Karakteristike morskih pasa, kao što su biologija, dinamika populacija, procjene obimnosti, općenito nisu poznate za većinu vrsta koje pripadaju toj grupi morskih životinja, osim za jedan mali određeni broj najpoznatijih. Činjenica da većina morskih pasa pripada veoma migratornim vrstama koje se ne zadržavaju dugo u jednom području, prouzročila je veliki problem istraživačima morskih pasa u pokušaju da saznaju nešto više o njima. Štoviše, morski psi su u ribarstvu dugo vremena smatrani kao roba niske vrijednosti, pa se tako prikupljanju podataka o tim bićima i nije pridavala veća pažnja. Obavljena istraživanja su bila dosta ograničena, bez želje za cjelokupnim sagledavanjem situacije i položaja tih bića u moru kao svojoj pravoj okolini (ovdje moram napomenuti da su morski psi prisutni i u rijekama, pa čak i u jezerima, ali o tome nešto više u nekom od sljedećih nastavaka).

Situacija se u zadnjih dvadesetak godina veoma promjenila. Došlo je do izrazitog povećanja zanimanja i potražnje na svjetskom tržištu za raznim proizvodima od morskih pasa kao što su njihove peraje i hrskavica. Uz dodatnu potražnju za mesom morskih pasa došlo je do naglog razvoja kako gospodarskog tako i sportskog i rekreacijskog ribolova gdje su primarni ciljevi bili morski psi.

Meksički ribari

U isto vrijeme pojačalo se zanimanje svjetske javnosti za biologiju i ekologiju morskih pasa, a također i opća zabrinutost stanjem njihovih resursa, za koje se pretpostavilo da su pod jakim pritiskom, a samim time i pred mogućim ugrožavanjem.

O biologiji morskih pasa nešto više sljedeći put, ali za potrebe ovog naslova bilo bi dobro napomenuti da se morski psi smatraju kao veoma jaki pripadnici tzv. K-vrsta. Pod K-vrste spadaju sve životinje koje imaju sljedeće karakteristike: spor rast, mali potencijal fekunditeta (mali broj potomaka), relativno kasno spolno sazrijevanje i dugotrajan život. Većinu vrsta morskih pasa krase upravo te karakteristike, koje su u korelaciji sa njihovom ulogom na vrhu hranidbenog lanca. Upravo ih te biološke osobnosti i njihov položaj predatora čine izrazito osjetljivima na bilo kakvo povećanje ribolovnog napora.

Dostupni podaci o ulovu morskih pasa se općenito smatraju ograničenim i upitnim. Iako postojeća statistika FAO-a predstavlja najopsežniju zbirku podataka koji se tiču svjetskog ribarstva (prema službenoj statistici FAO-a ukupan ulov riba, rakova i školjaka 1999.godine u svijetu iznosio je 126,2 miliona tona), iz nje nije moguće odrediti točan udio ulova morskih pasa u ukupnom svjetskom ulovu.

Ulovljeni primjerci

Problemi vezani za točno određivanje su razni, od teškoća prilikom točne identifikacije vrsta do neprijavljivanja ulova. Neprijavljivanje ulova se posebno odnosi na one morske pse koji nisu bili glavni cilj ribolova već su ulovljeni kao svojevrsan dodatak (bycatch) ili su čak bačeni nazad u more. Također ulov ne uključuju podatke iz sportskog i rekreacijskog ribolova, a negdje čak niti iz obalnog ribolova koji se obavlja manjim ribolovnim alatima. U nekim zemljama, kao npr. u SAD-u, postotak ulovljenih morskih pasa u sportskom ribolovu je veoma velik,a u principu se ne prijavljuje. Nadalje neke zemlje kao što je npr. Kina, koja danas ima i najveći ulov riba i drugih morskih organizama u svijetu od oko 17 miliona tona na godinu, uopće ne prijavljuju ulov morskih pasa. Sve su to razlozi zašto se današnje brojke koje se odnose na ulov morskih pasa smatraju uvelike podcjenjenima i netočnima.

Od danas poznatih 479 vrsta morskih pasa oko 100 vrsta spada u komercijalne, tj. u vrste koje se love u gospodarskom ribolovu. FAO statistika prijavljuje samo 29 vrsta, i to od pojedinačnih pa sve do rodova ili grupa. FAO podaci se tvore od informacija koje se dobivaju od tijela zaduženih za ribarstvo svake pojedinačne zemlje članice. Nacionalni podaci po vrstama su veoma rijetki i općenito prisutni samo u onim zemljama gdje su neke vrste morskih pasa uključene u postojeće planove gospodarenje živim bogatstvima mora. Što se tiče naše zemlje, statistika za pojedinačne vrste ne postoji nego se sve vrste svode pod jednu grupu, što je slučaj i kod većine drugih zemalja u svijetu. Otprilike polovica prijavljenog ulova morskih pasa se svodi pod neidentificiranu kategoriju Elasmobranchii. Upravo ta kategorija u posljednje vrijeme bilježi i najveći rast ulova.

Peraje u prodaji

S obzirom na već prije spomenute probleme, nije moguće točno odrediti udio prijavljenog ulova morskih pasa u ukupnom ulovu, ali na osnovu nekih saznanja postoje pretpostavke o skoro jednom milionu tona po godini. Ovdje se mora napomenuti da se to odnosi samo na prijavljene ulove po raznim kategorijama, pri čemu se uopće rijetko tko pokušava baviti pretpostavkama o veličini stvarnog ulova morskih pasa u svijetu (jedna od rijetkih pretpostavki iznosi brojku koja je dvostruko veća od prijavljene,tj. oko 2 miliona tona).

Da bi pojasnili uopće što znači određena masa ulova možemo dati primjer koji se odnosi na morske pse ulovljene plutajučim parangalima, gdje su glavni cilj ustvari različite vrste tuna i igluna. Prijavljeni ulov iznosi 232425 tona što u stvarnosti odgovara broju od 8283999 pojedinačnih primjeraka različitih vrsta morskih pasa.

Danas u svijetu postoje razni produkti napravljeni od mesa morskih pasa. Na tržištu se može naći svježe meso, smrznuto, dimljeno, kuhano-marinirano, osušeno, soljeno, a također i u obliku ribljih kolača za ljudsku prehranu. Peraje morskih pasa su omiljeni specijalitet naročito u azijskim zemljama (juha od peraje morskog psa). Morski psi se također koriste i za dobivanje ribljeg ulja, ribljeg brašna, hrane za kućne ljubimce, gnjojiva, a koža im ima primjenu u kožnoj industriji. Čeljust i zubi morskih pasa su veoma traženi suvenir i dio nakita, dok hrskavica morskih pasa ima veliku primjenu u farmaceutskoj industriji. Nadalje, morski psi su veoma cijenjena nagrada u tzv. velikom sportskom ribolovu (big game fishing).

Proizvodi

Od zemalja u svijetu prema prijavljenom ulovu prednjači Indija koja danas lovi 16,6 % ukupnog ulova morskih pasa. Nažalost i u toj državi statistika se svodi samo na jednu već prije spomenutu kategoriju bez jasne diferencijacije po pojedinačnim vrstama. Za Indijom po količini ulova slijede Indonezija, Pakistan, SAD, Tajvan, Meksiko i Japan.

Prema ribolovnim područjima najveći ulov se ostvaruje u Zapadnom Indijskom Oceanu, za kojim slijedi područje Zapadnog centralnog Pacifika i sjeveroistočnog Atlantika.

Morski psi se danas u svijetu najviše love parangalima, bilo plutajućim ili pridnenim, plutajućim mrežama (prvenstveno za tune i iglune), plivaricama i povlačnim mrežama (koćama).

Lov parangalima

S obzirom na već spomenuti ulov i biološke i ekološke karakteristike, stručnjaci smatraju da je danas u svijetu od 100 komercijalnih vrsta 20 u opasnom položaju, tj. kritično ugroženo. Zato je nekoliko zemalja već uvelo određene mjere gospodarenja i zaštite nekih vrsta. Nažalost, broj tih zemalja je malen: Australija, Kanada, Novi Zeland i SAD (atlantska strana). Određena zaštita postoji i u Meksiku, Južnoj Africi, Brazilu, Filipinima i EU.

IUCN Crvena lista (Red list) ugroženih životinja dijeli morske pse na osnovu njihove razine iskorištavanja pa tako u kategoriju kritično ugroženih stavlja 6 vrsta, u kategoriju ugroženih 4 vrste, u kategoriju ranjivih 5 vrsta, u kategoriju ugroženih sa manjim rizikom 7 vrsta, dok u kategoriju sa nedovoljnom količinom informacija smješta 1 vrstu morskih pasa.

U prethodnom dijelu govorili smo o strahu kojeg izazivaju morski psi, pa smo pri tome spomenuli da je kao simbol straha najčešće označena velika bijela psina. Zadnjih godina, kao što smo rekli, mišljenje se mijenja pa je tako 1991. godine u Južnoj Africi, jednom od područja sa najvećom koncentracijom velikih bijelih psina na svijetu, zabranjeno ubijanje te vrste. Zabrana se proširila i na druge zemlje pa je tako 1994. veliku bijelu psinu zabranjeno ubijati i u Namibiji, Maldivima, Meksičkom zaljevu, Kaliforniji i atlantskoj obali SAD-a. 1997. godine zabrana je uvedena i u Australiji, a godinu kasnije i u vodama Brazila. Slična zabrana se uskoro očekuje i u Mediteranu.

I druge veće vrste su potpale pod zaštitu pa je tako ubijanje gorostasne psine zabranjeno u vodama Velike Britanije, a kitopsina je zaštićena u vodama Filipina i zapadne Australije.
Što se tiče naše zemlje do 1954. godine postojala je nagrada za ubijanje većih vrsta morskih pasa, koja je na sreću tada ukinuta. Danas od strane autora ovog članka postoji inicijativa za zaštitu velike bijele i gorostasne psine. Prijedlog je službeno i objavljen pa se nadamo da će uskoro i te dvije vrste ući na listu zaštićenih vrsta u Jadranu, od strane Ministarstva zaštite okoliša. Na taj način bi se i naša zemlja uključila u popis zemalja koje su shvatile nužnost zaštite najvećih riba na ovom planetu bez čije bi uloge život i njegova raznolikost u moru bili uvelike promijenjeni i osiromašeni.