Pripremio: Darko Stipaničev

ELLEN MacARTHUR - 'Le Jeune Espoire de la Voile'

Nikome u pokrajini Derbyshire nije bilo niti na kraj pameti da će u siječnju 1999. njihova sugrađanka, 23 godišnja Ellen MacArthur  biti  proglašena za 'Yahtsmen of the Year'. Možda će poslije nje biti ispravljena i nepravda naziva. Ellen sigurno nije bila 'Yachtsman' već 'Yachtgirl of the Year', ali muški jedriličarski svijet velike Britanije to do tada nije niti predvidio.

Ellen ne potječe iz sredine koja njeguje jedriličarsku tradiciju, a njeno jedriličarsko odrastanje nije vezano niti uz jedan slavni Yacht Club. Probijanje do jedriličarskog vrha, skipera "Kingfisher"-a, jednog od najkonkurentnijih brodova Vendee Globa, bilo je uspješno prije svega zbog neiscrpne enrgije koju ta niska djevojka, visoka 1.60 m, ima. Yves Parlier, koji je s njom sudjelovao u Open 60 Round Europe race (osvojili su prvo mjesto u kategoriji jednotrupaca) kaže: "Ellen je energetska bomba - njezina energija je neiscrpna."

Svoj prvi brod - malu jedrilicu od 8 stopa, kupila je sama u svojoj 13 -oj godini štedeći novac koji su joj roditelji davali za školsku užinu. U toj dobi pročitala je i sve knjige o jedrenju koje je pronašla u školskoj i gradskoj biblioteci i već tada odlučila postati profesionalni jedriličar. 

U 18-oj godini položila je kao najmlađi u povijesti Yachtmaster, te postala jedriličarski instruktor. Iste godine sudjelovala je u utrci za samce oko Britanije (Single handed round Britain Race), te postala 'Young Sailor of the Year'. Svi su je verbalno podržavalai , ali na poslanih 2.500 pisama potencijalnim sponzorima primila je samo dva odgovora. Situacija se donekle promijenila nakon Elleninog sudjelovanja na Mini-Transat utrci za samce od Bresta u Francuskoj do Martiniqua na Karibima 1997. godine. Otišla je u Francusku s malo novca, kupila jedrilicu od 21 stopu "Le Poisson", naučila Francuski kako bi u brodogradilištu mogla razgovarati s majstorima koji su brod pripremali za regatu, startala, prejedrila 2.700 milja u 33 dana i utrku završila ma 17 mjestu. 

To joj je dovelo prvog velikog sponzora Kingfisher plc. 1998 u novom Open 50 brodu Ellen sudjeluje u novoj trci za samce preko Atlantika, slavnom Route du Rhum. Utrku završava prva u klasi, peta sveukupno od jednotrupaca, pobjedivši mnoge veće brodove. 

U Francuskoj je postala heroina prozvana 'Le Jeune Espoire de la Voile' (Mlada nada jedrenja). Više je ljudi došlo na start utrke Route de Rhum nego što dođe na Wembly stadion na finale Cupa. Tisuće su pratile regatu preko Interneta.  Ellen je otvorila novu stranicu ženskog jedrenja na zahtjevnim regatama, pogotovo samačkim. 

Jedriličari koji jedre na samačkim regatama možda su posljednji gladijatori. Ne sukobljavaju  se s divljim zvjerima, ali sigurno žive u nenaravnim uvjetima života, često stavljajući život na kocku sa ciljem postizavanja što boljeg rezultata. Ellen se tijekom sadašnje regate Vendee Globe, pri brzini broda od 25 čvorova i brzini vjetra od preko 40 čvorova dva puta penjala na jarbol kako bi popravila kvar na glavnom jedru. 

Samci spavaju u komadu ne viš od dvadesetak miuta, ne skidaju jedriličarsko odijelo po tjedan dana a ruke su im pune rana od konopa i soli. Ellen je i u tome fenomen. Tijekom regata prosječno dnevno spava 4 - 4 i po sata, nikada duže od 80 minuta u komadu, a često joj periodi spavanja prosječno traju po petnaestak minuta. U pripremama za Vendee Globe, Ellen je na razradi 24 satne strategije spavanja radila s Dr. Claudiom Stampi-em sa Chronobiology Research instituta u Bostonu. Udarni termini spavanja su joj rano jutro i rano popodne, u obrocima od 10-ak, 15-ak minuta. Tijekom priprema posebno je vježbala sposobnost prepoznati trenutak kada umor ulazi u opasnu zonu koja rezultira krivim odlukama i pogreškama. I čini se da je sve to dobro naučila.

Hrana je na takvim regatama posebna priča. Jede se dehidrirana hrana, a ukoliko se odlijepe naljepnice, tek kada se paket otvori može se prepoznati da li se jede curry ili slatki puding. 

Jedriličari samci, osim što puno puta na dan mijenjaju jedra koja su ponekad i dvostruko teža od njih samih, trebaju biti i vrsni majstori. Ellen opisuje situaciju kada joj je 15 litara ulja iscurilo iz sustava za stabilizaciju kobilice. Po olujnom moru, dok se nestabilizirani brod valjao s jednog boka na drugi, trebala je ulje vratiti natrag u spremnik.  Odmah iza toga rasparao joj se dio glavnog jedra. Spustila ga je, zakrpala, ponovo podignula. Cijela ta procedura trajala je 5 sati, a u tijekom manevra u kabinu je ušlo desetke litara vode koji su se preljevali s boka na bok broda. Kada je i to sredila otkazala joj je sva elektrika uključujući i satelitski navigacijski sutav. 

Što je tjera napred najbolje kaže Ellen sama: "Kada utrka traje, ne možeš stati. Pet puta na dan dobijaš pozicije ostalih brodova i onda zapinješ na sve strane, trudiš se da ideš brže, da jedriš bolje. Radiš kao automat, ne možeš se zaustaviti dok ne pređeš liniju cilja."

Ellen je danas neumorni ambasador sporta, koji svojim primjerom pokazuje da možeš sve ako hoćeš. A ona sigurno hoće.

Ellen MacArthur jedriličarski uspjesi 1994-2000   1994.  Ulazi u svijet profesionalnog jedrenja radeći na brodu Open 60 i držeći tečajeve iz jedrenja na David King Nautical School u Hull-u. Polaže Yachtmaster i postaje instruktor jedrenja 1995. Sudjeluje na utrci Sigle-handed around Britain race. 1996. Prvi prelazak Atlantika i sudjelovanje u utrci Quibeck - St.Malo na brodu s pet talijana. Rezultat treća u klasi. 48 sati nakon dolaska u St.Malo prebacuje jedan Open 50 u Italiju - novih 2.000 milja. Tijekom 1996. prejedrila je više od 9.000 milja. 1997. Mini Transat. Rezultat 17 mjesto sveukupno. 1998. Sudjeluje s David Rowenom u utrci Round Britain and Ireland Race na brodu Open 50. Pezultat prva u klasi. Iste godine sama na Route du Rhum također na brodu Open 50 "Kingfisher". Prva u klasi, peta sveukupno od jednotrupaca. 1999. Postaje 'Yactsman of the Year'. Slijede Tour de Bretagne Race u Figaro beneteau 32, Round Europe Race u Open 60 sa koskiperom Yves Parlierom, Fastenet Race na 60" trimaranu sa koskiperom Yves Bourgnonom. Rezultat četvrta od višetrupaca. Iste godine sudjeluje i u Laser 4000 Eurocup na jezeru Como sa Paul-om Brothertonom i osvaja osmo mjesto. U studenom novi prelazak preko Atlantika u regati Transat Jaques Vabre na brodu "Aqutine Innovation - Kingsfisher" sa Yves Parlierom. Tijekom regate imali su velike zahvate na jarbolu koji se umalo srušio poslije jedne oluje.  2000. Od ožujka do svibnja prebacuje novi Open 60 "Kingfisher" iz Novog Zelanda do Europe preko Rta Horn. Po Atlantiku jedri sama. U lipnju nova utrka Europe1 New Man STAR preko Atlantika. 15 dana jedrenja i Ellen prva od svih samaca koji sudjeluju u Vendee Globe. 5. studenog starta Vendee Globe 2000. Još prije Rta Horn Ellen izbija na drugo mjesto koje zadržava do danas

Open 60 Kingfisher je jedan od tehnički i tehnološki najbolje opremljenih brodova koji sudjeluju u sadašnjem Vendee Globu. Izrađen je u Marten Marine u Aucklandu na Novom Zelandu. Projektantski tim su činili:
Merlyn Owen - Owen Clarke Design Group, zadužen za upravljanje gradnjom,
Rob Humphreys - projektant s više od 25 godina projektantskog iskustva,
Alain Gautier - pobjednik prethodnog Vendee Globa, jedan od glavnih savjetnika glede sigurnosti, 
Giovanni Belgrano - stručnjak za napredno strukturno inženjerstvo, svakako jedan od ključnih ljudi projekta.

Osnovne smjernice projekta su bile:

- napraviti brod koji prelazi zahtjeve sigurnosti,
- napraviti brod koji ima manju površinu jedara od uobičajenih Open 60, ali kod kojega je odnos snage i težine (tkz. 'power-weight ratio' optimalan), i
- napraviti brod koji je maksimalno pouzdan.

Osnovne karakteristike broda su:
Dužina 60' (18.2 m)
Max. širina 17.22' (5.3 m)
Gaz 4.5 m
Težina 9.230 kg

a kako brod izgleda najbolje dočarava crtež i fotografije u lijevom stupcu:

1 - 3DL High Tech jedro
2 - Satelitska antena
3 - Autopiloti
4 - Prostor za življenje
5 - Vodeni balast
6 - Kobilica koja se može naginjati (Swing Kill)
7 - Prostor za jedra
8 - Vodonepropusni prostor pramca (Ukoliko se brod prevrne da ne može potonuti)

Vendee Globe je ušao u svoju završnicu. Na startu su joj vikali: "Elle, à donf" što bi u slobodnom prevodu značilo: "Punom snagom naprijed !". To joj vičemo i mi sada.

Tekstualni oblik prilagođen tiskanju.