljnija povreda radne discipline.

- Gospodine Rodić, da li ste Vi ikad uzeli ili pojeli hranu pripremljenu za putnike na brodu, bez dozvole ?

- Da, pojeo sam kolač pripremljen za putnike u prostoru toaleta brodske kuhinje, te prazan tanjur ostavio na podu toaleta, kako me ne bi netko prijavio šefovima u restoranu.

- Zašto ste to napravili ?

- Bio sam gladan. . . . Naime, tog dana mijenjao sam radni tim, tako da sam iz «ponoćnog buffeta», gdje sam radio do 3 h ujutro, nakon spavanja do 11 h ujutro, bez doručka i ručka , krenuo s poslom u drugom radnom timu, i to direktno za pripreme za ručak gostiju. Kako sam zbog jutarnjeg odmora, preskočio doručak i ručak, tako sam bio gladan i uzeo hranu za putnike na liniji brodske kuhinje .

- Da li ste nekom rekli što ste učinili ?

- Da, nakon što me je netko prijavio, jednom od šefova osiguranja na brodu, priznao sam akt koji sam učinio.

- Da li ste zbog toga bili kažnjeni ?

- Da, restoran menadžer Paul Mecia je o mojem aktu govorio cinično sa pretjeranom dozom gađenja, i to na više sastanaka ispred svih konobara i asistenata konobara, uoči priprema za početak večere sa putnicima . Tako sam zapravo bio ismijan i posramljen ispred svoji radnih kolega za svoj akt.

- Da li ste nastavili raditi u restoranu za putnike, nakon što ste bili opomenuti i kažnjeni ispred svojih kolega u restoranu ?

- Da, naravno, redovno sam nastavio sa svojim radnim dužnostima u restoranu za putnike.

- Koliko dugo ?

Interjeri Fantasy-a

- Najmanje još 2 tjedna, dok nisam premješten u restoran za osoblje tj. restoran u kojem sam trebao služiti svoje nadređene šefove i menadžere na brodu .

- Zašto ste bili premješteni u restoran za osoblje iz restorana za putnike ?

- Uslijed mojih poteškoća zbog ozljeđenog članka i potkoljenice premješten sam na drugi Restoran na brodu, koji je u principu rada bio pošteda radnih dužnosti, odnosno lakši posao .

- Tko Vam je rekao da trebate biti premješteni na lakšu dužnost u restoran za osoblje ?

- To mi je prvi rekao moj profesor-učitelj sa koledža, gospodin Stuart, a poslije i restoran menadžer, gospodin Paul Mecia.

- Da li je restoran za osoblje izgledao drukčije od restorana za putnike ?

- Da, taj restoran nije bio obložen tepihom na podu, te je bio znatno sklizaviji radni prostor, a i izgledom je bio puno skromniji.

- Kada točno i kojeg datuma ste počeli raditi u tom restoranu za osoblje, i da li se tada nešto dogodilo ?

- 23. ožujka 1997.g. sam zapravo trebao početi raditi u drugom restoranu, ali sam se, odmah prilikom početka novog posla, negdje oko 7,00 h ujutro, poskliznuo na sklizavom podu restorana za osoblje, te ponovno ozlijedio nezaliječeni lijevi članak i potkoljenicu.

- Što je uzrokovalo da ste se poskliznuli ?

- Neposredno prije nezgode u kuhinji restorana za osoblje, napunio sam 3 ili četiri bokala ledenog čaja i vode, te sam noseći te bokale u svojim rukama ušao u prostor restorana za osoblje, gdje sam se, upravo ispred stola na kojem su sjedila dvojica djelatnika sigurnosti na brodu, poskliznuo na kocku leda i pao točno ispred njihova stola.

- Na koji ste način pali na pod ?

- Lijevom, bolesnom nogom sam zakoračio na sklizavu kocku leda, te izgubivši ravnotežu poletio prema naprijed, pokušavši zadržati ravnotežu na lijevoj nozi, koja to nije izdržala, već se zaokrenula za 90 stupnjeva, uslijed čega sam leđima udario o pod, vrlo jako, obzirom da pad nisam mogao ublažiti rukama u kojima su se nalazili bokali čaja i vode.

- Što se dogodilo poslije?

- Ostao sam ležati na podu, sa nepodnošljivim bolovima u lijevoj nozi, te leđima, najmanje 20 tak minuta, kada sam uz pomoć svojeg kolege iz restorana, također Hrvata, šepajući prohodao do brodske ambulante.

- Da li Vam je netko rekao da je pod sklizak u novom restoranu, za Vas, ili da se u prostoru u kojem ste se poskliznuli, zapravo, nalazi kocka leda ?

- Ne, to je tek bio početak mojeg konobarskog posla u drugom restoranu od onog gdje sam prije radio, tako da nisam bio pripremljen na nove uvjete rada i sklizav pod, neobložen tepihom.

- Kako su reagirali agenti osiguranja ispred kojih ste pali ?

- Oni su se odmah skočili sa svojih stolica, te mi pružili prvu pomoć, skinuvši mi cipelu i čarapu na lijevoj nozi na kojoj se ubrzano pojavljivala oteklina.

- Da li je u prostoru restorana za osoblje bilo gdje bio natpis sa upozorenjem da je pod sklizav ?

- Ne, nije bilo nikakvog natpisa.

- Što se dogodilo u brodskoj ambulanti nakon ozljede ?

- Čekao sam Dr. O' Flina jedno desetak minuta ispred ambulante, obzirom da je ista započinjala sa radom u 7.30 h ujutro, kada me je Dr. O'Flin pregledao, rekavši mi da to nije ništa opasno, da se u stvari radi o staroj ozljedi članka još sa nogometa na koledžu, dok je moju ozljedu leđa u cijelosti ignorirao.

- Kako ste Vi onda reagirali ?

- Najblaže rečeno, ja sam onda poludio, počevši vikati na doktora O'Flina zahtijevajući imperativno hitan medicinski tretman kod liječnika specijalista za nogu i leđa, te po potrebi i fizikalnu terapiju, koju je uživao moj šef, Paul Mecia. Kako su i Mecia i O'Flin bili Englezi, što je na brodu Fantasy značilo i bitnu klasno stalešku razliku, to sam ja u tom smislu vikao na doktora, kako je moguće da u 20. stoljeću postoji takva diskriminacija ljudi na tom ukletom brodu. Sjećam se samo da sam pitao liječnika da li on misli da je Carnival-ov brod Fantasy u stvari njihova engleska kolonija u kojoj hrvati, te ljudi crne i žute kože trebaju raditi kao robovi?!

- Što Vam je odgovorio Dr. O'Flin ?

- On je također vikao na mene, rekavši mi da je on kao brodski liječnik odgovoran za to da li ja trebam dobiti uputnicu za posjet liječnicima specijalistima na kopnu, te da ću zbog ovakvog ponašanja biti kažnjen ! Nakon toga mi je napisao na medicinskoj autorizaciji da sam pošteđen od radnih dužnosti slijedeća 24 sata, te da mu sutra ujutro, tj. 24. ožujka 1997.g., trebam opet doći na kontrolu !

- Da li Vam je dana 23. ožujka 1997.g. netko od Vaših nadređenih potpisao Medicinsku autorizaciju, nakon što ju je potpisao Dr. O'Flin ?

- Da, potpisao ju je moj nadređeni šef restoran menadžer Paul Mecia.

- Štovani suče, mogu li, molim Vas, prići klupi za svjedoka ?

- Da, odvjetniče, izvolite ! - opet se probudio sudac Holcomb .

-Gospodine Rodić, da li ovaj dokument što Vam ga predajem u ovom trenutku jest upravo, originalno medicinsko ovlaštenje od dana 23 ožujka 1997.g., sa originalnim potpisima Dr. O'Flina te Vašeg šefa Paula Meciae ?

- Da to je taj dokument .

- Gospodine suče, ukoliko odvjetnik tuženog nema primjedbi, prilažem sudu prilog broj 28 kao dokaz u ovom slučaju !

- Primjedba! - digao se sa stolice iznenađeni odvjetnik Shinkle, iza kojih su se njegovi asistenti glasno čudili mašući glavama u znak neodobravanja . . . .

- Mogu li vidjeti taj dokument? - blijedo je izustio odvjetnik Carnival, kojem sam najednom primijetio trzajni tik vratom, koji je za mene bio prvi znak moje pobjede i njihova poraza ! Da, da, daaa, to sam čekao! Vikao sam u sebi, od sreće, umalo se glasno osmjehnuvši, dok sam promatrao tabor Carnival-a kako u čudu prvi puta vide taj dokument od 23. ožujka 1997.g. To nije ni bilo čudo kad sam ja u stvari imao original medicinsku autorizaciju, kao liječnički dokument, dakle, ako sam ja imao original, nije ga mogao imati Carnival . Poanta je bila u tome da je to bila centralna točka zapleta u ovom slučaju , obzirom da je Carnival imao samo medicinsku autorizaciju od 24. ožujka, kada sam ja sutradan nakon ozljede došao kod Dr. O'Flina na ponovni pregled, tako da su svi oni moj slučaj ozljede na radu vodili tek sa danom 24. ožujka 1997.g. Drugim riječima, datum druge ozljede za sud, bio je sporan do ovog momenta kad smo Stiv i ja Carnival-u, po prvi puta predali original dokument kao dokaz. To je bila moja najjača karta ispod rukava, obzirom da se 23. ožujka 1997. negdje iza 11 h ujutro, dakle iza ozljede i posjeta liječniku O'Flinu dogodila moja formalna degradacija kada sam od Paula Mecia dobio pismeno rješenje kojim sam, naime, u funkciji stalnog radnog mjesta postavljen za konobara restorana za osoblje sa mjesečnom plaćom od 500,00$ , što je bilo pet puta manje od plaće asistenta konobara u restoranu za putnike. Godišnje je to bila razlika između godišnje plaće od 6 000, 00 $, te godišnje plaće od 30 000, 00 $, ili nevjerojatnih 24 000, 00 $.

- Nemam primjedbi - izustio je Shinkle nakon što je par minuta uspoređivao original

Potpise O'Flina i Mecia-e, na mojem dokumentu sa njihovim potpisima na drugim mojim dokumentima medicinskih autorizacija.

- Što se dogodilo poslije posjete liječniku Dr. O'Flinu ?

- Dogodilo se to da sam pozvan u urede glavnog menadžera za hranu i napitke, Engleza također, Stephena Chastneya, do kojeg sam se jedva došetao šepajući od ozljede koja se dogodila samo par sati ranije .U uredu Stephena Chastneya mi je u njegovu prisustvu, restoran menadžer Paul Meciae uručio rješenje, zapovijed o stalnom premještaju na dužnost konobara za osoblje što je značilo moju degradaciju na plaću od 500, 00 $ mjesečno .

- Kako ste reagirali na tu okolnost?

- Bio sam razočaran i zaprepašten pitajući obojicu mojih šefova da li je moguće da me oni tako zlostavljaju i diskriminiraju , te sam ih pitao bi li se prema meni isto tako ponašali kada bih bio Englez, ili kad bih imao američke papire? Svoga prvoga nadređenoga šefa Meciae-u sam pitao, nisam li ja premješten zapravo u restoran za osoblje, kao zapravo moju poštedu lakših dužnosti obzirom na moju ozljeđenu nogu , a ne kao sankciju ili kaznu ?

- Što Vam je Gospodin Maciae odgovorio ?

- On mi je odgovorio da se ne pravim previše pametan, te da ću se morati naučiti biti poslušan i ne raspravljati sa odlukama svoji nadređenih, također da mi nije ovo Hrvatska, te da ako mislim ovdje izigravati pravnika neka idem tamo odakle sam i došao!

- Da li ste ispunili neki formular u svezi čina Vaše degradacije na posao konobara u restoranu za osoblje, u uredu Glavnog menadžera ?

- Da, tragično je da sam odmah nakon ozljede morao potpisati upitnik, prema kojem sam degradiran, i to zbog nekih razloga koji su tamo bili napisani, a da meni nisu bili poznati, osim incidenta sa kolačem u toaletu !

- Kako ste razumjeli taj čin Vaših nadređenih šefova ?

- Razumio sam ga kao akt diskriminacije i zlostavljanja, te umalo engleske urote protiv mene obzirom da sam ,glasno, zahtijevao pružanje medicinske pomoći, imajući u vidu moju ozljedu članka i leđa !

- Da li ste otišli u brodsku ambulantu Dr. O'Flina, dan poslije 24. ožujka, 1997.g., na liječnički pregled koji Vam je bio zakazan ?

- Da.

- Kako je prošao tada susret Vas i liječnika O'Flina, na dan 24. ožujka, 1997.g.?

- To je prošlo tiho, ja sam, naime, morao ispuniti Carnival-ov formular u kojem sam morao opisati na koji se način dogodila ozljeda na radu na dan 23. ožujka 1997. g. , što sam ja i učinio.

- Da li Vam je Vaš brodski liječnika Dr. O'Flin preporučio neki medicinski tretman za vrijeme toga posjeta ?

- Da, tada mi je prepisao lijekove protiv bolova, Voltaren i sl., te napisao uputnicu za snimanje lijevog gležnja na rendgenu u bolnici na Bahamima za 25. ožujka, s tim da mi je ponovno ignorirao moju ozljedu leđa . . . .

Pogledao sam na sat . . . . već puna dva sata sam odgovarao na pitanja mojeg odvjetnika . . . . okrenuo sam se na lijevu stranu . . . . , blagim okretom vrata, gdje je, do mene na stolici, sjedio još jedan hrvat iz Dubrovnika, koji je bio moj ovlašteni sudski tumač, kojeg sam poznavao od ranije preko Matta i koji mi je pobjednički uzvratio pogledom, kao da mi govori : «Tako je samo naprijed, sad imaš Carnival na koljenima, odrubi im glavu, bez milosti !!!»

Nisam mu odgovorio pogledom, obzirom da je na toj strani sjedila i moja porota, i kao što je rekao Stiv, nisam mogao sada dozvoliti da mi zbog jednog pobjedonosnog smiješka na licu propadne cijeli moj slučaj na sudu .

Na licima porotnika u trenu bih uhvatio, tik skupljanja usta, kao jasan znak podrške i razumijevanja za moju traumu na Carnival-ovu brodu Fantasy . . . .

Odgovarajući dalje na pitanja mojeg odvjetnika postavljenog stojećeg za govornicom, nasuprot maketi umanjenog broda «Fantasy» veličine gotovo dva metra, ispred mene i suca, te članova porote, razmišljao sam kako je njemu lako čitati ta pitanja sa liste pitanja za svjedoka-tužitelja, koja je imao spremljena od ranije, dok sam ja sve morao imati u glavi, i reproducirati na meni, drugom govornom jeziku, engleskom jeziku.

Srećom puno je toga bilo u mojoj glavi, koja je uvijek bila puna bujne mašte, tako da sam mislio, ako sam ičim bogat to je, nesporno, bila moja mašta i moji snovi, jer upravo na njenim krilima sam i doletio do ovog trenutka u sudnici . . . .

Svoj dio posla odrađivao sam, dio po dio, bez niti jedne greške, predstojala su mi još pitanja Stiva vezana uz moje posjete liječnicima na Bahamima, te osjetljivi niz pitanja vezanim uz skok sa broda Fantasy, te na koncu , konačno, i set pitanja odvjetnika Shinkle-a, kao tzv. unakrsno ispitivanje tužitelja-svjedoka .

- Gospodine Rodić, možete li se ustati i molim Vas prići ispred makete broda Fantasy tako da budete okrenuti i porotnicima ? - gotovo da sam se iznenadio jer me Stiv nije upozorio da ću mu morati odgovarati na pitanja pokazujući mu maketu broda ?

- Da, mogu.

- Gospodine Rodić možete li reći ovom sudu, te članovima porote, što ste radili, gdje ste se nalazili, opisujući nam to na maketi ovog broda, dana 30. travnja, 1997.g. ?

- Tog dana probudio sam se negdje oko 2,00 h popodne, što je bilo vrlo česta pojava, obzirom da sam kroz period od 40 dana; tj. od 23. ožujka, pa do 30. travnja, što je bilo razdoblje moje traume na brodu Fantasy, bio na svakodnevnim tabletama za umirenje, tabletama protiv bolova, te da sam uslijed zlostavljanja od strane Carnival-ovih liječnika i menadžera, postao sasvim druga osoba od osobe, kakav sam bio kad sam tek došao na Carnival-ov brod Fantasy…Dakle, moja brodska kabina bila je negdje ovdje… desetak metara ispod mora, bez danje svjetla, tako da ne bih imao predodžbu, niti koje je doba dana. To je tada, za mene bio period mraka . . .Kako sam uobičajeno propustio doručak i ručak, obzirom da nisam imao dostavu hrane u kabinu, već sam morao ići na liniju za hranu rano ujutro, to je negdje oko dva sat počela moja uobičajena potraga «brodskog pacova» za hranom na brodu. . . .

- Gospodine Rodić, što ste toga dana radili na sunčanom katu broda Fantasy ?

- Obzirom da je mnogo mojih sunarodnjaka Hrvata radilo na najvišem katu broda tzv. sunčanom katu, gdje su oni kao tzv. «barmeni - gurači» uguravali koktele u usta Amerikancima koji su se tamo sunčali, to bih ja često, u to vrijeme išao do njih. Naime, na tom dijelu broda nalazila se linija za goste gdje se 24 h dnevno služila "pizza", a tu je i dodatno bila još par linija hrane, i sladoleda na tzv. Lido katu broda . Tamo bih ja otišao popevši se uz pomoć lifta, a onda bih se kroz gužvu gostiju provukao do samog vrha broda na tzv. Toples kat, gdje je bilo najčešće pusto i gdje bih ja čekao da mi moji hrvati donesu nešto hrane . . . Toga dana brod je bio na otvorenom oceanu, negdje na pola puta između Bahama i Floride, te je bilo puno putnika i povlaštenih članova osoblja Carnival-a, uglavnom Engleza, koji su se tamo sunčali . . . evo, ovdje na sunčanom katu . . . .

- Što ste tu radili, da li je to bila dozvoljena zona za Vas ?

- Ne to je bila zabranjena zona za nas iz trećega svijeta, to je bilo za putnike i Engleze . .

Ja sam tu čekao, . . . na tom katu čekao sam Željka-Hrvata iz Zadra koji mi je trebao donijeti hranu, ali dogodilo se da me je primijetio neki od menadžera, šefova koji su se tamo sunčali sa svojim curama u toplesu, tako da su obavijestili djelatnike, Carnival-ove detektive sigurnosti na brodu koji su šetali 24 sata dnevno po Fantasy-ju promatrajući da li se poštuje Carnival-ov sistem regulacije ponašanja na brodu. . . . Nedugo zatim, uglavnom prije mojeg prijatelja Željka prišli su mi dvojica detektiva, jedan Filipinac u plavoj uniformi, te drugi, Indijac, u bijeloj uniformi, viši po činu i vjerojatno jadan od šefova sigurnosti. U tom trenutku ja sam sjedio na jednoj od ležaljki na sunčanom katu, kad su mi oni prišli i imperativno naredili da napustim taj Kat broda, te da smjesta pođem u svoju kabinu. Oni nisu htjeli incident, obzirom da je sve uokolo bilo prepuno gostiju koji su se sunčali na jakom brodskom suncu . . . .Ja sam ih poslušao, rekavši im da mi samo dadu malo vremena da obujem svoje papuče i majicu koju sam bio skinuo, tako da su se oni pomakli od mene. . . . evo ovdje dolje od mene. . . . da bih se i ja spustio za jedan kat broda niže . . . . pogledom sam tražio Željka, kojeg nažalost nije bilo na vidiku, tako da sam krenuo na suprotnu stranu tog istog kata broda, bježeći od njih i tražeći Željka. . . . i tako sam se približavao rubu broda . . . . pogledao sam dolje u ocean i bilo je stvarno visoko , previsoko, a motori broda u predjelu krme pravili su ogromne zapjenjene valove bijele boje . . . . u tom trenutku s leđa mi je prišao detektiv u plavoj uniformi uhvativši me snažno rukom za moju nadlakticu, oštro mi viknuvši - «Idi smjesta u svoju kabinu!!!», ne puštajući svoj stisak ruke. . . . dok sam mu se ja u idućem trenutku uspio otrgnuti , tako da smo tada stajali jedan nasuprot drugome . . . . . on me pitao što hoću i što je moj problem . . . . Odgovorio sam da svi na brodu znaju što je moj problem, te da hoću razgovarati sa kapetanom, na što mi je on uzvratio da nema kapetana, te da krenem odmah u kabinu. . . . ja nisam krenuo i došlo je do naguravanja u kojem sam se ja opet otrgnuo iz njegova zagrljaja, te zakoračio sa jednom nogom preko ograde broda u bezdan oceana.Tada me detektiv počeo naguravati natrag . . . . ja sam rekao . . . . . «Ne diraj me, gladan sam i hoću razgovor sa kapetanom , ili ću skočiti dolje !!!» . . . . na što se on odmaknuo od mene ironično mi se podsmjehnuvši, kada mi je rekao: «Ako hoćeš skakati ti skoči», podsmjehnuvši mi se još jednom u lice . . . . . u idućem momentu ja sam skočio preko broda u ocean . . . . . - zadnje riječi izgovarao sam sa suzama u očima, te sa drhtavom bojom glasa . . . . .

- Dobro gospodine Rodić možete sjesti na svoje mjesto, na klupu za svjedoka - izgovorio je Steve tiho, sa razumijevanjem za situaciju, ne želeći me previše cijediti, osjećajući, da je dobio još par poena kod porote .

Nakon vrlo kratke pauze, Steve je započeo dalje sa pitanjima :

- Gospodine Rodić, što se dogodilo poslije Vašeg skoka u ocean ?

- Ja sam izronio iz oceana, otrgnuvši se struji brodskih motora, koja me vukla na dno, prema motorima broda. . . .

- Što je bilo poslije ?

- Uočio sam pojas za spašavanje koji mi je vjerojatno netko bacio sa broda Fantasy .

Doplivao sam do pojasa za spašavanje, uhvativši se za pojas dok je brod odlazio u daljinu . . . Fantasy je bio velik brod dug 300 m, tako da mu je trebao veliki krug od par milja da bi se okrenuo, a trebalo je i vremena za signal uzbune na brodu «Čovjek u moru «, naime, dok se obavijesti kapetana da je čovjek u moru , koji bi započeo manevar okretanja broda.

- Što ste Vi tada radili ?

- Čekao sam plutajući na pojasu za spašavanje, možda jedno 40-ak minuta, pogledavajući u daljinu prema valovima oceana na pučini, kako ne bih možda ugledao peraju morskog psa…

- Da li Vam je došla pomoć ?

- Da, nakon nekog vremena, Fantasy se vratio po mene zaustavivši se možda jedno pol milje od mene. Tada, nakon nekog vremena spustili su spasilački gliser u ocean, te došli po mene i ukrcali me u gliser, te prebacili na brod.

- Što je onda uslijedilo ?

- Brodski liječnici započeli su mjere prve pomoći obzirom da sam ja bio u šoku, tako da su mi dali masku sa kisikom i započeli mjeriti temperaturu, tlak i sl.

- Gospodine Rodić, što se dogodilo dana 01. svibnja 1997.g. ?

- Prigovor !!!- uzviknuo je Shinkle - skočivši sa svoje stolice .

- Odvjetnici priđite klupi !!!- oglasio se sudac Holcomb .

Počelo je tiho šaputanje između odvjetnika i suca. . . .

- Porota van iz sudnice ! - oglasio se sudac, što je bio znak policajcu Mahoneyu da zamaše svojim ključima porotne sobe, gdje je ubrzo smještena i zaključana porota.

- Odvjetniče tužitelja, Vi znate da imate zabranu pitanja tužitelju kao svjedoku na okolnost davanja injekcije za uspavljivanje tužitelju zbog navodnog pokušaja deportacije u Hrvatsku !

- Da, da suče, suglasno Vašem naputku ja imam pravo pitati tužitelja da li je primio injekciju za umirenje, te da li je on htio primiti tu injekciju !

- Da, ali nemate pravo pitati pitanja u svezi ulaska njegova prijatelja u kabinu te oduzimanja injekcije iz ruku medicinske sestre, jer bi to po mišljenju ovog suda bilo preutjecajno na porotu ! ! ! Također nemamo dokaza da je tuženik -Carnival htio uspavati tužitelja gospodina Rodića radi deportacije i slanja u Hrvatsku, naime brodski liječnik gospodin Carpalov, u svojem video *- svjedočenju tvrdi da je injekcija tužitelju trebala biti dana protiv bolova, kako bi primio pomoć u američkoj bolnici u Cape Canaveralu, gdje je Fantasy uplovljavao tog dana 01. 05. 1997. g.

- U redu suče razumio sam što mogu pitati tužitelja-svjedoka !

Promatrao sam ovu kratku sudsku raspravu bez prisustva porote, tako da se ovdje baš sve događalo kao na američkom filmu u sudnici : « . . . . - prigovor - usvaja se prigovor, ili, - odbija se prigovor - odvjetniče imate pravo nastaviti sa pitanjima . . . . «, kratko na trenutke prostrujale su mi slike američkih filmova : «Građanska parnica» sa Johnom Travoltom, te «Čudotvorac» sa Matt Damonom, koje sam i po više puta pogledao na filmovima preko videa u Hrvatskoj, pripremajući se za svoje suđenje u Americi. Holiwudska napetost na filmu, nije bilo ni blizu sa napetošću koja je vladala u pravoj sudnici mojeg suđenja u Titusville-u, u Floridi . . . . .

- Porota nazad u sudnicu ! - oglasio se sudac, koji se tako na trenutke, od dobroćudnog medvjedića, koji samo sluša suđenje , pretvarao u opasnog grizlija . . . .

Razmišljao sam, bila je to ogromna razlika sa Europskim sistemom suđenja u kojem sudac, zapravo više od odvjetnika ispituje svjedoke, imajući puno veću inicijativu, zbog raznih načela evropskog sudskog sistema, koji ga na to obvezuju .

Ovdje u Americi sudac je samo vodio postupak, prepuštajući odvjetnicima stranaka inicijativu u svezi s izvođenjem materijalnih dokaza, kao i sa utvrđivanjem istinitosti . Zato su odvjetnici u Americi i radili puno veće novce od odvjetnika iz Europe. . . . .

- Gospodine Rodić da li su Vam 1. svibnja 1997.g, liječnici sa broda Fantasy pružili bili kakvu vrstu medicinske pomoći ?

- Da dali su mi tablete, protiv bolova, te su mi pokušali dati injekciju protiv bolova koju sam ja odbio primiti . . . .

- Zašto ste odbili primiti injekciju protiv bolova ?

- Zato što više nisam vjerovao u dobre namjere liječnika i zaposlenih na Carnival-u nakon svega što se dogodilo . . . . . Osim toga, večer prije incidenta s injekcijom doznao sam od hrvatskog natkonobara Berislava Draganića, da je on obaviješten od . . . . .

- Prigovor- skočio je sa stolice odvjetnik Carnival-a Ted Shinkle

- Odbija se - uzviknuo je sudac - Tužitelj, kao svjedok, ima pravo govoriti o svojim uvjerenjima. - Da, ali godspodine suče zato i stavljam prigovor, to je naime ono što, on kaže, a za to nema dokaza . . . .- nije se predavao Shinkle

- Ali, u video svjedočenju Berislava Draganića imamo iskaz njega kao svjedoka koji upravo govori o ovome što namjerava reći tužitelj kao svjedok - napokon je i Stiv skočio u moju obranu .

- Recite mi stranicu teksta sa video svjedočenja svjedoka Berislava Draganića ? - opet se oglasio sudac.

- Samo malo, . . . . . .- Stiv je bio opet zajapuren u licu . . . .

- Gospodine suče, . . . . , evo samo još malo pričekajte , da to je na stranici 128 !

- Da vidim, . . . . . . aha, dobro tužitelj može dalje nastaviti sa odgovorom na pitanje !

- Doznao sam od Hrvata natkonobara Berislava Draganić, koji je došao navečer u moju brodsku kabinu rekavši mi da je stigao faks od dopredsjednika cijele kompanije, također porijeklom Hrvata, gospodina Natka Ninčevića da me se treba hitno sprovesti deportirati u Hrvatsku, te da je on, dakle Berislav odgovoran da to sprovede .

Mislio sam opet u sebi, dok je Stiv listao svoje papire gledajući što će me dalje pitati. Opet nisam mogao vjerovati kako se priča sa Hrvatima ponavlja baš kao stereotip

"Zašto uvijek Hrvat ide protiv Hrvata ?"

Goran Rodić