Kapetan Joso je cijeli svijet obišao. Priča nam uvijek kako je svijet velik i kakvih je čuda na tom svijetu vidio. U Kini žene bojaju lice u bijelo kad dolaze mornari. Vode te u svoju kuću i upoznaju s roditeljima prije nego ti se daju u gornjoj sobi. U Africi si mogao ženu dobiti za pola cigarete. Znao je pet žena odjednom povesti, svaka bi mu na jednom udu plesala, al prvo bi ga namazala u češnjaku i limunu, da ne primi kakvu bolest od njih. Jednom su neke dvi crnkinje poveli iz Nigerije u Ghanu, sakrili ih kod makine. Svako se na duple smjene javlja ta dva tjedna, nisu se ljudi mogli naužiti makine. A Australke su loše - kao Europljanke. Prije nego se snađeš ode dvisto dolara na njihove pive. I Amerikanke isto. Al nemoš nigdi u Americi nit vidit bjelkinju, uz more samo crnkinje žive. A Ameri su crnkinje zvali wizard sleeve. Ma isto, što su sve mogle sa svojim tijelom je bila magija. U Singapuru nitko nije ni silazio s broda. Ipak, najviše pamti Libijke. Crnokose divljakuše vatrenih očiju, hipnotizirale bi ga njihove čvrste grudi. Mjesecima je mogao samo njih sanjati.
Danas više nije isto, kaže kapetan Joso. Brod se spoji na terminal i čim napuni naftu ideš dalje, luku vidiš samo iz dalekozora. Al što se može, kaže kapetan Joso, navigati se mora.

Komentari (1)

RSS feed Comments

Napišite komentar