Krug po Španjolskoj - "Hrvatskom čigrom" od Barcelone do Estepona (preko Gibraltara), pa onda natrag automobilom do Barcelone

Dio.1 (i puno duži): Od Barcelone do Estepona

Na svom putu oko svijeta "Hrvatska čigra" je od 24.rujna do 6.listopada 2000. godine krstarila mediteranskom obalom Španjolske. Pred vama je putopis nastao na tom putovanju, pisan tijekom plovidbe. Putovanje je počelo u Barcelone i završilo u Esteponi, malom turističkom mjestu 41 km udaljenom od Gibraltara, sve skupa preko 1100 slanih milja. Putopis je u drugom dijelu malo proširen i kopnenog putovanja natrag od Estepona preko Barcelone do Azurne obale.

Prvi dio je pisan u obliku rječnika. Slovima abecede pridruženi su krajevi kojima smo prolazili ili neki od doživljaja  vezanih uz život na Čigri.  Možete ga čitati tako, slovo po slovo, na kraju će vam slika biti potpuna, ali ako vam je draži kronološki put onda sustavno pratite linkove koji su pridruženi svakom dijelu. Kronološki početak je u Barceloni 24.rujna 2000 , a abecedni u gradu Almeria gdje smo bili tek 1.listopada .  Kritičari kažu da su osnovni nedostaci putopisa ti što ih autori opterete povijesnim činjenicama. Jasno da nisam ni ja mogao pobjeći od toga, iako sam ih nastojao svesti na najmanju moguću mjeru. Sadrže samo ona znanje koje sam i ja sam pročitao u peljaru ili vodiču prije dolaska u određeno mjesto. 

Tekst prate i fotografije. Vezane su s tekstom, ali ujedno pričaju i svoju priču o plovidbi Čigrom. Bilo ih je puno, najteže je bilo napraviti izbor. 

  
A kao Almeria (1.listopad)

955. godine Adb al-Rahman III, prvi kalif Al-Andalus-a, sagradio je tvrđavu Alcazaba, koja se i dan danas uzdiže iznad grada Almeria. Prvo iznenađenje, za ulaz u tvrđavu građani Europske zajednice ne plaćaju ništa, a mi svi ostali (siromašci) 250 pezeta (12 kn). Nije puno, ali ipak ... Sjećam se, ne toliko davno, u Hrvatskoj se vodila polemika da li građanima Hrvatske sniziti cijene karata za prevoz brodovima do otoka. Pametnjakovići su govorili da se tako pravi razlika koja ljuti goste. Ali ako kulturni europejci to rade, zašto ne bismo i mi. Dajem prijedlog, dozvolimo svim građanima Hrvatske da besplatno ulaze u sve muzeje Hrvatske, a posebno u sve nacionalne parkove (naročito Kornate). Na koncu konca to je ipak sve naše, sagrađeno, obnovljeno i čuvano našim poreskim novcem.

Okolina Almerie sliči na krajobraz otoka Paga, samo što boja nije bijela već sivkasto-crvena. Nigdje travke, nigdje stabla, upravo onako kako pjesnik kaže " ... svud go kamen noge gaze, go kamen u pustinji ..." A onda malo dalje prema zapadu Punta del Sabinal, stotine apartmana i stotine dizalica koje grade stotine novih apartmana, a između njih, gdje god ima malo mjesta plastenici i staklenici. U Costu del Sol se ulaže i ulaže. 

Čitam ponovo "Besu". Prije 35 godina negdje u ovo doba godine, točnije 25. rujna 1965. Joža Horvat je plovio ovim vodama. Slično kao i nas stisnuo ga je jaki jugozapadnjak, samo što je njemu vjetar dosegao olujnu jačinu. Nije uspio probiti mistični Cabo del Gata. Mi ga nismo niti pokušali probiti. Cijelu smo se noć pritajili iza Caba u uvali Porto Genovese i onda u ranu zoru prebrodili tu vremensku prekretnicu Andalucie. Joža to nije uspio, skrasio se na par dana u malom ribarskom mjestu La Garrucha. 

Gledam krajobraz, sve se poklapa s opisom u Besi: 
"U pozadini se dižu vrhovi Sierre Nevade, pokriveni snijegom. Nigdje oblačka ... Voda oko nas postala je sivozelena, izgubila je plavetnilo ... Oko mene gorovit, pust, tužan i siromašan pejsaž Andalusie. Samo kamenje sivo smeđe i ponegdje pokriveno lišajem" Međutim ono što Horvat dalje kaže "Što se od Kolumbovog doba promijenilo ? Mnogo, svakako mnogo toga u pozitivnom smislu. Jedno je ipak ostalo nepromijenjeno: andaluzijskom seljaku nedostaje još danas, voda, obradiva zemlja, a vjerojatno i pravda." Uvjerili smo se da to danas nije tako. 

Čitam časopis "Destino Andalucia, revista mensal de ocio y cultura" koja za taj isti kraj oko La Garucche, za provinciju oko Almerie kaže da je u prošloj godini samo od poljoprivrede, od prodaje voća i povrća uzgojenog u tim nepreglednim plastenicima i staklenicima, zaradila više od 3.5 milijarde maraka, naravno njemačkih (273.401.000.000 peseta). Za turizam nisam našao podatke, sigurno su suglasni zaradi od poljoprivrede. A u pokrajini Almeria živi samo 500.000 ljudi, pa se radna snaga uvozi. Na ulicama Almerie vide se privremeni useljenici iz Južne Amerike i Afrike. Volio bih jednog dana i na ulicama gradova Dalmatinske zagore, koja je pejsažem identična kraju oko Almerie, vidjeti uvezenu radnu snagu iz Bolivije, valjda bi to značilo da je i nama krenulo. 

I dok Čigra po jugozapadnjaku od 35 čvorova jedri u čistu orcu  brzinom od 8 čvorova prema Puerto di Almerimar, veći dio posade se drogirao tabletama protiv povraćanja, pa spava i spava i vjerojatno sanja da su u šejkeru ili u perilici rublja na programu centrifugiranja. 

Kronološki slijedeće: Almerimar

A kao Almerimar (El Ejido) (2.listopada)

Što sve novac može, najbolje pokazuje Almerimar. Zamislite pusti i kamenitu obalu bez uvale, poluotoka, ili možda slučajno kakvog otočića. I onda stigne lova, lova do krova, pa iz ničega nikne turistički grad, deset tisuća apartmana, tisuću vezova u umjetno sazidanoj marini, stotine dućana, deseci teniskih terena i na kraju jedno, pravo, veliko igralište za golf. I pametna politika cijena. Osnovna usluga zanemariva, ali zato do kraja razrađeni svi mogući načini izvlačenja novca drugim putovima. Nikada Čigra nije bila u toliko jeftinoj marini. Za cijela svoja 22 metra, neograničeno punjenje vode i tuširanje cijele posade samo 100 kn dnevno. Ali je zato posada Čigre u Almerimaru popila desetke koktela i neopisivu količinu piva, pojela niz tapa, te popunila brodsku ostavu hranom, a da je bilo više vremena sigurno bi se i razmilila po ostalim dućanima. Dobro bi bilo skupiti sve direktore Hrvatskih marina, pa ih poslati na kratki put po Španjolskoj. Neka uče od onih koji znanje znaju.

Ali kako svaka zvijezda ima i svoju tamnu stranu, u Almerimaru je to ulaz u marinu. Istina označen plutačama, ali krivo. Čigra koja ima samo 2 metra gaza sjela je u sredini regularnog izlaza na muljevito dno. Sva sreća da su Ozren i Detroit Diesel odličan par. Uz njegovo strpljenje i ustrajno voženje naprijed - nazad, nakon pola sata oslobodili smo se muljevitog zagrljaja i krenuli dalje.

Kronološki slijedeće: Gibraltar

B kao Baleari (26. rujna)

Španjolska u Mediteranu ima 5 poštenih otoka, Malloeca, Menorca, Ibiza i Formentera su u Balearima i Alboran negdje nasred Mediterana, kraj obale Afrike. Čigra se 26. rujna skrasila na najvećem (i najružnijem) mjestu baleara Palma de Mallorca. Svi smo bili toliko razočarani gradom, da smo veći dio vremena provodili na brodu i u marini. Jadino je upečatljiv broj dizalica. Gradi se svugdje, u Palmi, oko Palme. Najupečtljivije izgledaju vile ugnježdene na strmim liticama jugozapadnog dijela Mallorce, nedaleko mjesta Andraitx. Na Mallorci smo se i prvi put okupali u još uvijek dosta toplom moru. Za razliku od Mallorce, Formentera i Ibiza su nešto sasvim drugo, pa zaslužuju i posebne osvrte.

Kronološki slijedeće: Formentera

B kao Barcelona (24. i 25. rujna)

Mjesto i vrijeme ukrcaja posade druge etape nije moglo biti bolje izabrano. Barcelona. Nema čovjeka koji se u Barceloni nije osjećao kao kod kuće. Barcelona, grad u potpunosti napravljen po mjeri čovjeka. Široke ulice, jeftini restorani prepuni Španjolaca, nasmijana lica. Ljudi se vesele i žive, a posebno u tjednu od 17. do 24. rujna. Setemana Gran, sedam dana pjesme, plesa i veselja, velika fiesta Barcelone. Završava 24. rujna na dan La Mercè, tradicionalnom povorkom velikih figura (gegants) i figura s velikim glavama (caps grosos). Ljudi grade žive piramide - castellers, a pleše se katalunjski narodni ples sendano na zvuke grupe bubnjara - grupa cobla. I baš ti bubnjari su cijele dane vježbali. Po gradu je bilo podignuto desetke pozornica, a na svakoj su se izmjenjivali svi oni koji nešto znaju pjevati i svirati. 

24. rujna u 12:00 Čigra je isplovila kako bi u 13 sati uspjela proći ispod mosta koji zatvara ulaz u luku. Uz put smo presretali plivače maratonce koji su plivali veliki Barcelonski maraton. Barcelono do viđenja, ti si sigurno grad kojem čovjek ne smije reći zbogom, grad kome se treba još koji put u životu vratiti.

Kronološki slijedeće: Baleari

C kao Cartagena (29. rujna)

"Ceterum censeo Carthaginem esse delendam !" vikao je Katon Stariji u Rimskom senatu i Rim se u III st prije Krista okomio na Cartagu, a odmah potom i na Cartagenu. Namjera mu je bila potpuno slomiti moć i snagu Cartagene kako više nikada ne bi predstavljala prijetnju Rimu, a usput i razrušiti Cartagenu. Zašto baš nju? Očito zato što je Cartagena bila polazna točka slavnog, ali neuspjelog Hannibalovom pohodu na Rim preko Alpa. A nije niti čudo zašto je krenuo iz Cartagene. U njoj je stolovao Hannibalov brat Hasdurbal izgradivši je na zlatu i srebru koji su robovi kopali u okolnim brdima. Prilazivši Cartageni pred očima mi je stalno titrala imaginarna slika nacrtana u stilu "Dolaska Slavena na more", samo što bi se ova trebala zvati "Iskrcavanje slonova u Cartageni". Zamislite Hanibalove galije natovarene borbenim slonovima koji se iskrcavaju i sakupljaju u logorima na domak Cartageni, a u pozadini robovi u rudnicima kopaju zlato i srebro.  

Biblija kaže da se u Cartageni iskrcao i Sv.Ivan Krstitelj, godine gospodnje 36. kako bi kršćanstvo donio barbarskoj Hispaniji. Plovio je iz Palestine samo četiri dana, a nama su trebala puna dva dana da dođemo iz obližnje Ibize. Čudo Božje

I daljnja povijest Cartagene je vrlo živa - najprije Barbari, pa Maori, pa Filip II koji gradi tvrđave po svim okolnim brdima, pa Francis Drake, gusar Njenog Visočanstva koji otima sve topove i prenosi ih 1585. na Jamaicu, pa Charles III koji u 18.st. osniva arsenal i veliku pomorsku bazu (postoji još i danas, posebno kao baza podmornica), te na kraju krvavi građanski rat, a Cartagena je poznata po tome što su se u njoj republikanci odupirali Madridu mjesecima.

Cartagena je slučajno uletjela u Čigrin program. Iz Ibize smo smo trebali imati najdužu plovidbu od 240 milja do Almerie, ali nas je jak jugozapadnjak, na momente olujne jačine (7 bofora) natjerao da se sklonimo u Cartagenu. Prilazeći Cartageni čitamo peljar: "Luka i lukobrani su  katkad masni i zadimljeni od obližnje rafinerije, ali su zato pristojbe u marini vrlo niske. " A što smo zatekli. Masnoće i dima nije bilo, valjda zato što je dosta puhalo, ali je zato prašine bilo koliko hoćeš, prašine koju su dizali građevinski kamioni. Naime, Cartagena je jedno veliko, veliko gradilište. U prošlosti su je rušili Rimljani i barbari, a danas je ruše građevinski radnici, ali odmah iza toga i zidaju. Cartagena potpuno mijenja svoje lice, pa možda jednom ponovo zasja u svojoj moći. 

Kada ne ruše ili zidaju, Cartagani se igraju. Tjedan prije našeg dolaska (od 17. do 24.9) u Cartagi je bio veliki cirkus. Svi, veliki i mali, muškarci i žene igrali su se Rimljana i Cartagana, obukli su se u povijesne kostime, paradirali ulicama grada i u lokalnoj areni  priredili kopiju rimskih igara, jasno bez divljih životinja i krvi. Najpopularniji je bio izabranik koji je glumio Hanibala. 

Neke od noćnih igara očito se stalno igraju. Naš posebni izvidnik prošetao se u kasnim večernjim satima lučkim dijelom Cartagene i vidio, istina samo početne dijelove dogovaranja noćnih igara i igrica. 

Kronološki slijedeće: Almeria

E kao Estepona (5. i 6. listopada)

Još jedna u nizu novih marina napravljena ni na čemu. Apartmani, dućani, restorani i dizalice, dizalice. Španjolska obala je obala dizalica. Oproštaj. Dobro ti more Čigra i malo više vjetra. Ti ipak nisi motorni brod.

Kronološki slijedeće: Španjolska

E kao Evora

Cesaria Evora i njezin CD "Miss Profumado" na brodu se najviše svirao.
"Sodade, Sodade
Da sua terre Sao Nicolau ... "
riječi su koje su ispunjavale kormilarnicu Čigre za noćnih dežurstava. A Evoria je pjevala zahvaljujući Ozrenovom sinu Luki koji mu je CD poklonio neposredno prije Čigrinog odlaska iz Biograda uz napomenu da ga otvori tek na Cap Verde gdje je Evora u mjestu San Vicente pjevala u zadimljenom baru dok je nisu "otkrili". Na zadovoljstvo svih nas Ozren je počeo slušati CD puno, puno ranije. 

Ako imate zvučnu karticu i želite čuti kako toplo zvući glas Cesarie Evore poslušajte dio pjesme Sodade u mp3 formatu (407 kb)

Kronološki slijedeće: jedrenje

F kao Formentera (27. rujna)

Formentera - biser na Balearima (bar za mene). Poslije ružne Palme de Mallorca, dolazak na Formenteru je bio pravo otkriće. Da sam ja planirao putovanje Čigre sigurno bih Formenteru ili Ibizu izabrao za mjesto noćenja, a nikako Palmu. Mali, plitki, dvadesetak kilomenatara dugi otok, s odličnim sidrištem zaklonjenim od istočnih vjetrova (koji su baš puhali kada smo mi bili tamo). Port dela Savina - luka, marina i mjesto gdje za bagatelu ( 25 kuna) unajmite biciklu na cijeli dan. A bicikla je idealno prijevozno sredstvo za vidjeti Formenteru. Mi smo imali na raspolaganju samo dva sata, ali smo ipak uspjeli posjetiti sva mjesta sjevernog dijela otoka: Sant Francese de Formentera, San Feran de Ses Roques, Es Pujals. Otok je mali, ali su zato imena mjesta velika. Na Formenteri su se skupili svi otkačenjaci Europe, kuće su skromne ali maštovite, dućani, restorani, svi prodaju nekakve rukotvorine i svi se smiju. Na Formenteri je vrijeme stalo. I bolje da je tako. 

Čovjek ne može pobjeći od usporedbi. Misli se roje, zašto kod nas nije tako, Zašto jedan Vis ili Lastovo nije Formentera. Vjerojatno zato što u Španjolskoj očito država i državni službenici služe narodu, a ne kao kod nas, da od pamtivjeka narod služi državi ( a za vrijeme nedavnog režima čak i direktno nekolicini državnih službenika koji su se umislili da su država - L'etat se mua !). 

Španjolska zna da joj je turizam strateška grana, pa je i turizmu i sve podređeno, počevši od PDV-a koji je samo 7%, pa do cijelog niza poticajnih programa turizma. Nadajmo se da će i kod nas turizmu procvasti novi dani. A usput nešto za naše prijatelje iz Hrvatske turističke zajednice (HTZ-a). Na Formenteri smo pronašli Info kiosk koji nije radio, a HTZ-ovi kiosci više manje rade. Vjerojatno zato što se dobra tvrtka o njima brine.

Opet ponavljam "Do viđenja Formentera - nikako zbogom."

Kronološki slijedeće: Ibiza

G kao Gibraltarmm (3. i 4. listopad)

Ponedjeljak, 2. listopada. sjedim u kokpitu dok Čigra ponovo motorira u kursu 245, od Almerimara ravno prema Gibraltaru. Ispred nas je još 100 milja dosadne vožnje. Vjetar puše, ali jasno opet nama iz krivog smjera, ravno u provu. Svi se nadamo da vjetar neće pojačati kao jučer kada se pošteno razmahao i razveselio nas valovima u provu koji su dosezali oceanske visine (i preko 4 metra) dok su im dužine ostale mediteranske (vrlo kratki, strmi i neugodni valovi). 

Prilazeći Gibraltaru s morske strane sjetih se 1998. kada sam Gibraltaru prvi put prilazio s kopnene strane. Rampe, ograde i gomila tamnih Španjolaca koji nastoje svakom putniku prema Gibraltaru uvaliti "special parking ticket valid for all Gibraltar" za samo 500 peseta (25 kn). Ideja je jednostavna. Prodaju vam priču da je u Gibraltaru veliki problem parkiranje, te da se ne može parkirati bez specijalne parking karte koju eto oni nude po smanjenim cijenama. I guraju vam pod nos besprijekorno tiskane i pečatirane papiriće za samo 500 peseta. Veliki broj naivnih turista nasjedne. Nije toliko skupo, pa neka se nađe. Naravno u Gibraltaru ti papirići ništa ne vrijede. 

Od cijelog Gibraltara u sjećanju mi je ostala slavna Gibraltarska stijena koju su Arapi zvali Gibel Tarik - Tarikovo brdo i čiji su vrhovi često bili u oblacima, i naravno slavni svjetionik Europa Point, Punta di Europa, 19 metara visoki bijelo-crveni toranj, zadnje svijetlo koje na obali Europe vidiš prije izlaska iz Mediterana. A ja sam ga tada gledao s kopnene strane i razmišljao: "Hoću li ga ikada vidjeti i s morske strane ?" Evo prošlo je samo 2 godine, još desetak sati pa ću ga ugledati i sa istoka. Hoće li nas i s morske strane dočekati netko u malom čamcu, kaiću, i prodavati nam "special parking ticket" ?

Utorak, 3. listopada. Ispred Čigre se bijeli Gibel Tarik. Čitam "Gibraltar Guidebook" koji kaže da se s Gibraltarom već dugi niz godina igra ping-pong. 8. stoljeće Arapi, 1309. Castilianci, 1333. opet Marokanci, 1462. Castilianci, 1704. Englezi, a oni se ne daju, ne daju, a uostalom zašto bi se i dali. Španjolci pokušaše zadnji put 1967. Raspisaše referendum, a svi Gibraltarci redom glasaše za Njezino Veličanstvo. I Franco postavi blokadu dugu 20 godina. Danas je jasno sve te razlike prebrisala ujedinjena Europa, na radost i veselje onih koji prodaju "special parking tickets". 

Za Gibraltar kažu da je trgovački raj, a ja cijelo popodne nisam vidio ništo što bi bilo vrijedno kupiti. Najbolji od svega su bili pravi engleski "fish and chips" i naravno englesko pivo, jasno bitter.

Srijeda, 4. listopad. Danas točimo gorivo. Najjeftinije u Europi . 3.1 kn litra diesela. Na sidru ispred Gibraltara deseci velikih brodova koji to isto rade. Za razliku od njih do kojih doplovi brod- cisterna, mi moramo na pumpu. Dok smo čekali na "waiting peer-u" prema došeta simpatična, malo jača  gospođica u uniformi, a na ramenu joj piše "imigration". Razgovor je tekao ovako (jasno na engleskom):
- Dobar dan.
- Dobar dan.
- Kada ste došli ?
- Jučer.
- Jučer, a zaštu se niste javili ?
- Jesmo, carini i oni su nam kazali da je sve u redu i da možemo vani.
- Znači vi ste oni koji ste se jučer vozali gumenjakom sa sidra do obale. Da vidim putovnice.
- Izvolite.
- Croatia i Slovenija. Idemo u moj ured.
U uredu  gospođica Imigration izvadi plastificirani komad papira i uzvikne
- Pa vi ste ilegalno u Gibraltaru. Ne svi, samo Hrvati. Vi trebate vizu koja se vadi unaprijed. Da su vas jučer legitimirali u gradu sada biste bili u zatvoru. 
- I što sada ?
- Ništa, Slovenci mogu u grad. Vi napunite gorivo i natrag na sidro. I nemojte slučajno izlaziti na kopno.
Eto, lijepu. Zahvaljujući "mudroj i državotvornoj" politici prethodne garniture mi smo uz bok Iraka i Ruande. Slovenci mogu gdje hoće, a mi šipak. Hvala ti Mate (znam da nisi ti kriv) za ovaj vanjskopolitički biser. Ali zapitajmo se što radi ministar Picula ? Pa već smo devet mjeseci u stvarnoj demokraciji. A najgore od svega, te naše vanjsko političke neefikasnosti  propustili smo izbor za Miss Gibraltara. A pogledajte na slici sa strane kako je bila zgodna.

O Gibraltaru možete pročitati i zanimljiv esej Damira Miloša koji se i zove "Gibraltar".

Kronološki slijedeće: Estepona


I kao Ibiza (27. rujna)

Barba (Ozren) kaže: "Na Ibizi čuvaj dupe !". Nismo ga baš trebali čuvati, iako smo osjetili poglede, snažnih mišićavih, tetoviranih "dečki" koji su virili iz stotine kafića i restorana Ibize. Na žalost zadržavanje na Ibizi je bilo kratko (svega par sati), ali dovoljno da shvatiš kako je Ibiza mjesto gdje svako može pronaći svoje mjesto. Ljubitelji istog spola, ljubitelji različitog spola, ljubitelji svih spolova, travestiti, pješćane plaže, ugodni restorani, otkačeni noćni klubovi El Divina, Il Paradiso, u kojima svako može biti ono što hoće, sloboda. "Freedom for all !" -  vikali su hipici 70-ih godina kada su "otkrili" Ibizu. Cijene u restoranima otprilike dva puta veće nago li kod nas, ali je zato ponuda deset puta veća. I naravno nezaobilazni Internet Caffe. 12.5 kuna 15 minuta, i šalji e-mailove kome hoćeš. Ne bi bilo loše ponovo kazati "Do viđenja Ibiza!" 

Kronološki slijedeće: Cartagena

J kao jedrenje

S jedrenjem nismo imali sreće. Eol nas nije volio, ili nije puhao ili je puhao iz krivog smjera, pa sam u šali kazao da bi se ovaj prvi dio putovanja Čigre trebao zvati "Hrvatskom čigrom oko svijeta na motor", s obzirom da se u našoj etapi više od 70% vozilo motorom. Ipak ono malo kada jedrenja ipak može dati neku sliku o tome kako Čigra jedri. Kod malog vjetra, povoljnog smjera jedri iznenađujuće. Brzina joj dosiže 6 čvorova već pri vjetru brzine 10 čvorova. Kod jakog vjetra povoljnog smjera jedri zadovoljavajuće. Ali kad ne jedri, bome ljulja se dosta. Krene li motorom s valovima u bok, počinje pravi rock-en-roll na užas većeg dijela posade koja se u tim slučajevima uspješno drogira tabletama protiv povraćanja. 

Kronološki slijedeće: vrijeme

J kao jezik 

Nemojte slučajno Cataloncu kazati da govori španjolski. On govori catalan, a razlika je poprilična. Našem uhu catalan zvuči kao mješavina španjolskog i holandskog. Malo je tvrđi. A za one koji se spremaju u Barcelonu dobar dan na španjolskom je "buenos dias", a na catalanu "bondia", dobra večer na španjolskom "buenos tardes", a na catalanu "bon tarde", a kao vam netko u Barceloni kaže "s'es plan" zvači da vas nešto moli. Španjolac bi za istu molbu kazao "por favor". Ostalo naučite sami, otiđite u Barcelonu.

Kronološki slijedeće: Španjolska kuhinja

K kao kuhinja, najprije Španjolska

U stvari da se još više ograničimo kuhinja Mediteranske Španjolske. Kako mi je kulinarstvo (jedna) od slabih strana, što se na sreću na mojoj kilaži ne vidi, detaljno sam teorijski i praktično (laboratorijske vježbe u restoranima Španjolske) proučio kuhinju Mediteranske Španjolske. Krenimo od sjevera.

Još od srednjeg vijeka kuhinja Cataluñe je spoj ravnice, mora i planine, kuhinje kojoj je more dalo ribu na sto načina, a unutrašnjost jela kao što je slavna "escudella", jednostavno jelo temeljeno na zajedničkom kuhanju mesa (piletina) i povrća. U stvari sastoji se od dva posebna jela, juhe s malim rezancima i rižom, pa nakon toga kuhanog mesa posluženog s kuhanim povrćem. Treba je probati u seoskoj taverni. Četiri umaka vladaju kuhinjom Cataluñe: "samfaina" - umak napravljen od napola kuhanih rajčica, paprika i patliđana, "sofito" - prženi umak od češnjaka, crvenog luka, rajčice i peršina, "picada" - umak od češnjaka, peršina, prženih nasjeckanih pinjola i bajam, koji se obično daje najjednostavnijim jelima kako bi im se ubila monotonija i na kraju slavni "ali-oli" za kojeg su znali još i stari Rimljani. Sastoji se od maslinovog ulja i češnjaka koji se strpljivo tuku u vanu dok ne postanu kašasta pasta. Odličan je prilog ribi ili mesu.

Kuhinju pokrajine Valencia također obilježavaju kontrasti s jedne strane tipična mediteranska jela (oni kažu mediteranska dijeta): riba, zeleno povrće, voće, a s druge strane teška jela unutrašnjosti: divljač i riža, riža na sto načina. Valencia je domovina paelle. "La paella" originalno potjeće iz 19. st. iz regije La Albufera. Uopće nije autohtono Valencijsko jelo, ali je danas postala njezin zaštitni znak. Tajna Valencijske paelle je u jedinstvenoj teksturi rižinog zrna nakon kuhanja. Zrno je u isto vrijeme čvrsto, suho, ali i mekano. Paellu označava i različitost ukusa unutar istog tanjura koji nastaje dodavanjem desetaka različitih dodataka. Dobra, originalna paella sadrži kokošje i svinjsko meso, školjke, škampem kozice, lignje, biži, artičoke, papriku i sve ostalo što imaš pri ruci. Na kraju dolazi "tajni" dodatak: šafran. Uostalom slavnoj paelli ćemo uskoro posvetiti posebni esej o kuhanju. Pratite "Morsko prase" redovito.

U pokrajini Murcia Arapski utjecaj je već velik. Brojne su trgovine slatkiša i slatkih delicija. 

Baleari su poznati po kolačićima "eusaimadas", naravno majonezi "salsa mahonesa" , ribi ("caldeta" - nešto kao naš brudet) i svinjetini ("solnasada" - crvena, dobro začinjena kobasica).

I na kraju meni najdraža Andalucia. Prije svega slavni "gazpachos" - hladna juha od rajčica, krastavaca, zelenog papra, maslinovog ulja, vinskog octa i češnjaka, služena s preprženim kruhom. U Cordobi gazpachos zovu "solmoreja", a u Malagi "ajo bianco". U stavri ajo bjanco je jedini originalni gazpachos. Radi se od maslinovog ulja, bajama i češnjaka koji se strpljivo tukudok ne postanu pasta. Tek onda se doda voda i na kraju par zrna grožđa. Zaštitni znak Cadiza je slavni "pescaido fritto" (pržena i riba) i tajnovito jelo neobičnog naziva "el calldilo de pero" što bi kazali pseća juha. Jasno u njoj nema pasa, već crveni luk, riba i sok od naranče. Sastojci su uvijek slični, ali se nikada ne zna kakva će juha ispasti. U tome i jest njena tajna. Za one željne posebnih specijaliteta Andalucia nudi "la tortilla Sacramonte" praznički omlet  napravljen od prženog i pohanog mozga, janjećih i telećih muda ili ako hoćete finije "belih bubrega",  krompira, crvene paprike i biži. Sve se isjecka na male komade, kratko poprži i tek tada se dodaju razmućena jaja. I na kraju biser Andalucie Sevilla, neokrunjeno kraljevstvo "tapas"-a. Najkraće kazano "tapas" su unaprijed pripremljena jela  koja se služe u malim tanjurima. Ako samo želite nešto prezalogajiti uz čašu vina ili piva uzeti ćete jedan tapas, ako ste gladni i to vam je glavni obrok, pojesti ćete 3-4 različita tapasa. U stvari tapas su preteča ideje "sporogriza" (slow food): uživati u malim količinama različitih jela uz dobro vino (koga u Andalucii ima puno) i naravno ugodno društvo. U Sevilli, ali i u ostalim dijelovima Španjolske postoje posebni tapas restorani, s dugim šankom na kojem je izloženo desetine različitih ribljih, mesnih i vegetarijanskih jela. Najteže od svega je odlučiti se što biste jeli. Pratite "Morskoprase" i fenomenu "tapas"-a ćemo posvetiti poseban esej o Mediteranskoj kuhinji.

Kronološki slijedeće: kuhinja Čigrina

K kao kuhinja, Čigrina

Opće je poznato da je poslije barbe na brodu najvažnija osoba kuhar. O njegovom umijeću najviše ovisi raspoloženje posade. Posebnost Čigre je u tome što su svi, baš svi članovi posade ujedno i kuhari. Svaki dan postoji kuharska gvardija koju čine dvije osobe. Zadatak joj je pripremiti i poslužiti tri obroka, te raspremiti stol nakon toga: doručak u 7:00, tkz. mali obrok u 12:30 i veliki obrok u 19:00. Moram priznati da su se svi trudili, kada im je morska bolest to dozvoljavala. Što se na Čigri jelo tijekom 2. etape plovidbe pročitajte u VI nastavku Škole brodskog kuhanja koji ćemo objaviti vrlo brzo. Kazati ću samo da se jelo dobro, a pogled na prepuna Čigrina skladišta hrane (svaka čast sponzorima) ulijeva povjerenje da će se tako i nastaviti.

Kronološki slijedeće: ribe

R kao ribe

Panulavanje je nalčešća brodska zabava, ako se to uopće može nazvati zabava, osim kada se na panulu uhvati riba. Panula se više manje stalno vuče iza broda. Već u Barceloni prethodna ekipa nas je upozorila na dva osušena repa tune bonito koji su se kočoperila obješena iznad ulaza u kabinu. Tune su ulovili na putu prema Barceloni. Dobili smo zadatak da povećamo broj repova.  I kada smo krenuli prema Balearima puni volje i elana počeli smo pripremati panule, kad ono nigdje prave varalice. Na brodu su ostale samo ogromne varalice namjenjene lovu sabljarki. Jasno da sabljarku do Baleara nismo ulovili. Tek na Formenteri Darko Stopnik je kupio pravu varalicu, i na putu do Cartagene, hop, jedna, druga, treća (koja je nažalost ispala) zlatoskuša (lampuga, dorada, pučinska skakavica, lat. Coryphaena Hippurus) jedna od najbržih površinskih riba koja lovi leteće ribe. Nije niti čudo što se ona ulovila, s obzirom da je Čigra jurila brzinom od 7 čvorova. Brudet od lampuge koji se kasno navečer kuhao u Cartageni i nije bio toliko loš. Samo je Mario stalno grintao da je trebalo dodati malo prošeka (kojeg na Čigri nije bilo). Na putu od Cartagene ulovila se i mala tuna bonito. Ona je završila kao marinada na Ozrenov način. O svemu tome čitajte u VI nastavku Škole brodskog kuhanja. 

Kronološki slijedeće: Evora


Š kao Španjolska 

Kada sam prije dvije godine prvi put stupio u Španjolsku imao sam osjećaj da sam tu već bio puno puta. Istina je da nam je Italija zemljopisno bliža i da je dosta utjecala na kulturu i jezik Dalmacije, ali mi je Španjolska puno bliža srcu. U njoj se stavrno osjećam kao da sam kući. Duh i miris Mediterana prosijavaju iz svakog prizora Španjolske, čak i u unutrašnjosti. Stotinu kilometara od mora nepregledna polja maslina, a u zraku titra miris maslinovog ulja. Mediteransku obalu Španjolska čine pokrajina Catalunya, Valencia, Murcia i Andalusia, ali se ona u stvari djeli na obale - Coste: sa sjevera Costa Brava, Costa Dorata, Costa del Azahar, Costa de Valencia, Costa Blanca, Costa Calida, Costa de Almeria, Costa Tropical i na kraju meni najdraža Costa del sol. Obala pusta i prazna, a turizam cvate. Prodaje se mašta, prodaju se snovi, prodaje se ljudski trud, kad ih već Bog nije obdario prirodnim ljepotama. I svi žive za to, a koliko sam vidio dobro žive. najbolji pokazatelj je taj da su svaku večer svi restorani prepuni baš Španjolaca, posebno u Barceloni. Španjolsku treba vidjeti, Španjolskoj se treba vraćati, šteta što nije bliže, pa da skoknemo na "caraciglio" odličnu kavu s uštrckom Fundadora. 

Kronološki slijedeće: jezik


V kao vrijeme, a može i V kao vjetar

Svaki dio svijeta, pa tako i svaki dio Mediterana ima svoje vrijeme, svoje vjetrove, svoje oluje i bonace. Koliko Španjolci žive s morem i uz more vidi se i po tome što svaka jakost vjetra ima svoju posebnu riječ, za razliku od Hrvata primoraca, a ne pomoraca koji to moraju opisati nizom riječi:
calma - mirno, ventolina - lagani vjetar, flojito - malo jaći lagani vjetar (možda vjetrić), floja - nježni vjetar, bonaucible - umjereni vjetar, fresquito - svježi vjetar, fresco - jaki vjetar, frescachón - vjetar blizu oluje, temporal - oluja, burrasca - jaka oluja, huricán - harikan. 

Što se vjetrova tiče, mediteranska obala Španjolske se dijeli u dva dijela, , sjeverni koji uključuje i Baleare, a pod utjecajem je Lionskog zaljeva, i južni pod utjecajem Atlantika. Mistral strah i trepet mediteranske Francuske i sjeverne Španjolske. Na Balearima ga zovu tramontana, a u Rio Ebro maestral, a nema nikakve veze s našim maestralom. Puše sa sjeverozapada, pojavi se naglo. Za lijepog sunčanog dana u 15 minuta dosegne olujnu jačinu. Niti ne znaš što te tresnulo. Nastaje kada se jedna depresija nađe nad Francuskom, a druga je u Lionskom ili Genovskom zaljevu. Zrak biva stisnut između Alpa i Pirineja, pa se velikom brzinom kroz Lionsku kotlinu strmoglavi direktno u Mediteran. Mi smo ga na putu od Barcelone do Baleara osjetili u laganijem izdanju. Brzina mu je bila ugodnih (istina kako za koga)  20 do 25 čvorova, pa smo s užitkom jedrili s vjetrom u pola boka. Grupa prije ga je osjetila u puno jačem izdanju. Kako kažu letjeli su po kormilarnici lijevo i desno. 

Tijekom naših 14 dana puhali su i svi ostali vjetrovi Španjolska: istočnjak - levante, zapadnjak - vandaval, južnjak - siroco, ali najčešće iz nama krivog smjera. Kako je bilo jedrenje vidite pod slovom J kao jedrenje. 

Kronološki slijedeće: zvijezde

W kao WC

Na svu sreću da ja već par godina vježbam jogu. Da mi nije te vještine teško da bih bez napora koristio Čigrine umivaonike u WC-ima. Dakle, prije ulaska smotaš se u asanu, te oblik tijela prilagodiš obliku WC-a. Svaka čast projektantu. Zahvaljujući njemu nisam zapustio svoje prakticiranje joge tijekom boravka na Čigri. 

Ovo je bio kronološki zadnje. Dalje slijedi drugi dio putopisa: Od Estepona do Splita

Z kao zvijezde

Noć između 27. i 28. rujna. Rano jutarnja gvardija od 5 do 8, mrkli mrak. Na Zapadu smo pa kasno svane, ali se i kasno smrači. Čigra plovi u kursu 220 (SW) prema Costi del Sol, nigdje na vidiku kopna, a nebo iznad nas posuto nebrojenim zvijezdama. Uvijek sam se divio onima koji im imena znaju, a meni, dok ležim u kokpitu Čigre, samo dvije od njih, za mene bezimene,  služe kako bih provjeravao ostale kormilare moje gvardije. 

Plovidbeni život na Čigri je podijeljen u trosatne gvardije po troje ljudi. Nosioci gvardija su Ozren (barba), Bor (pomoćni barba) i ja (sličajni pomoćnik pomoćnika). Naša je dužnost, ne samo jedan sat kormilariti kao i svi ostali članovi posade, već i dodatno paziti da sve prolazi u redu, da je brod u pravom kursu, da nema brodova u kursu sudara na radaru, itd. Noć je bila topla, pa je bilo šteta dva sata nekormilarenja provesti u zatvorenoj kormilarnici. Legao bih na klupu u cockpitu, našao dije zvijezde blizu vrhu jarbolnog svijetla i po njima pazio da li brod ide u pravom smjeru. Uglavnom je i išao. Kormilari moje gvardije Asja i Darko Stopnik pokazali su se prilično dobri. 

Kronološki slijedeće: wc


Drugi dio putopisa: Od Estepona do Splita

   

Tekstualni oblik prilagođen tiskanju