|
IMS
- INTERNATIONAL MEASUREMENT SYSTEM
Gledajući neku regatu krstaša promatrači najšešće zapaze šarolikost
jedara, ali i dizajna, tipova i opreme jedrilica, te se nameće pitanje
kako se jedna mala obiteljska 9-metarska jedrilica može natjecati s
regatnim strojem duljine od oko 15 i više metara, čija površina jedara
napravi pravu pomrčinu sunca prolazeći pored nje. Očito je da će zadani
kurs veća jedrilica odjedriti brže, te je potrebno ustanoviti posebna
pravila igre, koja će manjoj jedrilici dati mogućnost da pobijedi veliku.
Zbog toga se regate krstaša boduju prema tzv. korigiranom vremenu koje
je rezultat matematičke formule kojom se korigira realno jedreno vrijeme
prema razvrstanju jedrilice. Sustav razvrstanja vječita je tema me|u
jedriličarima. Onima koji gube najčešći je razlogom njihovog lošeg plasmana,
dok je onim drugima baš taj sustav upravo najbolji. Na sustav razvrstanja
najčešće utječu za brzinu jedrilice pozitivne (duljina vodne linije,
površina jedara) i negativne (širina, istisnina, oplakivana površina)
značajke. Odrediti kako koja od navedenih veličina uz niz ostalih, utječu
na brzinu jedrilice problem je koji se pokušava riješiti već više od
100 godina. Naime, prvi sustav razvrstanja primjenjivao se u Engleskoj
još 1881., te je kroz protekle godine ustanovljeno mnoštvo sustava od
kojih su najpoznatiji International Offshore Rule (IOR), Dansk Handicap,
PHRF (Novi Zeland), Channel Handicap System (CHS) koji je kasnije postao
IRC - IRM. Ipak, od svih se izdvajaju tri čarobna slova IMS kao kratica
od International Measurement System ili Međunardodni sustav premjaravanja
koji je zahvaljujući razvoju znanosti i tehnologije došao najbliže rješenju
prije navedenog problema, postavljajući sasvim nove osnove premjeravanja
jedrilica i računanja korigiranih vremena.
Da bi se objasnile prednosti IMS-a, potrebno je sagledati nedostatke
ostalih sustava razvrstanja kod kojih se korigirano vrijeme najšešće
određuje prema formuli: Korigirano vrijeme = Jedreno
vrijeme - duljina rute x kompenzacija
Kompenzacija je vrijednost izražena u sekundama po nautičkoj
milji (s/NM) koja se dobije prema sustavu razvrstanja, a s većom ili
manjom točnošću odre|uje utjecaj raznih veličina na brzinu jedrilice.
O tome kolika je točnost pojedinog sustava razvrstanja mogle bi se napisati
knjige, ali time ne bi rješili glavnu zamku koju nam postavlja gornja
formula.
Pojednostavljeno rečeno, prema toj formuli veća jedrilica daje "fore"
manjoj jedrilici. Uzmimo na primjer jedrilicu A koja ima kompenzaiciju
od 200 s/NM i jedrilicu B koja ima kompenzaciju od 300 s/NM. U tom slučaju,
jedrilica A daje prednost jedrilici B od 100 s/NM, što uz duljinu rute
od npr. 20 NM iznosi 2000 s/NM ili točno 33 minute i 20 sekundi. To
znači da }e jedrilica B, ako stgine na cilj točno 33 minute i 20 sekundi
nakon jedrilice A biti izjednačena u korigiranom vremenu s jedrilicom
A. Ukoliko stigne prije tog vremena, ona je pobijedila, a nakon tog
vremena je izgubila. Međutim tih 33 minute i 20 sekundi granica je kod
vjetra od 2, ali i kod vjetra od 6 ili 8 bofora, a duljina rute je uvijek
ista.
I tu dolazimo do IMS-a, sustava premjeravanja i računanja korigiranih
vremena koji ne uspoređuje jedrilice, kao što je prije opisano, već
sposobnost jedriličara, zbog kojih se regate i održavaju. IMS temeljem
matematičkog modela i velikog broja izmjera jedrilice, uključujući linije
trupa, računa teoretsko vrijeme potrebno jedrilici da odjedri zadani
kurs. Jedrilica će postići utoliko bolje korigirano vrijeme ukoliko
se njezin kormilar i posada približe tom vremenu, odnosno koliko iskoriste
mogućnosti svoje jedrilice. Drugim rječima, jedriličari jedre najbolje
što mogu, a ne "hvataju" neko korigirano vrijeme drugih jedrilica.
Time se donekle mijenja i regatna taktika, budući da jednoj jedrilici
sada nije cilj "pokrivati" direktnog konkurenta, jer time
izabire dulji put od onog kojim bi teoretski mogla najbrže odjedriti
zadani kurs. Također ne isplati se tržaiti "rupe" u pravilima
prilagođavajući jedrilicu, odnosno neke njezine veličine pobolj{anju
razvrstanja. Koliko se god jedrilica i njene mogućnosti poboljšaju toliko
će i njena posada morati uspješnije jedriti.
Niti jedan sustav razvrstanja do IMS-a nije uzimao u obzir da neke jedrilice
jedre bolje u vjetar, dok neke npr. jednostavno "lete" sa
spinakerom. Kompenzacija po IMS-u je zapravo skup kompenzacija za različite
uvjete: jačina vjetra od 6, 8, 10, 12, 14, 16 i 20 čvorova, te smjera
pravog vjetra od najmanjeg mogućeg kuta prema vjetru, te 52, 60, 75,
90, 110, 120, 135, 150 i 180 stupnjeva u odnosu na smjer vjetra. Prema
tim podacima može se odrediti tzv. polarni dijagram koji pokazuje brzine
jedrilice u ovisnosti o smjeru i jačini vjetra. To daje mogu}nost jedriličarima
da trenirajući uspoređuju brzinu svoje jedrilice s prognoziranim brzinama
iz svjedodžbe razvrstanja davajući im mogućnost uvježbavanja trimovanja
svoje jedrilice kako bi se postigla najveća moguća brzina u određenim
uvjetima.
Program za računalo kojime se određuje polarni dijagram satoji se od
dva dijela: LPP (Lines procesing program - program za obradu brodske
forme) i VPP (Velocity prediction program - program za prognozu brzine).
LPP izračunava hidrostatske podatke kao što su između ostalih, oplakivana
površina, istisnina i stabilitet za različite kutove nagiba. To su neophodni
ulazni za program VPP koji je računalna simulacija modela jedrilice,
bazirana na ispitivanjima trupova jedrilica u hidrodinamičkim bazenima,
jedara u aerodinamičkim tunelima te mjerenja na pravim jedrilicama.
Proračunava se otpor trupa na natjecateljskom trimu s ukupnom težinom
posade i opreme na jedrilici, za različite kutove nagiba i jačina vjetra.
Proračunavaju se i sile u jedrilju koje pogone i nagibaju jedrilicu
za sve moguće kombinacije jedrilja uz odabir optimalnog u pojedinim
slučajevima. Time se dobiva teoretska brzina jedrilice za određene uvjete
regatnog kursa.
Svjedodžba IMS razvrstanja ima veliki broj podataka, koji daju više
mogućnosti izračunavanja korigiranih vremena među kojima je i najjednostavnije
s jednom kompenzacijom u s/NM, ali dobivenom uz sofisticiraniji način
mjerenja jedrilica i znanstveniji pristup prognozi brzine. Jedinstvena
osobina IMS-a, koja ga čini u osnovi različitim od ostalih sustava razvrstanja
je mogućnost davanja različitih kompenzacija u pojedinim jedrenjima
ovisno o vremenskim prilikama i predviđenom kursu. Time se uzima u obzir
da je teška jedrilica s manjom površinom jedrilja spora kod slabog vjetra,
ali je zato brža pri jakom vjetru. Jedrilice s dubokom kobilicom su
vrlo brze u jedrenju uz vjetar, kao i lakše jedrilice s manjom kobilicom
u jedrenju niz vjetar.
Da bi se IMS mogao koristiti u svom punom obimu neophodno je osobno
računalo. Naravno da je moguće bodovati IMS regatu i bez računala, ali
se tada ne mogu iskoristiti sve mogućnosti IMS-a. IMS najviše dolazi
do izražaja kod kursova oko oznaka pri čemu je potrebno definirati kurs
sa samo tri podatka: kompasnim smjerom i duljjinom stranice kursa između
dvije oznake i smjerom vjetra na toj stranici kursa.
Regate prema IMS-u mogu se bodovati na dva načina: s poznatom brzinom
vjetra i bodovanjem prema krivulji mogućnosti uz određivanje prosječne
brizne vjetra. Bodovanje s poznatom brzinom vjetra koristi se kada se
brzina vjetra na pojedinoj regati može odrediti s dovoljnom točnošću,
a jedini uvjet je da je ta brzina stalna tijekom cijele regate i na
cijelom regatnom području. Svjedodžba IMS razvrstanja sadrži popis prognoze
brzine za određene brzine vjetra, te se uz poznatu brzinu vjetra može
koristiti točno određena vremenska kompenzacija. Ova metoda je nepouzdana
u mnogim slučajevima, osobito kada se mijenja brzina vjetra na određenom
području.
Ipak, najbolji način uporabe IMS-a je bodovanje prema krivulji mogu}nosti
(Performance Curve Scoring - PCS). Ovaj način čini suvišnim obvezu predviđanja
brzine vjetra, a koristi sve raspoložive podatke o mogu}nostima jedrilice
u ovisnosti o jačini i smjeru vjetra na zadanom kursu. Za bilo koji
tip kursa koji odredi regatni odbor, računalo izračunava krivulje za
sve jedrilice koje predstavljaju optimalne mogućnosti u ovisnosti o
brzini vjetra (slika 1). Svaka jedrilica ima različitu krivulji za svaki
kurs koji se jedri.
Vertikalna os predstavlja brzinu postignutu tijekom jedrenja izraženu
u s/NM. Horizontalna os predstavlja brzinu vjetra u čvorovima. Kada
je poznato vrijeme ulaska u cilj jedrilice njezino jedreno vrijeme podijeli
se duljinom rute, te se tako dobije prosječna brzina u s/NM. Tako dobivenoj
brzini prema krivulji mogu}nosti odgovara određena brzina vjetra. Tako
dobivna brzina vjetra naziva se "izvedeni vjetar". To znači
da je jedrilica odjedrila kurs kao da je jedrila u uvjetima tog vjetra.
Što brže jedrilica odjedri svoj kurs to će "izvedeni vjetar"
biti veći, a to je ujedno i mjerilo upsješnosti jedrilice. Ipak rezultati
se objavljuju i u prikladnijem obliku korigiranih vremena usporedbom
izvedenog vjetra s krivuljom mogućnosti "početne jedrilice".
Kao "početna jedrilica" naječešće se koristi najveća jedrilica
u floti.
IMS sustav razvrstanja, kao ni jedan drugi nije savršen, ali je uspio
iskoristiti znanost i tehnologiju u službi sporta i pravednog natjecanja
jedrilica različitih karakteristika davajući mogućnost jedriličarima
da iskažu svoje sposobnosti. Broj i kvaliteta jedrilica na IMS svjetskim
i europskim prvenstvima zadnjih godina to potvrđuje, a sama činjenica
da Međunaordni jedriličarski savez (ISAF) priznaje jedino IMS kao sustav
razvrstanja za svjetska prvenstva dovoljno govori o tome.
 Najava
Europskog IMS prvenstva
 Oglas
regate
|
|