 
slučaju stabilnog vremena, ili prognoze koja ne najavljuje odveć jaku buru, još jednom započinjući naše krstarenje iz
Opatije,
kurs plovidbe vodit će nas između otoka Cresa i Krka, ciljajući u Kvarnerskom zaljevu južnije smještene otoke - Rab ili Pag. Od Opatije do grada Raba dijeli nas 45 milja, a želimo li na Rab stići prije mraka, planirajući ovo krstarenje, ne zaboravimo u obzir uzeti prosječnu brzinu našeg plovila. Za jedrilice, budimo skromni, uobičajena je prosječna brzina pet milja na sat.
Ukoliko nismo u žurbi, prije nego li pramac usmjerimo k Malim Vratima, vratima koje zatvaraju otoci Cres i Krk, zašto ne svratiti do Voloskog. Cestom, morem, svejedno, jer od Opatije do Voloskog samo je nekoliko nautičkih milja.U naletu izgradnje mondenih turističkih gradića, po ugledu na Opatiju, velebna su hotelska zdanja izrasla i u okolnim mjestima (u Lovranu na primjer) . Naprotiv, Volosko je sačuvalo ugođaj ribarskog naselja, uspješno ukomponiravši u svoj tradicionalni izgled bogatu turističku ponudu.
 Način na koji je u vološćanskoj lučici vezano mnoštvo svakojakih plovila domaćeg stanovništva, iskusnijem će nautičaru dovoljno reći o njezinoj zaklonjenosti. Barčica ima po cijeloj dubini lučice, usidrenih i vezanih na većoj udaljenosti od obale, jer jugo i bura ovdje stvaraju neugodno komešanje valova.
 Pristati se može na samoj glavi lukobrana(crveni svjetionik), s njegove unutrašnje strane, gdje je dubina oko 3,5 metara, ali mjesta gotovo nikada nema. U samoj lučici, od obale prema istoku, pruža se pedesetak metara dugačak molo, na čijem se kraju nalazi još jedan svjetionik. Tu se ponekad može naći slobodno privezište, a dubina na njegovoj glavi je oko 3,5 metara. Ukoliko uspijemo pristati, gotovo iz svakog od mnoštva restorana u vološćanskoj lučici imat ćemo pogled na naš brod.
Daskaši! Daskaši ni u kom slučaju ne smiju propustiti priliku zajedriti na jutarnjoj tramontani što već stoljećima puše u uvali Preluk (u samom dnu kvarnerskog zaljeva). Počinje oko pola noći, svoju najveću snagu doseže za izlaska Sunca zoru, polako slabeći prema podnevu. U zoru, stotine daskaša sudjeluju u šarenilu jurećih boja, prizoru kojeg vrijedi kamerom, ili nečim sličnim zabilježiti.
 U Preluci je do samog mora polegnut kamp, od sunca zaštićen borovom šumom, najčešće ispunjen daskašima. Ustaju se vrlo rano, a na počinak se vraćaju kad kupači počinju dolaziti na plažu.
Ploveći dalje uz obalu, želimo li posljednji pozdrav uputiti gradskoj vrevi, mimoići ćemo golemu riječku luku, brodogradilišta, i sve ono na što ćemo tijekom ovih nekoliko dana krstarenja željeti zaboraviti. Ako smo naše putovanje dobro pripremili, vjerojatno nećemo ulaziti u gradsku luku. Ali, treba li nam još nešto od nautičke opreme (pomorske karte, peljari, popis svjetionika...) ili nečeg drugog nužnog za sigurno krstarenje, pristajući u riječkoj luci, pronaći se može sve što nam je potrebno. Lučka kapetanija Rijeka dostupna je na.......kanalu.
 Kako nam je cilj proći između Krka i Cresa, sada već ploveći uz obale Krka, putem ćemo primjetiti nekoliko lijepih, zanimljivih i ponudom interesantnih mjesta. Prije svih tu su Njivice.
 ivice imaju čvrst kameni lukobran, na čijoj se glavi nalazi zeleni svjetionik, a pristati se može s unutrašnje strane. Lukobran nije odveć dugačak.
Dubine ima dovoljno sve do polovice unutrašnjeg dijela lukobrana. S vanjske strane lukobrana ima dovoljno dubine neposredno uz glavu lukobrana.
Nekoliko desetaka metara južnije nalazi se istezalište za manje brodice, ali prilično strmo. Ukoliko smo nekome nešto zaboravili poslati,
javiti se, dobro je znati da se pošta u Njivicama nalazi na samoj obali, u neposrednoj blizini lukobrana. U prvoj kući do pošte, ljekarna.
Prilika da se popuni priručna kutija s lijekovima.
 Njivice su poznate po svojem kampu. U sastavu kampa nalazi se još jedan mali pristan, ali on služi za potrebe kampa. Uz njega je dubina dovoljna, ali upozorenja ispisana na njemu govore da su nautičari dobrodošli samo u nekakvoj nuždi.
Kamp u Njivicama, od mnoštva sličnih što ih imamo priliku susresti na drugim otocima, ili na Krku najbližem Cresu, razlikuje se i vrstom drveća koje ovdje raste. Umjesto hlada borova, kako je to uobičajeno na otocima, ovdje kamp zaklanjaju krošnje guste hrastove šume.
Upravo izostanak borove šume, što je najlakši i najčešći način pošumljavanja goleti, govori da Krk ne muče problemi suše. Krk je otok koji izgledom najmanje podsjeća na uobičajenu predodžbu otoka. Vinogradi koji se nisu morali tiskati uz strme obronke, kao što je to čest slučaj na drugim otocima, podsjećaju na kopnene ravnice. Ovce nisu stješnjene između kamenih zidova skrivajući od njih travu na susjedoj parceli, jer na Krku nema odveć problema s ispašom. Kiše ima dovoljno, a uz plodne doline teče i poneka riječica. Zorni je primjer Baška, do koje cesta vodi uz vrlo plodnu dolinu. Uostalom, Krk više i nije otok, povezan s kopnom impozantnim mostom.
 Nekoliko milja nakon Njivica, pogled će nam privući raskošan hotelski kompleks -
Haludovo. Mnoštvo hotela proteže se uz obalu sve do Malinske, čineći s njom jednu cjelinu. Na samom početku Haludova, u dijelu koje se naziva Ribarsko selo, nalazi se pristan, lučica kakvu bi svaki nautičar mogao samo poželjeti. Na taj se pristan možemo vezati u bilo kojem njegovom dijelu, osim u samom dnu bazena kojeg lukobran zatvara s obalom. I ovaj je pristan, kako to piše na vrlo upozoravajućoj ploči, rezerviran isključivo za hotelske goste, ali tko kaže da i vi, jednom kad pristanete, nećet postati njihovi gosti.
Malinska. Za Malinsku možemo reći da ulaže primjetne napore u cilju što boljeg prihvata nautičara. Velik nasip što brani unutrašnjost lučicu završava malo podalje u moru postavljenom oznakom plićine, te na karti valja paziti s koje se strane uplovljava. U planu je lukobran još malo produžiti, pa će se vjerojatno nastaviti do te oznake. Najdublji dio lučice nalazi se uz najjužniji gat luke. Na njemu se nalaze priključci za struju i vodu, što je slučaj duž cijele obale unutar uvale, na mjestima predviđenim za prihvat nautičara. Na sjevernom dijelu uvale nalazi se dizalica, a dublji je pristan uz dio njezina gat koji je okomit na vanjski lukobran. Od dizalice pa sve do starog gata na čijoj je glavi crveni svjetionik, more je vrlo plitko i ne prelazi jedan metar dubine. Na plitko more u tom dijelu uvale upozorava i načinu na koji domaće stanovništvo veže svoje brodice. Odmaknute podalje od obale, vezane za mnoštvo bova u sredini uvale. Na glavi starog gata ima dovoljno dubine. Opreza radi treba se vezati što bliže postolju svjetionika.
Kao i u slučaju Haludova, ispred hotela Malin, čije je ime dobro vidljivo na tom hotelskom zdanju, nalazi se mala lučica za potrebe hotela. U hitnosti, ili radi neke neprilike, pružat će nam dobro utočište.
Napuštajući Malinsku, na dijelu Krka oko kojeg zakrećemo i ulazimo u sama Srednja Vrata, nalazi se zanimljivo mještance s uočljivim zdanjem samostana. Glavotok. Premda malena, lučica skriva jednu zanimljivost -samostanska garaža za njihove barčice. Kao što ljudi u garžama drže automobile, u temeljima samostana prostor je ispunjen vodom i nasvođen zidinama samostana. Jasno, ispunjen morem. Glavotok je smješten na mjestu gdje se križaju dvije bure, tako da u njegovoj blizini (da li zbog njihove nesloge), gotovo uvijek vlada utihnina.
|
 a Cresu, otoku nasuprot Krka, kad se već nalazimo u blizini Glavotoka (koji je najzapadniji dio Krka), šteta je propustiti priliku i ne posjetiti u najmanju ruku neobično naselje - Beli. Ukoliko je prognoza bura, ili je ona već počela puhati, pristan u Belome neće nam pružiti dobro zaklonište.
 Dvije milje južnije od Glavotoka, naići ćemo na dvije uvale: Vela Jana i Mala Jana. U njima se nešto ozbiljno radi, ali zađemo li malo dublje naći ćemo već dobro privezište. Postoje i pontoni pa nam se nadati da će uskoro biti završeni i svi dodatni sadržaji.
U samim Srednjim Vratima pogledu će nam se otvoriti lijepa i sigurna uvala Torkul. Samo milju (ili neznatno više) južnije, nalazi se trajektno pristanište Valbiska. To je dobro zaštićena uvala odakle trajekti redovnom linijom povezuju Krk i otok Cres. I za najlošijeg vremena, kada na drugim linijama trajekti zbog nevremena ne mogu ploviti, ovdje trajekt ne staje. U stvari, plovi i prečesto, tako da uvalu valja što prije prijeći i ne smetati trajektnom prometu.
Žureći dalje uz obale Krka, samo mjesto Krk ugostit će nas mnogovrsnom ponudom, od kulturne do praktične. U krčkoj luci nalazi se i benzinska crpka, posljednja prije Raba, pa ne bi bilo loše provjeriti koliko u brodu ima goriva. Za vrijeme juga, more u krčkoj luci stvara neugodno gibanje, pa treba biti na oprezu. Uza sam lukobran na čijoj je glavi
 crveni svjetionik, uz njegovu cijelu dužinu nema mjesta za pristajanje. Tu je more vrlo plitko. Nasuprot njega širok je gat sa zelenim svjetionikom. Uz njega je dubina mora povoljna za pristajanje, a kreće se između 2,5 i 5 metara. Benzinska se crpka nalazi u samom dnu luke, a u njezinoj neposrednoj blizini dubina je nešto veća od dva metra.
 Otok Plavnik granica je između Kvarnereića i Srednjih vratiju. Plavnik je najčešće i granica različitih vremenskih uvjeta. Bura, sve do njega, plovimo li iz pravca Opatije, ne doseže snagu koja nas očekuju poslije Plavnika. Nakon oplovljavanja Plavnika počinje se osjećati utjecaj Senjskih vratiju, mjesto poznato po najžešćim udarima bure. I u slučaju juga, odamh iza Plavnika, sada u smjeru Opatije, njegova snaga naglo opada. Za lovce zanimljiv podatak: Plavnik, dobro pošumljen, sve je poznatije lovište. Obiluje pticama. Pristan je uz zapadni rt Plavnika, u neposrednoj blizini svjetionika što noću označava plovni put između tog otoka i Cresa.
 Ako nas bura iznenadi, ne treba se odveć s njom bosti. Pametno je uploviti u sigurnost marine Punat i neko vrijeme uživati u tom zakloništu.
  arina Punat jedna je od najvećih na hrvatskom dijelu Jadrana. Smjestila se u Puntarskoj dragi, prekrasnoj uvali ukrašenoj znamenitim otočićem, Košljunom. Ulaz u samu dragu dosta je plitak, označen zelenim i crvenim plutačama, tijekom noći osvjetljen. Kako dubina na samom ulazu izvan označenog puta naglo pada ispod dva metra dubine, potrebno je pažljivo gledati na kartu i uplovljavati točno prema oznakama.
Marina Punat ima gotovo 900 vezova u moru, prostor na kopnu (suhi vez) za 300 brodova. Recepcija, restorani, trgovine, dizalice, mokri čvor, ljubazno osoblje, dakle sve što može zadovoljiti potrebe nautičara. U neposrednoj blizini marine nalazi se brodogradilište, te je ovdje moguće predvidjeti i neke ozbiljnije zahvate na brodu. Tradicija tog brodogradilišta, ugledajući se na dugovječnost svega ljudskog na Krku, jamac je kvalitete njegovih usluga. S ponosom nosi titulu najstarijeg jadranskog brodogadilišta za izgradnju drvenih brodova.
Mjesto Punat poznato je turističko odredište domaćih i stranih gostiju, s mnoštvo restorana i lijepih plaža. Puntarska ljubav su masline i kvalitetno maslinovo ulje. Uz rivu, koja je danas i glavno parkiralište automobila, uvijek je vezano mnoštvo ribarskih brodova. Ljeti se na samoj rivi organiziraju ribarske zabave, česte u vrijeme održavanja već tradicionalnih jedriličarskih regata, koje u Punat privuku mnoštvo domaćih i stranih jedriličara.
Napuštajući Punat, pramcem ciljajući najbliže rtove Raba, moramo biti svjeni ćinjenice da dolazimo na područja izloženo buri iz Senja. Senjska bura može ponekad i ljeti dostići olujnu snagu, zimi orkansku. Ako je bura već jaka, ili iz opreza, najbolje je ploviti uz samu obalu Krka, i kad osjetimo da nam vjetar počinje dolaziti s boka, naciljamo najbližu obalu Raba. Na Rabu, čim doplovimo do njegovih prvih rtova, čeka nas ugodno zaklonište.
 Prije prelaska Senjskih vratiju, primjetit ćemo malo naselje što se smjestilo na vrlo strmoj obali Krka, okruženo stijenjem - Stara Baška. Nekoliko milja pred
Starom Baškom, slijedeći pravac našeg putovanja, naići ćemo na nekoliko prekranih plaža, s kopna nedostupnih, koje će vjerojatno promjeniti plan našeg putovanja. Njihovoj ljepoti teško je odoljeti. Premda dobro posjećene, jer čest su cilj barkajola koji ovamo dovode goste, surovost pejzaža kojim su okružene u nama potiče ugođaj osamljenosti. Među njima najneobičnija plaža, kraj je jednog dugačkog kanjona što se spušta sve do mora. Oblutci od kojih je sačinjena kao da upućuju na korito nekad nabujale rijeke. Susjedna plaža sličnog izgleda, posljednja prije obale iznad koje se smjestila Stara Baška, pripada kampu.
 Na žalost, sama Stara Baška nema pristan koji bismo mogli preporučiti. Premda bura u toj uvali ne stvara neugodne valove, zakrenuta visokim stijenjem puše iz raznih smjerova, ometajući i sidrenje i pristajanje. Na samom vrhu omanjeg gata u najjužnijem dijelu lučice Stara Baška, moglo bi se naći mjesta za jedno plovilo, ali u slučaju bilo kakvog vjetra pristajanje neće biti jednostavno. Nađete li vremena i usidrite se, zatim pomoćnim čamcem dođete do obale, ne propustite prošetati Starom Baškom. Ulica uz cijelo naselje tako je uska da se teško mogu mimoići dva vozila, ali na svakih stotinjak metara postoji obilježen pješački prijelaz. Pješački prijelaz?! Odmah iza najviše smještenih kuća primjetno je označen planinarski put (možda i alpinistički) do obližnjeg strmog vrha. Lijep pogled!
Dakle, u slučaju jake bure, ako nam prilike na moru dopuštaju, bolje je usidriti se i kupati na spomenutim plažama ili - postane li odveć zima, jer bura i dalje jača, vratiti se u sigurnost Punta. Samo neiskusni nautičari pokušavaju dokazati svoju hrabrost prkoseći buri.
 Uostalom, ako dosad nismo posjetili Košljun, sada više nećemo naći isprike. Košljun, budite uvjereni, to zaslužuje. Premda cilj ovog vodiča nije nautičarima podastriti kulturno blago kvarnerskog otočja, neobičnost i postojanost tog otočića zaslužuju spomen i ovom prilikom.
Prema narodnoj predaji, dokle danas more seže u Puntarskoj dragi, nekada je bila plodno polje. Vlasnici tog polja bila su braća, ali jedan od njih, mlađi, bio je slijep. Ujesen, djeleći plodove svog mukotrpnog rada, stariji je brat varao mlađeg. Po uzoru na priče braće Grimm, želeći ispraviti nepravdu, nebo se naljutilo i kaznilo starijeg brata strašnom kaznom. U Dragu, naime, provali more, udavi starijeg brata i morem preplavi njihove posjede. Samo je mlađi, slijepi brat ostao pošteđen, na uzvišici. Danas se ta uzvišica, istrajući
stoljećima (dijelom i zbog svoje mirne savjesti), okružena morem, zove Košljun.
Košljun čuva kameni kapitel iz VIII st. U dvanaestom stoljeću ovdje je osnovana benediktinska opatija, u XV otočić preuzimaju franjevci. Franjevačka crkva Navještenje Marijina, sagrađena je 1523.godine. Samostan posjeduje arhiv i knjižnicu s inkunabulama, a za nautičare biti će zanimljiv primjerak Ptolomejeva atlasa tiskanog u Veneciji između 1565. i 1570. godine. Ako vas je bura u pravo vrijeme odgovorila od nastavka putovanja, možda će te prisustvovati jednom od koncerata što se priređuju u samostanu. Ne treba posebno naglašavati da je mnoštvo sačuvanih spisa napisano glagoljicom. Glagoljica izgleda ovako:
“Ne budite tvrdoglavi”
|
  asno, uvijek će biti tvrdoglavih koji hoće i po najvećoj buri preko kanala što dijeli Krk od
Raba. Jamačno će nautičari u brodovima na motorni pogon biti pažljiviji, jer bočni će ih val što dolazi iz samih Senjskih vratiju dobro zavaljati i na vrijeme prisiliti na povratak.
Jedrilice su stabilnije te će i nedovoljno iskusni nautičari krenuti u avanturu. Ako je već tako, odlučivši se ipak za nastavak dosad ugodnog krstarenja, savjet je: podići glavno jedro, jer na valovima što će zahvatiti jedrilicu ne smijemo se pouzdati samo u snagu motor. Uostalom, zbog nagnutosti jedrilice, često se događa da motor prestane s radom. Razloga ima više, ali u tim uvjetima nećete ih moći otkirti. Zato, ma kako bila jaka bura, glavno jedro mora biti podignuto, skraćeno onoliko koliko to zahtijeva jačina vjetra.
 Na žalost, na osnovu iskustva možemo reći da u takvim okolnostima nautičari najčešće podižu prednje jedro. Ovdje, kada vjetar dolazi s boka, prednje jedro samo će skretati jedrilicu od zacrtanog kursa. U slučaju potrebe, koristeći glavno jedro možemo se i vratiti, dok će nas prednje jedro vući sve više prema Cresu. Na Cresu, u slučaju jake bure, nećete naći zaklonište.
Nakon prijelaza Senjskih vratiju, premda nam je prvi cilj zakloniti se u sigurnost Raba, neće nam biti lako odabrati u koju od njegovih draga uploviti. Nude nam se Kamporska, Supetarska ili Lopar (ova posljednja nije zaslužila naziv “draga”, ostajući obična uvala). Ljubitelji pješčanih plaža ne mogu pogriješiti. Ako je Bog stvorio Kornate od kamenja što mu je u ruci preostalo, ovdje mu je kroz prste moralo iscuriti podosta pijeska. Stotine pješčanih plaža! Stotine! A Loparska nosi ime - Rajska.
Za nautičare najisgurnije zaklonište svakako je ACI marina Supetarska draga u istoimenoj uvali. Ukoliko na ovo krstarenje nismo krenuli dovoljno rano, ili smo se usput negdje odveć zadržali te nas noć iznenadi negdje na moru...
 Za navigaciju će nam poslužiti dva orjentira. Rt Sorinj na kojem je bijeli svjetionik (B Bl 3s 10m 6M) i rt Kalifront na kojem je svjetionik B Bl (3) 10s 11m 8M. Ukoliko se u navigaciji služimo GPS-om, točna pozicija svjetionika na rtu Sorinj je N 44 50,7 E 14 41,0. Između Kamporeske drage i Supetarske drage nalazi se otočić Maman u čijoj su blizini plićine. ACI marina nalazi se u dnu Supetarske drage. Lukobran marine dugačak je oko 200 metara, a na glavi se nalazi crveni svjetionik (C Bl 5s 4M).
Marina raspolaže s 270 vezova u moru te s 50 mjesta za smještaj plovila na suhom. Vezovi su opremljeni priključcima za vodu i struju, a marina nudi uobičajene usluge ACI marina. Recepcija, mjenjačnica, restoran, sanitarni čvor, servisna radionica, dizalica nosivaosti 10 t, navoz. Gorivom se ovdje ne možemo snadbjeti.
 Ujutro, ili ako smo odlučili ne zadržavati se na pješčanim plažama sjeverozapadnog dijela Raba, oplovljavajući rt Kalifront, putovanje nastavljamo prema jugu. Rt Kanitalj smjestio se na sredini između mnoštva uvala koje su se urezale duboko u zapadni dio Raba. Kad nam se pogled dohvati rta Frkanj, kojeg je kraj obilježen crvenim svjetionikom, znak je da smo gotovo doplovili do grada Raba.
Otok Rab često je puta uspoređivan sa stanovnicima morskih dubina. Na primjer, njegov obris na nautičkoj karti podsjeća na hlapa. Rt Stojan i Rt Kalifront krajevi su njegovih kliješta...Jednom drugom prilikom opisan je kao lignja, a Prvić, Grgur i Goli, otoci što su se smjestili sjeverno od njega, crnilo su što ih ta lignja ispušta u bijegu pred gladnim Krkom (valjda ugorom). Ali, tlocrt otoka, bilo kojeg, ne može biti njegova prava slika. Nautičar, jednostavno, nije ptica.
Nautičari otoke razlikuju mirisima, bojom, dubinom njihovih obala, na njih se podsjećaju okusom vina s njihovih podneblja. A
Rab, grad Rab, nautičaru ne ostaje u sjećanju samo zbog brojnosti njegovih tornjeva. Nautičaru će Rab zauvijek ostati u sjećanju skladnošću zvuka njegovih zvona.
Tome se ne treba odveć čuditi, jer Ivan Krstitelj Rabljanin, za koga se ne može točno utvrditi godina rođenja (umro je 1540.), uistinu je bio majstor u izradi zvona. Najveće je zvono izlio 1506 godine u Dubrovniku, teško više od dvije tisuće kilograma. Jasno, u to vrijeme su majstori zvona morali korisiti i vladarima, istom umješnošću za njih izlijevajući topove.
Na žalost, listajući bogatu povijest Raba, zauvijek će nam nedostajati jedan njegov dio - miris dudova svilca. Na Rabu se, naime, proizvodila svila u vrijeme kad je na Zapadu još bila nepoznata.
 Uploviti u rapsku luku može se ploveći između rta Frkanj, na kome se nalazi crveni svjetionik (C Bl 2s 5m 4M) i pličine Frkanja koja je označena zelenim svjetionikom na betonskoj podlozi (Z Bl 2s 2m 4M). Za one s GPS-om, navedimo točnu poziciju pličine Frkanj N 44 44,99 E 14 45,59. Plićinu je moguće oploviti i s jugositočne strane. Sam ulaz u luku označen je crvenim svjetionikom na rtu Sv. Ante (C Bl 1,5s 7m 3M) i zelenim svjetionikom na otočiću Tunera (Z Bl 2s 14m 4M). Zbog pličina u blizini otočića tunera preporučljivo je ploviti bliže crvenom svjetioniku.
Prilikom ulaza u samu gradsku luku primjetit ćemo još jedan lukobran što luku štiti od južnih vjetrova. Na gradskoj rivi nalazi se mnoštvo gumenih odbojnika, što je siguran znak da ovdje pristaju linijski brodovi. Nešto dalje naići ćemo na dio luke pogodan za pristajanje, ali najčešće prepun većih ribarskih brodova. U samom dnu luke nalazi se mnoštvo plutača (bova) na koje se nautičari mogu vezati. Kako je uz samu obalu plitko najbolje je vezati se krmenim konopom za plutaču a pramcem za obalu.
Tu je već i sam kraj uvale. Na drugoj strani ima mnoštvo plovila domaćeg stanovništva, veznih na nekoliko pontona. Tu je more plitko i ne preporuča se izazivati još veću gužvu.
Između ovog privezišta za domaće i ACI marine Rab nalazi se benzinska stanica. Odmah iza nje smješteni su pontoni (plivajući) ACI marine. Vezovi su opremljeni priključcima za vodu i struju, a prateći objekti marine (mokri čvor, recepcija, restoran) nalaze se preko ceste koja ovdje prolazi uz samu obalu.
Premda je u cijeloj uvali vrlo nezgodno za jačeg juga, najnesigurnije je vezati se uz gradski dio luke, uz same njegove zidine. Pored toga što jugo stvara vrlo neugodne valove, razina mora zna se tako brzo podići da se nautičari ne stignu na vrijeme odlučiti negdje premjestiti (u marinu), ili iz zaljeva isploviti. Kad more dostigne razinu same luke, vrlo je teško naći siguran način za čuvanje plovila od oštećenja.
Rab je pravi turistički grad. Ne može se reći gradić, jer posjeduje uistinu sve što su svojem odmoru htjeli darovati turisti.
Na jug! Put će nas voditi uz dugačak otok Pag. Sretno!
|
