Vruće teme: Tune, izvoz i izlov ribe i još ponešto ...

Autor Darko Stipaničev

Utorak, 18 Veljača 2003 16:46



	VRUĆE TEME Uredništvo i čitaoci "Morskog prasca"


NA VRUĆE TEME	18 . II 2003. O TUNAMA, O IZVOZU I IZLOVU JADRANSKE RIBE I JOŠ PONEŠTO ... (Potaknuti člankom o *JADRANSKE TUNE ZA JAPANSKE GURMANE* zadnjih sam dana imao zanimljivu prepisku s mojim prijetaljem, ribarom. Uvjeren sam da će i vama biti zanimljiva, pa vam je u cijelosti prenosim) Pripremio: Darko Stipaničev svi tekstovi ovog autora

	12. veljača 2003 15:55 Pozdrav Darko, Prošetao sam se malo po "Prascu" i naišao na negativne stavove o uzgoju tuna. Kako sam ti, čini mi se, bio rekao da sam četiri mjeseca proveo na poslu hranjenja tuna i vidio doista o čemu se radi, moram reći da ne djelim tvoje misljenje. Stvarno mi je žao što, dok sam bio tamo, nisi otišao jednom da vidiš kako to izgleda. Naravno, nije ni tamo sve ljepo, ali mi se čini da imamo oko nas strašno vece unistivaće ribljeg fonda, mora i okoliša, ali smo se na njih već navikli pa ih uzimamo za normalnim. Bio sam prisutan kad se radio izlov (klanje) tuna. Nema krvi, a sve iznutrice idu u Karlovac na preradu za mačju hranu. Masnoće na moru nema razloga da bude jer se baca hrana tuni samo ako ona jede. A baca se hrana odnosno samo riba. Ima još puno toga što mislim i znam o tome, samo naravno ako te interesira. 12. veljača 2003 18:35 Dragi prijatelju, nije to samo moja ideja. Samo sam prenio smjernice koje su donesene u Marseju, a poslala nam je udruga Sunce. Donjeli su deklaraciju, po kojoj uzgoj tuna ne spada u marikulturu, već u tov isključivo pod ekonomskim pritiskom izvoza u Japan. Cijeli Mediteran hoće to područje staviti u red, sustavno. Moje ti je inače osobno mišljenje da treba zabraniti izvoz sve ribe, osim one koja se uzgaja u pravim marikulturama (losos, orade, brancini, školjke). Ostala riba ulovljena u Jadranu je naše nacionalno bogotstvo. Izvoz takve ribe je isto kao i izvos primarnih sirovina, na primjer stabala - slavonskog hrasta u neovrađenom obliku kao trupce, umjesto da se izvozi namjestaj. Kod ribe bi to bilo da se ona plasira kroz turističko ugostiteljstvo. Možda sam tu radikalan, ali smatram da primarne sirovine, a tu je i i ulovljena riba, obicno izvoze najsiromasniji. Francuzima ili talijanima ne pada na pamet izvoziti ribu. Oni je uvoze, masovno i plasiraju na svom tržištu, kroz svoje veletržnice i restorane. Tko ribu izvozi ? Zemlje sjeverne Afrike i mi, sve sama puka sirotinja i naravno oni koji je imaju previše, na primjer Norvežani, ali u prerađenom, osušenom obliku za astronomsku cijenu, naravavno zato što ih je previše malo, pa je ne mogu cijelu plasirati na svom tržištu. Naše ribe naravno dovoljno nema niti za naše ugostitelje. Pogledaj ljetnu ponudu po restoranima, alžirski kovači, a škrpine tko zna odakle ... Isto je i s tunama. Neka Japanci dolaze u Hrvatsku jesti suši, kažu najbolji na svijetu. Otvorimo zračne mostove za suši, kao što skandinavci imaju pomorske mostove za pijančine. Otvorimo u Istri riblje restorane, pa neka talijani željni dobre ribe dođu u Istru, ili trajektom u Dalmaciju, na Hvar m, na Vis, cijelu godinu, na gastronomske vikende. Na kraju krajeva ipak mislim da je uzgoj tuna vrlo, vrlo unosan posao za mali broj ljudi koji se temelji ipak na iskorištavanju naših prirodnim resursa. Država bi trebala dignuti cijenu koncesije i povečati poreze na takvu djelatnost, tako da uzgajivaču tuna bude jednako isplativo organizirati pravu marikulturu gdje nešto proizvodiš, a ne tovilište. Inace apsur je da kod nas još uvijek nema veletržnica ribe, što se kompletni ulov ne evidentira ... Uskoro ću pisati i o izlovu riblje mlađi. Svaki dan se na splitskoj ribarnici prodaju škampi i riba koja se tu ne bi našla da promet ide preko veletržnica. I na kraju apsolutno sam uvjeren da tunama nije mjesto u Komiškoj vali. Mozda negdje u pustari, ali u Komiškoj vali ne. Darko Stipaničev 13. veljača 2003 4:17 Po drugi put pozdrav, slažemo se sigurno u mnogo čemu; ne izvoziti našu ribu, ne uništavati mlađ, ne zagađivati ... Javio sam ti se samo iz razloga što sam imao priliku vidjeti i raditi na uzgoju tuna, te izvuči zaključke. Drzava bi trebala i to mislim samo ona donjeti i provesti zakone koji bi štitili ribu i ljude koji žive s njom i oko nje, kao i samo more. Znači pravedni zakoni i nešto vrlo važno njihovo provodjenje. Nadalje, odrediti lokacije za uzgoj, urediti kvote a i ne znam što sve ne. Ipak, kažem ti, po onome što sam vidio, mnogo humanije, ekološki čišće i bolje od puno drugih načina zarade na morskom dobru. Kažu da je to izvor bogaćenja za pojedince (jebi ga), pa takva nam je cijela država u svim područjima. Firma za koju sam ja radio, od 20 vagona tune u dvije godine napravi u u tovilištu 80, znači ulovili su samo 20. Nakon što su ulovili ono što im je potrebno za uzgoj prebacili su se na lov sitne plave ribe koju koriste za hrahnjenje. Prije su tu ribu prodavali tvornicama ribljih konzervi, ali samo kad bi ulovili čistu srdelu ili čisti inčun. To i sada rade (pričam ti iz iskustva, imam puno rodbine plivaričara), a kad ulove mješano davali bi za riblje brašno, a kako im često cijena ne bi odgovarala radi transporta i drugih uvjeta, vratili bi nazad u more (naravno - krepano). Tako ti je u bračkom kanalu svako jutro znalo biti bačeno i po 15 vagona srdele i inčuna u more. Neki od uzgajivača (tovitelja) uvezli su tunu iz Malte, neki sa Sicilije, nisu je svi ulovili u našem moru. Financiranje uzgajanja ribe, a opčenitio bilo kakvo financiranje proizvodnje kod nas smatram da je nemoguće. Kad to uspijemo neće nam trebati nikakvi japanci ni talijani. Talijani su financirali mrežu otkupnih stanica ribe na našoj obali i zato nam ide sva riba za Italiju. Kad je kočaru, dok su dobro lovili, zatrebalo pokoji milon lira, talijan bi to dao bez problema, ali je zato riba išla u Italiju. Ne mogu razumjeti da je svima tako očito da su kočari uništili, ma baš uništili i ribu i ribare koji ribare selektivnim alatima, a da se i danas tome ne staje na kraj, već im se pogoduje s otvaranjem kanala u periodu kad njima odgovara. Zašto ne dignut galamu i osvjestiti ljude oko nas u tom smjeru? Što smo s takvim načinom ribarenja napravili veće. Možda onog malog škampa napravili večim? Zaštio ne na kočare dignut galamu, dignut svjest kod ljudi i kod države da ih prisili da se preorjentiraju na selektivne alate. Ma da skratim, iz onoga što sam vidio kod tuna, malo toga ima loše. Ima i onog što bi trebalo mijenjat, ali meni se sve skupa sviđa. Uostalom, ove jeseni planiram opet na tunima provesti koji mjesec pa možeš otići sa mnom i sam se uvjeriti. Završni komentar Više nisam 100% siguran. U to da tune ne idu u Komiški zaljev jesam, ali pretpostavljam da moj prijatelj, koji je to vidio iz bliza ima pravo u dosta toga. Problem je kao i uvijek u državi koja kod nas šepa na svim područjima (oduvijek, valjda je to naša sudbina), a posebno u odnosu na morske teme. Nikada nismo imali vladu orijentiranu moru, koja bi na pravedan način uredila sve morske odnose, pa tako i uzgoj tuna. Potpuno se slažem s razmišljanjima o kočarami i kočarenju. Svako ih ljeto u Tribunju vidim iz blizine, vidim što love, ulove i prodaju. Naravno zato što prodaju direkno na obali bez ikakve evidencije, kontrole ... Jedino su rješenje veletržnice ribe, a tu se možda stvar ipak pokreće. Čitam prošlu subotu (15.II 2003) u Slobodnoj Dalmaciji o inicijativi za izgradnju ribarske luke s burzom ribe na području nekadašnje vojarne u Segetu kraj Trogira. Prve u nizu (Italija ih ima ni manje ni više nego 56 !!). Ali o tome u posebnom prilogu o izlovu nedorasle ribe koji pripremamo. Pročitajte i originalni članak o Tunama u Jadranu u rubrici 5 do 12