![]() ![]() ![]() |
||||||||||||||||||||||
Foto galerija
Serpentaire - pobjednik prvog Mini Transata 1977. godine ![]() Open 6.5 u punoj brzini Galerija minija ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() Princip djelovanja vodenih tankova i ljuljne kobilice kojima se naginjanje broda značajno smanjuje. Ova inovacija, originalno nastala na Minijima danas je sastavni dio brodova Open 60 klase |
Pripremio: Darko Stipaničev
22.rujna 2001. u 15 sati i 33 minute 60 brodova startalo je iz La Rochella u Francuskoj i uputilo se prema San Salvadoru u Brazilu. Startao je Mini Transat 2001. Još jedna samačka regata, ali posebna po mnogo čemu. Dovoljno je kazati samo to da ovaj put na regatu dugu 4.000 nautičkih milja kreću brodovi koji su dugi samo 6.5 metara. Prejedriti Atlantik danas je više manje rutina, pogotovo u listopadu. Stotine brodova to svaku godinu i rade, ali jedriti sam od Francuske do Brazila u brodu koji je malo dulji od automobila i uz to se utrkivati i nije tako jednostavno. Mini Transat sigurno zaslužuje našu posebnu pažnju. Održava se svake dvije godine, a prvu regatu je 1977. osmislio i organizirao englez Bob Salomon. Ideja mu je bila organizirati regatu koja će biti drugačija od svih skupih prekooceanskih regata koje su zahtjevale velike timove i puno, puno love. Htio je napraviti regatu u kojoj će moći sudjelovati svi oni koji imaju petlje upustiti se u takav izazov, regatu jeftinih brodova koje možete napraviti (skoro) svatko čak i u svom dvorištu. To što su mali i jeftini, ne znači da nisu sigurni. Priča se da je Salamon čvrstoću brodova koji će sudjelovati na prvoj regati testirao tako da bi ih je bacao u more s 4 metra visine. Ukoliko bi pad izdržali, smatrao je da će izdržati i valove Atlantika. Slijedeće godine regatu su organizirali francuzi sa Jean Luc Garnierom na ćelu, pa je i do danas ostala u francuskim rukama. Čak joj je i službeni Web site www.transat650.com samo na francuskom. Na svu sreću da Morsko prase ima i suradnike koji francuski razumiju. Od 1977. puno se toga promijenilo, posebno u projektu brodova. Svaki poznatiji projektant ogledao se i u projektiranju minija. Projektiranje prototipova minija dođe kao dobra (i jeftina) škola za projektiranje regatnih brodova većih klasa. Današnji prototipovi, sagrađeni u skladu s klasom Open 6.5 koriste i avangardne materijale i avangardna projektantska rješenja koja se, ukoliko se pokažu uspješna, kasnije primjenjuju i kod 50-ica i 60-ica. Spomenimo samo dvostruka kormila, vodene balaste, ljuljne kobilice. Svi su ti elementi rođeni na minijima i kasnije postali sastavni dio brodova veće klase.
S druge strane miniji su mali, ekonomični, lako prenosivi na običnoj auto prikolici, a oni koji su ih vozili kažu da je izuzetan užitak jedriti na njima. Mini glisira na svakom valu. To najbolje ilustrira i podatak da su drugog dana ovogodišnjeg Mini Transata brodovi u Biskaju naišli na olujno vrijeme (za Biskaj tako normalno), pa su u 24 sata prešli čak 240 milja. 10 čvorova prosječne brzine u 24 sata za brod od 6.5 metara!!! Rezultat vrijedan divljenja. Čak i u vjetar odlično jedre (vidi okvir o Pogu). Nije niti čudo ako se zna da nose 43 m2 jedara u vjetar, a čak 100 m2 niz vjetar. Pojava ekstremnih prototipova, skrenula je pozornost medija na minije i njihove utrke, ali je isto tako i odmakla ideju od originalne:.regate minija trebale su biti regate na jeftinom brodu koji si mogu priuštiti većina onih koji se žele iskušati na samačkoj oceanskoj regati. Da bi se na neki način vratili početnoj ideji organizatori regate su sudionike podjelili u dvije grupe: prototipovi i serijska one-design klasa. Kod prototipova je sve moguće ukoliko se brod uklapa u stroga pravila Open 6.5 klase (za detalje klikni OVDJE). One-design klasu čine serijski brodovi. U prošlosti je to bio brod simpatičnog naziva Coco , projektiran 1984. Izrađeno ih je puno, a 1987. je čak zauzeo drugo mjesto na Mini Transatu.
Danas ga je uglavnom zamjenio nešto suvremeniji projekt, brod naziva Pogo , iako ima i cijeli niz drugih projekata (Koring, SuperCalin, Calendal, Saxo, Agrion, Piccolo, Turbo650, Serpentaire). Pogo je ipak najzastupljeniji. Na ovogodišnjem Mini Transatu od 30-ak one-design brodova samo su tri SuperCalina, a sve ostalo su brodovi tipa Pogo. Među prototipvima ima i prerađenih Poga kojima su dodani ljuljna kobilica, vodeni balast, karbonski jarbol. I što je najzanimljivije u konkurenciji s nabrijanim čistim prototipovima drže se izvrsno.
Ovakvom podjela omogućava da se na istoj regati nađe i najsuvremenija, avangardna tehnologija i jeftini serijski brodovi. Visoka tehnologija nasuprot niskoj tehnoloogiji, karbonski trupovi uz bok brodova od šperploće, ljuljajuće kobilice prema fiksnim, rotirajući karbonsko/kevlarni jarboli uz bok aluminijskim (drvenih ipak nema), trupovi izrađeni avangardnom autoclave tehnologijom u najboljim brodogradilištima prema brodovima izrađenim u kućnoj radinosti na kiši, svjetski projektanti nasuprot samoukih projektanata. Mini Transat je stvarno demokratska regata. Šteta što se brodova ovoga tipa na našem dijelu Jadrana nama (bar ne toliko). Znamo jeino za Juru Šterka i njegov nastup na Mini Tranasatu. Ako zna za bilo kakav drugi prototip Open 6.5 klase ili One-Desig brod javite nam se, pistati ćemo o njemu. Naš e-mail je info@morsko-prase.hr Kada bi na našoj strani Jadrana bilo 50-ak Poga, možda bi sada i neko iz Hrvatske ili Slovenije jedrio uz obalu Portugala sudjelujući u ovogodišnjem Mini Transatu. Da li smo vas zainteresirali ? Ako jesmo, prenosimo vam iz jednog od najboljih Web sitova o Open 6.5 klasi ( www.xs4all.nl/~blvrd Često pitanje koje mediji postavljaju je: Koliko su ovi brodovi sigurni ? Koliko je sama regata sigurna ? Organizatori nastoje na različite načine regatu učiniti što sigurnijom. Možda je dovoljni podatak i taj da se zadnjih 10 godina na regati nije izgubio niti jedan život. Bilo je povrijeđenih, bilo je slomljenih jarbola, ali to je u jedrenju normalno. Osnovno je da nije bilo mrtvih, pa Mini transat spada u sigurnije regate, posebno u odnosu na broj sudionika regate (ove godine čak 60). Svi brodovi imaju EPIRB, satelitski odašiljač koji u slučaju havarije precizno javlja popziciju broda u opasnosti. Regatu prate tri velika broda koja u svakom trenutku u roku od par sati mogu doći do bilo kojeg sudionika. Brodovi su po projektu praktično nepotopivi, sa izuzetnom stabilnošću. Standadni stabilnosni test svakog broda je naginjanje broda dok jarbol ne takne more. Brod se sada mora sam ispraviti uz dodatni uteg od 45 kg na vrhu jarbola. Miniji su opremljeni i sustavom Argos koji u svakom trenutku organizatorima daje podatke o položaju svih sudionika. Još uvijek ste zainteresirani? Možda vas na koncu odgovori to da je za skipera Mini Transat jedna od najtežih regata koje postoje. Na brodu od 6.5 metara prostor za življenje je svega 3 metra kubna, a što je još gore, morate ga dijeliti sa 200 kg opreme: vode, hrane, rezervnih djelova. Tri tjedna na moru se treba živjeti sa 100 l vode i 35 kg hrane, nikada se u komadu ne spava duže od sat vremena, a uz sve to zalihe treba stalno premještati s prove (gdje se težina treba nalaziti kada se jedri u vjetar) na krmu (gdje treba biti kada brod ide niz vjetar), sa lijeve strane broda na desnu. Ovo je jedan od najzamornijih djelova Mini Transata. A uz sve to, jedriličar treba biti i izvrsan navigator i sam svoj meteorolog. Avangardni elektronski instrumenti koje nalazimo na brodovima koji sudjeluju na Volvo Ocean Race, ovdje su svedeni na minimum. A uz to poseban je problem i struja. Akumulatori zbog težine trebaju biti što manji, pa se struja posebno štedi. Instrumenti se pale povremeno i kratko. Ovogodišnja regata se ne jedri po tradicionalnoj ruti od Francuske preko Kanara do Kariba. Cilj joj je postavljen puno južnije, u Brazilu, 13 stupnjeva južno od ekvatora. A to znači prolaz kroz «doldrums» ili ako hoćete stručno IZCZ - Inter Tropical Convergence Zone. Doldrums je područje tišine i laganog vjetra, jakih kiša i naglih oluja. O tome kako će tko kroz njega proći uvelike ovisi i njegov konačni plasman. Ove godine na regati sudjeluje 35 prototipova, a među skiperima su i 4 žene i 28 sudionika u one-design klasi i od toga samo 2 žene. Morko prase regatu prati na posebnoj stranici o Mini Transatu 2001. Kako doći do broda ? a) Kupiti polovni brod Dva su pristupa. Prvi je kupiti pobjedničke brodove prethodne utrke. Nisu jeftini i nakon trke preko Atlantika zahtjevaju detaljni remont, ali vas spašavaju muke izgradnje novog broda. Drugi je kupiti jeftiniji stariji brod, bolje da je One -design klase. Oni su kvalitetniji. Prototipovi su obično projektirani samo za jednu regatu, pa se kod njih može imati problema sa strukturnom čvrstoćom. Pogledajte ponudu na adresama: www.classemini.com/annonces.htm Primjerice Pogo iz 1989 se može dobiti za 125.000 FF (142.000 kn), a oni noviji iz 1998. sa full opremom za 240.000 FF (273.000 kn) b) Uključiti se u neki od programa izgradnje. Istina je više će ljudi jedriti na takvom brodu, ali je i muka izgradnje manja. Tipičan primjer je Team 6-5 Mills Mini na stranicama www.team6-5.com c) Kupiti novi prototip. Brojni projektanti imaju već gotove planove. Vi trebate brod samo izgraditi ili bolje kazano financirati. Avangardni materijali zahjtjevaju skupu izgradnju u specijaliziranim brodogradilištima. Ako ste dovoljnu ludi naručiti ćete novi prototip. Za to će trebati puno, puno novca. Projektiranje čak i najmanjih brodova bez probe u hidrografskim bazenima danas više ne ide. Projektanti Finot/Conq, Rolland, Mills, Rogers. Prenosimo vam osnovna pravila Open 6.5 klase. Za detaljna pravila trebate se obratiti nakoj od udruga klase . Francuska je na adresi www.classemini.com d) Kupiti serijski plan i sam izgraditi brod. I ovdje se radi o prototipu (iznimka je samo brod tipa SuperCalin koji je OneDesign klasa), ali su planovi prilagođeni amaterskoj ili bolje kazano polu-profesionalnoj izgradnji. Adrese www.loiclebras.com e) Kupiti novi OneDesign brod. Naš je savjet kupiti Pogo. Ove ih godine na Mini Transatu ima 25. Pogo je moderni cruser/racer, brz i siguran. Može se kupiti u svim stadijima izrade (kit, polu opremljen ili potpuno opremljen). Trup Poga je isti kao broda “Amnesty International”, pobjednika teškog Mini Transata 1993. Cijena mu je s opremom za Mini Transat oko 300.000 FF (342.000 kn), a adresa www.PogoStructures.com |
|||||||||||||||||||||
|