| Bezimena |
 |
 |
 |
| Pisanje mora - Akvarij | |||
| Autor Lada Vukić | |||
| Utorak, 22 Svibanj 2012 09:21 | |||
 Ne draga moja, ne zavaravaj se, ta potraga koja je trajala za tobom, svakako bi se mogli nazvati, ali ljubavlju ne. Voljeli su i željeli samo ono čime su te opteretili. Breme su ti ljubili. Samo zbog toga dali su sve od sebe ne bi li te pronašli i tako nadoknadili nastali gubitak. Na domak cilja, slomila si se, pukla i dodirnula dno. A tako ti je malo nedostajalo. Priznaj da je zapravo bilo smiješno i uzaludno odupirati se snazi sudbine. Zašto se sad čudiš, nakon što si konačno pronađena? Ne možeš niti zamisliti čime se sve danas služe ne bi li došli do cilja. Lako je danas, nije to kao nekada, a prohujala stoljeća ne čine se duljima od treptaja oka. Čim su te ugledali složili su se u jednom; dugo si odolijevala propadanju, polagano umirući. I baš zato, neprocjenjiva si! Tako bi rekli forenzičari povijesti. Moram te nešto upitati. Kad si zapravo shvatila da će oni koji te na kraju budu pronašli, pripadati jednoj drugoj vremenskoj dimenziji? Kažeš da je to bilo onog trenutka kada su na tebi počela egzistirati razna bića, uslijed čega si postala neprepoznatljiva? Shvaćam… Ne znam kako da ti to kažem, i ne znam hoćeš li se složiti, ali čini se da slabo poznaješ ljude. Tko god ti je rekao da se s vremenom mijenjaju, doveo te u zabludu. Zar si uistinu mislila da će i ovi koji su sad došli biti drugačiji? Hm, forenzičari…ne razumiješ ti to, nisi naletjela na prave, ne na one koje si svo vrijeme iščekivala. Znao sam draga moja, da ih nećeš uspjeti ganuti, s tim svojim slomljenim i raspadnutim rebrima zabijenim duboko u mulju. Srce koje si ostavila na morskoj hridi nisu ni zamijetili od uokolo razbacanih predmeta; ćupova, posuda, amfora, statua, zlatnika, srebrnjaka… Smiješno je draga moja, pustiti suzu u moru nakon svega. Pusti sad to, slanoća im nije jedino zajedničko svojstvo. A tuga se ionako ne vidi očima. Znam da si se ponadala i razveselila, da ćeš konačno ugledati svjetlo dana, isplivati na površinu, i biti smještena u nekoj od posebnih ustanova. Ta ti si živa priča! Zaslužuješ to! Nego, reci mi, jesi li ikada čula za crno tržište? Nisi? Naravno da nisi, nisam ni mislio da jesi. E, pa vidiš, ovi će na tebi zgrnuti bogatstvo! Odnosno ne baš na tebi već na pronađenim dragocjenostima. Po njihovim kriterijima, ti kao takva u tu kategoriju ne spadaš. Budimo realni, i da te izvade, najvjerojatnije bi se u dodiru sa zrakom nakon toliko vremena pretvorila u prah. Pluća si pod tim razlomljenim rebrima odavno prepustila škrgama. Moru pripadaš. Orobit će te i zatrpati muljem drevne kosti. Neće li to biti dovoljan razlog da napokon sklopiš stoljetne oči i zaspeš, bezimena moja?
|
Glavni i odgovorni urednik: