| Poezija u dvorištu: Ivan Rogić Nehajev |
 |
 |
 |
| Pisanje mora - Akvarij | |||
| Autor Hrvatski P.E.N. centar | |||
| Utorak, 05 Lipanj 2012 14:24 | |||
|
Program Poezija u dvorištu otvaranje je novoga mjesta govorenja, čitanja i slušanja: riječ je o našem sudjelovanju u onome što je neophodan dio čitateljskog iskustva – užitka u teksta! Pjesnici i poezija u traženju jedinstvenoga glasa rade na svojoj posebnosti, razlici, ali i žive od onih koji ih okružuju, s kojima dijele zajednički zrak, osjećaj ljepote i prolaznosti vlastitog života. Želja nam je biti u "zoni živoga", u nepredvidivom prostoru poezije (jezika) koji preživljava vrijeme između nade i trošenja. Zaustavimo se na ovom mjestu, jer nerijetko je lakše govoriti što sve poezija nije nego što ona jest – dok zajedno govorimo, čitamo i slušamo "poeziju u dvorištu". Dobro došli! Gost Poezije u dvorištu – pjesnik Ivan Rogić Nehajev Izabrana pjesma Ivan Rogić Nehajev Kako pamtim majku dugo sam držao kako i nisam rođen ipak, majku pamtim; najprije po jednoj lipanjskoj bonaci pravilnoj kao kružnica devetsto i ente; došla je na valu mirisa pelina smokava i merlina i neupitana rekla ocu: frane, tako smo lijepi na onoj slici s vjenčanja, tako smo pamtim je i po zimskom pristanu, kako usred kuhinje raspolovljene kao koreja, na vatreni dio i ostalo, drži tiglu u desnoj a lijevom pruža zagrijanu podkošulju ocu i prividno nemarno govori: preobuci se potan si a već si nikakav sa zdravljem pamtim je i po onisku tijelu starijem od zviježđa velikog medvjeda; izlizano bolešću stanjilo se u list papira i nestalo među nepravednim računima, ne znam jesam li ikada razumio da više ništa ne mogu učiniti za nju još je pamtim kao molitveno ime tereza u imeniku sretnih iz nejasnih priča o vilama; list gdje je upisana toliko je plav da se ne razlikuje od odsječka zenita svijena trajno tamo nad velebitom još u vrijeme kada je bog češće volio popravljati rotaciju i lik i još je pamtim u kolu nejasnih prizora sličnih kometima; odabirem ih hirovito i govorim to je sve, i varam; volim ponoviti varku i kada novi sijev naglo zauzme pamćenje, nema joj premca među vježbama iz prisilne vedrine, a i po koji infarkt uspije odgoditi koliko mi duguje koliko mu dugujem bog? Ivan Rogić Nehajev, rođen je 1943. godine. Pjesnik i esejist. Objavio: Predgovor, 1969; Odlazak s Patmosa, 1971; Marina kruna, 1971; Lučke pjesme za pjevanje i recitiranje, 1980; Pjesme o imenima, ženama i drugo, 1985.; Ogledi i pabirci, 1988.; Peti stupanj prijenosa, 1992; Periferijski puls u srcu od grada, 1992; Figure ukroćene sreće, 1994; Osnove uranometrije, 1994; Smaragdni brid: /Vukovar 91. i hrvatski identitet/, 1998; Sredozemlje, sedmi put, 1999, Pabirci i po koja pjesma, 2004.
|
Glavni i odgovorni urednik: