| Uvodnik | I transverzala | II transverzala | III transverzala | IV transverzala | V transverzala | 

ovratak s juga Jadrana možemo učiniti zanimljivijim zalazeći u širok kanal (Lošinjski) što ga čine južni kraj Cresa i duga istočna obala otoka Lošinja. Na kraju tog kanala uplovit ćemo u moreuz na čijem je kraju Osor, gradić koji ta dva otoka spaja. Ukoliko dolazimo sa Oliba ili Silbe, taj će nam se put pokazati jedinim mogućim u slučaju nekih jačih vjetrova iz trećeg i četvrtog kvadranta. Ali, kako ti vjetrovi na sjevernom Jadranu nisu česti, pokušajmo pronaći razloge u ljepoti samih mjesta koje nam se ovdje nude i odabrati kurs kojeg sada želimo preporučiti.

Premda nevažno, želimo li biti pristojni uplovljavajući u Kvarner, upućujemo na postojanje Kvarneričkih vrata. Nalaze se izme|u otočića Grujice i Silbe. Djeca, jer u njih je dovoljno mašte, neka pokucaju.

Kurs prema Osoru vodit će nas istočno od Ilovika i Sv. Petra, a zatim dalje uz istočnu obalu Lošinja. Vele i Male Orjule čine s Lošinjom kanal koji se naziva Sidrište Orjule. Negdje po sredini tog sidrišta primjetit ćemo otoćič Trasorka, iza kojeg se skriva privlačna uvala. Ali, u slučaju bilo kakve potrebe bolje je sidriti u zakloništu što ga čine Vele i Male Orjule.

Lošinj je prepun uvala. Bočina, nasuprot sjevernog rta Velih Orjula i odmah do nje Jamna, završavaju lijepim šljunčanim plažama. Prije rta Kriška, u uvali koji taj rt zatvara, nalazi se dvadesetak metara dugačak molo. Ova uvala nije odveć posjećena od nautičara, a dubina na glavi mola je tri metra. To je od spomenutih uvala ponajbolje zaklonište od bure.

Veli Lošinj svoje luke ima u dvije uvale. Prva je Rovenska, lako prepoznatljiva po dugačkom lukobranu. Lukobran je dug gotovo 200 metara, a kako je sagra|en tako da je nasipan sve do otprije postojećeg otočića, glava ovog lukobrana nije najdublja (kako je to uobičajeno). Pristati možemo počevši od mjesta gdje prestaje otočić kojeg je dosegao i ljudskom rukom zarobio lukobran. Uz unutrašnji je dio lukobrana dubina mora oko dva metra, i to sve do mjesta na obali gdje počinje lukobran. Obalu čini lijepa plaža, premda zastrašujućeg imena - Barakuda. U samom dnu uvale Rovenska dva su mola, a dubina na glavi vanjskoga je oko 4 metra. Oba mola najčešće su popunjena barkama domaćeg stanovništva. Za one koje zanimaju stari običaji, u neposrednoj blizi ni istezališta mogu razgledati kameni mlin za mljevenje maslina.

Prilikom uplovljavanja u Rovensku moramo se začuditi veličini lukobrana, stršeći nekako bez razloga daleko u more...Knjige govore da je u Velom Lošinju 1799. godine, u malom škveru u rovenskoj luci izgra|en prvi veći brod, prvi na otoku Lošinju, štoviše, prvi uopće na kvarnerskim otocima. Sredinom devetnaestog stoljeća htjelo se izgraditi veće brodogradilište u Velom Lošinju, i to u uvali Rovenska. U tom cilju proširena je rovenska luka izgradnjom velikog lukobrana (1856.godine). Osnovano je i brodogradilište, ali već je 1857. godine izbila svjetska pomorska kriza. Od zanosnih planova danas je ostao samo lukobran. Zato je tako velik!

Druga velološinjska luka duboko je usječena u samo srce grada. Nautičari mogu pristati uz stotinjak metara dugu rivu u samom podnožju velike barokne crkve. Na početku rive (početak prilikom uplovljavanja) dubina je oko 4 metra, a sve bliže gradu opada do 1,5 metara.

Upozorenje: niti jedna od ove dvije uvale nije dobro zaklonište od bure.

Veli Lošinj ima dugu turističku tradiciju. 1866 nadvojvoda Karlo Stjepan podiže poznati dvorac (Morska straža), a 1892. godine Veli Lošinj je proglašen klimatskim lječilištem. Vlasnik spomenutog dvorca postao je poznat po mnoštvu svakojakog bilja zasa|enog u parku dvorca, a njegov primjer slijedili su i mnogi kapetani, trudeći se u Lošinj donijeti do tada još u ovom kraju nepoznate biljke. Ne duljeći odveć o povijesti Velog Lošinja, jer to je briga drugih vodiča, gladne upozoravamo na postojanje dobrih restorana.

Jugozapadni dio otoka Lošinja. Mali Lošinj (premda od Velog veći) udaljen je samo nekoliko kilometara. Do njega se može automobilom, autobusom ili - plovilom.

Dvije milje sjevernije od Velog, u uvali Privlaka, izgrađen je pokretni most. Ljeti se otvara dva puta dnevno, pa treba provjeriti u koliko sati. Najsigurnije je upitati Kapetaniju u Malom Lošinju. U slučaju jake bure most se neće otvoriti, a razlog su opasni valovi što ometaju plovidbu uzanim kanalom.Neposredno na izlazu iz kanala (na strani Malog Lošinja) nalazi se marina. Jasno, kako je nama cilj ostati u Lošinjskom kanalu, samo ćemo gledati kako se most zakreće i osloba|a uzan prolaz za brodove izme|u dva otoka. 

Most se otvara u 9 i 18 sati.

Ako se most nije otvorio, oprez, jer puše bura. Najbolje zaklonište je samo milju natrag prema Velom Lošinju. Točnije, duboka uvala Baldarka. Njen sjeverozapadni krak dobro je zaštićen od bure. Na južnom kraju postoji i mali mol, dubina je oko tri metra, ali teško da će biti slobodnih mjesta. No, odmoriti se može I na sidru.

Sada nam je cilj najjužniji dio otoka Cresa, ploveći gotovo ravno na sjever, poprijeko Lošinjskog kanala.

Cijela južna strana Cresa nazubljena je s mnoštvo uvala, pa ako se netko pita po kojem ćemo kriteriju odabrati neku od njih, recimo odmah - onu koja se najdublje usjekla u otok. To je svakako Jadrišćica.

Istočna obala Jadrišćice obrubljena je visokim stjenama, a stjene pak borovom šumom. Ovdje su svoj raj našli nudisti. Jasno, uz nudiste, kako to najčešće biva, lijep je kamp. Kamp započinje u uvali Bokinić. Ukoliko ima mjesta možemo se privezati na malom moliću oko čije je glave dubina 2 metra.

Mali morski krak uvlači se stotinjak metara prema selu Pogana, a u njegovom dnu nalazi se nekoliko molića, ali dubina oko njih nije preporučljiva. Samo s unutrašnje strane glavnog lukobranu, kojeg ćemo prepoznati po svjetioniku (zelenom), more je duboko oko 2 metra. Ma koliko se u ovu uvalu uvlačili, kad čujemo da se sprema jugo, iz nje treba isploviti. Na sreću, od bure, koja nas za razliku od juga može iznenaditi. ovdje smo dobro zaštićeni.

Ploveći prema Osoru moramo biti na oprezu, neprstano pogledavajući na kartu. Svugdje oko nas more je plitko i puno zamki, zato je najbolje svaki rt oploviti u širokom luku.

Sama luka Nerezine nalazi se nešto sjevernije. Ulaz je izme|u lukobrana što štiti lučicu s jugoistočne strane i kraćeg gata sa sjeverozapadne strane. Na glavi lukobrana nalazi se crveni svejtionik. Najbolje je pristati s unutrašnje strane lukobrana gdje su dubine od 3,5 metara na glavi, do 2 metra na njegovoj peti. Od pete lukobrana do dobro vidljive dizalice isuviše je plitko za pristajanje. Unutar luke nalaze se još dva molića postavljena na stupovima. Na svakome od njih ima dovoljno dubine (od 2 - 3 m). Na mjestima gdje se ti molići drže za kopno nalaze se priključci za struju i vodu. Zapadna strana luke je plitka. I u Nerezinama, treba li to uopće govoriti, ima dobrih restorana.

Pristanemo li u Nerezinama, prilika je popeti se na visoku Osorčicu. Ne treba pomisliti kako će vas mještani čudno gledati (jer otkad to nautičari planinare?!), recimo samo da oni svakog 27. srpnja slave blagdan sv. Ane, penjući se put vrha Osorčice, točnije na misu u kapelu sv. Nikole. Odgovorniji će skiperi iskoristiti ovakvu priliku jer s te visine može se promotriti gotovo cijeli Kvarnerski zaljev. Uz kartu i druga pomagala kojima se služimo u navigaciji, dobro je ponekad i u stvarnosti pogledati kako izgeda akvatorij kojim plovimo.

Sada, nakon Nerezina, više nas ništa ne dijeli od uplovljavanja u Osorski kanal. Jasno, u svijetu postoje mnogo slavniji kanali od ovog pred nama, poput Panamskog, Kielskog...ali Osorski je od njih stariji, mnogo stariji.

Oko rta Lopar počinju oznake koje nam govore na koji način treba ploviti kroz kanal. Naime, kako nam i karta kazuje, cijeli je kanal vrlo plitak. Pet crvenih oznaka u obliku valjka, koje su pričvršćene za betonska postolja, treba oploviti s istočne strane. Važno je znati da sigran kurs ne vodi neposredno uz oznake, već petnaestak metara dalje od njih. Jasno, u moreuzima pridržavamo se navika sličnih onima u kopnenom prometu. Držimo se svoje desne strane ( i za Engleze na moru vrijede ista pravila).

Osor. Ako smo cijelo ovo putovanje započeli u mondenoj Opatiji što svojim izgledom pokazuje da je nastala tek negdje krajem devetnaestog stoljeća, pristojno je ovaj nautički vodič Kvarnera završiti tisućljetnim Osorom.

Priča o Osoru počinje riječima uobičajenim za svaku priču: bilo je to davno, u ono doba kad su otoci Cres i Lošinj bila jedan otok - Apsirtides. Priča se da su u to doba okolnim morima plovili Liburni, iskusni pomorci i hrabri ratnici. Smišljajući kako na moru biti još brži, dosjetili su se. Prokopali su otok Apsirtides na njegovu najužem dijelu radi brže plovidbe sjevernim Jadranom.

Ime, jasno ne potiče od Liburna. Imena su tragovi grčkih pomoraca koji su, ploveći Jadranom, na za to pogodnim mjestima osnivali gradove. U temeljima jednog dijela obrambenih zidova ima tragova iz grčkog razdoblja. Ali, postoje i mnogo stariji, tvrde arheolozi, čak od 1600. godine p.n.e. U doba Grčke nosio je ime Apsoros, da bi kasnije postao Osor. Uz Osorski kanal počeo se razvijati na Cresu značajan pomorski grad. Vrhunac svojeg razvoja doživio je u rimsko doba. Pretpostavlja se da je glavna osorska luka bila u uvali Bijar. Osor je imao sve što je tada činilo grad: forum, kazalište, hramove i, svakako, velik broj stanovnika. 530 godine u Osoru se osniva biskupija. Dokaz tome su ruševine starokršćanske biskupske katedrale i krstionice iz 6. stoljeća koje se nalaze na današnjem groblju. U 7. stoljeću dolaze Hrvati. U Osor se sklonilo preostalo romasko stanovništvo. U 9. stoljeću zatiče ga sudbina mnogih gradova uz more. Poharali su ga nemilosrdni pomorci, Saraceni. 1498. godine osorska biskupija dobiva novu katedralu i biskupsku palaču. Danas se u to možemo uvjeriti posjećujući župnu crkvu s raznovrsnim i bogatim crkvenim inventarom. Krajem 15. I u 16. stoljeću grad je poharala kuga I malarija. To je bio razlog što je biskupska rezidencija preseljena u grad Cres. Osorska biskupija ukinuta je 1822. godine, a njezin posjed pripojen je krčkoj biskupiji. Danas taj grad- muzej ima stotinjak stanovnika. Jedan od njih zadužen je za otvaranje mosta u 9 i 17 sati.

Most se otvara zakretanjem prema istoku. Prednost imaju plovila koja dolaze s juga, jer u kanalu smije biti samo jedno plovilo. Struja u kanalu može dostići i 6 čvora brzine, pa na nju treba paziti. Ukoliko vas privlači ovaj grad-muzej, možete pristati uz Creski završetak kanala, i to što bliže crvenom svjetioniku. Dubina je oko četiri metra.

Nakon prolaska Osorskim kanalom, pred nama je ponovno Kvarner. Ali, sada ga već mnogo bolje poznajemo.

Rogi ribaru !

| Uvodnik | I transverzala | II transverzala | III transverzala | IV transverzala | V transverzala | 



© Copyright 2001.  TZ Primorsko-goranske županije
e-mail: tzzpg-opatija@ri.tel.hr

Sve karte su © Hrvatskog hidrografskog instituta iz Splita i korištene su uz dozvolu.