(Kako je žabar na brodu otkrio žabu zjevaču)
...................................................................................................
piše ŽELJKO STEPANIĆ

crteži ZLATKO ODRČIĆ
...................................................................................................

 Dio osamnaesti 

Brzina broda u gropima

Da li znate razliku između čvora, gropa i uzla. Da? Ne? A? Za zagrijavanje evo najprije male štorije o mjernoj jedinici za brzinu broda.

Čvor je mjerna jedinica za brzinu (znak čv), iznimno dopuštena jedinica u pomorskom i zračnom prometu. Odgovara putu od 1 M na sat (čv = 1852 m/h = 0,514 m/s. Naziv potječe iz vremena kad se brzina jedrenjaka određivala ručnim brzinomjerom. Broj isteklih duljina na brzinomjernoj uzici (označene čvorovima) za određeno vrijeme (pješčani sat, redovito 30 s) označivao je brzinu broda u čvorovima (Pomorski leksikon, Zagreb, 1990. str. 157)..

Sada bacam oko na knjižicu Vladimira Isaića 'Pomorski običaji i tradicije, Beograd, 1988. godina, str. 101-104. u kojoj čitam: Određivanje brzine za pomorce u početku i nije bilo od nekog značaja. Ploveći uz samu obalu, jer brodovi nisu ni pomorski ni navigacijski bili sposobni za otiskivanje izvan vidika kopna, pomorci su brzinu broda mogli ocjeniti praćenjem objekata na kopnu. Za njih je bila važnija orijentacija kako bi znali gdje se nalaze, a brzina je bila tek u drugom planu... Pojavom kompasa i otiskivanjem brodova na pučinu brzina kretanja postaje važan i neophodan činilac u oceanskoj navigaciji...

Brzina kao element plovidbe prvi put u povijesti pomorstva spomenuta je u brodskom dnevniku iz 1521. godine u vrijeme Magelanovih putovanja. Prije toga veliki pomorci, poput Kristofora Kolumba, a i drugi, nisu je spominjali, niti su ostavili podatke kako su u toku svojih dugih plovidbi određivali brzinu kretanja broda...

Bez toljagice nije se partilo

Moreplovac Vasco da Gama je u svrhu utvrđivanja brzine broda upotrebljavao drveni komad drveta (engl. log), okovan olovom da zauzme okomit položaj u moru, koji se u toku plovidbe bacio s krme broda u more, a po brzini isticanja konopa mjerila se brzina broda. Taj se prvi brzinomjer jednostavno nazivao log, kao što se zove i danas.

Inače, Isaić koristi sintagmu 'drvena pločica' i riječ 'daščica', ali kako log na engleskom znači klada, cjepanica, panj, deblo, trupac... znači, ništa malo i nježno, ja bih koristio npr. riječ 'toljagica'. Zamislite da je neko u nas reko da mjeri brzinu jedrenjaka, na primjer, cjepanicom. Ta to bi bilo gore nego da ste gruboj mornarčini uskratili bocu ruma. A Engleze, onako mrtvi hladni kakvi već jesu, uopće nije dirnulo u srce što posudiše riječ od drvosječa. Cjepanica - sou vot?

U Carića čitam: barketa. A barketa vam dođe mala lađica, barčica, plavica. Slušaj ovo: ampuleta i barketa. Naši građevinari bi suptilno rekli: vreća pijeska i fosna. Kako to lepršavo zvuči. Još samo fali kanta morta. Inače, ampuleta je pješćani sat.

Vratimo se mi Isaiću koji dalje kaže: Za mjerenje brzine bila su potrebna tri mornara. Jedan je bacao pločicu (plovak, barketu, toljagicu, ili fosnicu, što vam drago, op.p.) u more i pratio brzinu isticanja uzice, drugi je držao malo motovilo s namotanom uzicom, a treći bi obrnuo pješčani sat i pratio protok pijeska koji je isticao u vremenu od tačno pola minuta. Uzica se za to vrijeme slobodno odmotavala sa motovila. Poslije protoka vremena od 30 sekundi isticanje uzice je zaustavljeno. Daščica se povlačila na brod, a raširenim rukama se brojilo koliko je hvati (zahvata konopa) isteklo.

Od 17. stoljeća log je već nezamjenjivo sredstvo na brodu. Da bi mjerenje brzine bilo jednostavnije, kasnije su na uzici upletanjem čvorova bile označene dužine kojima se jednostavnije određivala brzina kretanja broda. Naime, mornar je ispuštajući konop kroz ruke istovremeno brojao čvorove. Broj isteklih čvorova za 30 sekundi označavao je brzinu broda.

Tako je čvor postao jedinica za određivanje brzine broda, a označava broj milja pređenog puta u jednom satu. Čvor je po veličini isti kao i morska milja i iznosi 1.852 metra. Razlika je samo u tome što se čvorom označava brzina, dok je milja mjera za udaljenost, tj. pređeni put.

Ručni brzinomjeri danas se još koriste na školskim brodovima i jedrenjacima, poglavito u nastavne svrhe. Razmak čvorova na uzici zadržan je kako se upotrebljavao krajem devetnaestog stoljeća. Danas se koriste elektronski brzinomjeri, ali je na njihovim indikatorima i dalje ostala oznaka čvora kao jedinice brzine koja je nastala u 17. stoljeću i koja podsjeća na stari, dobri ručni brzinomjer - log. Uostalom, i danas je engleska riječ za brzinomjer log.

Da li vi brzinu broda mjerite čvorovima, uzlovima ili gropima?

Pročitaj ovo: . . . - - - . . .

U knjižici "Pomorski običaji i tradicije" Vladimira Isaića čitam o SOS-u, signalu za pomoć: Kada se na časovniku u brodskoj radio-kabini velika kazaljka približava crvenom sektoru na brojčaniku u predjelu petnaest minuta prije punog sata, znak je da brodski radiotelegrafista okreće dugme radioprijemnika podešavajući ga time na prijemnu frekvenciju za slučaj da neko u nevolji zatraži pomoć. Ta međunarodno određena frekvencija je upravo i ustanovljena za pozive takve vrste.

Osluškivanje radio-signala kojima se u nevolji traži pomoć, obaveza je i solidarnost pomoraca u svakodnevnoj borbi na moru. Zbog toga se svi ti signali s posebnom pažnjom prate i primaju. Kada se na brodskom radio-prijemniku oglase tri kratka, tri duga i opet tri kratka signala, što u Morzeovoj azbuci (za mladi naraštaj: srpska riječ za abecedu, op.p.) znači SOS, njihov odjek u slušalicama radiotelegrafiste je znak da je netko na moru u opasnosti i traži pomoć. Svi brodovi koji bi primili takav signal dužni su da odmah krenu prema poziciji broda koji ga je emitovao i pruže mu pomoć.

Mala slana zgoda

Za vrijeme jake bure brod je u pet sati ujutro bio swpreman za odlazak iz luke. Barba šeće po palubi od prove do krme, a vidi i na mornarima da im se ne da partit jer je u mistu bilo dobra vina.

Šeće barba, šeće. Gre na provu, gljeda gori i beštima, aš je tu fortunal od bure. Gre na krmu, ma tu mu se čini da je bolje, da je bonaca. Šeće od krme na provu i sve neodlučan. Konačno zabeštima:

Na prove fortunal, na krme bonaca! Ke vražje vrime!

Spasite Ove Svinje koje pričaju Samo O Seksu

U nastavku Isaić iznosi kratku povijest signala za pomoć SOS, ali kako je naveo nekoliko nepreciznih i netočnih podataka ja ću vam rađe prepričati pričicu koju sam skinuo na ovoj web adresi: www.boatsafe.com/nauticalknowhow , a koja kaže:

Nastanak i općeprihvaćena tumačenja pomorskih poziva za pomoć (engl. maritime distress calls) često su temeljena na pogrešnim vjerovanjima. Tako ljudi u pravilu vjeruju da je SOS kratica za 'Save Our Souls' ili 'Save Our Ship'.

Mene, pak, SOS podsjeća na sljedeće krilatice: 'Spasite Ove Svinje, ili 'Sve Osim Seksa', a još bolje 'Samo O Seksu'. Vjerujte mi, SOS nije kratica niti jedne od njih. Ali ako mene pitate, ja bih izabrao ovu posljednju. Bez greške.

Na samom kraju devetnaestog stoljeća praktična uporaba bežične telegrafije postala je stvarnost zahvaljujući talijanskom fizičaru Guglielmu Marconiju. Do tada su brodovi, koji su bili izvan vidokruga s kopna ili drugih brodova, bili osamljeni i prepušteni sami sebi. Na prijelazu stoljeća počela se i u bežičnoj telegrafiji koristiti Morseova abeceda, koja se sastoji od kombinacije točaka i crtica, za odašiljanje poruka.

Do 1904. godine već je veliki broj Britanskih prekoocenaskih brodova imao opremu za bežičnu telegrafiju. Radiotelegrafisti su na brodove regrutirani sa željeznice i pošte. U Engleskoj se na kopnu već bio koristio opći poziv CQ koji je prethodio telegrafskoj poruci, a koji je bio prihvaćen i drugdje u svijetu. Uporabom poziva CQ poruka se mogla istovremeno poslati svim postajama tj. samo jednom transmisijom. Prirodno je da su taj opći poziv CQ radiotelegrafisti donijeli i na brod. Godine 1904. je 'Marcony company' preporučila da se CQD koristi kao signal za pomoć. Općem pozivu CQ dodano je slovo D, što je početno slovo engleske riječi 'distress' u značenju opasnost, pogibelj. Tako se početni poziv CQD interpretirao kao 'Svim postajama, pogibelj'.

Na drugoj Radiotelegrafskoj konferenciji održanoj u Berlinu 1906. godine ponovno je postavljeno pitanje signala za pomoć. Na kraju je usvojen signal SOS kojeg je zbog jednostavnosti znakova teško pogrešno interpretirati. Sama slova nemaju nikakvo posebno značenje tako da nije točno opće rašireno mišljenje da je SOS kratica za 'Save Our Sex', ops ... pardon, 'Save Our Souls'. Da SOS nije označavao nikakvu kraticu vidljivo je i iz službenog godišnjeg izvještaja Marcony company iz 1918. godine gdje su oni to i naveli.

Iako je signal za pomoć SOS ratificiran 1908. godine, uporaba CQD se zadržala još godinama, posebno na engleskim brodovima. Pogrešan je podatak da se SOS prvi puta pojavio u eteru 1912. godine i to prilikom potonuća broda Titanic. Naime, radiotelegrafisti Titanica najprije su nekoliko puta poslali poziv u pomoć koristeći samo signal CQD, a potom su koristili i CQD i SOS.

Inače, prva uporaba radiosignala SOS u Americi zabilježena je1909. godine na brodu koji je izgubio vijak (za smrtnike: propeler). Inače, Amerikanci su službeno prihvatili signal SOS tek 1912. godine, nakon potonućaTitanica.

Signal SOS šalje se radiotelegrafijom. Ako se pomoć traži putem radiofonije tada se u eter emitira signal MAYDAY. No, o lijepom, sunčanom, divnom i nezaboravnom “svibanjskom danu” drugom zgodom.

Kapetanov dnevnik u rukama djetinjastog skipera

Jednoga dana uzeh u ruke knjigu Damira Miloša “Kapetanov dnevnik”. Navalim ja tako na dnevnik sav u nadi da ću saznati velike i male tajne starih kapetana. Ali, jao. Saznadoh sasvim nešto drugo ...

Sama knjiga započela je obećavajuće morski: Treći je dan kako vjetar neumoljivo fijuče. Pretpostavljam da smo skrenuli s kursa jer je neuobičajeno hladno. Jedra ne dospijevamo kratiti, prepuštamo ih vjetru da ih rastrga. Samo tako možemo smanjiti površinu jedara. Ali, brod još uvijek juri prevelikom brhzinom. Naredio sam da se bace dva dugačka konopa po krmi, ne bismo li tako smanjili zanošenje broda na valovima, ali ni to nije dovoljno. Naređujem da bace u more sve konope koji su nam na raspolaganju (str. 9).

Zvuči zaista morski, zar ne? A tada je počelo. Iz rečenice u rečenicu otkrivah na što kapetan bijaše osuđen. Ne, ne mogu vam reći na koju je kaznu bio osuđen. Pročitajte, ako ste hrabri, sami tu knjigu pa će vam sve biti jasno. Recimo da će vam biti jasno. Joj, da mi vas je vidjeti kako se utapate u “Kapetanovu dnevniku”.

Što to ovaj priča? - Ne znam, idem u prvu knjižnicu da ga raskrinkam.

Samo idite u knjižnicu, što čekate? U međuvremenu dok vi pokušavate otkriti o čemu se tu radi, ja ću vam pročitati uvodnu rečenicu iz zagovora jedne druge Miloševe knjige - “Otok snova”:

Pokušaj simplificirane deskripcije romana Damira Miloša jednako je uzaludan kao kad bismo, primjerice, njegov naracijski intenzitet pokušavali rekonstruirati iz nekog usputnog, nasumce odabranog isječka. Upravo stoga vam, poštovani čitatelji, ... nećemo niti pokušati sugerirati smjerove eventualne recepcije, nećemo vas opterećivati osobnim zabludama i vlastitim iskustvima ...

Pa kad ste već u knjižnici, posudite i tu knjigu. Sada imate dva Miloša. Dva Miloša, a vi sami. Frka, a? Dva Miloša zaista nisu tako loša da bi završila na dnu koša, ali zato će vam zasigurno nažuljati mozak. Mene još i sad bole kosti u mozgu. Mora da sam zaradio mozgofiber.

Na kraju, da ne bi bilo “nismo znali”, riječ je o istom Damiru Milošu koji je glavni i odgovorni urednik Morskoga prasca, ovoga kojega upravo sada virtualno držite u rukama, a svojevremeno je bio i uspješni skiper na maksi krstašu ACY No1. No, ako Damir jedri na način kako piše romane, tada, vjerujte mi, ne idem s njim na more. Ja želim uživati u jedrenju.

Kako skratiti pojlabandu

Jednom sam vam ispričao priču o pojlabandi. No, tada vas nisam pitao da li znate ma i jednog pravog Talijana koji bi razumio naš, ili njihov, izraz ‘pojlabanda’. I to su mi nekakvi Talijani. Kažeš im ‘poggia alla banda’ na jednostavan način i oni te odmah ne razumiju.

Naši pomorci oduvijek imadoše razvijen smisao za ekonomiku jezika. Eto, tako su mletačku sintagmu ‘poggia alla banda’, mic po mic, elegantno skratili u ‘pojlabanda’.

Ja ću vam sada pokazati kako se ‘poggia alla banda’ može još skratiti a da ne izgubi svoje značenje, a zvučat će još šarmantnije. Radit ću to mic po mic.

Mic prvi. Početak je već poznat. Lakše je reć ‘ja’ u ‘poggia’ nego ‘ggia’ pa tako imamo ‘poja’. Jasno ko škura bura.

Mic drugi. Tko je vidija govorit dva ‘ll’. Umoriš se. Puno je lakše reći samo jedno ‘l’. Tako imamo ‘ala’. Jasno ko škura bura.

Mic treći. Pa tko će govorit one sve samoglasnike ‘a’ u ‘poja ala’. Tako se ne umorimo i imamo ‘pojla’. Jasno ko škura bura.

Mic četvrti. Tko će uvik govorit onaj razmak između ‘pojle’ i ‘bande’. zato neka bude ‘pojlabanda’. Jasno ko škura bura.

Do ovdje su vam micevi više manje poznati. Tek sada dolazi prava priča. Naučit ćemo mi Talijane kao pojednostaviti njihov jezik. Slušaj ovo!

Mic peti. Čemu govorit ‘nd’ zajedno u ‘bandi’. Zube za polomit. Baci ‘n’ pa imamo ‘pojlabada’. Jasno ko škura bura.

Mic šesti. Isto tako teško je izustit ‘jl’ u pojlabandi’ pa ćemo ubacit samoglasnik ‘e’. Tako imamo ‘pojelabadu’. Jasno ko škura bura.

Mic sedmi. Ne da mi se oma otvorit usta pa progutam ‘po’. Tako imamo ‘jelabadu’. Jasno ko škura bura.

Mic osmi. Skupine slova ‘la’ i ‘ba’ vrlo su slična pa bacam vanka prvu na koju naletim , a to je ‘la’. Tako imamo ‘jebadu’. Jasno ko škura bura.

Vidite, prirodnom morskom ekonomikom govora urođenom našim mokrozemcima dođosmo od ‘poggia alla bande’ do ‘jebade’. Talijani će nam sigurno biti zahvalni kada vide što im uradismo iz jezika. Već ih čujem pjevati onaj everblue: Luk vot dejv dan tu maj song. Uostalom, to sada razumi svaki naš čovik. I Talijan i Englez i Hrvat i naš čovik. Ta tko ne razumi što mu ga dođe jebada?

Zamisli, ti dobro izvedeš manovru, a svi ti kliču: Učinija si pravu jebadu!

- Tata, tata, a što je to ‘jebada’?, čujem zbunjenog momčića.

- To ti je kada dobro učiniš manovru, tiho će njemu tata.

- A koju manovru, opet će momčić.

- Šuti sine i rasti dalje - brzo će njemu stari - nego slušaj dalje ovog mudrog čovjeka.

A mudri će čovjek (pazi, on to misli na mene) nastaviti: Mislim da je pravi trenutak da Talijanima pošaljemo nekoliko naših mokrozemaca da im urede i pojednostave jezik. Zašto samo da mi njima pjevamo kada oni mogu i nama pjevati Luk vot dejv dan tu maj song. Ujedno koristim priliku reći da smo vrlo sposobni pojednostaviti i sve druge svjetske jezike. Počnimo s engleskim jezikom. Evo, uzmimo na primjer ovu rečenicu:

The ship will come soon.

Čemu toliko slova u jednoj rečenici. Ta brod će već biti vezan dok ja sve to izgovorim. Zar ne bi bilo jednostavnije napisat ‘đipvlkmsn’.

Iz gledališta čujem prigušeni refren: Luk vot dejv dan tu maj song.

Taj ‘đipvlkmsn’ dođe Englezima otprilike ka ‘pojlabanda’ Talijanima. E, da me je pustit par dana pa da im uredim jezike, a? Svi bi sve razumili, kaj ne?

Luk vot dejv dan tu maj song.

Kad smo već kod slavne manovre ‘jebada’, znate li vi korovsku biljku osjak? Ona me jako podsjeća na tu manovru. Latinski joj je naziv Cirsium lanceolatum. U trogirskom je kraju nazivaju ‘ošjebad’.

Što reče? Ošjebad?

Da, oš ol neš?

Nastavak slijedi.

Tekstualni oblik prilagođen tiskanju.