Predstavljanje pisaca koji su bili na Palagruži

Pisanje mora - Akvarij

Autor Damir Miloš

Ponedjeljak, 07 Svibanj 2012 18:16

Senko Karuza

senkoppp

/autor fotografija Branko Čegec/

Busbuskalai (Naklada MD, Zagreb, 1997), knjiga priča; Ima li života prije smrti (Naklada MD, Zagreb, 2005), knjiga priča; Tri krokodila (s B. Čegecom i M. Mićanovićem, Meandar, Zagreb, 2005), knjiga priča; Vodič po otoku (Naklada MD, Zagreb, 2005), knjiga priča; Teško mi je reći (Profil, Zagreb, 2007), sabrane priče

senkobbb

/odzdravni govor kao najavu odlaska ministrice kulture u Senkovom restoranu drži Miroslav Mićanović/

Senko Karuza rođen je 1957. godine u Splitu. Djetinjstvo je proveo na otoku Visu. Školovao se u Visu, Splitu i Zagrebu. Studirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao u Poletu, Studentskom listu, Mogućnostima, Rivalu... Uvršatvan u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča. Preveden na strane jezike, nastupao na više domaćih i stranih festivala. Osnivač neformalnog Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih oblika preživljavanja na malim i pučinskim otocima.

senkojjj

/Senko, posljednji u koloni/

Što kritičari prepoznaju, isčitavaju iz Karuzinih priča?

senkohhh

/Mićanović drži govor /sjedi/ prigodom utemeljenja knjižnice na Palagruži/

Prvi na primjer

Priče koje katkad podsmješljivo katkad s divljenjem promatraju Mediteran (a napose Otok), nastavljaju ponekad tragovima Marinkovića ili Novaka, ali im i izmiču, otkrivajući svjež, gorko-humorističan pogled „lokalca-autsajdera“ na krajolik, Otočane, njihovu svakodnevicu i intimu. Iako se najčešće zadržavaju u onom osjetljivom, neuhvatljivom prostoru između Dvoje, priče u ovoj knjizi ne bježe ni od malih epifanija, otkrića koja Otok smještaju na naše intimne životne zemljovide.

senkolll

/svi šute, gladni, prije večere na Palagruži. U pozadini vatra, zatim biljke, pa stijena, onda more, Italija.../

Drugi na primjer:

Ono što Senko Karuza radi kao pisac, neobično nalikuje onome čime se na otoku Visu bavi tijekom godine: osnivač je Neformalnog multimedijalnog mobilnog centra za Istraživanje alternativnih načina preživljavanja na malim i pučinskim otocima. Izgovorite to polako i dobit ćete sve ono što fascinira u Karuzinim pričama: neformalnost (koja nije nemarnost), neuhvatljivost (koja nije bijeg), istraživanje (koje nije projekt), male i pučinske otoke (kao metaforu i kao zbilju) te alternativne načine preživljavanja na (metaforičkima i zbiljskima) njima. Plus, naravno, diskretnu, za Karuzu nezaobilaznu i posve mediteransku dozu mistifikacije. Ono čega u imenu centra nema, a priče su ga pune, još je i vječno isprepleteno, na sreću ili nesreću čvrsto zapetljano Dvoje, poneki zlobni kućni duh, gorko-slani otočki humor, težina koja se čita začuđujuće lako i lakoća koja pada tako teško, no nabrajati bi se moglo i dalje...

senkoggg

/Senko, sjedi/

A što Senko o tome misli?

“Gledajući Mediteran izbliza, bolje reći iz njega samog, osjećaj gubitka temeljnih vrijednosti izgleda tragično i rezultira raseljavanjima i kolektivnim egzodusima, kao da to više nije svijet koji je u stanju svojom čarolijom zadržati iole ambicioznijeg čovjeka. To je svijet kojem je vlasnik preko noći postao netko drugi i nepodnošljiv je osjećaj nemoći kreiranja vlastitog svijeta. S druge strane, s kopna, umjetno se veliča i slavi sve ono čega više nema, laže se i vara da to postoji ne bi li se stvorio umjetni raj za odmak od nepodnošljivog besmisla ovakvog načina života.”

/Senko, prvi s desna, spava/

Ne analizirajući mišljenja citiranih kritičara, želio bih istaknuti dvije potpuno različite misli, pomalo zbunjujuće, u Senkovoj izjavi.

Prva: “to je svijet kojem je vlasnik preko noći postao netko drugi i nepodnošljiv je osjećaj nemoći kreiranja vlastitog svijeta” - ova tvrdnja upućuje čitatelja na Senkovu ogorčenost posljedicama bilo koje ideologije, socijalističke ili kapitalističke, jer posljedice su iste – izgnanstvo, bijeg /s otoka, kopna, svejedno/

Druga: “s druge strane, s kopna, umjetno se veliča i slavi sve ono čega više nema, laže se i vara da to postoji ne bi li se stvorio umjetni raj za odmak od nepodnošljivog besmisla ovakvog načina života” - ovaj drugi iskaz govori o ljudima /kopnenim/ koji dolaze na otok, ali dolaze u goste domaćinima koje su na neki način “pripremili” da budu onakvim kakvim bi ih oni htjeli doživjeti. Da kopnenim ljudima na otoku bude lijepo. Ali, bitno je laže se i vara da to postoji... Nije li ovim Senko odškrinuo vrata u razumijevanje njegova pisanja.

Pisac je, autor, svjestan laži i varanja kojima je cilj održavanje REALNOSTI kakve bi određeni krugovi htjeli. Određeni ljudi hoće realnost na koju su navikli, na koju očekuju naići, na otoku, u knjigama, kopnu, u načinu njegova pisanja, u umjetnosti – što je i najgore!

Ali, Senko piše o onom neizrecivom, ne o onom realnom, ispisuje ono što se ne može napisati... stoga je mnogima nerazumljiv. Uostalom, Senko ne piše priče... Ali, o tome drugom pilikom.

senkoprva