riča se da su i Argonauti, preteče onog nomadskog što krasi većinu nautičara, u potrazi za Zlatnim runom zašli u njegove moreuze. U rukavcu te legende, ovdje negdje na Kvarneru, žrtvom je postao ne odveć znani junak - Apsyrt. Od raskomadanih dijelova njegova tijela što ih je Medeja pobacala u more, nastalo je kvarnersko otočje. Legenda, oduvijek suosjećajući sa žrtvama, kaže da je nazvano njegovim imenom, Apsyrtovo otočje.

Premda ljudi rado prepričavaju legende koje ih povezuju sa svojim najdaljim i slavnim precima, da li zbog okrutnosti ovdje spomenute legende, ta priča nije postala baštinom ljudi što nastanjuju kvarnerske obale i njegove otoke.

Stotinjak milja južnije, priča lišena okrutnosti grčke mitologije, govori o nastanku Kornata:

Bog je, ne znajući što će sa šakom kamenja preostalog mu nakon stvaranja svijeta, jednostavno bacio to kamenje ne mareći kamo, niti kako. Kad se osvrnuo, jer i Bog je radoznao, rekao je sebi da više ništa ne treba dirati.  
o uzoru na tu priču, G.B.Show piše:

Posljednjeg dana stvaranja svijeta Bog je želio okruniti svoje djelo, te je od suza, zvijezda i daha stvorio Kornate.

Umjesto usporedbe ovih dvaju legendi, vraćajući se u sadašnjost, nameće se pitanje: kako je moguće da se od mnoštva posjetilaca Kvarnera, vrlo slavnih i u mnogo čemu sposobnih, nitko nije potrudio opisati njegovu ljepotu? Iskreno govoreći, u umjetnosti ne nalazimo ozbiljnijih tragova koji bi upućivali na Kvarner kao inspiraciju.

Tragajući za razlozima te nezahvalnosti, za sada opravdavajući samo G.Mahlera, koji je boravak u Opatiji iskoristio za reorkestraciju nekoliko stavaka IV sinfonije...

Opatija?! Nije li to odgovor na postavljeno pitanje? U samo stotinjak godina postojanja Opatija je postala sinonim za cijelo područje Kvarnera. Ali, njezin izgled, način na koji je izgrađena, poznat gotovo svima, lišen je bilo kakvih tajni, tajni koje stoje u temelju svih legendi.

Uspoređujući je s Dubrovnikom na jugu hrvatskog Jadrana, teško je otkriti čime Opatija svoju sjenku proteže nad cijelim Kvarnerom. Dubrovnik, ne treba niti govoriti, tisućljetnim postojanjem, svoj ponos dijeli svemu u svojoj okolini. 

A Opatija?

patija kakvu danas poznajemo, za razliku od mnogih gradova i gradića koji su se desetljećima, ili stoljećima borili za svoje postojanje, u predodžbama njenih posjetitelja, nastala je kao - dar. Prermda ta uvriježena priča nije istinita, jer i ovi krajevi imaju svoju burnu prošlost, majčešće se priča: gospodin je, imenom I.S., svojoj voljenoj Angelini darovao vilu nazvavši je istim imenom. Bila je to prva vila u Opatiji kakvom je danas svi poznajemo. Mnogi će uzdahnuti i reći: predivnog li osjećaja, vilu dobiti na dar!

Ali, ono što Opatiju čini posebnom - moć je darivanja. Lijepo je dar primiti, ali mnogo je ugodnije moći darivati.

Gostoljubivošću oplemenivši dar prirode, uvidjevši da se ne može nositi s tisućljetnom prošlošću prepunom nabreklih i obrambenih zidina, svakome je posjetitelju na dar prinijela svoju nenametljivost. Ubrzo je postala polazište i utočište za sve namjernike željnih odmora. Između ostalog, odmora i od mnoštva priča ili legendi koje od nas dnevno, i na svakom koraku, traže da im budemo svjedoci. Zato se ne treba čuditi J.Joycu koji se, darovan samozatajnim mirom Opatije, zavjetovao da će o njoj šutjeti.

Ali, neka netko ne pomisli kako nismo ljubitelji legendi i prošlosti. Namjera je bila samo obrazložiti zašto ćemo ovo naše putovanje Kvarnerom započeti u Opatiji.

izionomiju Kvarnera čini dubok zaljev, pravilan, gotovo jednakostraničan, i nekoliko velikih otoka. Pred otocima poput Cresa, Raba ili Krka, od kojih se Cres i Krk nadmeću koji će nositi titulu u Jadranu “najveći”, nautičari često dvoje: proći pored njih ne zaustavljajući se, ciljajući neko intimnije odredište, ili dane utrošiti na istraživanje njihovih mnogobrojnih zaljeva i rtova.

Cres je, pored toga što zauzima veliku površinu, čineći s Lošinjem jednu cijelinu, izuzetno dugačak otok. Povezani mostom, svojim geografskim položajem, mogli bismo reći, nautičarima predstavljaju prirodnu prepreku, pa je mnogima cilj što prije ih zaobići ili između njih proći. Dokaz da je tome tako osorski je kanal, intenzivno korišten već u ono slavno doba rimaljana, znatno skraćućući plovni put između luka sjevernog Jadrana i Dalmacije.

Ali, ma kako veliki bili otoci, oni koji Cres, Lošinj, Rab ili Krk bolje upoznaju, nerijetko postanu zaljubljenici njihove raznovrsnosti i ljepote.

Bez obzira hoćemo li se na spomenutim otocima zadržati ili ih u žurbi mimoići, želeći negdje drugdje stići, važno je poznavati vremenske prilike koje najčešće srećemo u Kvarnerskom zaljevu.

Razlog: vremenske prilike ovoga kraja od nautičara zahtijevaju brzo prilagođavanje naglim promjenama okolnostima plovidbe.

lavni razlog tih promjena svakako je blizina povelikog planinskog masiva, kojeg je ime Gorski Kotar, i visoka planina Učka, čiji obronci dosežu do samog mora. Nasuprot Učke, gledajući s njezinog gotovo 15oo metara visokog vrha, preko samog dna Kvarnerskog zaljeva, proteže se početak dugog planinskog masiva - Velebita. Velebit je nedvojbeno glavni uzročnik nadaleko poznatog sjevero-istočnog vjetra - bure.

Bura je opisana u mnogim knjigama, stručnim, ali i onima što iskazuju divljenje ili straha pred njezinom snagom. Bez obzira na činjenice, kako nastaje, gdje se rađa, gdje umire, bura je, mogli bismo reći - brza i površna. Spušta se strmim obroncima planina i kao da nema vremena zadržati se na moru. Kao da ga želi što prije preletjeti i nekamo nestati, jer njoj je na moru dosadno. Hirovita je, puše na mahove, ne mari odveć za nautičare.

Jugo, za razliku od nje, dolazi iz dubine mora, ono je strpljivo, danima se valja, nikuda mu se ne žuri, i premda najčešće donosi kišu - nautičarima iskazuje poštovanje. Neće zapuhati olujnom snagom već prvog dana, upozoravajući sve koji plove, ukoliko nisu dovoljno iskusni, da se pred njegovim moćnim valovima na vrijeme negdje sklone.

Jugo (dolazeći iz smjera jugoistoka) u Kvarner ulazi velikim valovima što za olujnih vremena stižu gotovo s Otranta. Najopasnije je u Kvarneriću, gdje se nautičari, pokušavajući se skloniti njegovom bijesu na otvorenom, nadaju mirnijem moru. Ali, tu ga zahvati nekakva goropadnost, osjećajući valjda da će izgubiti snagu odmah iza Plavnika.

Maestral (iz smjera sjevero-zapad), najdraži vjetar nautičara, kao da nema dovoljno zaleta pa ne zalazi do dna Kvarnerskog zaljeva.

Za razliku od maestrala, u dnu Kvarnerskog zaljeva (Preluci) omiljen vjetar daskaša naziva se tremontana, i teško se prisjetiti dana koji nije razbuđen svježinom što ga taj sjeverac donosi s planina, dosežući sve do sjevernih obala Krka i Cresa.

Ako je istina da je sjeverni dio Cresa ime dobio zahvaljujući vjetru koji ga dnevno doseže (Tremontana), onda se Cres ne uklapa u uobičajen način davanja imena, jer vjetrovi su oduvijek nosili imena kopna. I razumljivim se čini da kopno, nešto čvrsto i postojano, ne može nositi ime nečeg tako nepredvidljivog i nestalnog kao što je vjetar.

Premda postoji mnoštvo priča koje govore prema čemu su vjetrovi nazivani, često se spominje ono doba kad je Krf bio važno trgovačko središte, a vjetrovi nosili imena kopna s kojeg su prema Krfu puhali. Bura nosi ime Greko, jer puhala je s obronaka Grčke, Libećo iz smjera Libije, Široko iz Sirije...

Bez obzira na opisane vjetrove, njihovu učestalost, snagu, kad nautičari razgovaraju o Kvarneru, najčešće spominju nevere. Oni koji ih dožive, pamte ih i još dugo spominju.

Izloženost Kvarnera jakim sjeveroistočnim i južnim vjetrovima, učestalost ljetnih nevera, svakog nautičara mora dovesti pred pitanje: kojim kursom ploviti do svojeg odredišta, ili - na temelju čega isplanirati svoje putovanje. Planirani put mora unaprijet predvidjeti na kojim će se mjestima u slučaju potrebe, ili zbog razonode, naći zaklonište.

Kvarnerom pomorci plove već stoljećima, i premda je na moru teško pratiti tragove, njihovo iskustvo biti će osnov ovog vodiča za nautičare. 

Pet je transverzala koje nautičari najčešće koriste ploveći Kvarnerskim zaljevom. Tri idu od sjevera prema jugu, a dvije od juga prema sjeveru:

I transverzala: Opatija - o.Cres - o.Lošinj - o.Ilovik

II transverzala: Opatija - o.Krk - o.Rab

III transverzala: Pomer - o.Unije - o.V. i M.Srakane - o.Susak

IV transverzala: Rab (o.Rab) - o.Goli - o.Grgur - o.Prvić - Velebitski kanal - Tihi kanal - Opatija

V transverzala: Ilovik - jug o.Lošinja - jug o.Cresa - Osor (o.Cres)