(Kako je žabar na brodu otkrio žabu zjevaču)
...................................................................................................
piše ŽELJKO STEPANIĆ

crteži ZLATKO ODRČIĆ
...................................................................................................

 Dio osmi 

Čuvaj se senjskog pera

Nedavno mi barba Žabko, znate, onaj dobri duščić, besjedio o prvom popisu i tumačenju pomorskih izraza u Hrvata. Kako on reče meni tako ja vama. Bijaše to krajem 17. stoljeća.

Joj, pa da, pa tko još ne zna Senjanina Pavla Rittera Vitezovića. Je, je, ja san iša š njin u školu - doda jedna šempija i osta živa. Da ne bi ovakvih ispada bilo više podastirem pokoje slovo o spomenutom vitezu jadranske ravni koji je marljivo bilježio hrvatske riječi, a među njima i pomorske termine svoga doba.

Vama, a i onoj šempiji na znanje, ne govorim o kraju dvadesetog već o kraju sedamnaestog stoljeća. Nešto mi govori da je to doba čak starije i od najstarijih živih stanovnika naše obale koji žive, a i mrit će, u uvjerenju da su njihove riči od pamtivjeka. No, riječ je o njihovom pamtivjeku. A što je bilo prije njihovog pamtivjeka? E, to oni ne pamte. Zapamtite, barem jedan Vitezović bio je prije njihova pamtivjeka.

Početci početaka hrvatske morske terminologije

Upravo taj Vitezović bi prvi u nas koji je dijelove pomorske terminologije izdvojio i okupio u poseban popis u sklopu svog latinsko-hrvatskog rječnika. Na početku svog pozamašnog rječnika nacrtao je vjetrulju (ventorum nomina) s naokolo gusto ispisanim nazivima za vjetrove na latinskom i hrvatskom jeziku i to čak iz 32 smjera. Na kraju rječnika dodao je nekoliko popisa, a nama je interesantan onaj s nazivima za brodove (navicum nomenclatura).

Nažalost, taj impozantni rječnik s više od 23.000 natuknica ostao je samo u rukopisu i skriven od očiju šire, a uglavnom i uže javnosti već punih 300 godina. U rječnik bi uvršteno preko 2.200 pomorskih termina od kojih dobar dio nije zabilježen čak ni u našem najvećem rječniku, onom Akademijinom tiskanom u 23 sveska.

Morski prasac pliska više od tristo godina

Da utažim vašu već poslovičnu znatiželju usmjerenu ka hrvatskim pomorskim izrazima spomenut ću neke riči iz Vitezovićeva rječnika. Evo neke od njih koje dodiruje more: rt, otok, obtok, školj, greben, hrid, zaton, ždrilo, ...

Zanimljivo je spomenuti da Vitezović prevodi termin Sinus Adriaticus kao Hrvatsko more i Slovinski zaton, dok Mare Adriaticum prevodi kao sinje more, a Oceanus Atlanticus kao Afrikanska pučina.

Nadalje, u rječniku spominje poveći broj stanovnika mora. Evo samo nekih: morska buha, ptica, krava i osal, a barba Žabko mi je prišapnuo da su već u to doba morem prašili morski prasci i morski praščići. Najprije ću nabrojiti još nešto morskog življa a drugom prilikom se vraćam tim ljupkim stvorenjima. Tako se tu našlo morskog luka i kupusa, pa morskog kopita kao i dobar broj riba kao što su: girica i srdela, pa zubatac te kovač i tuna, a bit će da je naš vitez uživao i u lignji, hobotnici i sipi. Među školjkama nalazimo losturu, klapunku, oštrigu, prstaca i morskog puža, ...

Mala slana šala

Zaposlio se mađioničar na brodu koji je plovio na kružnim putovanjima. Kako su se turisti mijenjali svaki tjedan dana tako je i on ponavljao program istih trikova iz tjedan u tjedan. Jedino ga je veliki papagaj, kapetanov ljubimac, gledao iz dana u dan.

Papagaj je nakon pet-šest tjedana naučio sve trikove i počeo je pred publikom odavati mađioničareve tajne: gledajte, zamijenio je šešire,... gledajte, uvukao je kartu u rukav,... gledajte, skrio je novčić pod dlan, ... Mađiončar bi mu najrađe zavrnuo vrat al' nije smio jer je papagaj bio kapetanov ljubimac. Drugi dan brod se nasukao i potonuo. Igrom slučaja na olupini se spasili mađioničar i papagaj. Tri dana su se neprijateljski gledali i šutjeli ko zaliveni. Treći dan papagaj nije više mogao izdržati pa se znatiželjno obrati mađioničaru: Predajem se, već te tri dana motrim al' nikako ne mogu odgonetnuti gdje si skrio brod.

Dva marinera daju jedan mezomarinero, ili obrnuto?

Senjanin Vitezović zabilježio je nazive vezane za gibanje mora: plima i osek (muški rod), val i slap, glagole valjati i valjati se (val), te pridjeve slapovit i valovit. Za plivača navodi plavilac, plivalac, plavač, plutac i plouec, dok za roniti bilježi nerati, pod vodom hoditi i nuriti pa za ronioca kaže nerač i nurec.

Našlo se u viteza jadranske ravni puno riječi vezanih za brod, na ovaj ili onaj način. Pa zaplivajmo ili kako on slatko reče da se vodom nosimo i poslušajmo: brodica, težavni bord, brgetin, kaić, filjuga, trtana, čun, ladjica, ribarica, ladja, ormanica, plavica, drivo, plav, gusarčica, fušta, debela i tanka galia,... Ima tu opreme za brod kao što se neizostavni vrčić, bukarica i barilac, pa sidro i sidrašce, a slušaj sad što mi dobri duščić hrvatskoga jedrenja u uho ubacio: brodarska palica ili čaklja u Hrvata zabilježena je prije više od 300 godina. Danas se na moru čude ta otkada mezzomarinero znači čaklja a ne pol mornara. Meni je pak nekak jasan mezozoik ili mezzosopran, al mezzomarinero - kak ti 'srednji mornar' ili 'pol mornara' ili tak nekak, mal me zbunjuje. Tako barba meni viče: dobaci mi pol mornara. Kako nisam znao na koju polovicu mornara je mislio, dobacim ja njemu pola posade pa nek si sam uzme pol mornara.

Uopće se ne bih čudio da otkrijem kako Englezi čaklju zovu halfsailor jer tako ih bi ih razumio cili svit od Čakovca do Osijeka, a možda i oni u Madžarskoj.

Idemo mi dalje: veslo, vuže, konop i povraz, sidreno vuže, veruga, sinžir i lanac, prsten, karika i kotač. Vuže se može oduzlati, razuzlati i odrišiti. O uzlovima imam zasebnu štoriju, no o njoj, odnosno o uzlovima inom prilikom. Za sada samo podatčić da se povijest hrvatskoga uzla mjeri stoljećima, barem od Fausta Vrančića.

Olujni flok nježan poput pahuljka vune

Ima u Vitezovića izraza neposredno vezanih za jedrenje. Argitla i rudo, krman i timun, korman i duman pa veliko jadro ili jadrun. Valjda se tako za veliko jare kaže jarun. Spominje on lantinu, prečnicu i jadrenicu, pa sridnje i krmeno jadro te jadarce navrh jarbula.

Ne znam odakle dolazi flok, al' za najbliži latinski izraz 'floccus' čitam pahalj (vune) oliti fafuljak. Moram priznati da me olujni flok, koji je tako malen, pomalo i podsjeća na fafuljak. Slušajte kako bi ova naredba baš mornarski zvučila: digni fafuljak.

Poznavao je naš vitez i pomorske vještine: sidrati ili surgati (podsjećam vas da je Hektorović surgao barem stoljeće i pol prije viteza), zdvignuti sidro, jadra spraviti ili sviti, ukrcati se, broditi se, jadriti ili jidriti.

Burkanje želudca u tri stupnja

Niti morska bolest tj. nausea ex mari nije Vitezoviću bila strana. Tada su je mornari zvali: burkanje, burkanje želudca, ztuga i stuga. Znači, ne burka se samo more. S morem se burka i vaš želudčić. Koja je to dobitna kombinacija. Pazite, dva burkanja jednim udarcem. Burkanje u moru i u moru vlastite tuge, čemera i jada. Kojeg li mora, koje li more! Koje li more? Biraj: noćne more, dnevne more, Jadransko more, ...

A jeste li znali da morska bolest ima tri stupnja. To sam pročito u jednom velemudrom libru. Dobro je znati u kojem ste stupnju morske bolesti ako vas ova, ne daj Bože, uvati. Ta beštija vas zgrabi bez ikakva reda i upozorenja. Jedan stupanj gori je od drugog. U prvom stupnju misliš da si mrtav. To još nekako preživiš. U drugom stupnju siguran si da si mrtav. To stanje je već teže preživjeti. Tada nastupa treći stupanj koji je najgori – žališ što nisi mrtav. Taj stupanj oplakivanja samoga sebe što si još živ jednostavno se ne da preživjeti. To vam nije za žive ljude.

Rekli su mi da nema lijeka protiv nje, al' da treba sve probati u životu treba, treba. Bez muke nema hljeba, hljeba. Poslije ćete se radovati životu k'o mala beba, beba. To vam je otprilike kao u starim starim klasičnim mitovima: siđete u podzemni svijet gdje na vas uvijek nešto vreba, vreba, a puno lukavstva vam treba, treba da nadmudrite čuvare podzemlja e da bi ste opet mogli skakati od sreće do neba, neba i slušati pjev zeba, zeba.. Je l' vam to treba, treba? Ne treba, ne treba!

Kad smo već kod neba, neba, naši stari su već prije 300 godina dobro poznavali vrijeme, primjerice vjetrove kao što su bura ili zgorcz, zmorac, odmorac ili zdolcz, siverni i zapadni vetar, puh, vihar, šiljok, grbin, jug a tu su i drugi nebeske pojave: misecomračje, mladomisečje, suncostaja, mlični put na nebu kao i neizostavno znamenje zvezd na nebu od siverne strane.

No, vidim da vas više golica morska boleština pa ću još koje slovo o njoj. Jedna od najiritantnijih stvari glede morske boleštine je činjenica da su svi oko vas veseli, vedri, puni životne radosti, a vi utopljeni u vlastitoj ljigavoj, bljutavoj mizeriji s izmučenom i napaćenom dušom koja vas želi napustiti silom ili milom i to glavom bez obzira na usta, nos, oči, uši, kosu,... Onda znate koliko ste neopisivo i neizrecivo jadni kad vas se rođena duša odriče i želi vas napustiti. Kratak je put od životne radosti do životne mizerije.

Bez jedrene snasti nema jedrene slasti

Osjećam da vas bolesno zanima kako se boriti protiv morske bolesti, te nepredvidljive beštije koja ne bira kada i koga će zaskočiti. Zamolit ću malu sveznalicu - dobrog duščića barbu Žabka da mi zgodnom prilikom razgoliti tu morsku mizeriju, a ja ću je tada razgolititi pred vama. Neka je bude sram. No, idemo mi dalje. Bolje da mi napustimo morsku mizeriju nego da duša napusti nas. Slažete se, ne?

Do sada smo se tu i tamo doticali dijelova jedrene snasti a da nismo pojma imali da ih ubrajamo u snast. Pa što je onda snast? Pogledajmo zajedno!
U vrlo zanimljivoj knjizi Petra Mardešića Brod, I. dio brod, Zagreb 1944. godine, koju već negdje spomenuh, a sigurno ću joj se opet, i to opširnije vratiti, čitam što je snast. Ako vam odam što o snasti, je l' me tko od vas časti?
Skup sve one opreme na trupu broda (drvene, željezne, plastične, kudeljne, platnene,...) koja suži za jedrenje, krcanje tereta, dizanje čamaca i sidara te za sve ostale brodske radove zovemo snast, jednostavno rečeno: sva oprema iznad trupa.

Sve vrvi od vrvi

U snasti razabiremo četiri vrlo različite vrste opreme. Prva je jarbolje. U jarbolje ulaze svi jarboli, križevi, sošnjaci, kosnici i slično. Druga vrsta je jedrilje. U jedrilje ubrajamo sve vrste jedara. Treća vrsta je oputa.

Oputu smo već bili jednom spomenuli al' kako je historia est magistra vitae što u prijevodu može bit: od viška glava ne boli, il' pametnomu nikad dosta, il' dvaput je dvaput, evo što nazivamo oputom: sva užeta koja ne prolaze kroz žabe. Aha, je l' to ne'ko spomenuo žabu? Naći ću ja tu žabu pa makar nikad ne vidio bocel.

Četvrta vrsta je vrv. Vrlo zanimljiva i neobična riječ koja se danas rijetko rabi. Pa neka bude i vrv. Volim kad sve vrvi od neuobičajenih riječi. To je pravo ozračje za iznjedriti nešto novo ili oslušnuti nešto staro. U vrv ulazi sva pomična užad koja je provučena kroz koloturnike i koja za vrijeme kretanja jedrilja i jarbolja teče po kolutima.

Više smo nego tanki u suvremenim pomorskim rječnicima. Prije desetak godina tiskan je Hrvatsko-engleski pomorski rječnik M.Urbanya. I to je sve. Ako nemamo mi imaju drugi. Eto, u naših susjeda s desne strane možete naći čak dva: Englesko-srpski pomorski rječnik D.Rapovca, Kotor 1997. i Englesko-srpski pomorski slikovni rječnik Tonke Carić, Beograd, 1999.

Nemamo niti jedreni rječnik niti rječnik jedrenja. Koja je razlika između ta dva rječnika? Nikakva. Nemamo ni jednog ni drugog.


Nastavak slijedi!

Tekstualni oblik prilagođen tiskanju.