|
  ovratak s krstarenja oduvijek sa sobom nosi sjetu uzrokovanu skorim krajem putovanja.
Iskusniji nautičari koriste se s nekoliko načina održavajanja dobrog raspoloženja do posljednjeg dana krstarenja. Neka netko ne pomisli na vino, ili njemu slična sredstva, jer alkohol jamačno umanjuje mogućnosti našeg pamćenja. A krstarenje, bilo ono kratko ili trajalo tjednima, svoju uspješnost mora dokazati dugim ostajanjem u sjećanju.
Naš je prijedlog vrlo jednostavan. Povrtatak treba planirati kursom kojim još nismo plovili. Ukoliko se u Opatiju vraćamo dolazeći negdje s juga, Kvarnerski zaljev povratku pruža mogućnost korištenje još jedne transvrzale. Ona nas vodi uz njegovu istočnu obalu. Jedina činjenica koju moramo uzeti u obzir planirajući putovanje ovim kursom, svakako je bura. U slučaju bure, jake bure, od namjeravanog puta morati ćemo odustati (u slučaju prejake bure, nautičari kojima je cilj Opatija, najbolje će učiniti drže li se naše prve transferzale. Jasno, sada u obrnutom smjeru. Put je nešto duži, ali mnogo ugodniji).
Ukoliko prognoza vremena ne najvaljuje jaku buru, dolazeći s juga, biti će najbolje doploviti do sjevernog rta
Raba, još se jednom okupati na već opisanim pješčanim plažama Lopara, i tada odlučiti o nastavku puta.
Ako nas noć zatekne negdje u blizini Rta Kalifront, a nije nam namjera ploviti noću, najbolje je s Kalifronta pramcem naciljati svjetionik na rtu Sorinj (B Bl 3s 10m 6M), i u tom kursu ploviti sve dok ne ugledamo svjetionik
ACI marine Supetarska Draga. Na glavi lukobrana marine nalazi se crveni svjetionik (C Bl 5s 7m 4M).
 Skori kraj svakog krstrenja najčešće prati i žurba. Nasuprot pažljivom i strpljivom planiranju putovanja danima prije početka krstarenja, sada odluke postaju ishitrene i nedovoljno potkrepljene činjenicama. Ako nas zatekne bura, reći ćemo, pa što!? To je još samo ovih nekoliko milja i gotovo! Ali, vjetar i more ne slijede ljudsku logiku žurbe. Najkraći put što nam se nudi na pomorskoj karti, najčešće nije i najbrži. Štoviše, na moru, zastati u sigurnom zakloništu nekoliko sati, ili cijeli dan, često puta znači stići brže od bilo kakve žurbe.
 Sjeverozapadna obala Raba nudi nam mnoštvo prekrasnih uvala u kojima čekanje boljih vremenskih uvjeta neće naličiti gubljenju vremena. Svaka se od njih duboku usjekla u obalu Raba, na taj nas način štiteći od bure. Za razliku od pješčanih plaža na sjevernom kraju ovog otoka, ove su uvale u početku kamene, šumom obrubljene, na samom dnu žalom okićene.
 Ploveći s juga, prva od tih uvala, premda ne i najljepša, poznata je postala zahvaljujući engleskom kralju, Edvardu VIII. Naime, 1936 godine on se ovdje gol okupao, pa se taj njegov neočekivan čin drži početkom naturizma na ovom otoku. Jasno, ljudi su se i prije kupali goli (npr. u pretpovijesti) ali turistički su djelatnici Raba lukavo iskoristili prisustvo engleskog kralja. Uvala se zove Kandalora, neposredno uz rt. Frkanj.
Gledajući na pomorsku kartu svaka će nam se od tih uvala činiti slična drugoj, ali možemo ih prepoznati i po nekim njihovim osobitostima. Uvalu Čifnat, na primjer, prepoznat ćemo po kapelici na njezinom zapadnom rtu. Ukoliko se na sidru ne osjećamo sigurnim, možemo pristati u uvali Veli žal. Tu se nalazi pedesetak metara dug lukobran. Na samoj je glavi dubina oko 4 metra, premda je načešće sve popunjeno barkama domaćeg stanovništva.
Prije rta Kanitalj, na kome se nalazi i svjetionik, ulovit ćemo u uvalu Kristofor. Više ne treba isticati da i ova uvala završava lijepim žalom.
Bliže rtu Kalifront, od većih ističemo još uvalu Planka i Sv. Maru. Ova posljednja uvala odavno je prepoznata kao sigurno sidrište, jer u njoj nalazimo isklesane bitve za privez. To jamačno nisu učinili današnji stanovnici Raba, ili turisti, jer njihovo je klesanje zahtjevalo strpljivost starih, iskusnih pomoraca.
U svim ovom uvalam, ukoliko se želimo na miru okupati, moguće je sidriti se na 5-7 metara dubine. Za one kojima je dosta mora, postoji mogućnost šetnje mnogobrojnim šumskim putovima što vode do svake od ovih plaža.
Idemo dalje!
|
 a samo nekoliko milja istočno od Lopara (od Rta Stojan) nalazi se
Goli otok. Njegovo ime vrlo riječito govori o njegovom izgledu, a ono što se na njemu tijekom proteklih desetljeća događalo, danas privlači pažnju mnoštva posjetilaca. Na otoku je dugo godina (sve do 1988.godine) postojala kaznionica za političke zatvorenike, danas otvorena turistima za posjet i razgledavanje.
Uz zatvorenike, koji su na Golom živjeli u teškim uvjetima, tu su boravili i nihovi čuvari. Okoliš zgrade gdje su čuvari obitavali dobro je pošumljen, pa za Goli možemo reći da je iznenađujuće zelen. Jasno, samo u svom jugozapadnom dijelu, jer strane otoka izložene buri u potpunosti su gole i nepristupačne. Kako zbog blizine prekrasnih plaža Raba nema razloga na Golom se kupati ili sunčati, a želja nam je razgledati zgrade što kriju žalosnu istinu prohujalih vremena, za pristajanje je najbolje odabrati Malu Tetinu.
 Mala Tetina ima siguran pristan, a čini ga betonska riva. Sjeverna strana rive je kraća od njezinog južnog kraka. Dubina na južnom kraku opada s 4 metra na 1,5 metara, dok je na sjevernom dijelu dubina od 3,5 metara do 1,5 metara.
Većina zgrada kaznionice smjestila se između uvale Mala tetina i uvale Melna. Na sjevernom kraju uvale Melna nalazi se svjetionik, točnije na rtu Sajlo. Kako tom otoku i priliči, uz svjetionik se nalazi nekoliko bunkera.
Nešto južnije od svjetionika (manje od pola milje) nalazi se drugi pristan u uvali Melna. Pristan čine dva mola koji zatvaraju uvalu. Na glavi sjevernog kraka dubina je veća od pet metara. Ukoliko pristajemo uz južni lukobran treba biti oprezan, jer je na samoj glavi lukobrana najpliće (0,5 m). Na koljenastoj izbočini negdje po sredini lukobrana, dubina je već 4 metra, postepeno opadajući prema dnu uvale na 2 metra.
Samo milju prema sjeverozapadu od Golog nalazi se Sv. Grgur. Njegova prošlost nije mnogo veselija. Na njemu je bila kaznionica za žene.
Na Grguru preporučamo samo jednu uvalu gdje se možemo sigurno vezati uz postojeći pristan. Nije li ipak čudno što se na ovako malim otocima imenom otoka naziva i njegova (jedina) uvala? Uvala Grgur na otoku Grguru. Točnije, uvala Sv. Grgrur na isto tako svetom otoku.
Betonski pristan na sredini te uvale dug je oko četrdesetak metara. Na veću dubinu nailazimo uz jugozapadni dio pristana (oko 4 m). Na drugom kraju dubina pada na oko 2 metra. Betonski se pristan naslanja na žalo, mogli bismo reći lijep, da nije nagrđen ruševinama zgrada već spomenute, ženske kaznionice.
Treći u ovoj skupini otoka jest Prvić. Premda je od Golog i Sv. Grgura gotovo dvostruko veći, niti ima kuća, niti se na njemu nautičari zadržavaju. Prisjećajući se tužne povijesti Golog i Grgura, možda je i bolje što je Prvić nenastanjen.
|
 zmeđu Prvića i Raba smjestila su se slavna
Senjska vrata. Ta se vrata hvale najjačom burom na Jaranu. Široka su samo četiri kabla, zaključana s dva rta. Na Prviću rtom Stražica, na Rabu rtom Škuljica. Mnoštvo priča počinje njihovim imenima. Bilo je to između Stražice i Škuljice, kad je brod zahvatila orkanska bura...
 Odmah iza rta Škuljica pogled će nam privući dugačka pješčana plaža, ljeti načičkana mnoštvom suncobrana. To je
plaža Baške. Ako vas, unatoč svim našim upozorenjima, ipak iznenadi bura, ovo je posljednje sigurno utočište prije uplovljavanja u Velebitski kanal.
Samo nekoliko kilometara kopneniim putem od Baške, smjestio se Jurandvor. Za ljubitelje kulturnih vrijednosti dovoljno je reći - mjesto gdje je pronađena Baščanska ploča, jedan od najvećih spomenika hrvatske kulture.
Baška luka pruža sigurno privezište. Luka je velika, a u njoj se nalazi i trajektno pristanište. Baška je trajektnim linijama povezana s otokom Rabom i na kopnu Senjom.
 Spominjući Senj, sada se moramo odlučiti: nastaviti krstarenje uz obalu Krka, ili preploviti Velebitnski kanal i ploviti uz samo kopno? Dilema će biti još i veća spomenemo li svu povjesnu zanimljivost grada Senja. Senjski Uskoci...
Ne! Mi smo nautičari i ako moramo birati između otoka i kopna, našoj su prirodi bliži otoci. Idemo uz Krk!
Nikako ne treba propustiti posjetiti Vrbnik. U turističkim vodičima piše: to tipično frankopansko naselje po svojem je tlocrtu slično ostalima koje su podizali krčki knezovi u Hrvatskom primorju. I, piše dalje, luka je zaštićena od svih vjetrova. To se može reći samo ako vas u
Vrbiku nikada nije zatekla bura. Jaka bura! Lukobran uistinu štiti luku od bure, ali valovi u njoj naprave tako jako i nezgodno komešanje mora da čovjek ne može ni za trenutak ostaviti brod, neprestano namještajući bokobrane kako bi izbjegao oštećenja. Uostalom, u Vrbniku se zateći za jake bure, znači u njegovoj luci biti zarobljen.
 Kad je vrijeme lijepo, imat ćemo u čemu uživati. Za ljubitelje kupanja, neobična plaža u samom podnožju velikog strmca koji čini morsku stranu uzvisine na kojoj se smjestio sam grad. Do prve se plaže može i dopješačiti, ali do druge, udaljenije od lukobrana, možemo stići samo plivajući. Ili će vas netko od mještana povesti barčicom. Na tim plažama sunce brzo zalazi, ali za ljetnih vrućina to je jamačno najbolji suncobran. Za ljubitelje dobrog vina Vrbnik će biti mjesto degustacije najboljih vrsta žlahtine, čuvenog sortnog vina. i ljubitelji kulturne baštine u Vrbniku će naći svakojakih zanimljivosti. Tome se ne treba čuditi ako znamo da se Vrbnik prvi put spominje već 1100 godine, a 1388. dobiva statut pisan glagoljicom.
Nasuprot Vrbnika nalazi se prekrasna uvala Žrnovnica. Ljubiteljima kopna, da nas ne bi s pravom kritizirali, obećajemo da ćemo je posjetiti prvom prilikom, ako treba i cestom.
 Sve više se uvlačeći u kanal između Krka i kopna, moreuz što postaje sve uži, zove se
Vinodolski kanal. Između Crikvenice na kopnu i rta Šilo kanal je tek nešto širi od jedne milje. Sada možemo zastajati i na kopnu, ne propuštajući zanimljivosti Krka.
Svakom će nautičaru biti izazov uploviti u zaljev Soline. Plitka uvala s uskim ulaznim vratima, zaštićena od svih vjetrova. Doist treba biti oprezan zbog plićina, a pristati se može na samom vrhu malog lukobrana u mjestu Klimno. Na glavi lukobrana dubina je oko 3,5 metara. Dubine ima dovoljno do sredine lukobrana, gdje se nalazi malo izbočenje prema dnu uvale, ujedno i granica za nautičare upotrebljivog dijela pristana. Kako su dubine u cijeloj uvali male, biti će lako usidriti se na bilo kojem njezinom dijelu, jasno, pazeći da nije preplitko.
 Na obali, redaju se veliki turistički centri. Novi Vinodolski sa svojom bogatom kulturnom baštinom (Vinodolski zakoni), zatim Selce i na kraju
Crikvenica. Crikvenička rivijera. Kada se kaže Crikvenička rivijera misli se na raznovrsnu turističku ponudu od Selca do Jadranova.
Izrastanje Crikvenice u značajno turističko središte povezano je s razvojem Opatije. Naime, Crikvenica može svoj brzi razvoj zahvaliti svađi na Austro-Ugarskom dvoru. Franjo Josip svađao se sa svojim bratom, nadvojvodom Josipom. Nadvojvoda se odlučio odseliti iz Beča, a kako je razvoj Opatije potpomagao sam Beč, on je odlučio svoje napore (i novac) posvetiti rastu jednog drugog ljetovališta, Crikvenice. 1888 u Crikvenici je izgrađeno prvo drveno kupalište. Nije prošlo mnogo vremena kad je visoko društvo svećano otvorilo Hotel nadvojvode Josipa. Od tada se Opatija i Crikvenica razvijaju pazeći jedna na drugu, ljubomorne na ono ljepše, trudeći se biti najljepše.
Za luke Novog Vinodolskog i Crikvenice može se reći da su sigurna privezišta u svim uvjetima, osim kad vjetrovi dolaze iz četvrtog kvadranta. Bura, ukoliko je jaka, u tim lukama stvara neugodne valove koji se valjaju u svim smjerovima. U ovim se lukama opasno zateći kad Kvarnerom protutnje nevere.
Luka Novog Vinodloskog ima dva lukobrana na čijim su glavama svjetionici. Na vanjskom je zeleni, na unutrašnjem crveni. Na unutrašnjoj strani vanjskog lukobrana dubina je oko 3 metra, ali se vrlo nepravilno izdiše i spušta u bazenu kojeg čine dva lukobrana. Zato je neophodno prilikom uplovljavanja pažljivo gledati na plan luke.
Crikvenica ima velik lukobran, koji se od grada savija u luku i to tako da mu se vrh pruža u smjeru Vinodolskog kanala, štiteći more unutar luke od južnih vjetrova. Dubine ima dovoljno sve do prvih plutača, na kojima se nalaze barke mještana. Sidrište u sredini luke ne pruža dobru zaštitu. Plićine u samoj luci označene su plutačama.
|
 aše krstarenje, ili povratak u Opatiju, nastavljamo uskim kanalom između Krka i kopna,
Tihi kanal. Ne znamo zašto je taj kanal dobio ime Tihi, jer bura ovdje snažno puše, premda nema dovoljno prostora da podigne veće valove. Ali, to nas ne treba zavarati. Prašina koju podiže njen bjes svakog će nautičara dovesti u nedoumicu: što učiniti. U tim ćemo uvjetima morati ploviti što bliže kopnu, a kao zaklonište mogu nam poslužiti lučice u samom kanalu. Ukoliko gaz plovila nije dublji od 2,5 metara, sigurno će zaklonište biti luka Jadranovo. Najbolje se vezati uz kameni gat u južnom dijelu luke. Osim Jadranova, kao zaklonište može nam poslužiti i nekadašnje trajektno pristanište Črišnjevo, gdje ćemo naići na pristan prilagođen trajektima. Takvi pristani nikada nisu podogni za manje brodve, ali u nuždi nekako ćemo se snaći.
 Na sjevernom kraju kanala nalazi se otok Sv. Marko, koji je graditeljima mosta što spaja Krk s kopnom poslužio kao potporni stup. Morat ćemo se složiti da je to žalosna sudbina za jedan otok.
Nautičarima uvijke ostaje u posebnom sjećanju plovidba ispod ovako golemih zdanja. Visina mosta
je 70m, pa se niti oni s najvišim jarbolima ne treaju bojati hoće li proći ispod njegovog luka. Tu nas može iznenaditi i pokoji avion, jer u neposrednoj blizini mosta nalazi se Krčki aerodrom.
Na granici spomenutog kanala, na rtu Oštro, pogledu nam se otvara Kraljevica. Kraljevica je i danas poznato brodogradilište, a ulaz u njezinu luku nalazi se između spomenutog rta i Rta Fortica, koji je lako prepoznatljiv po zidinama velikog utvrđenja.
 Jasno, naš nestrpljiv pogled na kartu govori nam kako je sada put prema Opatiji slobodan, u kursu 290. Još 12 milja. Ali, ako imamo još malo vremena ne treba propustiti posjetiti Bakarski zaljev. To je, poput Lošinja koji je svoju slavu stekao brodogradilištima, prastari nautički centar kojem treba odati počast. Tisuće pomoraca ovdje je stjecalo temeljna znanja iz nautike, strojarstva, neophodna za plovidbu, dokazujući svoju umješnost na morima i oceanima diljem svijeta.
Sam grad Bakar smjestio se na sjeverozapadnom dijelu uvale. Njemu nasuprot malo je naselje Bakarac. Bakarac se nalazi na vratima kanjona iz kojeg bura puše nevjerojatnom snagom, ali samo negdje do sredine bakarskog zaljeva. U tom se gradiću nemamo gdje vezati. Njegova su karakteristika dvije - tri tunere. Na tim čudnim ribarskim osmatračnicama nekada su sjedili ribari, čekajući trenutak da poveća skupina riba upliva u dno zaljeva. Kada bi se to dogdilo, ribari s osmatračnice davali su znak onima koji su bili na to spremni, podižući s dna mora mrežu do same površine, na taj način pregrađujući zaljev. Zarobljenoj tuni nije bilo izlaza.
Sam Bakar ima lijepo uređenu luku, kako to i pristaje slavi nautičkog centra. Na žalost, sve uokolo Bakra nije odveć nautički orjentirano. Mnoštvo industrijskih objekata (ili ostataka tih objekata) narušavaju sliku ovog predivnog zaljeva. Ali, mi smo u Bakar uplovili samo da se prisjetimo njegove pomorske tradicije, želeći mu da i dalje odgaja pomorce.
Na izlazu iz Bakarskog zaljeva - kurs 290! Opatija.
|
