Razlika između broda s poprečnim jedrima i broda na šošnjake - iz stare slane knjige:
H.W. van Loon "Brodovi i njihovi putevi" u prijevodu Dr.Josipa Torbarina, Minerva-Zagreb 1937.
(puna veličina)

(Kako je žabar na brodu otkrio žabu zjevaču)
...................................................................................................
piše ŽELJKO STEPANIĆ
...................................................................................................

Dio drugi 

Ništa drugo do li mali zaliv velog mora

Ja se raspričah o dijelovima brodice, a ne spomenuh more po kojem jedrim. Pogledajmo što će Skok o tome moru. Ponajprije, on nas pita da li znamo kako naši stari zvaše ovo more koje u stvari nije drugo do li zaliv Mediterana. Eto baš tako, pa nastavi: nameće se pitanje da li su ga nazivali današnjim našim nazivom Jadran ili Jadransko more. Laik bi zacijelo odmah odgovorio da je ovo pitanje izlišno jer da ne može biti drugojačije nego li da su ga nazivali ovako kao i mi danas. No, da li je baš tako?

Stari Mlečani zvahu ovo more jednostavno golfo (hrv. zaljev), od grčkoga kolpos, preko latinskoga colpus, a i naši stari dokumenti pisahu culfus. Za vjerovati je da su ga naši stari jednako zvali, ili, da nijesu za nj imali drugoga naziva nego svoju opću imenicu more.

Učene riječi iz doba renesanse

Tek u vrijeme renesanse, kada se počeše nanovo otkrivati i obnavljati stari klasični nazivi, u|e u talijanski jezik ne narodna riječ, jer je ne bijaše, već, kako Skok reče, učena riječ Mare adriatico. Bilo kako bilo, naši stari pisci koristili su adrijatik, adrianski, adriatski,... Kroatizirani oblik jadranski javlja se prvi puta u 19. stoljeću u Pavlinovića i Šuleka (tko li su sad ovi?).

Dakle, naš pridjev jadranski, te od njega načinjena imenica Jadran ne potječu po pučkoj tradiciji iz najstarijih vremena hrvatske povijesti nego su, kao i talijanske riječi, učene riječi iz renesanse.

Nema nam druge nego zaključiti da je onaj koji ih je uveo u jezik dobro poznavao duh našeg izgovora.

Skoku nije bilo druge, a meni nema treće nego zaključiti ovaj kratak izlet na sinje nam more spomenom knjige Slike iz pomorskog života Jurja Carića (di ovoga nadje?) tiskane 1884. godine. Carić piše dva naziva: jadransko more (najčešće malim slovom) i Jedrena (imenica ženskog roda). Primjerice, za Starigrad na Hvaru kaže da je malašan taj grad, živahan i radin kao malo koje mjesto u Jedreni, a spominje i antičku Adriju, taj najmoćniji i najugledniji grad sve Jedrene dvie tisuće i pet sto godina nazad.

Ribanje i ribarsko prigovaranje

Moram vam reći da je Skok puno pričao o ribama, no taj dio ostavljam nekom ljubitelju riba da vam ga jednom uz bevandu izblagoglagolji. Ja bih se ovdje na trenutak zadržao na Ribanju i ribarskom prigovaranju Pektra Hektorovića, književnog klasika iz 16. stoljeća. Na njem se i Skok zadržao u namjeri da nas odmori od mučnog traganja za postankom naših narodnih termina na Jadranu i ujedno da nam Ribanje posluži za razonodu u ispitivanju naših najstarijih ribarskih naziva.

Gdje li on tu na|e razonodu? Zamislite, ovakav libar da vam posluži za razonodu. Već vas vidim kako svi do jednoga hrlite u knjižnice i knjižare u potrazi za razonodom koje se na ime Ribanje odaziva. Istina je, sam naslov Ribanje i ribarsko prigovaranje lagano navlači na američki akcijski krimić: ne'ko je nekoga nariba i izriba, pa ne'ko prigovara, pa ne'ko ... Eto, dobra početka za vratolomnu priču. Ipak, radi se samo o ubavom spjevu u kojem stari dobri Hektorović opisuje sve lipote litnog ribarskog izleta.

Narodni izrazi upadoše u oba oka

Čovjeku može svašta upasti u oko kod čitanja. Pogledajmo što Skoku upada. Njemu upada u oči, prije svega, da ova Hektorovićeva terminologija, koja bez sumnje odgovara narodnoj onoga vremena, kako se govorilo na Hvaru, pokazuje daleko veći postotak narodnih hrvatskih izraza nego li današnja ribarska terminologija na našem Jadranu. To će reći da su mletački izrazi počeli znatnije prodirati u naš narodni govor nakon vremena Hektorovića. Eto, i meni je to upalo u oko, a upast će i vama ukoliko ne zažmirite prilikom čitanja Ribanja. Probajte ako možete, zažmirite i čitajte istovremeno. Ne može! Pa nije ni čudo što čovjeku kod čitanja uvijek nešto upadne u oko. Sada ću vam podastrijeti što meni upade.

Ribarsku brodicu na kojoj H. pravi izlet on (H.) redovito zove plav. Plav ima jidro te pokrov pod kojim se može spavati. Pored broditi H. rabi voziti na plavi i jidriti. Da se plav ne razbije treba je surgati, a za surganje je potrebno sidro. Sidro dolazi od čisto grčke riječi sideros što znači željezo. Zanimljivo je da romanski jezici sidro nigdje ne upotrebljavaju u ovome značenju. Taj primjer pokazuje kako se naše pomorstvo i dan danas služi veoma starim terminima grčke provenijencije.

Suhozemni timun na moru

Kad se H. sprema poći na izlet odredi on ribarima da sprave ne samo plav, arbor i jidro nego i timun i sidro. H. koristi čisti latinski oblik arbor bez ikakve prilagodbe našem izgovoru.

Zadržimo se na timunu. Danas se stare morske soli čudom čude otkud uzde na brodu, ali ne znadu kako se ušuljao timun. Bilo je to ovako: timun je romanska riječ koja dolazi od latinskog izraza temo, gen. temonis u značenju ruda na kolima. Dakle, termin koji je prenesen, kako reče Skok, iz suhozemne tehnike u pomorsku. Ja ovo ne mogu podnit! Kako li se samo starim morskim vucima mogla provući rič od suhozemaca. Oli to svit propada? Da mi je uhitit onoga ki to učini. Eto, stari mornar se malo opustio, a ono hop - suhozemac mu uvalio u ruke timun. E neće više, od sada budan spavan.

Usput, naši još stariji ljudi od mora od davnina su imali svoju domaću rič krmilo koju pozna čak i stari crkvenoslavenski jezik. Stara je to izvedenica iz opće slavesnke riječi krma.

No to nije sve. Timun ima i posebnu ručicu nataknutu na nj za lakše upravljanje pa H. veli: dojidrismo s argutlom u ruku. Dalmatinska argutla i mletačka argola iste su riječi grčkoga porijekla. Zamislite, danas se to neki suhozemac usudio nazvati rudo. Kajgod!

A sada za dušu i gušt nekoliko stihova Petra Hektorovića koje on bi završio gospodnje 1556. godine. Podastirem svega nekoliko izvornih stihova i suvremeni im prepjev preuzetih iz pretiska iz 1988. godine. Još samo dio bilješke prepjevača Marka Grčića: onima koji se ne mogu otresti sumnje u taj pothvat (prevo|enja, op.p) savjetujem da moje prijevode uzmu kao neku vrstu proširenih komentara, ili da ih naprosto zanemare. Napominjem da sam izbjegavao dirati u karakterističnu maritimnu i ribarsku terminologiju, ostavljajuću često čak i ikavizme.

U slučaju, ne daj Bože, da nekom zapne za oko i ruku Ribanje navodim i redne brojeve stihova:

(77)

Taj čas se diliše, tako se brodeći Junački upriše, put Kabla vozeći. Došad u Zavalu parvi lov počaše. Gdi velu ni malu ribu ne ujaše,    Jer mrižu zadiše u parvo metanje    Kom se utrudiše potezat zamanje. Zatim popadoše kolač od kamika, Mrižu provargoše, spustiv ga dolika Kojim (nuti čuda) taj čas ju oddiše I sebe od truda barzo slobodiše. (Prepjev) U taj čas se otisnuše. Tako brodeći,    Junački upriješe put Kabla veslajući. Došavši u Zavalu, prvi lov počeše,    Ali tu ni veliku ni malu ribu ne uhvatiše Jer mrežu zadjenuše u prvom bacanju    Te se umoriše uzalud je potežući. Zatim zgrabiše prsten od kamena,    Mrežu provukoše spustivši ga dolje, Te je njime (gle čuda) u taj čas otkvačiše,    I sebe truda brzo oslobodiše.

Za sada vas od truda barzo oslobodim. Posli ima još malo.

Mala slana šala

U lučkom baru sjedi gusar, kuka mu visi umjesto šake na lijevoj ruci, a crni povez preko desnog oka.
Upita ga mornar za susjednim stolom: A?
Gusar će: E! Ruku mi odgriza morski pas.
Opet će mornar: A a?
Gusar nastavi: E! Galeb mi se ukakia u oko.
Mornar u čudu: Izgubija oko od galebove kakice? Za nivirovat!
Pa, znaš.. - nato će gusar: Bio mi je to prvi dan s kukom na ruci.

Nastavak slijedi!
  

Tekstualni oblik prilagođen tiskanju.