Subota, 23.10.2010.

Devet uri ujutro, 4 milje od Palma de Malorce. U daljini razvijena jedra Sea Clouda (dobro nam poznatog jedrenjaka iz Jadrana) koji je za slijedeću destinaciju isto odabrao Palmu. Nakon Cagliarija di mi tu i Claudovci. Jedrili smo prvo prema Menorci, oni za nama. Kako smo shvatili da smo malo u deficitu sa vremenom, a i mladici bi izasli u u subotu navečer u zivot, najbolji otok u Mediteranu za provod u ovo doba godine je Malorca. Sorry Menorca, bit ce prilike, Hans( u Spanjolskoj Hose) i El Arenal ovog puta imali su jače karte.

Oko deset uplovljavamo u Palmu. Bonaca, sunce, toplo, idila. Trazimo mul broj 40 gdje smo rezervirali mjesto za Doru al nam nekako ne polazi za rukom u toj golemoj luci koja je pretvorena u jednu veliku marinu. Kakvi se samo brodi tu nalaze na godišnjem vezu, koliko milijardi eura je trenutno vezano i miruje. Svaka malo veća jahta ima nekoliko članova posade. Gledam i divim se . Raspoznajemo mnogo jahti koje smo sretali među dalmatinskim otocima. Zovemo dogovorenu marinu na stanicu al nitko ne odgovara, pitamo kajakaše i nekoliko jedrilica u prolazu bez uspjeha, nisu se niti udostojili pogledat nas. Vjerujem da im je puna kapa nautičara koji nešto traže kao i svih ostalih turista jer ipak je kraj sezone. Odluka pada, vezujemo se na prvo slobodno mjesto na rivi i na tradicionalnom drvenom trideset metarskom jedrenjaku pitamo za savjet gdje pronaći vez za naredna dva dana. Mislio sam da će nas i tu ispalit, ali iznenađenje je bilo potpuno kad je sa broda iskočila vitalna 50-o godišnjakinja, supruga vlasnika broda, vrlo susretljiva i prijazna, koja nam je u narednih desetak minuta dogovorila privez po povoljnoj cijeni u marini Alboran u centru Palme. Brzo smo se sprijateljili sa dragom i izuzetnom obitelji koja živi i radi na svom prekrasnom jedrenjaku. Kasnije smo obilazeći brod u prijateljskom posjetu doznali za njegovu dugu i slavnu povijest. U svakom slučaju to je najstariji brod u Šanjolskoj koji plovi. Brod je muzej, sve je na svome mjestu, radiona na brodu ima više alata od nekih servisa, sve se održava i popravlja samostalno. Pravo iznenađenje uslijedilo je kad smo ušli u "vlasnički apartman2. Jedna velika spavaonica u kojoj četveročlana obitelj (djeca 10 i 12 godina) zajedno spava, kada kao iz filma Water World, ustvari cijela priča podsjeća na film, nikako na stvarnost. Njihov brod im je ustvari cijeli život i oko broda se sve vrti. Djeca su se rodila na brodu i to je jedini njihov dom, za drugi ne znaju, a niti ga žele. GAZDA ne silazi sa broda ni za smeće bacit, jedino povremeno kad odlazi u brodsku nabavu. Otkrio mi je da u Palmi postoji dućan rabljene brodske opreme. Otac i ja ostali smo zatečeni veličinom i asortimanom robe. Doduše, ono što smo mi tražili nismo našli, ali smo stigli malo obnovit garderobu.

Do podne u subotu već su iznajmljene bicikle i posada se razmilila po gradu. Nekako su naglo prestali biti umorni od mora. Navečer je uslijedio zajednički izlazak u kafić; Burito kojeg su nam preporučili kao jedno od rijetkih mjesta u gradu u kojem nema turista. Kako i sami želimo biti više od turista otišli smo u Burito ne razmišljajući mnogo i pogodili. Pravi gradski đir, ni traga pijanim Englezima i Nijemcima koji u El Arenalu caruju. Naš agent za uspostavu poznanstava Držo brzo je obavio svoj zadatak i upali smo u lokalnu ekipu. Iako se kasno išlo spat, jutro su svi dočekali spremni za dogovoreni izlet po otoku. Ako smo jučer bili nešto više od turista u nedjelju smo stekli titulu turist original. Nas osmero jedan iza drugog na biciklama vozimo se prema kolodvoru prvo po označenim kolnicima za bicikle, a onda po našem, kroz centar grada preko katedrale do centralne željezničke stanice. Stari vlakić za Soler. Živopisni vlakić potakao je raspravu o reri koja je odavno eliminirana iz upotrebe, a kad bi vozila iz Splita do Klisa ne da ne bi bilo janjetine u Klisu dovoljno, nego ne bi je bilo ni u maloprodaji kolika bi potražnja turista bila. Španjolci su genijalci za izvući od turista novac , a da oni to i ne osjete. I nekako te dovedu u situaciju da ne možeš , a da ne tro&sšiš kad se negdje uputiš. Do Solera 10 eura vlakić, pa od Solera u planini do Solera na moru još; 4. A triba se i vratit. Razmišljamo 14 eura za nazad a taxi je 15. Dolazimo ispred taxija a Držo će, onaj taksist je sigurno bosanac. Tako i bi, Erðan, u odmaklim pedesetim gotovo dvadeset godina je već tu, pvo je ženu i djecu poslao iz ratnog Sarajeva, a onda je i on sam uz pomoć programa za izbjeglice našao svoje mjesto pod suncem u Soleru. Naravno da je postao omiljen i da stalno vozi poznate, Michael Douglas koji ima kuću na Malorci i veliki je promotor otoka stalni mu je gost, a Daniel Craig, također jedna od mušterija, zadnji 007, u stilu James Bonda od svoje kuće do mora prokopao je tunel jer mu vlasti nisu dozvolile da ni malo izmijeni okoliš oko kuće. Inače Erðan je kum prijatelju Bakiru(zajdno su igrali rukomet za reprezentaciju Jugoslavije), maslinaru iz Poljica na Hvaru koji je nakon nekoliko godina bavljenja maslinarstvom nagrađen. Moja mama Dragica radila je razgovor s Bakirom za radio Split prije godinu dana. Jeli to moguće? Bit će da je, jer svit je malešan. A kad je već tako malešan i nama će ga bit lakše oplovit. Vozeći nas prema Palmi zaustavili smo se u Valdemosi, poznatoj po Chopinovu boravku, mjestu na kojem je njegovao svoje krhko zdravlje. Vratili smo se u Palmu kasno popodne, jedni su otišli na zasluženi odmor na brod, drugi su se uputili prema zvucima glazbe iz velikog parka uz obalu. Opet pun pogodak. Nacionalne manjine koje žive u Palmi organizirale su druženje i promociju svojih zemalja uz kulturno zabavni, ali i gastronomski program. I dok sam ja snimao nastupe i štandove Marino, Zlatko, Mira i dr. Držo kušali su specijalitete Kariba i južno američkih država najviše. Kako su već odlučili da će s nama i u tim krajevima jedriti, preko hrane su pokušali zaključiti koje je pravo mjesto za njih. Po isprobanoj hrani i doživljaju ne bi im 6 miseci bilo dosta. Oko 8 navečer vratili smo se na brod mrtvi od umora zaključivši kako je krajnje vrijeme da sutra isplovimo i malo se putem naspavamo.

Ponedjeljak ujutro, 25.10.2010.

Kroz jutro pripremili smo brod za isplovljavanje i ručali. Prethodno smo analizirali prognozu i usprkos jakom mistralu iz lionskog zaljeva odlučili isploviti. Još malo isprobati brod i posadu u teškim vremenskim uvjetima. Oprezno se jelo za ručak pokušavajući želudcu osigurati što bolje uvjete funkcioniranja za narednih samo 70-ak milja do Ibize. U tri smo konačno bili ispred luke. Prije mraka isprobali smo nekoliko kombinacija sa malim flokom i glavnim jedrom. Iako nam je falilo malo potiska u prednjem jedrilju ostali smo na kombinaciji sa malim flokom i punim jedrom. 20 čvorova vjetra, 8,5 čvorova brzina. Kad smo se udaljili od Malorce koja nas je štitila od velikih valova mistrala veliko more se počelo obručavati na Doru. Val u bok, vjetar jača, prvo na 30, pa 35, e se na kraju stabilizira na 40 čvorova sa udarima do 47-48 čvorova. Gale force 8 sa valom od oko 6 metara na udare dostiže i Severe gale/storm, more 9-10, valovi 7 do 9 metara. Mali flok nosi više od 30 tona broda, 1 metar kvadratni floka pogoni 2 tone broda. I dalje vozimo u svom kursu, od 6.5 do 9 čvorova, pilot sluša, ne buni se, zna da je i nama teško. Zbijeni u kokpitu hrabrimo one koji more podnose malo teže, ali nikome nije svejedno. Ipak psihološki je lakše jer znamo da je Ibiza u ovim našim relacijama relativno blizu. Držo je smogao snage za povremene šale na račun Čeških turista, vaše more-maše more, naše žene -vaše žene, Baška Voda-mirna voda, a to ne nji mirna voda, ja platil mirna voda, co to je? 7-8 milja prije porta Ibize pokrili smo se otokom i uplovili u marinu Ibiza. Posada ponosna što je izdržala srušila se u krevete.

Utorak, 26.10.2010.

Bonaca, sunce, Ibiza. Ekipa za razgledavanje upuæuje se puna oèekivanja baziranim na ljepotama Malorce. Marino. Hans i ja pregledavamo brod, sreðujemo stvari i usput uživamo na suncu. Do 2 pripremamo sve, ukrcavamo naše turiste koji su usput reèeno dobro razoèarani Ibizom. Na kraju hladan tuš i za mene, desetak sati u marini po izvan sezonskim cijenama 150 eura, bez struje i vode. Doæi æe i oni nama na hitac na naš lipi Jadran.

Slijedeæi nam je porat 145 nm udaljena Cartagena. Iako je u prognozi lipo vrime svi su nekako oprezni s ruèkom. Lekcija od Palme do Ibize apsolvirana je, a posada je u planiranje programa uvrstila i vremenske uvjete. Sada se bar zna razlika izmeðu nas i cruisera . Ne priznajem im još da sve više slièe posadi, to æu ipak saèuvat za zadnji dan da se ne ugrizem za jezik. U kasno popodne dolazi Zlatko sa prijedlogom da napišemo gvardije na list papira tako da svatko zna kad je njegova smjena. Do sada sam posadu štedio dajuæi im vremena da se aklimatiziraju na uvjete. Sada su sami došli do toga da poslove i obaveze treba raspodijeliti . Iako na brodu ne bi trebalo biti demokracije ova naša dala je ploda. Evo sad i ja virujen da demokracija nije pizdarija. Bar na brodu. Noæ je prošla mirno, svi su bili u svojim gvardijama, nisam nikog budio, nisam se mislio što je s kim, nekako je sve samo od sebe sjelo na mjesto. Prilega sam u salonu, probudio me na tren glasno smijanje u kokpitu, gledam na sat 5,30. Tko se može smijat u tu uru. Držo opet prièa zgode iz studentskog života,pari kada je studira dugo ko barba Duje iz Velog mista koliko zgoda ima. A tek smo na prvoj godini medicine.

27.10.2010.

Oko 13,00 sati pred ulazom smo u Cartagenu. Ruèak samo što nije. Držo i Tonæi navijaju da stanemo na kupanje, ostatak posade nema ništa protiv pa se veæinom glasova sidrimo u vali. Jedva smo stali, a njih dva veæ u moru, djeèje radosti, na plaži dvi tri curice, onako prostim okom ne možemo ocijenit starosnu dob pa poèinju nagaðanja. Zlatko uz ženin blagoslov ide u izvidnicu, a Držo kao službeni lijeènik ekspedicije ide utvrdit zdravstveno stanje. Ostatak posade ne udaljava se više od granice koju mirisom pokriva upravo dovršeni ruèak. Ipak svi znatiželjno promatramo kako iskrcaj na plažu izgleda. Jedan odlazi polukružno (Zlatko), a Držo doktorski direktno. I upali oni u prièu, a da je nama èut. A tek da je njima èut naše komentare. Zbog sliènih situacija iduæi put idu sa VHF stanicom da imamo prijenos uživo. Ðena je zazvonila, dajuæi znak da je za 5 minuta ruèak. Naši su se "galebovi" brže bolje skupili, ne znam ni jesu li pozdravili kupaèice i opalili utrku do broda.

Oko 6 uri, polako, èarteraški ušli smo u marinu Regatas de Cartagena, vezali se alaj, toèno u centar Rive. Nismo od grada oèekivali puno, al ovaj put smo se prevarili u svoju korist. Povijesno trgovaèko središte bogate pomorske tradicije. Riva po guštu èovika, funkcionalna, lipa, središte mornarice u blizini, muzej arheološko podmorski. Zlatko, Mira, Marino i Držo na nagovor potonjeg uputili su se u Murciu i vratili se za 4 sata puni utisaka. Tonæi, Hans i Ðena po Cartageni, isto. Ja sam se igrao po brodu, malo pisao, malo planirao, a onda usnio. Dogovorili smo se da æemo rano doruèkovati, oko 7,30. Budim se u 7 i kvarat, a ono mrak mrkli. Gledam na sat još jednom, je, 7 i kvarat, a pari da je 3 i kvarat. Na sreæu moji su putnici rani doruèak shvatili kao šalu pa su negdje oko 8,30 poèeli izlazit iz kreveta sa prvim zrakama sunca. Po danu je lipo, toplo, kratki rukavi i kupanje. Ali kad sunce padne ili ujutro bolje ti je obuæi biève pa se umiti nego obratno. U 10.00 je krenula radna akcija, dio posade na palubi, a dio u potpalublju i santinama. Sebi sam odredio santine i konaèni obraèun sa ostacima nafte koji su se duboko zavukli u toèke teško dosegljive. Kad je mirno kada je nema, al kad zavalja i kad ti još najmanje trebaju neugodni mirisi iz santina, evo je, naša prijateljica nafta nas podsjeti da je tu. Malo po malo sa najmanjom spužvicom, pa deterdženti i vruæa voda pa tek onda pumpa. Dvi ure sam se zeza, ali kad je zamirisalo na svježe oprano zadovoljno sam se nasmijao i pomislio to je to za danas, idemo u razgledavanje grada. Nisam ni promislio, a Hose sa krme vièe da mu je upao u more dio od teflona velièine prstena i da bez njega ne može sastaviti sohe. 6 metri dubina, nije puno,brzo æu to ja. Naravno na dah nisam uspio napraviti ništa, jer se prst pred nosom ne vidi, a mulj prijeti da proguta dragocjeni dio. Kad sam Marinu saopæio da trebam boce, momentalno mu je došlo zlo, jer se iste nalaze na dnu skladišta u provi. Sve smo izvadili iz prove, boca je hvala Bogu puna. Za petnaestak minuta dio je pronaðen i radovi na sohi su nastavljeni, a ja sam otišao pod vruæi tuš u marini kako bi isprao naslage nafte koje su se za mene uhvatile dok sam ronio. Inaèe, na samom ulazu u Cartagenu je veliki naftni terminal uz upozorenje u nautièkom almanahu da je more u marini èesto zaprljano naftom. Ipak, uviðavna posada dala mi je jedan sat slobodno da s ocem Marinom pogledam muzej pa da svi zajedno malo kasnije ruèamo. U pet sati cime su odvezane i Dora je zaplovila dalje. Napominjem da je marina plaæena 60 eura i da smo zadovoljni uslugom. Tko zna, možda æe nekome ova naša iskustva sa marinama i privezima jednom poslužiti.

U mirnom predveèerju podijelili smo gvardije i napravili plan gdje æemo. Malagu bi rado vidjeli, ali u almanahu ne preporuèuju luku za privez, a marina je privatna i samo za lokalne brodice i jahte. Rado bi vidjeli i Gibraltar prije promjene posade. I jedno i drugo vidjeti je teško,osim… Marbella, na pola puta taman, a trener Hajduka i brojnih klubova Primere Sergije Krešiæ živi tamo. Otac mi je sa Sergijem igrao u Hajduku, meni je jedno kraæe vrijeme bio trener u juniorima Hajduka, Lejla kæer je išla sa mnom u školu. I tako se mi odluèismo i nazovemo Sergija (Lejla nam je dala broj). Sergije se odmah ponudio za pomoæ i obeæao pogledati za marinu. Imamo i mi iznenaðenje za njega, komad trofejne tune. A i Ðena æe napravit slasnu veèeru na koju æemo ga pozvati. Susrest naše ljude po svijetu veliko je zadovoljstvo i iskreno se nadam da æemo to èiniti èesto. Rekao bi moj prijatelj Edo Vujnoviæ "ima nas Èvoroviæa" iz poznatog filma Balkanski špijun, aludirajuæi na brojnost Hrvata u dijaspori.

Još jednu važnu stvar smo odluèili i riješili. Jedrar Duško Tomiæ nam je javio da je dovršio spinaker za nas. Dostaviti æe nam ga naši prijatelji i sponzori iz TNT-a bilo gdje na svijetu, ali ni sami ne znamo gdje, a željeli bi prije ARC regate isprobati isti. I željeli bi na Atlantiku razviti spinaker koji nosi veliki hrvatski grb i natpis Croatia, pa neka se izdaleka vidi i zna odakle smo. Zastavu Torcide i Hajduka primijeti veæina prolaznika u lukama. Puno je ljudi, posebno u Španjolskoj, prepoznalo zastavu, dižuæi palac gore uz rijeèi Hajduk-Split, Vamos. Tu stupa na snagu naša splitska veza po drugi put danas. Moj prijatelj Jakiša Vlahoviæ, poznati skiper univerzalac, dobri duh jedrenja i plovidbe, uvijek nasmiješen i spreman za šalu, poslao mi je broj od Jelene iz Splita koja je dugo živila na Madeiri. Jelena je odmah po primitku moje poruke reagirala i poslala mi kontakte na Madeiri, prijatelje koji æe me rado primiti i koje imam obavezu pozdraviti u njeno ime. Od srca ti hvala Jelena. Jedna od njih je i Jelka Baras, naravno iz Splita, koju sam zatekao pozivom. Ponudila je svu potrebnu pomoæ, a ja sam onako po našu iskoristio priliku i zamolio je za dvije usluge. Prva, da nam primi spinaker koji æe prijatelj Goran Gašpariæ TNT-om poslati na sada veæ znanu adresu i druga da nam provjeri moguænost priveza na Madeiri i cijene da nam se ponovno ne dogodi Ibiza. Koliko sam puta pjevušio pjesmu People from Ibiza, kad sam bio dobre volje. E sad bi mi ista mogla postati sinonim za suprotno. E, ovo je prvi put da sam sa štivom išao malo unaprijed, u buduænost, znaèi da nema više zaostataka i da je domaæi rad gotov. Al, eto mene skoro sa vruæim vijestima sa jug Španjolske. Pozdrav posade Dore. Leo.

..............................................
MP se ispričava zbog čudnih oznaka za hrvatska slova. Leo je ovako poslao svoj izvještaj, a mi na žalost nemamo vremena ispravljati kvačice, međutim bez obzira na to mislim da ste uspješno pratili Leovu priču.

Komentari (0)

RSS feed Comments

Napišite komentar