Naš već znani autor nautičkih putopisa (Jonsko i Egejsko more...), Davorin Marjanović, inače profesionalni snimatelj, zajedrio je Karibima da Vam dočara kako je zapravo tamo i ohrabri Vas u sličnom pokušaju. Pratite njegova iskustva na stranicama "Morskog prasca" ili naručite pouzećem njegov 55-minutni video (VHS ili DVD ili DivX = 100.-KN + poštarina) putem e-maila: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Karibi za plitki džep

Pročitajte najprije
--> I dio
--> II dio
--> III dio.
--> IV dio
--> V dio.

bez broda... bez love... pod šatorom... sve do povratka kući !

Par dana nakon vraćanja broda u marinu, počeli su odlasci sa čarobnog Jost Van Dyke-a: prvo je odletjela Željka, a zatim Tea, Vedrana i Igor.

Ostali su samo najtvrdoglaviji: "istraživač" Daki i "skriboman" Davor (autor ovog daveža).

Jost Van Dyke idealno je mjesto za igranje "Opstanka": ovdje se mogu provesti robinzonski a ipak ugodni, opuštajući dani čak i bez novca i pod bijednim šatorčićima - dakle upravo onako kako se je i nama "zalomilo".


Jost Van Dyke: dobra pozornica za igru "Opstanka"

Otok je srednje veličine, razveden s južne, unutarnje i zaštićene strane, a na istoku mu je pridružen arhipelag manjih koraljnih otoka i sprudova - idealnih za dnevna kupanja u djevičanski čistom koraljnom moru.

Osim ljepote, ugodnom robinzonskom životu pogoduje i otočka organizacija i infrastruktura: nema je ! Sve je potpuno slobodno... nema čak ni na Karibima obvezatnih komercijalnih bova po uvalama - sidrištima !

Na Jost Van Dyke-u se ipak nalazi nešto vrlo važno: kamp ! I to lijep, ugodan, nevelik i vrlo jeftin kamp, smješten uz najveću i najljepšu otočku plažu White Bay. (Na B.V.I. postoji još samo jedan kamp - onaj s početka ovog putopisa: horor-kamp na sjevernoj strani Tortole. Kamp na Jost Van Dykeu, daleko je ljepši i ugodniji.)

Neformalni stil života, odsustvo svake prisile, reda, rasporeda... čak i mjesta za trošenje novca - skupih barova ili luksuznih turističkih dućana, sve to stvorilo je ovdje jednu posebnu, opuštajuću atmosferu, vrlo pogodnu za odmor i meditaciju u sjeni pod palmama...


Logor smo si "sredili" od raznih odbačenih predmeta i materijala sa smetlišta

Nakon odlaska ostalih članova posade, prvo smo si "sredili" logor: od raznih pronađenih odbačenih materijala (stara poderana tenda, slomljene stolice i ležaljke, viseći kanisteri s kamping-tušem, daske i sl) stvorili smo si sasvim ugodan ambijent za dulji boravak. Opuštena karipska uživancija mogla je početi!

Pozicija nam je bila fantastična: na rubu tropskog šumarka, uz plažu i s fabuloznim pogledom "s 5 zvjezdica" - kao iz one uzrečice: "Ajme, tko to može platit' !"


"Ajme - tko to može platit' !" - naš smještaj i pogled iz šatora.

Centralna točka slijedećih desetak naših dana bio je originalni "Ivan,s No Stress Bar": nevjerojatno, drveno sklepano zdanje, oblijepljeno tisućama školjkica, kojima simpatični crni domorodac slavenskog imena "Ivan" ukrašava već godinama svoje "zdanje", razbijajući time otočku monotoniju izvan sezone kad nema gostiju.

A gosti kod njega zapravo i nisu - gosti ! Ako je Ivan odsutan - poslužuju se sami... šank je uvijek otvoren, ogroman frižider pun je hladnog piva. Tu je i Ivanov telefon (svima na usluzi; i mi smo se njime služili), a i priručna kuhinja sa zbrda-zdola sakupljenom zbirkom raznolikog posuđa i pribora. Ovdje je Daki briljirao sa svojim kulinarskim kreacijama: uglavnom Podravkinim Talianettama, kojih je dostajalo u našim zalihama sve do kraja našeg boravka u Karibima.

Na drugom kraju velike plaže White Bay postojao je doduše jedan mali dućančić, ali - cijene u njemu baš nisu bile male: litra trajnog mlijeka, na primjer, stajala je čak $4,00.

I sve ostalo bilo je u tom stilu. Ponijeti stoga sobom Talianette uopće nije bila glupost - kad se radi o eksperimentu "Karibi za plitki džep".


"Ivan's Anti Stress Bar": velebna skleparija ukrašena tisućama školjica

Otok Jost Van Dyke nije prevelik i zapravo ima tek dvije točke okupljanja gostiju: Foxy,s Bar u uvali Great Bay i Ivan's Anti Stress Bar (s pridruženim našim malim kampom), oboje smješteno na najljepšoj otočnoj plaži, White Bay. Sasvim na istoku otoka postoji i treći, Little Bay, s restorančićem i dućanom suvenira, ali nije tako popularan i posjećen kao ova prva dva.

Dok je Foxy-jev lokal (restoran i bar) velik i ispod svog šarma otkačenosti zapravo vrlo profesionalno organiziran (vješta posluga; kompjuterska kasa, svi prateći sadržaji...) , Ivanov anti-stresni bar je "k'o iz crtića" !

Upravo tako se grupiraju i gosti: oni "bolji", dubljeg džepa i sa većih brodova idu Foxy-ju ; oni podrapani, bez love, otkačeni, "izgubljeni i zaboravljeni u svemiru" i t.d. - idu Ivanu. Obje grupe gostiju su dražesne, ugodne i nevjerojatno "friendly": na otoku Jost Van Dyke ne postoji ništa što bi bilo opasno, odbojno, bezobrazno, drsko, mrzovoljno... a kamo li - mutno ili kriminalno !

Upravo te karakteristike stvaraju ovdje okvir za nevjerojatan odmor, opuštajući preko svake mjere !


Kod Muzika kod Ivana: gostujući otočki STEEL viruoz

Predvečer, u zalazak sunca, u Ivan's Anti Stress Bar stigao bi Elvis King of Steel ili neki drugi od karipskih muzičkih virtuoza, složio svoju opremu... i večernji koncert uskoro bi počeo. Gosti bi posjedali uokolo, po jednostavnim drvenim klupama, kamenju ili se izvalili na još topli koraljni pijesak (lokal je na samoj plaži !), i uživali uz kakav Ivanov tropski coctail ili makar - pivo iz limenke po bagatelnoj Ivanovoj cijeni.

Vikendom su dolazile velike domorodačke grupe sa glavnog otoka Tortole i kod Ivana si organizirale razne svoje proslave, za što je Ivan nudio posebne pogodnosti: ogroman roštilj i veliki plesni podij. Jer - čim bi se pojela riba, ispečena na ogromnim gradelama, tamnoputi domoroci bi zaplesali, a nama, jadnim, blijedim i (u usporedbi s njima) nemuzikalnim bijelcima preostalo je samo da sjedimo uokolo i zavidno promatramo... (Kad vidiš kako plešu crni Karibljani, kako su muzikalni... ritmični... kako se uvijaju... onda (ako si imalo samokritičan) radije ostaješ sjediti...)


I na slomljenoj, odbačenoj "otpadnoj" ležaljci odmor na Karibima je - fantastičan !

Dani su prolazili u ljenčarenju na suncu.... a noći u lumpanju kod Ivana !

Kad bi nam to dosadilo - krenuli bi pješke u unutrašnjost otoka, verući se prvo strmim puteljcima do otočke visoravni, odakle su se pružali krasni pogledi.

Pješačili bi cijeli dan uzdužnim stazama, a navečer bi se u kamp vratili taksijem, kojeg se je uvijek moglo uhvatiti na donjoj, glavnoj priobalnoj cesti otoka.


Istraživačka šetnja otočkim brdskim stazama: pogled na Great Bay

Na krajnjem istoku otoka naišli smo na sasvim drugačije more: prostrane šljunčane pličine, iz kojih je ponegdje raslo močvarno Mangrovo drveće ! Koji kontrast prekrasnim azurno plavim koraljnim plažama na drugom kraju otoka!


Mangrova močvara na istoku otoka


Azurno more na središnjem i zapadnom kraju otoka

I to bi bilo - to. Isprobali smo za vas i boravak na Karibima, B.V.I. bez broda i bez love, hraneći se samo Podravkinim Talianettama a noćeći pod vlastitim malim šatorima u Ivanovom kampu na ljubaznom otoku Jost Van Dyke

"Anti Stress Bar" djelovao je fenomenalno: u tih desetak dana opuštanja, zaboravili smo i tko smo i gdje smo... a kamo li na svakodnevne brige koje su nas čekale negdje tamo u nevjerojatno dalekoj Europi. Zavoljeli smo reggae, savladali osnovne korake salse i marenge... Ali - prije svega naučili da život može biti lijep... ako se pobjegne iz bijele civilizacije... i to u podneblje, gdje su T-shirts - najtoplija odjeća tokom cijele godine !


Posljednja meditacija kod Ivana... zadnji tropski zalaz sunca

Ujutro, na dan odlaska, dovukli smo se, sa svim našim stvarima, pješke preko brijega, preko u Great Bay (ili službeno: Great Harbour), odakle nas je jutarnji brod prebacio do ulazno / izlazne luke West End na Tortoli.

Obavivši izlazne carinske formalnosti u tamošnjem "Custom" birou, gorko smo zaplakali: tropska čarolija završila je... počeo je dugotrajni "okolo-naokolo" povratak u hudu civilizacijsku zbilju.


Odlazak sa Jost Van Dyke-a. Da skočimo sa palube i otplivamo natrag ?

Tih dana Georg W. Bush napao je Irak... a mi smo se preko Amerike (u kojoj su zatrubile ratne trube), trebali vratiti kući. Prva neprilika iskočila je već u liku imigracijskog službenika na St. Thomasu (U.S. Virgin Island's). Očito mu je moja musava i neuređena, od sunca ispečena i neobrijana vanjština ličila na Sadamovog teroristu, jer me nije htio pustiti u Ameriku ! (Skoro da sam požalio kad me je nakon beskrajnog ispitivanja i zagledavanje u kompjuterske popise svjetskih probisvjeta ipak pustio ! Inače - možda bih ostatak života proveo na Karibima !)


Aerodrom u Atlanti: centralni "trg" pod kupolom. Ugodan ambijent za čekanje.

Na preogromnom aerodromu Atlanta (Georgija, U.S.A.) čekalo nas je iznenađenje: naš let za Frankfurt (kao i mnogi drugi letovi tih ratnih dana) bio je - ukinut ! Hura ! Ostajemo u Americi !

Šipak ! Internet je pokazao svoju vrijednost u takvim trenucima: Tea i Igor su nam (iz Zagreba !) organizirali besplatno noćenje u jednom od desetak aerodromskih hotela, a zatim i novi avion za transfer do Frankfurta.

No, blagotvorni utjecaj "Ivan's Anti Stress Bar-a" počeo je blijediti ! Civilizacija nas je opet zgrabila i počela "mljeti" !

Na frankfurtskom aerodromu - kaos: sve što ima veze s Amerikom, bilo je blokirano zbog rata i straha od terorista; američke kancelarije i gate-ovi bili su premješteni u zatvorenu, od američkih agenata čuvanu zonu; ovaj i inače po nelogičnoj smotanosti poznati vele-aerodrom postao je time totalno nerazjašnjiv: više ništa nije bilo na svojem mjestu; izvješeni planovi aerodroma postali su neupotrebljivi !

Pronašavši ipak nekako skrivenu poslovnicu američke "Delte", uspjeli smo prebukirati svoje avio-karte i dokopati se Zagreba. Od cijele avanture, povratak je zapravo bio - najstresniji. Sami Karibi, čak i po lošem vremenu, pod crnim oblačinama i kad pljušti kiša, potpuno su bezopasni i ugodni u usporedbi s proživljenim aerodromskim zavrzlamama.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Komentari (1)

RSS feed Comments

Napišite komentar