Jedrenje se, jamačno, ubraja u one ljudske aktivnosti koje su među prvima osjetile draž nadmetanja, nazivalo se ono sportskim ili nekako drugačije. Gdje god su dva jedrenjaka plovila dovoljno blizu jedan drugog , oduvijek im je cilj bio od onog drugog biti brži. Veća brzina jedrenjaka u doba velikih pomorskih bitaka bila je osnovni preduvjet za pobjedu. Tumačenje te činjenice vrlo je jednostavno: veća brzina broda značila je i njegove veće manevarske sposobnosti. Osim toga, brži su jedrenjaci bitku mogli i izbjeći, čekati povoljniju priliku. Kad je svijet zahvatila trgovačka groznica, najbrži su jedrenjaci dobivali najvrjednije terete, natječući se s vremenom, svaki put pokušavajući srušiti vlastiti ili neki tuđi rekord. Svijet je, premda već odavno okrugao, s tim slavnim kapetanima poprimio drugačiji oblik. Najkraći put, onaj koji se mogao zacrtati na zemljovidima, nije bio i najbrži. Vjetrovi su i vremenske prilike, ne obazirući se na zemljovide, određivale koji je put najkraći. Ali, ma koliko neki put bio kraći, kapetani su znali da brzina broda, bez obzira na vremenske prilike, mora biti za te uvjete najveća. Nije bilo odmora, zastajanja zbog umora, jer samo oni koji su mogli, prateći vremenske prilike, održavati najveće brzine, dostizali su svoje ciljeve. Kad su parobrodi s trgovačkih ruta potisnuli jedrenjake, slavni su kapetani sve češće počeli organizirati regate.

Najstarije jedriličarsko nadmetanje, America's Cup, započeto još dok parobrodi nisu jedrenjacima tako ozbiljno zaprijetili, danas slavi gotovo 150. godišnjicu postojanja. Svake dvije, tri ili pet godina, ovisno o volji trenutačnog vlasnika Cupa, ali i upornosti izazivača, upriliči se regata koja na kocku meće svekoliku pomorsku tradiciju branitelja Cupa i, jasno, izazivača. Amerikanci su, premda više od stotinu godina vlasnici trofeja, dva puta izgubili Cup.

U početku ovog natjecanja svakih nekoliko godina pojavljivao bi se jedan izazivač, a godinama je to znao biti i isti izazivač. Isti kapetan i brod. Posadu, možda više nego li u jednom drugom sportu, vrlo se brzo zaboravlja.

Kako su rasle tehnološke mogućnosti pomorskih zemalja svijeta, sve se više njih pojavljivalo u ulozi izazivača. Jasno, kako ponos vlasnika Cupa ne dozvoljava da se natječe baš sa svakim, uobličilo se izlučno natjecanje Louise Vuitton Cup u kojem pravo nastupa ima bilo koji izazivač, ali samo pobjedniku pripada čast izazivati "nedodirljive". Danas su "nedodirljivi" Novozelanđani.

Da bismo u potpunosti razumjeli draž ovog natjecanja, koje plijeni milijunski auditorij širom svijeta, potrebno je objasniti po čemu se ova regata razlikuje od stotine drugih, naizgled sličnih, jer sve koriste ista sredstva: jedrilice, more i vjetar.

Jedriličarske se regate mogu podijeliti u nekoliko osnovnih načina nadmetanja. Bez obzira na broj sudionika, neke se regate nazivaju flotnima, a odlikuje ih istovremen start svih jedrilica. Jasno, kako sve jedrilice nisu iste, one su podijeljene u nekoliko klasa. Klase se formiraju prema različitim premjerima koji uvažavaju bitne karakteristike jedrilice, npr. njezinu dužinu, težinu, visinu jarbola, površinu jedara, materijale od kojih je sve to napravljeno itd., itd. Prema tim odlikama razvrstane u klase, međusobno se natječu jedrilice u istoj klasi. Ako se želi dobiti pobjednika bez obzira na klasu, vrijeme koje je bilo potrebno jedrilici da dođe do cilja može se korigirati , tj. jedrilica koja nije stigla prva na cilj u realnom vremenu, u korigiranom vremenu može biti proglašena pobjednikom. Bez obzira na sve čari ili komplikacije koje proističu iz različitih premjera prema kojima se jedrilice svrstavaju u klase, jedno je očito: promatrači, gledaoci, nakon prolaska jedrilica kroz cilj ne znaju tko je pobjednik.

Ali, ni to nije sve! Postoje protesti. Dakle, svaki sudionik u regati mora poštivati regatna pravila koja nisu ništa drugo nego pokušaj da se izbjegnu sudari na moru. Na one koji prekrše ta pravila upućuje se protest s jedrilice koja je tim prekršajem oštećena i to se onda rješava za stolom, sat ili dva nakon regate. Još jednom odveć dugo i dosadno za gledaoce. Zašto neprestano spominjem gledaoce?

Jednostavno, jedrenje je neko vrijeme bilo u ozbiljnoj krizi, a osnovni je razlog bio zanemariv broj gledalaca. Ponovni uspon jedrenje je doživjelo kad su TV- kamere ušle na brodove, kad su gledaoci mogli u svakom trenutku zaviriti na brod, bez obzira gdje se on nalazio. Istovremeno, da bi gledaoci još više pojednostavnili praćenje regata, naglo se počelo razvijati nadmetanje u jednakim brodovima, monotipovima. Drugim riječima, zanemarujući klase, pobjednik je bio onaj koji je prvi prošao ciljem.

Ali, što je s protestima? Pitanje protesta riješilo se na taj način da suci na licu mjesta, tj. tijekom same regate odlučuju je li netko prekršio određeno pravilo ili ne. Ako je kriv, suci mu kaznu signaliziraju podizanjem zastavice i jedrilica mora napraviti krug oko sebe, što protivniku daje veliku prednost. Jasno, ovakav način suđenja teško je primjenjiv na regatama u kojima sudjeluje desetak brodova, da ne govorimo o stotinjak sudionika.

U regatama za America s Cup, bez obzira koliko bilo izazivača, u jednoj se regati natječu samo dvije jedrilice. Ako ima deset izazivača, jedre svaki sa svakim (nekoliko puta za svaku pobjedu dobivaju određeni broj bodova, a zbrajanjem bodova dobija se pobjednik. Jednostavnost praćenja ovih nadmetanja, ma koliko bila komplicirana jedriličarska pravila, uz dodatne mogućnosti animacije tijekom TV-prijenosa u cilju objašnjenja pojedinih manevara, ponovno su privukla jedrenju golem broj gledalaca.

Tekstualni oblik prilagođen tiskanju.