Naš već znani autor nautičkih putopisa (Jonsko i Egejsko more...), Davorin Marjanović, inače profesionalni snimatelj, zajedrio je Karibima da Vam dočara kako je zapravo tamo i ohrabri Vas u sličnom pokušaju.

Pratite njegova iskustva na stranicama "Morskog prasca" ili naručite pouzećem njegov 55-minutni video (VHS ili DVD ili DivX = 100.-KN + poštarina) putem e-maila:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Karibi za plitki džep

Ako niste dobrostojeći Amerikanac, ili barem hrvatski tajkunčić, dobro proučite ovaj putopis, prije nego se otisnete put Kariba !

Karibi su, naime, američka turistička zona, a to znači: u svemu skuplji nego što bi to mi željeli. Jer, gdje zakorači noga američkog turista – tamo cijene skaču k'o lude !

Ipak, nakon dosta internet-proučavanja, našao sam rješenje: odabrao sam za svoju karipsku pustolovinu tamošnje minijaturno otočje "British Virgin Islands" turistički još nerazvijeno a nautički vrlo interesantno, što je sve obećavalo krasnu avanturu po prihvatljivoj cijeni.


Otočje B.V.I. smjestilo se je zapadno od Puerto Rica

British Virgin Islands otočje je ne puno veće od naših Kornata, a slično i izgleda... (osim što je zelenije i s bezbrojnim pješćanim plažama). Nalazi se istočno od Puerto Rica, i početak je Malih Antila – grupe otoka, zemalja, mikro-državica ili dominiona koje se protežu na jug sve do obala Venezuele. Službeni jezik na B.V.I. je engleski a valuta je U.S. dolar. Viza za hrvatske državljane nije potrebna. (Ali je potrebna američka viza – ako prolazite kroz njihov teritorij.)

Najbliže susjedstvo čine im U.S. Virgin Islands (otoci St. John i St. Thomas) u koje je uložen američki kapital pa su daleko razvijeniji i – skuplji.

British Virgin Islands su naime pod labavim britanskim protektoratom, no zapravo imaju vlastitu samoupravu i svog crnog guvernera. Stanovništvo je, naime, isključivo crno: dobroćudni potomci nekadašnjih robova sa plantaža šećerne trske, koji svi danas dobro žive bez puno muke i strke, zahvaljujući dobrim dijelom "izmišljenim" zaposlenjima, dok državnu kasu uredno pune bezbrojni charter-brodovi...

Naravno, najveći dio tog slatkog dolarskog kolača pobire nekoliko etabliranih crnih obitelji, no i za običan puk, njih 14.000 ostane dovoljno da udobno žive bez strke i žurbe, čak i bez prisustva makar i mrvice kriminala – inače velikog zla na mnogim drugim manje sretnim karipskim otocima.


Tortola je najveći otok i obavezni početak krstarenja po B.V.I.

Glavni i najveći otok je Tortola – na njemu živi i većina stanovništva; tu su i sve marine; odavde, dakle "sve počinje"...

Ali kako do Tortole stići iz Hrvatske ?

Let do B.V.I.

Ako ste "tajkunčić" – nećete imati problema: odletite do Pariza i od tamo sa Air France-om nastavite do St. Martina (Mali Antili), a odande lokalnim malim turističkim avionom do B.V.I. , (Beef Island, otočić-aerodrom kraj Tortole).

To je put u jednom koraku, najbrži i najkomotniji što može biti, ali stoga – skup.


Ako ste, međutim normalni pripadnik hrvatske srednje klase, znači – siromah, onda ćete izabrati vratolomno 2-dnevno putovanje preko Frankfurta ili Züricha do Atlante (U.S.A.), tamo ćete (jeftino) prespavati u jednom od monster-hotela uz aerodrom, da bi dan kasnije odletjeli dalje, na St. Thomas (U.S. Virgin Islands), odakle ćete se zadnjim večernjim trajektom prebaciti "preko granice" , do B.V.I. i Tortole. Ako ćete preživjeti sve putne stresove bez infarkta, moći ćete na kraju uživati u lijepoj hrpici dolara koji ste tom mukom "okolo-naokolo" uštedjeli !

(Opaska: američki hoteli zaračunat će Vam "sobu" i pri tom ih nije briga koliko će vas u sobi prespavat. Dvokrevetna soba tamo znači 2 BRAČNA kreveta, dakle – 4 ležaja! Hoteli uz aerodrome nisu skupi pa ovakvo prisilno putno noćenje nije neki "udar po džepu".)


Tortola


Road Town – glavni gradić otočja B.V.I. smjestio se je u najvećem zaljevu otoka Tortole


Na Tortolu ćete stići navečer. Pretpostavljam da ste putem interneta već rezervirali svoj brod; taxi će vas prebaciti do vaše marine... a dalje je lako.

Dobra mogućnost je unajmiti svoj brod za prvonoćno spavanje u marini, što je jeftinije nego ako se isplovi, a omogućuje lakše snalaženje u svemu i mirnije isplovljavanje slijedećeg dana, bez one inače uobičajene charterske frke-strke.


Druga mogućnost je – kampiranje, što Vam omogućuje da se aklimatizirate par dana, "izvidite situaciju", bolje upoznate otok i t.d.

Jedini kamp je, doduše, na drugoj strani otoka, u Brewers Bay-u, no taxi će vas za par dolara za čas prebaciti tamo.

No - iznenađenja tek slijede !

Kampiranje na B.V.I.

Dok je kampiranje na U.S. Virgin Islands nemoguće bez dugoročne rezervacije unaprijed (čak i izvan pune sezone !), na B.V.I. je naprotiv nemoguća – rezervacija !

Kamp na Tortoli je, naime, neograđeni komadić tropskog šumarka sa slobodno razbacanim šatorima i bez ikakve organizacije ! Jedino na što se mora paziti je da se šator ne postavi ispod kokosove palme: po noći padaju zreli kokosi i to može biti kobno! Kamp vodi nezainteresirana vlasnica koja povremeno dolazi i odlazi i ni za što se ne uzrujava ni ne brine – što je uostalom obilježje cijelog stanovništva B.V.I. Ipak – sve "funkcionira" i sretnim kamperima zapravo ništa ne fali !

Svi u kampu odreda su čudaci, svi su pobjegli od nekih svojih prošlosti i civilizacije; vlada familijarnost i opuštenost kao u nekoj hipijevskoj komuni. Mjesta ima kol'ko god hoćeš i nitko nikome ne smeta ! U blizini nema nikakvog sela – civilizacija je preko brda, u Road Townu, odakle se dovlači sve potrebno. Ako je hitno: zove se taxi. Ako nije hitno (a ovdje nikad nije hitno!) čeka se prvi auto ili kamiončić u prolazu, koji će obavezno stati i povesti vas...




Odbačena cerada: zaštita od noćnih pljuskova ali i – kokosovih oraha !

Naša ekipa stisnula se je sa svojim bijednim kišo-propusnim šatorčićima pod veliku, na smeću pronađenu staru ceradu, koja nam je za iznenadnih noćnih tropskih pljuskova odlično poslužila, i tako smo u čudu proveli nekoliko prvih, "adaptivnih" dana, igrajući se kampiranja, informirajući se o svemu i svačemu i kupajući se na ogromnoj plaži Brewers Bay-a.

Glavnu pomoć samoinicijativno nam je pružio lokalni fenomen, izvjesni Paul Knapp, "osluškivač kitovih uzdaha", koji dobar dio godine provodi ovdje, slušajući i snimajući posebnim podvodnim mikrofonom daleko glasanje kitova !



Naša ekipa + Paul Knapp pravi planove krstarenja i zalijeva ih lokalnim tropskim coctailima


Paul (na slici s plavom kapicom) nam je posudio svoje plinsko kuhalo, dodavao našim obrocima svoje namirnice, vodio nas na razgledavanje okoline i bio neiscrpni izvor svih potrebnih informacija ! Ako i vi budete kampirali u kampu na Tortoli – najvjerojatnije ćete ga upoznati i biti zahvalni na njegovoj nesebičnoj i svakovrsnoj pomoći !

Nekoliko dana provedenih u čudesnom kampu u Brewers Bay-u (kampu kojeg

bi trenutno dala zatvoriti i najblaža naša turistička inspektorska služba !), nije nas koštalo gotovo ništa – a jako mnogo smo profitirali: opustili smo se nakon stresnog puta, pokupili brdo potrebnih informacija, aklimatizirali se na tropsku klimu i bolje se međusobno prilagodili, što je svakako vrlo korisno uoči višednevnog krstarenja, znači – prisilnog zajedničkog boravka na malom prostoru u nenormalnim uvjetima.



Vidikovac iznad velikog Brewers Bay-a; jedna od točaka na izletima pod Paulovim vodstvom.


Čitajte nas slijedi nastavak:

Kako odabrati brod i sigurno zajedriti ?

Komentari (0)

RSS feed Comments

Napišite komentar