|
  patija: Kako smo za početak krstarenja odabrali Opatiju, ne smijemo zaboraviti da je Opatija izgrađena na mjestu kojeg je karakteristika posebna mikroklima, a ona nas ne smije zavarati. Poput većine mondenih središta, Opatija je zauzela dio obale na kojemu je sunce najčešće, vlažnost dovoljna za bujan rast vegetacije, a vjetra gotovo i nema. Utihnina koja okružuje Opatiju ne smije nautičarima biti dovoljna razlog za početak i planiranje plovidbe Kvarnerskim zaljevom.
 Četiri vrste nautičara posećuje Opatiju. Vlasnici brodova koji svoja plovila drže na stalnom vezu u jednoj od opatijskih marina ili privezišta, nautičari koji svoja plovila dovlače sa sobom pomoću svakojakih prikolica, i oni koji u Opatiji uzimaju plovila u najam. Jasno, Opatiju posjećuju i nautičari koji do nje stignu morem. Uvjereni smo da su ovi posljednji svoje krstarenje već prije dolaska u Opatiju pažljivo isplanirali, zastajući ovdje ne bi li uživali u raznovrsnoj i bogatoj turističkoj ponudi.
|
Vlasnici plovila svoje povjerenje poklanjaju dvijema marinama. Onoj manjoj u vlasništvu hotela “Admiral” (200 vezova) i većoj,
ACI marini Opatija (400 vezova), koja se smjestila nekoliko kilometara od središta Opatije, u naselju Ičići.
Gradska luka sastoji se od gata i zaštićenog bazena. Bazen je prenatrpan plovilima stanovnika Opatije pa se uplovljavanje u njega treba izbjegavati. Na vanjskoj dijelu gata gradske luke nalazi se benzinska stanica na kojoj se plovila mogu opskrbiti svim vrstama potrebnog goriva. Dubina mora omogućuje nesmetano pristajanje svim vrstama brodova (od 4-6 m).Na sredini gata nalazi se ured Lučke kapetanije, u kojem se mogu obaviti i carinske formalnosti.
 Nautičari koji dolaze cestom sa svojim plovilima, mogu ih spustiti u more na svim trima spomenutim odredištima.
Bez obzira kojoj grupi spomenutih nautičara pripadali, planiranje početka ili nastavka krstarenja mora se temeljiti na vremenskoj prognozi. Ali, kako za mnoge korisnike svekolikih plovila predstojeći odmor na moru pretpostavlja i potpuno iskuljučivanje iz svakondevnice, ponekad ta želja da zaboravimo dnevne brige znači i prekid korištenja televizije, radia, novina...koje nam prenose za uspješnost odmora ipak korisne informacije.
 Nautičari vremensku prognozu dobivaju pomoću VHF-postaje. Područje Opatije pokriva “Rijeka radio” na 24 kanalu, a vrijeme emitiranja vremenske prognoze je u 7 sati i 45 minuta, u 13 sati i 45 minuta, te u 19 sati i 45 minuta.
Ako vremenska prognoza najavljuje buru, vođeni činjenicom da bura najveću snagu dostiže u senjskim vratima, imamo valjan razlog krstarenje planirati uz zapadnu stranu Cresa.
 Onima koji znaju način nastajanja bure biti će dovoljan pogled na Velebit. Prema veličini “kape” iznad te planine može se zaključiti kojom će snagom bura zapuhati. “Kapu” čine, kako ih domaći nazivaju, oblaci od bure.
Ne treba zaboraviti da bura negdje oko podneva oslabi, pa to njezino slabljenje ne treba protumačiti kao najavu prestanka bure. Stari kažu da bura u to vrijeme odlazi na ručak, ali se poslije podne može vratiti i žešća (valjda zbog slabog ručka, premda o tome “stari”ništa ne kažu).
 Često puta može se čuti kako je iz Opatije dovoljno pogledati prema Rijeci, iznad čijeg južnog dijela strši veliki dimnjak, pa ako se s njega dim diže ravno uvis, bure nema. Ukoliko se pruža vodoravno s površinom mora - bura je vrlo snažna. Ali, vjetrulje u obliku industrijskih dimnjaka ne pristaju nautičarima. Uostalom, što kad jednog dana, radi kvara na postrojenju na primjer, dim izostane? Ili će, ekologije radi, dim odlaziti nekim drugim, manje vidljivim putom.
Prionemo li na nautičku kartu s ciljem: što prije doći do zapadne obale Cresa i zakloniti se od bure koja je najvaljena prognozom...još jednom razmislimo! Hoćemo li tako brzo odjuriti ili ipak prije toga svratiti do Lovrana, Medveje, Mošćeničke Drage ili Brseča. Kopnom, jer za trajanja bure njihova pristaništa ne pružaju sigurno utočiste.
Mošćenice! Ako smo krstarenje iz bilo kojeg razloga odgodili za jedan dan, s Mošćenica možemo, kao s nekakve osmatračnice, pogledom obuhvatiti velik dio Kvarnerskog zaljeva. Ili, ako smo već isplovili, svratimo pogled na Mošćenice. S njih i šuma što okružuju taj predivan gradić, gledaju nas domaći, staroslavenski bogovi: Perun, Svantovid i Troglav.
Ukoliko je vrijeme stabilno, ploveći prema Cresu ne bi trebalo propustiti priliku okupati se na nekoj od predivnih uvalica s bijelim žalima što su se smjestile između Mošćeničke Drage i Brseča. Većina tih uvalica nepistupačna je s kopna, pa će se ljubiteljima osami jamačno svidjeti.
Dogodi li se da nas negdje na pola puta do Cresa zahvati jača bura, ili se iz nekog drugog razloga moramo nekamo skloniti, odustajući od namjere da se dohvatimo Cresa, sigurno zaklonište biti će nam Rabac, njegova prostrana luka. Istočni dio tijekom bure, zapadni za vrijeme juga.
|
 a Cresu, pregledavajući sjeverozapadni dio Cresa, najbliži kopnu, uočit ćemo kao moguće zaklonište mjesto Porozina. Porozina je trajektno pristanište, ljeti vrlo prometno, pa je nautičarima ne preporučamo. Ljeti trajekti povezuju Cres i kopno (Brestova - Porozina) ploveći neprekidno. Na južnom dijelu te uvale nalazi se lijepa plaža za kupanje, brodovi od desetak metara dužine usidrit će se bez problema, ali ni u kom slučaju ovdje ne treba noćiti.
Nakon svjetionika na rtu Prestenec, kurs nas vodi uz rt. Pecenj. U njegovoj neposrednoj blizini ( jer najvjerojatnije i on ima veze s tim), na dnu mora, olupina je potopljenog broda što je čest cilj ronilaca. Zato na ronioce nautičari ovdje moraju pripaziti, prvenstveno oni s brzim i moćnim gliserima. Ime potopljenog broda je “Lina”.
 Uz Cres se može ploviti vrlo blizu obale. More je ovdje vrlo duboko. S mora je vidljiva cesta što vodi od Porozine uzduž cijelog otoka. Ali, ukoliko nam se nešto dogodi, nekakav kvar ili tome slična neprilika, pomislivši da plovilo možemo usidriti u blizini neke od predivnih i brojnih plažica, i otuda za nekoliko minuta stići do ceste u namjeri da se potraži pomoć...Nemoguće! Nisko raslinje, ma koliko nisko bilo, toliko je međuosbno isprepleteno i zaraslo da je za čovjeka neprohodno. Pogotovo za nautičare! Oštro, prepuno bodlji, bez granja kojima bi se čovjek možda pomogao nekamo popeti. Nevjerojatna i neprohodna džungla niža od visine čovjeka. Tome se i ne treba odveć čuditi, jer cijelo područje Tramontane, dakle sjevernog kraja otoka, nadaleko je poznato lovište. Ima tu veprova, jelena...
Samo milju južnije od rta Pecenj, stanovnici Dragozetića održavaju pristanište u istoimenoj uvali. Tu se nalazi poduža riva na koju često pristaje brod s turistima. Put od tog pristaništa vodi do samog mjesa koje je od mora udaljeno dva kilometra.
Sv.Blaž, premda na nautičkoj karti izgleda poput mjesta koje bi trebalo imati pristan, nema ga!
Južnije od rta Sv Blaž obala je strma, pogodna samo za dnevne zastanke, ali prva uvala u kojoj se može ostati i tijekom noći, svakako je uvala Gavza. Jasno, sada smo već u blizini grada Cresa, najvećeg mjesta na otoku Cresu, sa svim prednostima i manama što je sa sobom donosi civilizacija. Ukoliko nam je prvenstveni cilj sigurnost broda i posade, noćit ćemo u dobro zaštićenoj creskoj uvali. Uostalom zašto se ne počastiti nadaleko poznatim creskim škampima i janjetinom.
|
 rilikom uplovljavanja u cresku luku, put nas vodi kroz dugačak i gotovo četiristotina metara širok kanal. Ulaz u kanala označen je bijelim i zelenim svjetionikom. Na rtu Kovačine nalazi se bijeli svjetionik, a na rtu Križice zeleni. Kanal je dublji uz dio koji započinje rtom Križice. Nakon ulaska u kanal postaje vidljiv i svjetionik na rtu Melin. U neposrednoj blizini tog rta nalazi se plićak i podvodna hrid, te je preporučljivo ploviti malo podalje od njega. Nakon obilaska tog rta, u pavcu istoka, postaje vidljivo gradsko pristanište, a odmah uz njega I brodogradilište.
 U južnom dijelu creske uvale smještena je
ACI marina Cres. Marina raspolaže s oko 450 vezova, a svaki je od njih opremljen priključcima za vodu i struju. Pored uobičajenih usluga što ih pružaju ACI marine (recepcija, mjenjačnica, restoran, sanitarni čvor, prodavaonica namirnica, prodavaonica nautičke opreme, servisna radionica, dizalica nosivosti 10 t, pokretna dizalica nosivosti 30 t, igla za skidanje jarbola (uski stup na čijem je kraju dizalica povoljna za podizanje visokih jarbola), najam brodova) u ovoj je marin usluga nadopunjena komfornim apartmanima. Crpka za gorivo smještena je u sjevernom dijelu marine i, što nije uobičajeno, u marini se nalazi i stomatološka ordinacija. Komunikacija s recepcijom marine uspostavlja se na VHF kanalu 17.
U gradu se nalazi Lučka kapetanija Rijeka - ispostava Cres. U vezu s kapetanijom može se stupiti pomoću VHF postaje, i to na 10 kanalu.
Nakon odmora u Cresu, obilaska mnogih kulturnih znamenitosti, brodom možemo svratiti do
Valuna.
 Tri milje južnije od ulaza u cresku luku nalazi se Valun. Proteže se uz samu morsku obalu, okružen gusto pošumljenim brdima. Uski obalni put vodi do šljunčane plaže iza koje je uređen kamp. Mještani Valuna poznati su ribari, a svoj ulov nude nautičarima u nekoliko ugostiteljskih objekata za koje se uistinu može reći da su im terase i na njima stolovi - u moru.
U crkvi sv. Marije čuva se Valunska ploča, koja čini značajan dio kulturne povijesti Hrvata. Zapis na njoj uklesan je slovima glagoljice. Kopija teksta, kao ukrasni primjerak, nalazi se ispred taverne “Juna”. Taverna je smještena u kući gdje su se nekada mljele masline, a kameni mlin još uvijek postoji. Domaćini čuvaju i tradicionalno posuđe u kojem se pripremala hrana.
 Prilikom uplovljavanja u Valun crkva sv.Marije nije dovoljno uočljiva da bi poslužila kao orjentir. Pramac plovila najbolje je usmjeriti nekoliko stupnjeva istočnije od malog lukobrana što se pruža u more i završava rastresitom kamenom građom. Okomito na smjer tog malog lukobrana, u smjeu istoka, izgrađen je širi lukobran. Nautičari mogu uz njega pristati s vanjske strane, jer je mala lučica koju štiti lukobran najčešće ispunjena plovilima domaćeg stanovništva.. More je najdublje na istočnom kraju tog lukobrana. Preporuča se pristajanje pramcem, sidro bacajući po krmi. Ukoliko nema mjesta na glavnom lukobranu, može se sidriti u uvali Dovica. U njoj je usidrena i jedna željezna plutača, na koju treba paziti ukoliko plovimo noću. Valun nema svjetionik. Na molu je priključak za vodu i struju.
U slučaju jake bure ne preporuča se ostati u Valunu, već zaklonište treba potražiti u zaljevu grada Cresa.
Bez obzira da li krstarenje nastavljamo iz Valuna ili iz Cresa, pramac ćemo usmjeriti prema
rtu Pernat. Na tom se rtu nalazi nekoliko lijepih uvala. Šteta je ne okupati se u vrlo čistom moru, a sidrenje je, ukoliko nema jačeg vjetra, jednostavno.
|
 amo dvije milje južnije nailazimo na vrlo zanimljiv splet rtova, uvala i u njima plaža. Rt Zaglav i rt Miračine oblikuju tri uvale. Premda su udaljene samo stotinjak metara jedna od druge, u njima vladaju potpuno različite prilike. Dok je uvala Zaglav prilično sigurna i za vrijeme jake bure, u uvali Miračine ta ista bura stvara jako vrtloženje zraka kojeg bismo učinak mogli nazvati i nekom vrstom pijavica. Zato oprez!
Otočić Zaglav, na kojem se nalazi istoimeni svjetionik, nije odveć zanimljiv da bi se trudili uz njega sidriti ili pristati. Dovoljno je slikati ga i tako zadržati u uspomeni.
 Ploveći dalje prema rtu. Brkljač, pogled će nam privući Lubenice. Za oblačna vremena doimaju se negdje između neba i zemlje. Okomite stijene čine se još visočijima, a mjereno metrima - 378 metara nadmorske visine. I to uistinu nad samim morem.
U blizini Lubenica često lete bjeloglavi supovi. Svojim golemim krilima samo doprinose nestvarnosti cijelog prizora. Zaštićeni, jer prema svemu sudeći ova kolonija na Cresu predstavlja posljednje primjerke njihove vrste, oni i Lubenice pripadaju nekon drugom dobu. Prošlom ili budućem, svejedno.
 Po uzoru na ljepote što su se smjestile u visine, uvala Žanja okitila se predivnom spiljom, Plavom, ili kako je cresani zovu - Plavom grotom. Za oseke, u spilju se može ući kroz desetak metara dugačak, nizak tunel. Želimo li je posjetiti tijekom plime, morat ćemo spomenuti tunel preroniti. Svod spilje uzdiže se do petnaestak metara visine, a kroz otvor na vrhu, igra svjetlosti posjetiocima daruje svu začudnost prirode.
 Ali, na tom dijelu plovidbe uz obale Cresa, kao da se netko želio poigrati našim ustaljenim razumijevanjem prirode. Jer što reći za Vransko jezero koje se smjestilo u sredini Cresa, u podnožju brda Helm. Premda s mora pogledu skriveno, svoje prisustvo objavljuje snažnim vruljem u uvali Vrutek. Površina Vranskog jezera viša je od razine mora za 13 metara, a dno, što je uistinu začuđujuće, seže 61 metar ispod morske površine. To golemo i slatko jezero visi u more, u more je na neki neobjašnjiv način obješeno!? (ne znam što je ovdje dvojbeno?)
Sljedeća zanimljivost na našem kursu uvala je Velika Slatina. Dosad ploveći uz pustu i strmu obalu Cresa, zateći će nas prizor gužve i radosti ljetnog užitka čim nam se otvori pogled na unutrašnjost te uvale. Tu je lijepo uređen kamp Martinšćice, poveća plaža, od koje je sjeverni dio namjenjen nudistima a južni po izboru. Nautičari, oni koji se zateknu za kormilom, moraju pripaziti da zatečeni prizorom ne zaborave pogledati na kartu. Na sredini ulaza u uvalu nalazi se sika (sika je kameni greben označen križićem na nautičkoj karti a karakteristično je da se nikada ne vide iznad morske površine).Ako nam je namjera uploviti u uvalu, treba se držati bliže sjevernoj strani uvale. Ukoliko nađemo mjesta, u ovoj se uvali može u miru i prenoćiti.
|
roblem slobodnih mjesta za privez pratit će nas i prilikom uplovljavanja u Martinšćicu. Želimo li pristati u samom mjestu Martinčćica, možemo se vezati s bilo koje strane gata.. Dugačak je nešto manje od četrdesetak metara, pružajući se u smjeru juga. Na vrhu lukobrana dubina mora kreće se između 2 i 2,5 metara i postaje sve plići u smjeru naselja. Kad je lukobran pun brodova, sidrite se može u sredini uvale, gdje je dubina mora između 4 i 6 metara. Dno je sljunčano pa sidro ne drži najbolje.
 Razloga zbog kojih možemo svratiti u Martinšćicu ima nekoliko. Lijepa plaža, mnoštvo domaćih proizvoda koji ne nastaju samo u Martinšćici već i u susjednim naseljima, Miholašćici i Štivanu. Posebno je cijenjena ponuda ovčjeg sira, meda i domaćeg vina.
Moramo li zbog gužve dalje, ili smo tako već prije planirali, pogled će nam privući poveći otok Zeča. Na njemu, osim svjetionika, za nautičare nema nekakvih zanimljivosti. Visoki, otočić između Zeča i Cresa, poput Zeča obilježen svjetionikom, s istočne je strane načičkan mnoštvom sika te je mimoilazeći ga potrebno ploviti između Zeča i Visokog, ili ako nam je cilj okupati se na još nekoj od mnogobrojnih i usamljenih plaža - ploviti bliže Cresu!
Ploveći uz obalu primjetiti ćemo mala rivicu u uvali Marašica. Nakon Marašice, prvo sigurno utočiste je iza rta Ustrine. Uvala Žal. Ponekad u njoj jako jugo remeti mir zaletavajući se manjim refulima, ali ukoliko zbog gužve nismo mogli prije zastati (u Martinčćici), ova će nam uvala biti sigurno zaklonište.
 Od ove uvale pa sve do Bijara svatko će pronaći plažu za dnevno kupanje, ali noćenje treba izbjegavati. Zato je Bijar uvala vrlo pogodna za noćenje. Zaštićena je od svih vjetrova. U sjeveroistočnom dijelu uvale nalazi se i mali gat s nekoliko zidanih bitvi. Ulaz u uvalu označava crveni svjetionik na sjevernom rtu uvale.Veća plovila mogu sidriti zapadno od svjetionika. Ovdje je dno pjeskovito, što dosad, ploveći uzduž Cresa, nije bio slučaj.
Od Bijara do Osora tek je nekoliko kablova. Oni koji žele razgledati Osor, jedano od najstarijih naselje Kvarnera, mogu pristati uz sjevernu obalu kanala koji je već u rimsko doba bio prokopan između otoka Cresa i Lošinja, znatno skraćujući put iz luka sjevernog Jadrana prema Dalmaciji. Kanal je premošćen pokretnim mostom, koji se dnevno otvara u 9 sati i u 17 sati. Ali, kako je nama namjera ploviti dalje uz zapadnu obalu Lošinja, recimo samo da oni koji u Osoru zastanu moraju pripaziti na morske struje. One su u ovom umjetno prokopanom kanalu vrlo jake (i do 4 čv. brzine).
Premda se za buru kaže da puše iz smjera sjeverositok, svaka veća uvala i promjena reljefa uz zapadnu obalu Cresa utječe i na smjer puhanja bure. Te promjene smjera možda su najizraženije na dijelu puta koji nas sada očekuje.
Razlog tome svakako je najviše brdo na Lošinju, Osorčica, koja se izdiže u neposrednoj blizini Osora do 589 metara visine. Ali, ako nas je dosad ometao smjer bure u našoj plovidbi, zakrećući iza rta Osor, osjetiti ćemo kako nam vjetar sve više pomaže. Skrenuti će više prema krmi i pogurati nas kroz Unijska vrata. Za jedričare biti će to pravi užitak, mada se treba čuvati snažnih naleta vjetra, a za one koji plove na motorni pogon, plovidba će biti ugodna jer ovdje bura ne stvara veće valove.
 Ciljajući vrata između Malih Srakana i rta Kurila na Lošinju, ploveći blizu obale, primjetit ćemo lijepu uvalu iza rta Tomaožin. Imamo li vremena nećemo požaliti ovdje zastati.
Dvije milje prije spomenutih vratiju treba pripaziti na plićinu koja se iznad mora izdiže otočićem Karbarus. Rt Kurila treba zaobići na pristojnoj udaljenosti.
Zakrećući oko rta Kuril, pramac usmjeravajući prema ulazu u Mali Lošinj, osjetit ćemo kako snaga bure pada. U slučaju juga, moramo biti svjesni da sada izlazimo na otvoreno more, pa nas ne smiju iznenaditi veliki valovi za vrijeme juga.
Od bure biti ćemo zaklonjeni samo do rta Beli, kad će nas dočekati novi naleti vjetra. Na sreću, bura ovdje nema dovoljno prostora da podigne veći val. Otočić Zabodaski (crveni svjetionik) možemo oploviti s bilo koje strane, a sam ulaz u zaljev na čijem se južnom kraju smjestio grad Mali Lošinj, označen je crvenim svjetionikom na rtu Torunza, i zelenim svjetionikom, na drugoj obali kanala.
|
akon prolaza između ova dva svjetionika, skrećući prema jugu, postat će nam vidljiv
Mali Lošinj. Premda mu dio imena govori da je “mali”, velik je to i sadržajima zanimljiv grad. Nautičarima je važno znati da prije početka grada, odmah nakon pokretnog mosta što sapaja (ili
razdvaja) Cres i Lošinj, mogu koristiti sigurnost marine u neposrednoj blizini
mosta. Most se podiže dva puta dnevno i to u 9 i 18 sati.Marina pruža uobičajene nautičke usluge (recepcija, mokri čvor, priključci za vosu i struju, restoran, prodavaonica nautičke opreme) a u njenom je sastavu i carinski gat, gdje se mogu obaviti sve potrebne carinske formalnosti.
 U neposrednoj blizini marine nalazi se veliko brodogradilište u kojoj nautičari mogu potražiti svakojaku pomoć. Nakon brodogradilišta uplovaljavamo u samu gradsku luku.
Lučka kapetanija Rijeka, ispostava Mali Lošinj, dostupna je na VHF
kanalu 10. Gradska riva najčešće je ispunjena ribarskim i turističkim brodicama, a u samo dnu luke vezane su barke lošinjana. Na zapadnom dijelu uvale izgrađeno je nekoliko plivajućih pontona ali prilikom vezivanja na njih treba biti oprezan. Kada vjetar puše duž uvale, prema Malom Lošinju, stvaraju se nezgodni valovi koji neugodno ljuljaju pontone i za njih privezane brodove. Nakon opisanih pontona uočit ćemo benzinsku crpku, gdje ljeti zna nastati velika gužva. Čekajući u redu za gorivo treba obratiti pozornost na velike brodove koji često uplovljavaju u gradsku luku stvarajući velike valove. U gužvi, nestrpljive i neoprezne nautičare mogu iznenaditi uzrokujući oštećenja na plovilima.
Poluotok kojim se zatvara zapadni dio uvale pošumljen je gustom šumom pinija, i odavno poznat kao lječilište. Na njemu je glavnina lošinjskih hotela i kampova.
|
 a putu prema Iloviku, izlazeći iz uvale istim kursom kojim smo u Mali Lošinj uplovili, cijeli taj kompleks hotela, kampova i brojnih kamenih plaža postat će nam vidlji s mora. Do Ilovika nema više od desetak milja. Planom krstarenja svakako treba predvidjeti zadržavanje u nekoj od predivnih dubokih uvala obrubljenih gustom borovom šumom. Najpoznatije su Čikat Krivica. Čikat nautičari dijele s gostima hotela, dok je Krivica teško dostupna kopnom privilegija nautičara.
Pred ulazom u kanal između Ilovika i Sv.Petra, otočića nasuprot Ilovika, treba pažljivo ploviti neprestano pogledavajući na kartu. Obale obaju otoka vrlo su plitke, a po sredini je prolaz dubok između 4 i 7 metara. Kanal u Iloviku često je utočište nautičara, a za ružna vremena plovila znaju ostati u kanalu i nekoliko dana čekajući povoljnije vrijeme. Osjećaju sigurnosti doprinosi i mnoštvo bova koje je postavljeno na istočnom dijelu kanala i nekoliko poznatih restorana.
 Lukobran Ilovika, na čijoj je glavi crveni svjetionik, mjesto je gdje pristaje i linijski brod. Nađemo li mjesta na lukobranu moramo biti spremni maknuti se brodu kad to od nas zahtijeva njegov kapetan (najčešće vrlo ljut, jer nije mu lako manevrirati među mnoštvom plovila). Sva druga obala kanala, premda ima nekoliko malih pristana, nije dovoljno duboka za sigurno vezivanje plovila. Ukoliko na plovilu nemate pomoćni čamac, dovoljno je nekoliko puta zatrubiti rogom za maglu i domaćini će po vas doći svojim barčicama. Jasno, od vas očekuju da će te ručati u jednom od njihovih restorana. Među mnoštvom ribljih specijaliteta u kojima se ovdje može uživati, ne propustite kušati domaće lignje. Ovdje imaju poseban okus.
Ilovik je poznat po još jednoj zanimljivosti. Priča se da to je jedini otok s grobljem na drugom otoku. Na Sv. Petru.
Za nautičare: sigurno i ugodno sidrište, ali ljeti najčešće prepuno plovila. Ali, ukoliko je točno da nautičare karasi strpljivost, uživat ćemo tijekom boravka na Iloviku.
Napuštajući Ilovik, uskoro ćemo preći i nevidljive granice Kvarnera. Dobri duh Peruna ispratit će vas mirisom pinija, strpljivo čekajući vaš povratak.
|
