| Leo Lemešić, Dora i posada došli do Sardinije |
 |
 |
 |
| Skitanje morem - Projekt Sharedreams | |||
| Autor Darko Stipaničev | |||
| Srijeda, 20 Listopad 2010 14:20 | |||
Sa stranica projekta Sharedreams prenosimo: 16.10.2010. Subota navečer, Cagliari, Sardinija , konačno sam našao malo vremena za napisati koju riječ. Teško je shvatljivo, ali ploveći i jedreći imam mnogo više vremena nego u portu. Skupe se poslovi koje treba odraditi i kako dan započne tako i završi, radno. Druga je stvar što popravci po brodu meni dođu više kao slobodne aktivnosti.Vratimo se na Usticu (otok sjeverno od Palerma) koju smo prošli u utorak rano ujutro oko 6.00 sati. Lagani vitar s krme, more 1-2, motor vrti svoje, autopilot radi, posada spava, a ja guštam u prvim zrakama sunca. Prolazeći pokraj Ustice na Blackberryu sam još jednom pogledao prognozu. Biti će tijekom noći prolazna nevera, a danju istočnjak pa jugoistočnjak. Oko 08.30 posada je već budna, doručkujemo i po prvi put dižemo genaker. Čista krma, stavljamo tangun i stabiliziramo brod, vitar varira od 13 do 20 čvorova, komentiramo kako bi spinaker zlata vrijedio. U sumrak skidamo genaker i mijenjamo ga genovom u leptir i shvaćamo da što se prevaljenog puta tiče isto je koristiti jednu ili drugu kombinaciju. Kako na brodu imamo stalnog člana posade iz Njemačke Hansa Holeca koji se svojstveno trudi nau&čiti pokoju hrvatsku riječ, a nadimci posadi koji nastaju hansovim pokušajem da izgovori njihova imena već od prvog dana uveseljavaju svih i podižu dobro raspoloženje na brodu. Tako je naš Vedran postao Fedrjan, Snježa Đena, a Tonći Toncic. U kuhinji se dovršava večera, Đena daje sve od sebe da nas još jednom iznenadi svojim kuharskim umijećem i novim specijalitetima, Hans u svojoj gvardiji javlja da se nevera približava. Odlučujem da ćemo punim jedrima u neveru da vidimo kako se možemo nositi sa iznenadnim promjenama vjetra i jakom kišom u noći. 15-20 čvorova mijenjalo je smjer dok smo prolazili rub nevere. Genovu smo brzo zamotali i ostali na glavnom jedru koje je u nekoliko navrata samo preletjelo sa jedne na drugu stranu (pojalabandalo), a preventer je usporavao brzinu i smanjivao udarce. Ipak dogodilo se nešto neočekivano, u preletima se iskrivila lantina na pola metra od mjesta na kojem se spaja sa jarbolom. Kako udari vjetra nisu bili preko 20 čvorova shvatili smo da nam je preventer pogrešno pozicioniran. Također je pukao bocel škote glavnog jedra. Prije polaska dogovorili smo se da ćemo promijeniti sve bocele i konope. Kako nismo imali dovoljno vremena mijenjali smo ono što je kompliciranije i nužno. Sada znamo da je kupovanje novih bocela i konopa bila sjajna odluka. Dogovaramo se da ćemo u Cagliariju napraviti sve za dovršenje ve&ćine stvari koje su ostale nedovršene. Smotanih jedara i s valom u krmu večerali smo ponovno kao doma, nevera je ostala iza nas i napravljen je raspored dežurstva za noć. Taman kad smo sve dogovorili naš novi motor počeo je kašljati. Brzo smo dijagnosticirali o čemu je riječ, šporka nafta. Kako je najlakše optužiti drugog za svoj propust odmah mi je na pamet pala Inina pumpa u Splitu i upitna kvaliteta tankova ili samog goriva. Nekoliko sati nisam ih štedio ni ispuštao iz usta. Kasnije će se pokazati bez razloga, čak štoviše. Filteri su se mijenjali jedan za drugim, Fedrjan je odigrao simultanku u makinji i to na više tabli podsjećajući više na Ferarijevog nego na brodskog mehaničara. Godine provedene na Dori u svojstvu skipera Vedran je jako dobro iskoristio upoznavši se sa svim dijelovima broda. Inače imati osobu kao što je Vedran na brodu je veliko olakšanje. Sva rješenja koja smo izveli na brodu dogovorena su s njim jer Doru poznaje najbolje. Kad se tu pridoda ljubav prema brodovima sve je jasno. U rano jutro domogli smo se Sardinije i uplovili u Vilasimus gdje smo nadolili gorivo u jedini tank za kojeg smo bili sigurni da je čist. Nastavili smo prema Cagliariju gdje smo uplovili u srijedu oko 14.00 sati u marinu Portus Karalis koju nam je preporučio Zdenko Radman, naš prijatelj sa bloga, a inače zaposlen kao noštromo u istoj marini. Nažalost Zdenko je u Splitu na godišnjem pa Walter, menadžer marine pomaže u organizaciji poslova koje ne možemo sami odraditi. Nakon provjere goriva utvrdili smo da je Inino gorivo zaista dobro, a more koje se pomiješalo s naftom rezultat je dugog jedrenja na desnom boku i ulaska manje koli&čine mora u proveni tank goriva kroz cijev oduška tanka. Stavili smo nepovratni ventil na sve oduške i valjda riješili ovaj neugodni problem. Lantina je skinuta i poslana u servis, brod se sređuje i popisuju se stvari koje su na brodu i gdje se stavljaju. Sada dolazi posebno poglavlje o wc-ima koji su se zaštopali. Beneteau, firma koja je solidno izgradila našu Doru, neke stvari je postavila u brod kao da se nikad neće na njima raditi ili mijenjati. Tako začepljeni tank iz wc-a postaje prava mora. Skačem u more usred porta i pokušavam sajlom otvoriti prolaz do tanka sa vanjske strane. Manirom iskusnog alkara pogađam iz prve u sridu, a oko mene su se skupili cipli bataši u golemom broju. Srića da nisu pirane. Osokoljen uspjehom prilazim otvoru ventila s drugog tanka, zaranjam i…ništa, pa ništa, i opet ništa. I cipli oko mene su izgubili nadu da će desert skoro pa su otišli potražiti drugu slasti&čarnu. Petak je nakon napornog dana donio konačno malo zabave. Zadovoljni odrađenim prethodnih dana posada se odlučila na izlazak, večera, par pića po lokalnim kafićima, puno dobrog raspoloženja i smijeha, komentari na sve viđeno i doživljeno. Lipo je svitom jedriti sa ljudima iz svog kraja jer kako ćeš sa strancem pričat gradske zgode(splitske) i radit usporedbe. Nagomilani umor iz proteklog tjedna učinio je svoje pa smo se svi skupa jedva dovukli do broda i ubrzo zauzeli rezervne položaje u krevetima, a usklik oduševljenja prolomio se mojim obznanjivanjem da se do podne sutradan odmara. Red je napisati i par riječi o Sardiniji i Cagliariju, Sardinija je drugi po veličini otok u Mediteranu sa 1.5 milijuna stanovnika od čega u Cagliariju živi oko 400.000. Grad ne podsjeća na talijanske gradove, dosta sliči La Valetti (Malta), a ljudi su srda&čni i otvoreni. 17.10. odigrala se utakmica prve talijanske lige Cagliari-Inter (0:1), a mi smo se nadali da ćemo nekako do karata. Rasprodane tjedan dana prije utakmice. Koliko mi je bilo žao što smo propustili utakmicu toliko mi je bilo drago što je nismo uskratili svojom kupnjom nekom vjernom navijaču jer ovo je zaista vjernost, danima prije utakmice sve karte rasprodane. Moj dragi Hajduče i tebi od srca želim da ti se to dogodi na gotovo svakoj prvoligaškoj utakmici. Zastave Hajduka, Torcide, Splita grada, Dalmacije i Hrvatske pričekat će neku drugu priliku da se ponosno zavijore nekim svjetskim stadionom. Usput FC Cagliari nije no name u talijanskom nogometu, 1971 u vrijeme Gigija Rive osvojio je prvenstvo Italije. Da ne bi završio na nogometnim komentarima lige prvaka na vrijeme vas pozdravljam. Još imam toliko snage za poslati mail. Cijenjeni blogeri i čitatelji oprostite mi na neredovitom pisanju, vjerujem da ću sređivanjem broda konačno imati više vremena za pisanje.
Leo Lemešić
Više detalja o putovanju do Ustice na blogu: http://projectsharedreams.blogspot.com/. Inače on-line se može pratiti i pozicija Dore ali samo kada brod plovi (trenutno ne radi).
Set as favorite
Bookmark
Hits: 2059 Komentari (1)RSS feed Comments...
gospodin Leo,super pisanje,tako ču moči ovu dolazeču studen u Mariboru oblažiti,čekajuči nastavak.
Bili smo sa HIR om 3 prije mislim 17 godina u tim morima...samo argola i kompas,kako je tehnika napredovala..Šta kuva kuky,da se sve začepilo.Dodajte po izveštaju koji recep. Sve najbolje,dobre gvardije.Voleo bih biti u gvardiji sa g.S.Božičem.One dve gluve ure prošle bi za sekund,slušajuči pričr iznad 6 tisuča metara
,
21.10.2010.
Napišite komentar
|
Glavni i odgovorni urednik: