Doživljaji Issejaca: ETA na brodu

Autor MP

Utorak, 18 Rujan 2001 16:54

Natrag na početnu stranicu PROJEKTA ISSA

	ETA na brodu piše: Tonka Alujević objavljeno: 18. IX 2001.

	Ovaj tjedan smo slobodni pa se mislimo kako ga provesti. Izgleda kako ni ovaj put nećemo daleko od mora jer zove nas prijatelj Mrša na squadron “Spirit of Split”. Sa broda opet na brod ali drukčiji i puno brži. Nenavikli na jurnjavu veselimo se brzinama. Kupili smo spizu i sve ostalo i već smo tu. Prvi korak na pasarelu kad negdje u dubini borše zvoni poznati predmet. “Molim vas ukrcajte tri simpatična španjolca!” i tako smo se opet vratili Issi i jedrima. “Kako ste se odlučili za Jadran?”- za početak jedno vrlo originalno pitanje.”Kad sam se nekidan probudio u Bilbau, palo mi je nešto napamet pa sam nazvao Alfonsa i Josea i kazao im da idemo ovamo.” “Gdje si se probudio?” – pitam ga. “U Bilbau!” – potvrđuje Rafael. “Vi ste baski?!” “Samo Alfonso i ja, Jose je iz Madrida.” Već mi je pred očima Issa koja u krhotinama leti u zrak pa šapćem:”Alene, ETA nam je na brodu!!” Ali našu brodsku ETU od koje svaki ima po tridesetak godina ne zanimaju ni baski ni španjolci, ni Franco, ni Juan Carlos, ni vi, ni mi. Eventualno kakve tri zgodne Dulcinee. Dani su nam prolazili u dimu španjolskih Ducadosa . Na prve taktove bilo kakve glazbe postajali su neobuzdani , a poslije dva zalogaja padali bi u siestu ispruženi gdje god bi se u tom trenutku zatekli. U svim restoranima bili su najbučniji, krcati zdravog smijeha ,što je stvar temperamenta. Na brodu znaju kako se treba ponašati što je stvar odgoja i jedne istinske pomorske tradicije. Pravo ime Cervantesova Don Quijota je Alonso Quijano. Na brodu nam je Alfonso Quijano. Razlika je samo u slovu F, i u ničemu drugome. Uvijek je u nekom od svojih svjetova, odgovara na nepostavljena pitanja, ispija kavu sa kockicama leda, gubi stvari. Jednom je, na Pumpi, došao mašući hrpom novčanica koju mu je dao jedan Talijan, misleći kako Alfonsu na majici piše Ina a ne Issa. Puni tank velike motorne jahte košta puno, pa kad je uredno prebrojio novac onda mu ga je naravno, vratio. Vidjeli su otoke uz more i, na skuterima , njihovu unutrašnjost. Same su se nametale usporedbe naših dviju obala. Iako mi znamo da je naša bistrija drago nam je kad priznaju kako su nam Baleari vrlo slični ali kako je ovdje sve nekako čišće i ljepše. Zato nas zadnju noć u viškoj luci budi nepodnošljivi smrad kanalizacije. Kako bismo mogli slobodno umrijeti od srama. Do Splita crtaju nam kartu Španjolske i rijeku Guadalquivir, po kojoj ćemo, na putu do Kariba, doploviti do Seville. Tamo ćemo s njima popiti kavu. Bez leda. Oni su otišli a mi se vraćamo na gat i padamo u nesvijest. Ulaze dva jarbola i pedesetak metara divote. Prelijepa “Alejandra” koju je toliko puta snimao Franco Pace i koja je bila u vlasništvu Španjolskog kraljevskog jedriličarskog kluba i na kojoj je jedrio kralj zaljubljen u jedra. Juan Carlos. Nadajmo se kako će nakon svih uslikanih plovećih višekatnica ovoga ljeta i ovo remek djelo nekome uletjeti u objektiv. Tonka Alujević