Dio 3. Piloti
Prvi put postavljen 5.kolovoza 2000. |
Piloti. Oni su u Opatiji povlaštena kasta. Kako se vrlo brzo pojavio problem pilota, uokolo je stasalo mnoštvo aeroklubova specijaliziranih za održavanje brzih tečajeve usvajanja bazičnih pilotskih vještina. Profesionalni piloti podignu goste na tisuću metara visine, usmjer ih na stijenu, pa hitro iskoče padobranom. Za dva dana, koliko provedu na tečaju, svaki je turist osposobljen držati pravac prema već naciljanoj stijeni.
Propustili su nekoliko automobila, zatim policajcu dosadi, rukom zaustavljajući promet. Uhvatio ga pod ruku, požurujući. Trpimir zastane nasred ulice, odmičući se od njegove ruke.
Ponekad se začuju i podvodne eksplozije, na površini praćene visokim stupom vode. Naime, kako se obala strmo spušta odmah nekoliko metara od ruba, po uzoru na kamikaze, jedan domaći poduzetnik organizirao je slično zabijanje podmornicama u okomito podmorsko stijenje. Ali, zbog skupoće podmornica i manjeg interesa turista, govori se da je čovjek pred bankrotom.
- Znači li ovo da me privodite? - O gradonačelniku se priča da je iz opatijskog zaleđa sišao u Opatiju prije točno trinaest godina. Prije toga putovao je svijetom, zajedno s prijateljem, ali nevoljko je pričao od čega je u to vrijeme živio i što se dogodilo s njegovim roditeljima.
Ispričao se, uniformirani, objašnjavajući Trpimiru da bilo je instinktivno, prisjećajući se starih manira, dok još nije dužnost policajca obnašao u Opatiji. I još se jednom ispričao.
- Vjerujem vam i poštujem, ne zanima me odakle dolazite, za mene su svi ljudi isti, ali morate znati da mi nije nimalo ugodno. Samo se osumnjičene za nešto, shvaćate, za nešto, ovako vodi u policijsku postaju. Moram vas upozoriti na vaše ponašanje - bio je ljut, Trpimir.
Čak se govorkalo da bio je prostitutka, zaradivši na taj način veću količinu novaca, podvrgao se operaciji i promjenio spol. Dokaz tome, tvrde zlobnici koji su imali prilike posjetiti ga u njegom stanu, ženski je spolni organ u staklenki, jer koji bi idiot to držao u staklenki ako mu to nije draga uspomena na nešto?!
Policajac ga ljubazno pričeka, rukom mu pokaže put prema postaji, namjerno za njim zaostajući.
Taj se domaći poduzetnik žustro žalio na japanca, napominjući kako nije pristojno strancima dati otvorene ruke za poslove koji mogu uspješno voditi i domaći. Odbio je njegov prijedlog, japanac, kako bi te dvije aktivnosti trebalo spojiti u jednu ponudu, tj. da se čovjek najprije zabije avionom u stijenu a nakon toga i podmornicom. Japančeve razloge je omalovažavao, nazivajući ga šlapom, tvrdeći da je to ipak moguće učiniti, s mrtvima, živima, svejedno, ionako se radi o ritualu! Uostalom, njegovim riječima, bitno je naplatiti aranžman u paketu.
Na ulaznoj porti, ugledavši ih, priskoči kolega:
- Smrdi ko pijanac? Nije li ipak malo prerano? - vanjštinom je u potpunosti nalikovao svom kolegi, dobro se od njega razlikujući po naglasku, jer očito je bio iz nekog zabačenog kraja, obrazovanje stječući daleko od Opatije.
Trpimiru je godilo što se prema njemu i dalje odnose kao prema nepoznatom sudioniku sumnjivog događaja, ne želeći objašnjavati kako ne pije, strpljivo čekajući tumačenje jednog drugome i daljni postupak.
Osjećao se kao kralj, prerušen, sišavši među svoje podanike. Volio je živjeti nekad mu ispričane priče. Ono dječačko u svakom čovjeku lijepo se pokazivalo na primjer.
- Trpimire, da vi ipak niste pokvarili želudac? Niste li kojim slučajem uplatili aranžman “Ruski rulet”? - dva je dana nakon vjenčanja dotični policajac morao po službenoj dužnosti doseliti u Opatiju, ostavljajući trudnoj ženi i njezinim roditeljima brigu oko imanja, velikom stadu ovaca, i tek obranom siru, sumnjajući da će dobiti uobičajenu kvalitetu, jer tajna pravljenja sira, nakon smrti oca, samo je njemu, jedva čujnim šapatom, povjerena na čuvanje.
Šutio je, osjećajući smrad već osušene hrane na svojoj odjeći.
Taj isti poduzetnik pokušavao je znatiželjnicima prodati i body-jumping bez rastezljivog konopa, uvjeravajući ih da je svejedno je li konop, ma kako rastezljiv bio, predugačak ili se skače bez konopa.
- Trpimire, gdje stanujete? - zaokupljen je mišlju da napusti policiju, dovede ovamo i ženu i stado, te da svoju tajnu pravljenja sira unovči podizanjem farme i prodajom vlastitih proizvoda, po uzoru na uzgajivače punjenih zmija.
Više ih nije čuo, odjednom malaksao, padajući na koljena, pokušavajući se rukama uhvatiti za zid...
- Brzo, zovi doktora, jebote, gotovi smo ako mu se ovdje nešto dogodi! - ali, po svom karakteru nije bio odveć odvažan, osjećajući se zaštićenim na državnoj plaći, radnom stažu koji polako bubri u penziju, pogodnostima koje mu pruža, priznavao on to sebi ili ne, policijska uniforma.
- Ti poznaš ovog čovjeka? - njegov je kolega bio iz Rijeke, nagrađen premještajem u Opatiju, poznat po svojem blagom pogledu i spremnosti da do kraja sasluša probleme ljudi s kojima po službenoj dužnosti stupa u komunikaciju.
- Jebote, ovo je naš gradonačelnik!? - nekoliko je puta telefonom govorio s vlasnikom farme zmija, čak je i došao do njegove farme, promatrajući cijelo zdanje preko ograde, ali nikada se nije usudio pokucati na ulazna vrata.
Dok ga je jedan pokušavao poleći što ugodnije, drugi je već obavijestio doktora o hitnosti slučaja. Trpimir je buncao, nerazumljivo, i kao da je zazivao more...
Tog se trenutka na ulaznim vratima postaje pojavi visok, neobrijan čovjek, sa svježnjem novčanica u ruci:
- Rekli su mi da se ovdje može kupiti karta za aranžman “Kamikaze”- na osnovi snimkama Lučke kapetanije Rijeka, ispostava Opatija, jer ovaj je čovjek došao direktnom trajektnom linijom iz Caglaria, grada na jugu Sardinije, primjetno nabrekle jetre, upozoren je na alkohol, i želi li poživjeti još nekoliko godina...
- Povratna ili u jednom smjeru? - bespomoćan pred strahom od zmija, savjet je potražio na obližnjoj farmi zečeva, ali komercijalni uvjeti kojima se rukovodila ta farma nisu se mogli primjeniti na njegov slučaj.
- Kako mislite?! - tupo ga je promatrao visok, neobrijan čovjek, sa svježnjem novčanica u ruci, mlohavo obješenih jaja među nogama.
Razočaran, nije mu stalo niti do jednog jedinog dana života, razočaran, bez nade, namjeravajući još ovo malo novaca što mu je preostalo, razočaran, potrošiti samo na sebe.
- Šalim se, oprostite. Ne, ovdje nam samo morate ostaviti otiske prstiju radi identifikacije, ali nakon što kupite kartu. Blagajna se nalazi nekoliko kuća niz ulicu. Lako se prepoznaje po natipisu na japanskom - ovce su prevelike za klanje, niti ih ima u dovoljnom broju, a janjce se, čini mu se, više isplati dresirati za neku cirkusku atrakciju nego, kako je to u ovim krajevima uobičajeno, na ražnju peći.
- Na japanskom?! Ja ne znam japanski! - on je bio jedan od rijetkih turista nezadovoljnih prijemom, jer domaćini bi trebali držati do intimnosti svakog pojedinog gosta, a ako nešto uistinu nekome pripada, to su jamačno, bez obzira na nečije zdravstveno stanje, njegovi unutrašnji ograni.
Policajac ga izvede iz postaje, otprati ga do raskršća i pokaže na i niz ulicu. On klimne glavom. Uzrujan, policajac se osvrtao oko sebe. Mislio je na svog gradonačelnika.
I napokon, umiri ga zvuk sirene. Trpimir se grčio. Uigrani, u bijelo obučeni izjure iz kola hitne pomoći. Nosila, infuzija, zatvorena vrata i vrisak jecajuće žene?!
- Je li to Petar? Je li to bio Petar?! - već je prvog dana zažalila što nije ostala na Azurnoj obali, sumnjajući, ili čak sigurna, da je ponovno zatrudnijela.
Policajci je uhvate, zagrle, umiruju, jer vjerojatno se radi samo o želučanim tegobama, povratio je...
- Ali, ja sam pokradena! - treći je put doživjela isto iskustvo, liječnici tvrde da se radi o umjetnoj oplodnji, ali nikome nije jasno kako su amateri, jer očito se radi o amaterima, svaki put, ona tvrdi da nije bilo više pokušaja, uspjeli oploditi tu ženu.
Ne shvaćajući o čemu je riječ, zamole je da uđe u postaju.
Istovremeno, pokazujuću uredno ovjerene dokumente, u postaju uđe grupa turista vođena smrknutim licem vodiča. Prijavljuju ga, svoga vodiča, jer nije ispunio obveze žuto pocrtane u njihovom ugovoru. Kako grupa, prema nepisanim pravilima, uvijek ima prednost pred pojedinačinim slučajevima, ženu zamole za nekoliko minuta strpljenja.
Kako je Opatija nadaleko poznato, svjetsko turističko odredište, sudovi su ovdje prilagođeni zadovoljenju želja turista, a jednakost i pravda svakako je jedno od osnovnih ljudskih potreba, ma iz kog dijela svijeta ljudi dolazili
Vodič je bio vidno uzrujan jer dobro mu je poznato da su opatijski suci vrlo strogi, a kazne visoke.
U ugovoru je pisalo, podvučeno žutim, što znači da se smatra bitnim dijelom ugovora, kako im agencija nudi, uključeno u cijenu, neograničeno zadržavanje na dnu mora (na dubinama većim od tri metra) i osigurava opremu za nesmetano promatranje ženskih međunožja koja se imaju nalaziti u plivajućem stanju na površini mora, a koja (međunožja) neće pripadati ženama starijim od četrdeset (brojkama 40) godina. Prilikom plivanja žene se mogu koristiti samo rukama, s nogama okomito usmjerenim na dno mora. Pod točkom 3 ovog ugovora, agencija se obvezuje osigurati najmanje tri primjerka iz stavka 2 ovog ugovora, koja će biti obrijana.
Vodič je priložio kopiju ugovora i potvrdio da je predstavnik grupe ovlašten zastupati prava turista.
Istražitelj, viši časnik za žalbe turista, po nalogu suca, preuzeo je slučaj po hitnom postupku i upitao predstavnika tužitelja za što tereti tuženika.
Prevoditelj:
- Rano ujutro dovezli su nas iz našeg hotela, kako je i dogovoreno, s četiri zvijezdice, na plažu, čini mi se da se zove Medveja, i podijeli nam podvodne maske. Moram priznati da smo hotelskim smještajem vrlo zadovoljni. Na hranu imamo samo manjih prigovora. Pokazali su nam u kom je dijelu akvatorija predviđeno naše zadržavanje. Svaki član grupe dobio je i pojaseve od olova teške oko pet kilograma radi lakšeg zadržavanja na dnu. Rekli su nam da možemo ući u more jer će uskoro, točnije za desetak minuta, naići i predmeti iz ugovora. Bili smo iznenađeni jer očekivali smo ronilačku opremu, tj. boce s kisikom, na što su oni odgovorili da boce nisu predviđene ugovorom. Odmah smo se u proteste okupili. Nakon, nekoliko je ljudi iz grupe ipak skočilo u more, mlađih, premda je većina ostala na plaži, starijih, svjesni da ne mogu dovoljno dugo pod morem zadržati zrak u plućima.
Istražitelj prekine predstavnika turista, zanimajući se koliko je dugo trebalo biti, prema njihovim očekivanjima, zadržavanje na morskom dnu.
Predstavnik tužitelja malo se zbunio, čak začudio, objašnjavajući da to je individualno a umnogome može ovisiti i o temperaturi mora koja, jasno mu je, nije mogla biti zajamčena ugovorom. Međutim, tvrdi, kako je to svugdje u svijetu do sad bilo uobičajeno, članovi njihova kluba, bez obzira na godine, na raspolaganju uvijek imaju boce.
Prvi put od početka ispitivanja riječ uzme sudac:
- Ako smijem pitati, rekli ste članovi kluba, kojeg kluba? - svi su suci, pa tako i ovaj, na sebi nosili turistička znamenja, dizajnirana prema slučajevima za koje su specijalizirani, na primjer: simbol kamelije za ostavinske rasprav, simbol žene s galebom, popularne Madone, za prometne prekršaje, dva ukrižena galeba za privredne prekršaje, itd, itd...
Nakon ponovljanja imena kluba i konzultacija, prevoditelj je rekao da traži dodatne informacije prije nego li izgovori ime kluba, jer se boji da površnim prijevodom ne utječe na sam smisao njihova udruživanja u klub, što je također kažnjivo.
Istražitelj za trenutak zastane, naglo odluči da to i ne može utjecati na njegov stav, te nakon odobrenja suca nastavi s ispitivanjem. Vodič, neudobno se meškolji na stolici, znajući kako nema prava bilo što govoriti ili sugerirati, pljune na pod.
Sudac, zaprepašteno u njega gledajući, pita ga da li je normalan?!
- Crna mačka! - i pljune još dva puta.
Sagnuvši se ipod stola, premda ne primjećujući nikakvo kretanje, sudac je morao uvažiti njegovo praznovjerje. Temeljno pravo svakoga čovjeka jest da bude praznovjeran, premda ne i obveza.
Sudac rukom odobri istražitelju nastavak postupka. Istražitelj se ponovno obrati predstavniku turista.
- Jeste li vi bili među onima koji su ipak ušli u more - ovaj je sudac bio poznat po slučaju prilikom kojeg je odobrio postavljanje novog prometnog znaka, dotada nepredviđenog zakonom, koji učesnike u prometu obavještava o farmi zmija, obrazlažući svoju odluku skliskošću kolnika u slučaju veće količine pregaženih gmazova.
Prevoditelj:
- Da, jer i sam sam se zapitao da li je to moguće učiniti bez boca. Zaronio sam i spustio se na tri metra dubine. Ne mogu reći, ne mogu ništa prigovoriti na same predmete iz točke 3 ugovora, ali kad sam počeo masturbirati, daleko još od potrebnog uzbuđenja za prosipanje sjemena, morao sam izroniti po zrak. Pokušao sam još nekoliko puta, ali uvjeravam vas da u tome nema užitka. Uostalom, u tom bi slučaju naš klub nosio potpuno drugačije ime.
Sada je istražitelj inzistirao na imenu kluba, odredivši pauzu u trajanju od pet minuta, što je, prema riječima prevoditelja, dovoljno da se utvrdi točan prijevod imena kluba. Uz dopuštenje suca, prevoditelj izađe.
- Pauza deset minuta! - snažno poprativši svoju odluku udarcem drvenog čekića o stol.
Policajac koji je sjedio između tužitelja i vodiča, po službenoj dužnosti, zainteresirao se za cijeli slučaj, upitavši ga:
- Oprostite, da li vi drkate na dnu mora? - premda je ovaj policajac završio sjemenište u zaleđu Zagreba, osjećajući potrebu za svjetovnim životom, s uspjehom je završio Policijsku akademiju.
Tužitelj potvrdi klimanjem glave.
Policajac je i dalje bio zainteresiran za slučaj:
- Da li te žene što plivaju iznad vas mogu na taj način zatrudnijeti - možda pod utjecajem svog temeljnog obrazovanja, premda se od policajaca nije zahtjevalo izjašnjavanje po pitanju abortusa, bio je glasan protivnik nasilnog sprečavanja trudnoće.
Vodič mu tiho odgovori kako se to ne dagađa u toplijim morima, kao što je ovo naše, ako je dubina veća od tri metra. Na Sjevernom moru, pri temperaturi vode od petnaest stupnjeva, jedna je žena prije dvije godine zatrudnijela prilikom izbacivanja sjemena na dubi od oko dvaipol metra. Nakon tog slučaja, upravo zbog sigurnosti žena, standardna dubina je najmanje tri metra.
Pričekavši povratak suca i otvaranje daljnjeg postupka udarcem čekića o stol, riječ uzme prevoditelj:
- Poštovani istražitelju, puno ime kluba glasi: “Trimetromasturbat”, gdje posljednji dio riječi, bat, označava izobatu, tj. crtu koja spaja mjesta iste dubine. Pečat kojim se koriste prilažen je uz pismeno objašnjenje prijevoda - svaki prevodilac u Opatiji prevodio samo s jednog jezika, što se pokazalo ispravnom politikom poglavarstva, na taj način zadržavši vrhunske stručnjake za svaki pojedini jezik.
Istražitelj pažljivo pregleda ugovor, pečat, potpis, naziv cluba s kojim je ugovor potpisan, adresu, sve podastrijevši sucu na uvid.
- I, da li vam je agencija ponudila neko alternativno riješenje? - kako sucima u Opatiji nakon donošenja pozitivne odluke u određenom slučaju pripada i dio koristi koja se iz možebitne ekonomske isplativosti primjene iste može pojaviti, za njega se može reći da nakon postavljanja spomenutih znakova, njegovom odlukom, više ne treba brinuti za ono materijalnu u svojem životu.
- Ne, jer i njima je dobro poznato da alternativnog riješenja nema - osobno predsjednik cluba “trimasturbat”, svoje porijeklo kiti nikad dokazanom činjenicom da su njegovi pretci među prvima uspjeli dokazati kako masturbacija, ma kako se često primjenjivala, nema nikakve veze sa općeprihvaćenim stavom o povezanosti tog čina s uzrocima oboljenja od sifilisa.
Policajac, tiho da ga istražitelj ne čuje, šapne predstavniku turista da im ga je direktor mogao popušiti...
- S bocama ili bez? - tvrdili su da osjećaji koji se javljaju u grupi prilikom zajedničke masturbacije imaju daleko više utjecaja na život odraslih ljudi, ako ih počinju upražnjavati već u ranoj mladosti, nego što se to najčešće misli.
Nakon, sudac je utvrdio da je agencija, slijedeći točke ugovora, pogriješila i da je dužna tužitelju nadoknaditi štetu, na način koji će predložiti tužitelj. Tužitelj se zahvalio istražitelju na odluci i predložio da se prijedlog odštete pošalje u pismenom obliku i to u roku od dva dana. Sudac smatra taj prijedlog razumnim, istovremeno objavljujući presudu agenciji. Zbog nepridržavanja važećeg ugovora agenciji se zabranjuje sklapanje novih, a po izvršenju svih dosad sklopljenih ugovora, odlučit će se o daljnjem postupku protiv iste
 
Tekstualni
oblik prilagođen tiskanju.
|
|
www.morsko-prase.hr
Glavni i odgovorni urednik: Damir Miloš - Svi suradnici- ISSN 1333-9753