 |
Matko Mijić
rođen je u Splitu 21.rujna 1955. Djetinstvo proveo u Milni na otoku Braču,
gdje je pohađao i osnovnu školu. U Splitu je završio srednju školu za
primjenjenu umjetnost. 1981. diplomiro je na Fakultetu primjenjenih
umjetnosti u Beogradu. nakon studija vratio se u Milnu i živio ondje do
preseljenja u Trogir 1985.
U travnju i svibnju 1993. studijski je boravio u Parizu.
Od 1984. stvara kao slobodni umjetnik.
Imao je 27 samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi.
Docent je na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Živi i radi u Trogiru.
foto: Zoran
Alajbeg |
|
|
(Tekst je izvadak iz monografije Matko Mijić)
PUTOVANJA
Iako ovdje nije važan cilj nego plovidba tražiti objašnjenje ovom djelu nije posve uzaludan posao. Ne može se pritom nekažnjivo tvrditi o zadovoljavajućem čitanju a da se ne udubimo u sugestije te argonautske plovidbe na suhom i da se priviknemo na te alkemijski destilacije uređaje i njihove plodove, ili na ovo čaranje vatrom i vodom koje rastvaraju i ono najtvrđe, zgušnjavaju i ono najmekše. To je
dubina koja pliva, to je potonulo koje izbija na površinu, kao kamen plivač kojemu smo se kao djeca divili. To je proces fermentiranja mišljenja koje
razbuđuje a ne analizira, sugerira a ne objašnjava, listovi nekog starog i novog ljetopisa i kartulara u kojem svakako treba ublažiti ozbiljnost i stigmu predmeta.
Uvidjevši da je bolje golub na grani nego vrabac u ruci, pustio je vrapca svoje matierske kulture (delikatne obrade, poznavanja zanata) i napustio povjerenje u legendarne kiparske postupke i sposobnost dovršavanja svijeta, da bi gledao goluba slutnji, strahova, izabravši nesigurnost nomadiziranog čovjeka.
On je- ma koliko kontradiktorno zvučalo - svojevrsni konstruktor tišine, inženjer nejasnoće, prodavač ljekovite magle. On je pri danjem svjetlu svog marljivog cizelirstva ostvario najdublje slutnje noći. Uz sve to, ma koliko se činilo obrnuto on nije ni do čega lako došao, ništa nije našao, ništa slučajno otkrio; ništa mu palo s neba nije!!! Jer njegova briga za predmet i oblik već je postala poslovičnom. Uostalom, što je više naslućivao, to je više dovršavao (i obrnuto). Jer ne kaže uzalud Ch. Baudelaire
«Što više mašte imaš, to ti više zanata treba.»
Ive Šimar Banov
|
|