(Kako je žabar na brodu otkrio žabu zjevaču)
...................................................................................................
piše ŽELJKO STEPANIĆ

crteži ZLATKO ODRČIĆ
...................................................................................................

 Dio peti 

Marendu pojela banda

Onog gazdu na brodu zovu barba ili baraba, uvijek ih miješam. E, da ne pogriješim, zamolim tako ja njih obojicu da se ukrcam na brod.

Pssst. Ono o neobično umiljatom zelenoplavom duščiću koji voli da ga se škaklja po trbuščiću neka bude još malo naša mala tajna, važi?

Evo, već plovimo. Podigosmo skute, malo zajedrismo kad li barba krikne: pojela banda!, ili tako nekako. U prvi mah pomislih da mu je posada skrivečki pojela marendu, pa on viče. Ali ne! To on svojoj momčadi dade znak da činu pojalabandu. Ah, da, nadaleko, naširoko, navisoko i naduboko čuvena pojalabanda. Ni Englez ni Talijan ni Hrvat ne bi skužo što to jest. Naime, nje nema ni u jednom standardnom rječniku. Za Mađara nisam siguran.

No, kako se nađe i pokoji Hrvat koji živi izvan uskog pojasa od 99 metara od mora, a u vožnji aviona, auta, bicikla i romobila, pa čak i broda ne koristi pojalabandu, morat ću ipak malo pojasniti taj svehrvatski izričaj. Najjednostavnije rečeno pojalabanda je okret broda s jedrima niz vjetar.

Meni će barba: vidiš suhozemče, mi koristimo samo kratke naredbe za manovru, npr. pojalabanda. Tako on započe: poja - ja lagano siđoh u kabinu, la - presvučem majicu, banda - lagano se vratih u maštil (za one koji ne razumu hrvacki maštil je cockpit). Eto što ti je kratka naredba! Da je još jednom ponovio pojalabanda još bih stigo malo i pojest.

Barba viče "Pojela - banda"

Ipak, uvjeriše me da je pojalabanda ipak samo izuzetak, jer ostale riči su kratke, dvosložne s otvorenim samoglasnikom "a" na kraju te se razgovjetno čuju kad se podviknu: poja, vira, orca, kaca, laška, vina, riba, pisma, žena, ...zbilja? Zbilja!

Bila mala šala, naime, barba ne viče pojalabanda već samo poja! Di ćeš više po ovom suncu! Ako ozonske rupe i sunce ojača sljedeća kratica bit će samo "p!". Tako će barba umjesto "ajmo u pojalabandu mali" kriknut samo "ajmo u p m!". Samo za nevježe: talijanski izraz poggia alla banda pročitaj brzo, iskrivljeno i nerazgovjetno pa ćeš dobit a što drugo do li pojalabanda, kužiš stari moj?

Putati ili pojati pitanje je sad

U Morskom riečniku B.Babića iz 1870. godine čitam da poggiare alla banda znači iskrmiti put vjetra, a za naredbu poggia! navodi iskrmi!. Taj vrsni pomorski znalac tridesetak godina kasnije u svom petom po redu rječniku za poggiare ponavlja izkrmiti, al' uz natuknicu poggiare alla banda navodi po prvi put kružiti. Ponovit ću zanimljiv podatak da se ta manovra, po hrvacku obava, u prijevodu iskrmiti nalazi se i u najnovijem izdanju općeg talijansko-hrvatskog rječnika.

Sada smo, na primjeru kruženja, otkrili da je mornarica Kraljevine Jugoslavije crpila pomorske pojmove i od Bože Babića. Zamislite, i oni ga koriste odavna, a mi još dan danas ne poznajemo njegov važan i velik doprinos pokušaju stvaranja hrvatskoga pomorskog nazivlja.

Nedavno govorih o prednjoj sponi zvanoj leto i po njoj nazvanu obavu okreta uz vjetar: letanje. Tada spomenuh i zadnju sponu puto po kojoj se, analogijom, obava okreta niz vjetar naziva: putanje.

Pa završimo pričicu o pojalabandi: možeš pojat, iskrmit, kružit i putat. Biraj, pucaj, samo okreni niz vjetar. Pojalabande ti! 

Borbeni pivci u maštilu

Vratimo se na trenutak maštilu. Kao što rekoh, za one koji ne razumu po hrvacku maštil je cockpit. To svi Hrvati razumu. To pak Englezima izvorno znači borilište za pjetlove. Da mi je znati što je poslovično mrtvo hladne Engleze nagnalo da taj usjed, taj mali prostor u kojem se iscrpljena posada danima nježno mazi, pazi i tetoši poveže s borilištem nakostriješenih pjetlića.

Mi Hrvati rođeni smo za strane jezike - kužimo ih sve, samo ne kužimo svoj. Tako kad želimo nešto pojasnit samo posegnemo za stranim jezikom umjesto da se potrudimo i pokušamo pronaći hrvatsku riječ. Eto tako ni jedan Hrvat neće znati što je usjed, doduše novoiznjedrena ali hrvatska riječ, al' bez greške će znat da je cockpit maštil za borbene pivce.

Pjetli se bore u COCKPIT-u

Da, pivce za živce potrebno je za ovakve ćakule. Sad ću van ja objasnit ča je usjed, ako triba i na engleskom. Sidi u usjed i lisn (engl.slušaj)! 

Frogger jedri i jezdi u frogpitu

Jednom običnom žabaru, pardon, frogmanu, koji parla i miješa pomorske izraze po engleski to se još može oprostit, ali san nesritan kad mi mokrozemac, koji ka ljubomorno čuva svoje riči, veli: sidi u cockpit. Da, cockpit - pravi new wave dalmatinizam. A u što li onda sida ženska čeljad? Bit će da sida u henpit. Dica će tako sist u chick(en)pit. Meni je onda za sist u frogpit. A imamo toliko lipih naših, domaćih izraza: kokotpit a može i pivacpit, kokošpit ili kokapit, pilićpit ili pilepit i žabacpit ili žabapit. Za poppp...ludit!

Ma za pustit! Ajmo mi nešto popit, a da me svi Hrvati razumu ajmo nešto drinkpit. Pssst, o umiljatom zelenoplavom duščiću nemojte još ništa rit.

Da razbistrim nastalu pomutnju malo ću ispeglati valove i pojasniti izričaje koji zbunjuju čak i iskusnije čitatelje: žabar se na engleskom kaže frog catcher, a da bi me sea wolf, što u prijevodu znači stara sol, skužo o kojoj to vrsti frogmana ćakulan tada ću reći: land-lubber. Što je sad ovo? E, sav san se ugropa i zagropa: sad više ne znan jesan li young salt ili old frogger. Ipak mislim da sam ovaj potonji jer suvereno baratam anglosaksonskim mediteranizmima. Samo ako se ovako nastavi, ova new wave anglo-talijansko-croato špreha istočne obale Jadrana, kao što je cumbajšpil kokpit, će me potopit.

Ima ko kakav upit?

- Ima, so you think you are BradPit?

Za pojalabandit! 

Porijeklo broda i imovine nije lako odredit

Bacimo oko, može i oba (ovaj opet nori i ridukula s očima), još malo na Mediteranski brevijar i poslušajmo Matvejevića kako prede o brodu.

Imenima i oblicima brodova nije lako odrediti porijeklo i pripadnost. Riječ barka, koju su prihvatili gotovo svi narodi, ne zna se čija je. Pretpostavlja se da dolazi iz starog Egipta. Egipćani su je također od nekoga preuzeli...

Najstarija barka zvala se, u mnogim jezicima, drvo (na arapskom al'ud od čega dolazi leut, talijanski i španjolski legno i leno). Lađa, koja je baltoslavenskog porijekla također je značila drveni trupac. Korijene latinske riječi navis zatječemo u sanskrtu, u grčkom, u keltskim govorima, u armenskim dijalektima: ne zna se čija je bila.

Ni porijeklo galije nije razjašnjeno, premda je plovila po svim morima i spominjala se, s ponosom ili očajem, na svim jezicima... I korablja dolazi iz Grčke, ušla je u slavenske jezike prije seoba naroda...

Ti primjeri, kao i mnogi drugi, odaju zajedničke oblike, tvorbe, metafore. Ponekad - gdje ne vidimo prvga izvora ili počela - kao da riječi i stvari izranjaju iz samog mora, Mediterana.

Mala slana šala 

Morem plovi trgovački jedrenjak.

- Kapetane - uplašeno povikaše mornari: Gusarski brod na vidiku!
- Donesite mi crvenu košulju - kapetan će mrtav hladan.
- Obuče kapetan crvenu košulju, isuče mač i dočeka gusare. Nakon ljutog boja kapetan i mornari natjeraše gusare u bijeg.
- Drugi dan mornari opet uplašeno povikaše: Kapetane, dva gusarska broda na vidiku!
- Donesite mi crvenu košulju - kapetan će mrtav hladan.
- Obuče kapetan crvenu košulju i opet povede svoju posadu u ljuti boj. Ubrzo gusari se dadoše u bijeg.
- A zašto vi, kapetane, oblačite crvenu košulju prije svakog boja? - upitaše mornari.
- Da se vi ne uplašite ako me koji gusar slučajno rani i krv mi poteče jer nitko neće vidjeti da sam ranjen.
- Treći dan mornari još uplašenije povikaše: Kapetane, deset gusarskih brodova na vidiku!
- Na to će kapetan opet mrtav hladan: Donesite mi smeđe hlaće.

Tisuću godina i koji dan hrvatskog broda

Prije nekoliko godina tiskana je, oliti prešana, prekrasna monografija o hrvatskom brodovlju od stoljeća sedmog po do stoljeća dvadesetog autora Mithada Kozličića.

Po imenu ne mogu sa sigurnošću odredit je l' to on otočanin il' bodul, al' sa sigurnošću vam mogu kazat da je napisa pravi libar. E, kad bi se još koji Mithad otočanin našo pa da rekne još koju o povijesti hrvatskoga pomorstva.

Monografija je napiturana brodima. U njoj ima toliko jarbolja da sve vire iz knjige. Jedva sam uspio zatvorit knjigu. Probajte vi zatvorit vreću kad vam rogi vire vanka. A jarboli su vam ka rogi, ma još i gori.

Posebno interesantne su rekonstrukcije najvažnijih tipova hrvatskih brodova tijekom povijesti.O hrvatskim kondurama i sagenama pisao je već u 10. vijeku bizantski car Konstantin Porfirogenet. Kad već mi ne pišemo, neka pišu drugi. No, naši stari nisu dangubili, našli oni unosni biznis. Čitaj i uči! 

Unosna privredna grana

Najpoznatiji gusari s ove strane jadrana u to doba bijahu Neretljani kojima je to, kako zgodno reče povjesničar N.Klaić, bila ne samo osnovna privredna djelatnost nego i način života. Svaka sličnost s nedavnom prošlošću sasvim je slučajna.

Interesantan način privređivanja, nema što. Ako ne bi prošlo ka' osnovna privredna djelatnost možeš pokušat ka' dopunsku djelatnost, onako ka' kućnu radinost, ka cimerfraj. Nek furešti znaju ča su nam preci bili.

Nemojte mislit da u ono vrime nije bilo i drugih gospodarskih znalaca. Npr. Omišljani također bijahu na glasu k'o vrsni gusari, pardon, sposobni privredni djelatnici, a o senjskim uskocima još i danas kruže legende. Neka legende kruže, a mi se vratimo brodovima. 

Uvik naša Ragusa i Boccha di Cattaro

Interesantni su zadarski jedrenjaci 13. i 14. stoljeća, istarski iz 15. stoljeća, a posebno su interesantne konstrukcije brodova lucidnog i svestranog Fausta Vrančića. Pravi genijalac! Nemoj da čujem pitanje - a tko je pak taj?

Al' ću ja vas pitat znate li što o gripu i marsilijani. A koke, karake i galijuni starih Dubrovčana, ha? To je samo za zagrijavanje. Da li ste znali da je dubrovačka nava bila najveći trgovački jedrenjak Mediterana druge polovice 18. stoljeća? Kak' da ne.

Bilo je tu pataka (je l' bilo gusaka - ne znam), kekija i pukaka. A tek le navi Croate delle Bocche di Cataro, zatim la goletta, il bricco, la barco i la nava. Kaj spikam ovaj italiano, ha? Idemo dalje po horvacku. Ne tako davno plovili su leuti i gajete, bragoci i bracere. Ća je bilo tega više ni.

Za kraj ću spomenuti i nostri piroscafi a vapore. Nek mi sad netko objasni domaću, poetičnu, romantičnu i ubavu rič vapor. Oli je parnjak, oli parnjača, a možda je parni lonac il' oparak, a može bit i parokretalo, pa čak i kretoparalo. Neću vam više parat mozak te da vam para na uši ne krene ja ću na brzaka isparit. Ako se ipak zapariste, želim vam ugodno parenje. S čim ili s kim? Što je? Nešto sam rek'o što ne priliči?

Psst! Neka mali duščić dobar ko kruščić bude još malo skriven, ok?

Nastavak slijedi!!

Tekstualni oblik prilagođen tiskanju.